Pjesma modernog ratnika
Tr?im slobodan, ali ujedno sputan. Slobodan, ali samo do granice koju mi odredi sustav. Sastavljen od blokova koda, tako dobro osmi[?]ljenih da bi i tebe, stvarnoga, zavarale. Ali ne zamaram se. Moja ma[?]ina bez problema izdrĹžava napor diktiran sustavom. BezbriĹžno se kre?em i ne[?]to mi govori da nisam sam. Taj jezik okom vidljiv, zlatnom bojom ispisan, meni pred o?ima nestaje. Oni koji me Ĺžele uni[?]titi, oni sputani poput mene odjednom su tu, zajedno samnom. Zajedno se kre?emo, gledamo se, preĹživljavamo. Nikad ne preĹživimo dovoljno dugo da bi si pruĹžili ruku. Sustav to i Ĺželi, a mi igramo njegovu igru. NajbliĹže neprijatelju dolazim s le?a, poput no?ne zvijeri, ska?em mu za vrat i oduzimam mu Ĺživot. Ali on je opet tu, vreba, tr?i, bjeĹži, [?]ulja se i lomi mi vrat. Ja sa svojim jedinim pomo?nikom, sa zvijeri u desnici i kodom pod lijevicom igram sa sustavom protiv neprijatelja. Ga?am ga u glavu, krvari, pada. Osje?am ga. Sakrivam se i ?ekam. Mijenjam oru?e. Penjem se na vrhove, pro[?]irujem vidik, ali neprijatelj me prizemljuje jer izloĹžen sam pogledu, njegovom oru?u, jer i on traĹži, poput mene, i jo[?] bolje. Ali nije mi tu kraj, novo oru?e, [?]irokog rasprsa smrtonosnih ?estica koje tope neprijateljevu bit. Ostavljaju ga na mjestu mrtva. Fokusiram. Uni[?]tavam. Ponavljam. Ali on iz daleka prepoznaje moju namjeru. Desnicom sti[?]?e polugu desnu, pomaĹže si, on to moĹže, on zna. Sve mu je jasnije.
Ali ja vidim ga, izbjegnem mu pogledu, dolazim mu s le?a, okre?em oru?e i uni[?]tavam.
Sustav je zadovoljen, a ja zbrajam tu?e Ĺživote. Neprijatelj ne mari.
Zna da sam sljede?i.
Ina?e, ovo je zajebancija.. jednostavno sam imao potrebu izbaciti ovaj proljev iz sebe; ako ste igrali Call of Duty sve vam je jasno..
Bok, ja sam kz2 :wave: i da, ovo je cyberpunk :brokenteeth:
