59

[Bahod]

Jo[?] jednom pozdrav svima;

evo jedne male pri?ice
malo je komplicirana ali mislim da sam uspio poloviti sve krajeve

moja prva za javno ?itanje

nadam se da ?e se barem nekome svidjeti

P.S. olakotna okolnost: pri?u sam napisao za vrijeme jaaaaako dosadnog predavanja o fMRI-u koje je bilo na engleskom

lol
b.


59

1.

Bio sam sretno dijete. Rupa je bio mali gradi? i kao sva sli?na rudarska naselja nakon [?]to je presu[?]ila Žila brzo je postajao jo[?] manji. Dok sam ja napunio devet godina populacija se vratila na desetak obitelji, koje su ( uglavnom nepromijenjene ) obitavale i prije Buma. Razlika koja je odmah uo?ljiva je da Rupa nije propala. Ljudi su nastavili Şivjeti kao da se Bum nije ni dogodio. Neki su umrli, drugi su se rodili. Sve je bilo normalno. Dvije razlike koje slu?ajni prolaznik ( a takovih je jako malo), ne bi niti uo?io, a stanovnici Rupe su se pretvarali da ne uo?avaju su: novi ( zapravo jedini) Bar i Ja.

Sje?anje mi ne seĹže daleko, prvo je topli jezik na obrazu i velika Ĺžuta pasja glava sa dva crna oka i pogled pun ljubavi. Qu. Mama i Tata su bili povu?eni ljudi i gotovo sva komunikacija sa sumje[?]tanima se svodila na pozdrav obi?no samo klimanje glavom. I tuĹžni. Tro?lane obitelji nisu rijetke, tako barem kaĹžu, no na[?]a je bila jedina u Rupi. Tata je bio ozbiljan, pomalo strog i uglavnom [?]utljiv. Mama je dane provodila u ku?i rade?i i spremaju?i za mnom i Quom. Voljela je pri?ati o danima kada je ona bila mojih godina i kada je Brdo bilo cijelo i imalo samo jednu rupu. I o velikoj Ku?i sa desetak soba ( to sam pripisivao bujnoj ma[?]ti, ta nitko nema vi[?]e od dvije sobe) Ja sam je slu[?]ao ra[?]irenih o?iju i nikako si nisam mogao zamisliti da bi se netko mogao igrati na Brdu koje nema sva ta sjajna i tajnovita mjesta puna zanimljivih i neophodnih stvar?ica. Kada bi do[?]ao Tata prestala je pri?ati i spustila pogled i postala tuĹžna.

Sam zapravo nikada nisam bio. Svaki trenutak mog Ĺživota uz mene je bio Qu. Moj Qu. Ĺ ezdeset kilograma ljubavi, paĹžnje i jezika.

Dani su nam prolazili u istraĹživanju napu[?]tenih rudarskih okana i sakupljanu ostataka. DrĹža? za svjetiljku, dio lopate, [?]tapi?i dinamita, uglavnom sve stvar?ice kojima se dje?arac moje dobi uobi?ajeno zabavlja u Rupi. To [?]to se druga djeca nisu igrala sa mnom na Brdu pripisivao sam njihovom kukavi?luku. Ja sam ignoriranje natpisa Zabranjen ulaz i Opasno po Ĺživot smatrao testom hrabrosti. Tako smo ja i Qu bili najhrabriji de?ki u Rupi. U glavnom bio sam sretno dijete.

2.

Ve?er. Qu se sklup?ao na dnu moga kreveta i grijao mi noge. Ja sam uz kuckanje ki[?]e po krovu polako tonuo u san. Ni danas se ne sje?am da li me je probudilo Quovo lajanje sa ceste ili Tata.

- DiĹži se i .....to brzo ? naredio mi je kroz otvorena vrata, glasom u kojem se ?ulo da strogo?om poku[?]ava prikriti strah i nestao u tami hodnika.

Prvo [?]to mi je palo na pamet je bilo Prona[?]ao je ?spremi[?]te? dinamita.
- Ali Tata nisam ga mislio zapaliti.....-
- Zapaliti.... Ĺ to trabunja[?] nitko ni[?]ta nije zapalio . DiĹži se moramo i?i.-

Ki[?]a je padala polako, velikim lijenim kapima iz neba koje je li?ilo na jako jako gustu toplu ?okoladu. Ja sam se tresao kao [?]iba; zima ili strah, vjerojatno oboje. Qu blatan mokar i iske[?]enih zubiju je kruĹžio oko nas dok smo se probijali kroz blatnjavu cestu.
- Kada ?e Mama do?i- povikao sam za njim, nisam Ĺželio da Mama bude sama. Uvijek je najtuĹžnija kada je sama.
- Sve je u redu. Mama nas ?eka ... Jel' moĹže[?] sam... ? i ne ?ekaju?i moj odgovor podigao me u naru?je kao da sam od perja.

Zadnje ?ega se sje?am je da sam razmi[?]ljao kako to da nisam nikada prije primijetio da je Tata tako snaĹžan i pokretan. Tada me je savladao neprirodni umor.

San.

Glasovi. Ljuti glasovi i zvuk razbijanja stakla.
-Qu. Quuuu- ne znam [?]to me je vi[?]e upla[?]ilo to [?]to nema Qua ili [?]to ne znam gdje sam.


Svjetlost, jaka plava svjetlost i o[?]tra bol.

-PEDESETIDEVET........ JEDAN FALI..........


San.

3.

Udovica Lilu svake godine, negdje u ovo vrijeme, prire?uje bal. Zapravo to nije samo bal. Tko nije na Lilu balu ne postoji. Drugim rije?ima Fridrih je insistirao da se pojavim jer bi u protivnom mogao nestati. Ono [?]to je mislio je da me nitko od ostalih uzvanika ne?e primje?ivati ( meni bi takva situacija zapravo odli?no odgovarala ) ali Fridrih je gazda i ako ne[?]to naredi u principu ga svi ( a to na Ĺžalost to uklju?uje i mene ) slu[?]aju.
Povukao sam se u tamniji kut manje dvorane i pijuckao apsent. U usporedbi sa onim kojeg Mo nabavlja ovaj je bio limunova vodica. Polako sam prelazio preko lica gospode u dvorani i pozdravljao poznanike i strance jednako. Prednost ovakvih dru[?]tvenih okupljanja je ta da se svi pretvaraju da poznaju sve tako da je jako lako ostati neprimjetan.
Vade?i dim iz prsluka ovla[?] sam provjerio pucaljke i pomislio da sam vjerojatno trebalo uzeti sa sobom jo[?] toga. Dva poluautomatika na le?ima i moj omiljeni tanto noĹž ?e biti vi[?]e nego dovoljni ili (vjerojatnije) toliko premalo da ?u se osje?ati kao gola [?]esnaestogodi[?]njakinja na rugby utakmici. Osjetio sam da me netko promatra i ako je dobar sigurno je vidio pucaljke. Prinio sam ?a[?]u ustima i ispod obrva napravio brzi pregled dvorane i ugledao blijedo lice sa sablasnom grimasom koja je valjda predstavljala osmjeh.
- Mo ja sam mislio da Frid poku[?]ava pobolj[?]ati posao...?-
- Da i....?- odgovorio je sa priglupim izrazom koji je bio mje[?]avina zbunjenosti nevina dje?arca i pospane hijene.
- I ako se ti namjerava[?] glupavo kesiti jedini posao koji ?emo dobiti bit' ?e ?i[?]?enje sme?a za ovim napudranim aufengerima.-
- Gazda je rekao da do?em i evo me, ako ti to ne pa[?]e rije[?]i to s njim.-
- A [?]to ti to ne pa[?]e Gilbert? -Za?u poznati hladan glas iza le?a.

Dvanaest godina; jo[?] uvijek ne znam kako to radi i jo[?] uvijek mi zastane knedla u grlu kad ?ujem taj glas. Frid, Fridrih Gazda: prosje?an mu[?]karac ranih tridesetih, prosje?ne visine, neupadljiva izraza lica, uglavnom netko koga ne biste zamijetili ili zapamtili. No taj glas; taj glas se pamti. Jednom sam vidio pripadnika nekakve paravojne jedinice; stokila[?]a koji je izgledao kao da svakodnevno otima ovce i siluje Ĺžene ( ne nuĹžno u toj kombinaciji) njemi , pla?e, pi[?]a samo zato jer je Frid rekao ?Ne svi?a mi se to [?]to vidim?.
-Ne pa[?]e mi to [?]to me zove[?] Gilbert a jo[?] mi vi[?]e ne pa[?]e [?]to se [?]ulja[?]-
-Gle, [?]uljam se jer mogu i jer mi tvoja nemarnost to dozvoljava. Mou se nikad nije dogodilo da mu se netko do[?]ulja iza le?a. Jel' tako Mo?-
Navukav[?]u ponovno ?osmijeh? Mo se okrene prema meni i prosik?e ? Da Gazda-
- Mo se ne ra?una.... kad smo ve? kod toga Mo se moĹže i tebi do[?]uljati, jelda Mo?-
- Frid zahiho?e i zapjevu[?]i, o?ito dobre volje - Dobro, Mo se ne ra?una.-
To neobi?no dobro raspoloĹženje me je potaknulo da se malo opustim i poku[?]am kroz [?]alu do?i do [?]to vi[?]e informacija. Jer o?ito je posao dogovoren.
- Jako si dobre volje, nisam znao da uĹživa[?] u sociofarsama poput ove parade ki?a? Jel' to Lilu kona?no odlu?ila prestati sa udovanjem pa se nada[?] penziji? ?
- Ne i ne, ali dogovorio sam posao koji ?e nam donijeti dovoljno ?ipova da godinu dana ja, ti i Mo moĹžemo uĹživati na obali. Naravno ako opet ne[?]to ne zaserete.-
- MoĹžda da mi ovaj put kaĹže[?] sve detalje.......- zagrizao sam jezik, ali bilo je prekasno, samo me je pogledao i ve? sam spustio pogled. Znam da sad ispada kao da sam njegov pas, ali to moĹže misliti samo ?ovjek koji ne zna Fridriha.
- Znat ?e[?] to?no onoliko koliko je potrebno. A to ?u ja odrediti a ne ti. Kad smo ve? kod toga ako te to veseli ni ja ne znam sve.-
- Ovo ve? postaje interesantno jo[?] se nikada nije dogodilo da Frid ne zna sve, bar to nikad nije rekao. ? Slu[?]am-

O?ito je i Mo naslutio da se ne[?]to ?udno doga?a jer je nakrivio glavu i po?eo trzati u[?]ima. Kad smo kod Moa, ?ovjek moĹže pri?ati satima o najdosadnijim i jo[?] bizarnijim stvarima koje si mogu zamisliti, ali kad je uz Frida jedino [?]to ikad kaĹže je ?Da gazda?. Barem ja nisam ?uo da je ne[?]to drugo rekao. Mo je stigao par mjeseci prije mene kao zamjena za nekog tipa koji je mislio da moĹže Frida prevariti za ?ipove. Ja sam ga upoznao prije deset godina, jer sam ja do[?]ao kao zamjena za njega. Mo je naime jedno jutro samo nestao. Da bi se drugo jutro ( skoro dvije i pol godine kasnije ) isto tako samo pojavio. Ĺ to je radio i gdje je bio to vrijeme ne znam. Zna li Frid i je li on imao prste u tome, to znaju on i Mo. Kad smo ve? kod toga nije me ni briga. Po mojoj procjeni Mo ima oko dvadeset godina plus minus pet. Ponekad mi se ?ini da je samo klinac koji se igra sa velikim de?kima, a ponekad kao da je on veliki de?ko a ja klinac. Kad ne bi navla?io taj grozan ?smije[?]ak? mogao bi pro?i pod studenta ili drĹžavnog sluĹžbenika. Naravno nitko tko ga je vidio [?]to radi na terenu ne bi mislio da je drĹžavni sluĹžbenik, bar ne u ovoj drĹžavi. U biti tip nije tako lo[?], u svakom slu?aju puno je zabavniji od Frida. A Frid.

- Posao je na prvi pogled jako jednostavan. Upadamo unutra, pokupimo paket i to je to. No po[?]to ja nisam od ju?er i znam da nitko ne pla?a puno za malo, a pla?a stvarno puno, mislim da bi mogli o?ekivati frku. Zato otvorite o?i, pogotovo ti Gil - to?no mogu vidjeti kako mi se Mo ceri iza le?a- i na prvi znak frke .... Uostalom svi znaju svoj posao.-
- Ĺ to ili 'ko je paket?- pitam ja mudro a znam, da je htio re?i ve? bi znao
- Ne znam to ?emo saznati na vrijeme barem mi je tako re?eno.- ovo je drugo ? ne znam? danas to su dva vi[?]e nego u dvanaest godina. Mo je samo Ĺžmirknuo.
- Kad kre?emo?
- Sad!! Mo isprazni WC, pristojno ovaj put. Ja i Gil stiĹžemo ta pet minuta.
Mo se okrene na peti isceri i promumlja-Da Gazda.-

- Dobro Frid u ?emu je problem, nikad te nisam vidio ovakvog.- Znam da se ne Ĺželi povjeriti ba[?] meni, ali ja ?u bar imati za re?i ne[?]to inteligentnije od ?Da Gazda? ( vjerojatno ).
- Ne znam Gil, ne[?]to tu ne [?]tima. Kao prvo 'ko dogovara posao u istom danu i drugo 'ko daje tu lovu za obi?nu dostavu. I za[?]to ba[?] mi. Nije ba[?] da smo na glasu da obavljamo takve ??iste poslove?. Imam jako lo[?] osje?aj. Ne[?]to tu ne [?]tima. Prvo sam mislio poslati samo tebe Gil., ali insistirali su da Mo ide. Kakve veze ima 'ko dostavlja paket. Zato idemo svi. Stvarno otvori o?i i pazi na Moa. Idemo Mo ?eka.
Znao sam da sam ponio premalo Ĺželjezarije.- Da gazda.-


4.

Pucanj. MoĹžda laveĹž a moĹžda se netko davi. Polako otvaram o?i jer ne[?]to mi govori da sad slijedi majka svih glavobolja. Mra?na soba. Zrak je ustajali i pun vlage. Ponovno pucanj, ovaj puta bliĹže i drugi kalibar. Ne[?]to nije u redu sa mnom, osje?am se kao da sam lagan, puno lak[?]i nego [?]to bi trebao biti. Ponovo pucanj, pa jo[?] dva. Poluautomatik. Crveni jezi?ci osvjetljavaju sobu. Izgleda mi kao da sam u karta[?]koj sobi nekog bara koji nije ba[?] na dobrom glasu.
- Gil prestani pucati iz tog topa, dolazi poruka.- poznati glas, tko je Gil, i to mi zvu?i poznato.
- Mo!! MO!!! Jesi dobro, jel moĹže[?] sam. Koje je ovo sranje.- pucanj, jo[?] jedan, iz susjedne sobe- Gil prestani ni[?]ta ne ?ujem.- ti[?]ina. Tko je Mo, Ja!?
- Gazda!?- to zvu?i kao ne[?]to [?]to bih trebao re?i.
- Gil, Mo je budan.... ?ekaj malo 'di .. Gil paket je u sobi iznad nas. Malo potkrovlje. Pokupi Moa idemo po paket i onda ?e ne'ko imati par stvari za objasniti.- Gazda (?) izlazi iz sobe i tr?i po stepenicama.
Netko ulazi u sobu u obje ruke su mu pi[?]tolji iz kojih se jo[?] uvijek dimi ? Frid svi su mrtvi!! Mo 'di je Frid. Mo? Mo digni se ne mogu te nosit'... di je Frid? Di je gazda?-
- P..otkrov... ste...peni...ce- zna?i ja sam se gu[?]io.
- Mo poĹžuri se svi su mrtvi, znaju da smo tu i ako ne zbri[?]emo jako brzo mislim da ?emo tu i ostati.?

Polako ustajem. Soba se vrti oko mene. Gil(?) me pridrĹžava. Imam osje?aj da ?u odletjeti ako se odrazim dovoljno jako.
- Dobro sam, m..mogu...sam- prema njegovom izrazu lica vidim da nisam ba[?] uvjerljiv, ne vjerujem ni Ja. Poku[?]avam se nasmijati...
- To je na[?] Mo.- jo[?] uvijek me drĹži za podlakticu, ali ne tako jako i nema vi[?]e taj zabrinuti pogled na licu.
- Dobro sam Gil, stvarno idemo prona?i Gazdu i idemo doma ovo mjesto mi se ne svi?a-
- Ne svi?a se ni meni Mo. Idemo doma.-
Stepenice, jedna zama[?]?ena petrolejka baca slabu svjetlost iz sobe. Gazda stoji kao iz kamena isklesan. Pored njega se na prljavom tepihu naziru dva tijela. Osje?aj mi kaĹže da nas je Gazda sigurno ?uo. To [?]to se nije okrenuo zna?i samo jedno. Sranje.
- Frid koji je ovo... Frid??- Gil ulazi u sobicu i prvo promatra Gazdu a onda spu[?]ta pogled na tijela i postane stup kao i Gazda.
- F...Frid koji je ovo bog. Jel' vidi[?] i ti ovo [?]to ja vidim ili sam potpuno poludio?-
- Vidim i mislim da smo oboje poludjeli. Jer .... To ne moĹže biti... mislim pa Mo je tu na hodniku. Jel'da Mo?-
- Da Gazda.- polako krenem u sobu....
- Ne Mo. Nemoj ulaziti, ja i Gli ?emo to srediti.- glas mi se u?ini nekako ?udno poznat kao da je Gazdin ali opet nekako druga?ije....
Cjela ku?a se zatresla. Iz starih greda na nekoliko je mjesta po?ela curiti prvo pra[?]ina, a onda i polako voda kroz krov. Pucanj. -PEDESETIOSAM DVA FALE- prigu[?]eni uzvik na koji smo se sva trojica trzuni. Pucanj ?PODKROVLJE-
- Gil pokupi Moa, bri[?]emo.- neobi?no smireno i tiho Gazda kao da je rekao sam sebi.
- Kojeg?-
U tom sam se trenutku osje?ao kao da se sve ovo doga?a, samo da bi ja postao jo[?] zbunjeniji. ? Gazda?-
- Gil pokupu Moa, na[?]eg Moa, ja ?u malog.- sagnuo se i uzeo u naru?je malo tijelo.
Gil me je povukao za rame, okrenuo oko osi i gurnuo me prema vratima.
Pla?ljivi dje?ji glas se za?uo iz sobe ? Qu, Tata gdje je Qu??---

Svjetlost. Vakuum u u[?]ima. Plava svjetlost.

-PEDESETIDEVET JEDAN FALI!!!!!


SAN!!

:dontknow: :dontknow: [/b]

[BlockflĂśte]

Like it

Nemam zamjerki, osim minorne lekture pri kraju; i moram priznat da sam se izgubio, sad ne znam dal zbog termina ?itanja, ali nije mi jasno [?]to se to?no doga?a na kraju pri?e. Po?ne[?] glatko i razumljivo, pitko; i onda sam se ja pogubio. Ĺ ta se to?no njima na kraju doga?a, onaj klinac je sin gazde one bande tamo, pedeset devet?

[Bahod]

hvala na odgovoru
malo je komplicirano tocnije jako je komplicirano ali pazio sam na da se zapravo gotovo sve moze iscitati

ja naime jako volim kad procitam nesto pa se moram potruditi da shvatim

dakle ideja je da citatelj ne moze ili jako tesko moze naslutiti kraj

probaj obratiti paznju na nacin kako likovi razgovaraju, razmisljaju i kako vide svijet oko sebe

ovo sa ocem je dobar put samo malo krivi zavoj


inace danas jo opet bilo dosadno na predavanju pa sam doradio likove
tako da kad ulovim vrememena napisat cu jos jednu ili par gdje se nadam da ce se prica bolje razviti pa ce vise ( ali opet ne sve ) stvari biti jasnije


ako jos netko ima kakav tip ili zamjerku ( pohvalu ) jako bi me veselio da "cujem"

lol
b.