poison wrote:fantasy elementi su ti ustvari izvedeni od mitoloških arhetipa. kod fantasyja su ti arhetipi malo fiksniji nego u nekim drugim žanrovima, ima puno manje prostora za njihovo prilagođavanje i manipuliranje njima, i zbog toga ih se češće poima kao klišeje.
Riskirajući da zvučim nitpicky, moram se u potpunosti nesložiti s ovim. Po redu (upozorenje: slijedi dugačko i vjerojatno dosadno teorijsko blebetanje):
1. Arhetipovi su prisutni u svim žanrovima, pa i izvan njih. Zato i jesu arhetipovi. To je naprosto način dekodiranja podatka. Dovoljno je prolistati novine pa uočiti arhetipske modele. Evo, trenutno mi na pamet pada, npr., arhetip zločeste maćehe, koji se opet pojavio na naslovnicama naših novina zbog nedavnog estradno-poduzetničkog raspada veze.
2. Arhetipovi su
uvijek fiksni - i opet, to je dio njihove arhetipnosti. Ne postoji varijabilni arhetip. No, ne valja brkati formu sa sadržajem. Fantasy često, zbog svoje scenografije, koristi mimetičke oblike koji su jako očiti (lako prepoznatljivi) kao izrazi arhetipova, no to ne znači da su arhetipovi u fantasyju išta češći ili manje česti nego drugdje, samo ih je lakše prepoznati. (Npr: nevoljki junak je, recimo, arhetip koji se pojavljuje u 6 od 10 sf-ova; to što je on u tom kontekstu otjelovljen kao znanstvenik ne čini ga ništa manje arhetipskim nego što su to seljačići koji odrastaju ne znajući da su kraljevi - arhetip je isti, izraz je drugačiji. Označitelj i označeno.)
3. Za svaku drugu raspravu o odnosu arhetipa i klišeja u fantasyju, bilo bi potrebno prvo se dogovoriti što ćemo smatrati fantasyjem a što nećemo. Naime, ako pod pojmom "fantasy" podrazumijevamo samo tolkinovštinu, onda će ona nužno biti -- ono, tolkinovština. Osobno, međutim, preferiram žanrovsku fantastiku (za razliku od srednjostrujaške) određivati ne po vanjskim elementima, već po načinu funkcioniranja magije, a onda se i drugi odnosi moraju promijeniti. Osobito danas, postoji puno fantasyja koji nije medijevalistički, i jako je daleko od Tolkiena, kako po formi tako i po sadržaju. (Stephen Brust, na primjer, Tad Williams u svemu osim u
Memory, Sorrow and Thorn trilogiji, itd.)
4. Ako ćemo o klišejima u bilo kojem žanru, opet, valja razlikovati kliše od formalnog elementa. Naravno da i u fantasyju kao i bilo gdje drugdje vrijedi Sturgeonov zakon, no tvrditi da u fantasyju ima više klišeja nego u drugim žanrovima je na rubu smiješnoga. Krimići, na primjer, obiluju klišejima, kao i ljubići, westerni itd. Konačno, usudila bih se reći da postoji isto toliko klišeja i u srednjestrujaškoj književnosti, stvar je samo u tome da su na djelu drugačiji klišeji.
5. Sad bi bilo bolje da zašutim i odem na sladoled...