Bila je Ĺžuti trak svjetla [?]to pozla?uje vodene tokove i srebri posivjele pute.
Skupila se na vrhu prsta male djevoj?ice i otamo pruĹžila zrake da dodirne veliki svijet.
Bila je nova u pri?i i nije znala na [?]to svijet li?i.
Rodila se u jednom sitnom trenu,jedinstvenim doga?ajem,koji se dogodi jednom u tisu?u Ĺživota zvijezda.
Bila je Ĺživot i rodila se usred Ĺživota.
Toliko nalik na Ĺživot oko sebe,bila je druga?ija u mjeri kojoj je sunce bilo odruga?ije od drugog sunca.
Stajala je sama na vrhu prsta male djevoj?ice i pogledala u njezino nevino lice.
Dijete ugleda Ĺžuti trak svjetla i umah se zapita [?]to ima pred sobom.
-Tko si ti?- upita.
-Tvoja dobra vila.- pro?ita svjetlo odgovor u djevoj?inim o?ima.
-Kao u pepeljugi?-
-Kao u pepeljugi.-
-Zna?i li to da ?e[?] mi ispuniti moje Ĺželje.-
-Zna?i.- svjetlo kimne.I svjetlo dobi oblik.
I BoĹžanska nevinost koje djete no[?]a[?]e u sebi pre?e na svjetlo.I svjetlo dobi ime.
I Sunce pozlati grad
U rano se jutro mladi? ustajao iz svoga kreveta i snenim pogledom popratio pomicanje jutarnjih obla?aka krmeŞljavim nebom.Kao da su mu o?i bile zape?a?ene dugim snom i stopile se s okolnim zrakom.On iza?e na ulicu,alagani povjetarac prh?u?i u to mlako zimsko jutro promrsi mu kosu i on htjede rukom pro?i kroz guste lasi pa se brzo sjeti da bi mogao pokvariti frizuru.Žurio je kao i obi?no na tramvaj,prate?i ve? vi?enu svakodnevicu jo[?] jednim parom novih o?iju,jer o?i razli?ito gledaju na svako jutro.?ak i odsjaj zjenica drugih ljudi u njegovim otkrivao je njhove plitko raspore?ene misli koje su se toliko trudili sakriti od okoline,a uspjeli ih skriti samo od sebe samih.Sva je patnja,radost,sre?a i tuga,kao i ljubav jednog ?ovjeka sadrŞana na njegovu licu i da se s njega pro?itati.Mnogi to nisu znali i svoje su poglede skrivali.On je shvatio da ako pogne[?] glavu,nikad ne?e[?] otkriti [?]to je ispred tebe.U [?]koli koju je gledao svaki dan nije bilo za njega mnogo posebnog.Osim jednog.Tamo ga je ?ekala jedna osoba.Netko tko mu je Şivot promijenio nabolje u samo nekoliko dana i pruŞio mu bezbroj novih iskustava,zatiru?i svaku ispraznost i besmislenost njegovog Şivljenja.
On otr?i na tramvaj.
A Sunce izroni iz oblaka.
Tramvaj ga dovede u duga?ku ulicu u kojoj on prona?e [?]kolu i u [?]kolu radosno u?e.Tamo ugleda svoju ljubav kako govori s drugim ljudima i obraduje se pa je pozdravi.
Sre?a ispuni njihova mlada srca i oni prenesu svoju ljubav jedno drugome.
A Sunce je dodirnulo Zemlju svojim tracima.
Sunce okruĹži Zemlju i za?e iza brda.
-Idemo sada izlije?iti Marka u bolnicu.- Malo dijete obrati se svjetlu na svome prstu.
-Idemo.- Vr[?]ak kaĹžiprsta male djevoj?ice se zaĹžari i svjetlost srebrnog ruba obujmi dijete te se ono vine u nebeske visine.Mjesec i zvijezde blago su stajale na mlakoplavom no?nom nebu i treperile.
-Jesu li i one kao ja?- svjetlo uputi pogled nebu i zapita se po prvi put,ali ne zatraĹži odgovor od djeteta.
-Kako se ti zove[?]?- upita dijete nakon nekog vremena.I svjetlo re?e ime koje je dobilo djetetu.
Na rub bolni?kog prozora sleti zrno mjese?ine i metalni se lim zaĹžari svjetlom poput namre[?]kane povr[?]ine vode.U zrnu mjese?ine sjedila je djevoj?ica ispruĹžena prsta i ruke uperene u bolni?ki krevet.
Mali dje?ak sjede na postelji i ispruĹži ruke da do?eka prijateljicu.
I svjetlo uvidje da dje?aka krijepi njezin sjaj,no shvati da dje?aku ne moĹže dio sebe trajno predati.Ne moga[?]e se umnoĹžiti.Svjetlost osjeti tugu.
Mjesec posrebri njihova lica.Svjetlo ostane s djevoj?icom jo[?] tu no?.
No? proleti i Sunce se pomoli iza brda.
Dva smrknuta lica hodala su dugom ulicom,zagrljeni i beznadnih pogleda.Ono [?]to je ina?e bila radost,za njih je predstavljala nepremostiv problem,?ije je jedino prihvatljivo rje[?]enje bilo neprihvatljivo.
Ona je u sebi nosila plod njegove ljubavi i on je zbog toga osje?ao sre?u koja nije dugo smjela trajati.I morali su je brzo zavr[?]iti.
Roditelji puni Ĺželje da pomognu uredili su da plod njihove ljubavi bude uklonjen,kao nepoĹželjan.Bezna?e je gotovo potpuno ispunilo njihova srca.
Sunce je vidjelo i gledalo.
Pored njih pro?e malena djevoj?ica,s blijedim sjajem Meseca na prstu.
Blijedi sjaj Mjeseca ugleda Sunce i posta mu jasno.Pozdravi djevoj?icu i obe?a joj da ?e se poku[?]ati vratiti.Ono htjede ostaviti dio sjaja,ali svjetlo se ni na njoj ne moga[?]e mnoĹžiti.
I svijetlost prije?e na plod u djevoj?inoj utrobi.
Mladi? i djevojka to osjete,ali ne razumjehu o ?emu je rije?,jer im o?i bijahu zatvorene za takve stvari.
Zlo mjesto koje su posjetili taj dan po prvi put upla[?]i svjetlost i ona,osjetv[?]i gadosti koje se tamo zbivahu,odlu?i ?vrsto za[?]tititi ovu nevinost na koju je pre[?]la.I svjetlo ugleda da dijete pruĹža ruku.
I dijete u utrobi svojom naj?i[?]?om nevino[?]?u smogne primiti svjetlo te dio njegovog sjaja prije?e na dijete.Svjetlo se umnoĹži za dva.
Blijedi bljesak ispuni prostoriju pa udari u prozorsku dasku,kroz ?ije je re[?]etke prodiralo Sunce.Mladi? to jedva primijeti.Djevojka je plakala i nije ni[?]ta vidjela.
Svjetlost zaja[?]e Sunce i prona?e put do mjesta gdje je jo[?] jedno dijete cvalo u utrobi.Svjetlo sazrije i po?ne se mnoĹžiti mnogo puta.
A sjeme sjaja na prstu maloga djeteta u djevoj?inoj utrobi u hipu naraste kad se svjetlost kona?no vrati i unese sjaj sun?evih zraka sa sobom.Bija[?]e ono veliko i nalik na ljude koje je u tolikom broju posjetila,ali ga o?i mladih ne vidje[?]e,jer bijahu zatvorene za takve stvari.
Kad je uĹžasan trenutak do[?]ao,djevojka se zgr?i od pla?a.
U tom trenu gadne se sprave za mu?enje izviju i u Ĺžutosrebrnom bljesku budu smlavljene.
Stvar se toga dana nije dogodila.
Niti dan poslije,a slijede?i poku[?]aj dade iste rezultate.
Dijete sazri i do?e do svjetla dana.
Na poro?ajnoj postelji otvore se mladima o?i i oni vidje[?]e ogroman srebrni sjaj koji izbija iz majke-mjeseca.
-Tko si ti?-
-Ja sam Mala Mjese?ina.-
-Ĺ to si ti?-
-Ja sam traci no?nog svjetla.-
-Otkud dolazi[?]?-
-Na prstu jedne djevoj?ice rodilo se prvo svijetlo.Bio je to dar njoj,ali taj dar,djetinj kao i ona,morao ju je napustiti kako bi sazrio i ona je pustila svoj dar da jo[?] netko moĹže vidjeti Svjetla.-
-Ti si to svijetlo?-
-Ja sam bila to svjetlo.-
-Ĺ to si sad?-
-Ja jesam to svjetlo.-
-?-
-I vi[?]e.Ja sam ime koje sam dobila od one uz koju sam se oformila.-
-I [?]to si ti?-
-Ja sam svjetlo iz jednog djeteta.-
-Ali,promijenila si se?-
-Jesam,ali jednako sam od onog djeteta kao i prije i iz ljubavi nosim njeno ime.-
-Ĺ to si ti?-
-Ja sam novi Ĺživot.-
A prvo dijete sunca i mjeseca potom bi ro?eno.
I sunce spusti svoje zlatne trake,zadovoljno gledaju?i u Zemlju.Ono prepusti mjesecu carevanje nad krajem.
Ono [?]ta sam pisao za literarnu izgubilo se u peripetijama oko prespajanja diskova i sad ne mogu do toga, a ovo je, iako sli?ne tematike, preduga?ko pa postam tu...isprike [?]ta propustih sudjelovati u ovoj literarnoj radionici
