PROMJENA
Bezvoljno se ustala iz kreveta. Jo[?] jedan dan je slijedio. Isti kao ju?er. Ne, nije se razlikovao od sutra. Pakleni, za?arani krug. Ni[?]ta se ne doga?a, a njena volja za Ĺživotom... Pa, kada vam je svaki dan jednak, nekako vas ne odu[?]evljava sutra. Nema izazova. Ustala se i oteturala do [?]tednjaka, skuhala si kavu i zapalila cigaretu. Ku?a je prazna. Mrtva?ka ti[?]ina koja ubija. Pokupila je rublje koje je stajalo po sobi. Stavila ga u pranje. Oprala su?e. Pa opet sjela, popiti drugu [?]alicu kave. Sve isto kao i ju?er. Isto kako ?e biti i sutra. Jednoli?nost koja ubija sve oko sebe. ?isto joj do?e da poĹželi neku kataklizmu koja bi unijela malo promjene u njen Ĺživot. Susret s manijakalnim ubojicom. Zemljotres. Armagedon. Svejedno je. Promjenu.
Po[?]la je u kupnju: trebalo je kupiti kruha, mlijeka, vrhnja, omek[?]iva?a za rublje... Kako uzbudljivo! Sjela je u auto, plesala kroz prometnu guĹžvu, izbjegla dva zamalo-sudara, so?no opsovala obojici voza?a, pokazala im srednjak... Kao i svakog dana, ljudi su vozili ne gledaju?i oko sebe. Kako dosadno. Bilo bi zanimljivo doĹživjeti sudar, razmi[?]ljala je. Bila bi to promjena. Parkirala je auto i krenula prema samoposluzi.
?Treba li vam promjena??, trgnuo ju je glas. Okrenula se i ugledala simpati?no lice. ?Kupite sre?ku na[?]e Velike lutrije promjene! Uklonite jednoli?nost iz svog Ĺživota!?
?Vi ste to mene na[?]li praviti budalom??, obratila se osobi koja je o?ito govorila njoj.
?BoĹže, ne! To se protivi politici na[?]e tvrtke.?, odvratio je prodava? savr[?]eno ozbiljno.
?U ?emu je onda [?]tos??
?Nema [?]tosa. Ovo je Velika lutrija promjene. A na Va[?]em licu se vidi da vam promjena treba.?
?Po ?emu? Ne treba mi promjena. Sasvim sam zadovoljna svojim Ĺživotom.?, slagala je, ljute?i se na samu sebe [?]to je monotonija njenog Ĺživota o?ita ?ak i uli?nom prodava?u sre?aka.
?Ne bih rekao. Zadovoljni ljudi ne priĹželjkuju smak svijeta uz jutarnju kavu. Provjerena ?injenica.?, nasmijao se prodava?.
?Kako vi to znate?!?, zabezeknula se. ?Je li ovo... Ĺ to je ovo uop?e?!?
?U na[?]oj sredi[?]njici znaju sve. Ba[?] sve.?, odvratio joj je opet uz smije[?]ak, ovaj puta blagi smije[?]ak svojstven roditelju kojeg je njegov podmladak upitao za[?]to je trava zelena. ?Molim Vas da shvatite da se ova prilika ne pruĹža svima. U na[?]oj sredi[?]njici imaju podatke o nezadovoljnim ljudima koji vode monotone Ĺživote. Cijela na[?]a lutrija je osnovana zbog Vas i Vama sli?nih ljudi. Priliku za sudjelovanje dobivaju samo oni kojima je to prijeko potrebno.?
?O ?emu Vi to? Iz kojeg ste sanatorija pobjegli??, lagano je gubila Ĺživce.
?Nema sanatorija u ovoj pri?i. Sve ?u Vam objasniti, ako mi dopustite. Ali mislim da ovo nije najprikladnije mjesto. MoĹžda bi bilo ugodnije uz kavu??, predloĹžio je, ne skidaju?i razoruĹžavaju?i osmijeh s usana.
??ini mi se da sam jutros stavila pamet na pranje skupa s kapom, i zaboravila ju u ve[?]-ma[?]ini.?, pomislila je, ?ude?i se sama sebi [?]to uop?e i razmatra njegov prijedlog. U trenu je opet bila prva[?]i? s prevelikom torbom, a pred njom je stajala njena autoritativna majka: ?...prelazi cestu samo na pje[?]a?kom prijelazu, idi ravno u [?]kolu, najkra?im putem. Za uĹžinu sam ti pripremila sendvi?, nemoj slu?ajno kupovati one nezdrave ?ipseve ili ?okolade!? Kako je njena majka drĹžala svoj svakodnevni govor, koji je danima i danima slu[?]ala, te ga znala ve? napamet, ona je rasla i rasla... peti razred, prvi srednje... ?I ne razgovaraj sa strancima! Nikad ne zna[?] kakvih manijaka ima na ovom svijetu...?, slu[?]ala je majku kako kvoca, i onda u?inila ono [?]to je oduvijek Ĺželjela - simboli?ki joj pokazala srednjak: ?Pristajem.?
Sjeli su u obliĹžnji kafi?, gdje je prodava? ukratko skicirao nastanak i smisao Velike lutrije promjene. Sudjelovanje u njoj nudilo se ljudima nezadovoljnima jednoli?nim Ĺživotom [?]to ga vode. Mogu?nost dobitka bila je velika. 99% sre?aka je dobivalo. Bila je to potpuno neprofitna organizacija. Sav prihod od prodaje lutrije i[?]ao je u dobrotvorne svrhe. I on sam bio je volonter.
?A kolika je cijena sre?ke?? upitala je podozrivo.
?Simboli?na. Jedna kuna.?
?Jedna kuna?! A 99% sre?aka je dobitno??, bila je sada jo[?] opreznija.
?Zar Vam nisam do sada uspio objasniti da na[?] cilj nije zarada, ve? pruĹžanje mogu?nosti ljudima kojima je potrebna? I ja sam bio vrlo skepti?an, priznajem, kada mi se ta mogu?nost pruĹžila, no odigrao sam na[?]u instant-lutriju, i, vjerujte mi, nikada nisam poĹžalio zbog toga.?, bio je strpljiv i uporan.
Ve? poseĹžu?i za nov?anikom, postavila je jo[?] jedno pitanje: ?A kakva je to ustvari promjena koja se nudi??
Nasmijao se naglas. ?Ne znam. Ne zna se dok ne ostruĹžete sre?ku. Svaka nudi ne[?]to drugo. To je bit lutrije. Nitko ustvari ne zna kakvu ?ete promjenu osvojiti, ali gotovo sigurno dobivate promjenu. A to je ono [?]to Vam sada treba, zar ne??
Ruka joj se odjednom zaustavila, i pogledala ga je ozbiljno: ?Znate, nisam sigurna da Ĺželim odigrati Veliku lutriju promjene.?
Platila je svoju kavu, iza[?]la iz kafi?a, obavila kupnju i zaputila se ku?i, ple[?]u?i gustim prometom i razmi[?]ljaju?i pritom kako bi bila divna promjena da doĹživi prometnu.
PROMJENA
Interesantno.
Prva dva odlomka gdje opisuješ monotoniju su ti odli?na. ?ovjek jednostavno osjeti bezvoljnost kako izbija iz njih :iconbiggrin:
I ostatak si dobro zakuhala samo mi je kraj malo bezveze :?
Mnogo ve?i fol bi bio, po meni, da je recimo kupila sre?ku i da je onda doživila prometnu, kao to je jedna od silnih promjena koje je prodava? obe?avao.
Eto, toliko od mene. Samo nastavi! :wave:
Prva dva odlomka gdje opisuješ monotoniju su ti odli?na. ?ovjek jednostavno osjeti bezvoljnost kako izbija iz njih :iconbiggrin:
I ostatak si dobro zakuhala samo mi je kraj malo bezveze :?
Mnogo ve?i fol bi bio, po meni, da je recimo kupila sre?ku i da je onda doživila prometnu, kao to je jedna od silnih promjena koje je prodava? obe?avao.
Eto, toliko od mene. Samo nastavi! :wave: