TOÈKA U KOJOJ NEMA POVRATKA

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
4/\/I)`/
Puppeteer
Posts: 145
Joined: 16 Apr 2005, 01:39
Location: Astralna špilja.
Contact:

TO?KA U KOJOJ NEMA POVRATKA

Unread post by 4/\/I)`/ »

Evo...ispalo je dosta dulje nego [?]to je trebalo ali ovaj put su psiholo[?]ki elementi malo smanjeni :;
...posljednja pri?a koju [?]aljem prije nego odem na more ostatak ljeta ...
---------------------------------------------------------------------------------
TO?KA U KOJOJ NEMA VRA?ANJA.

Nik[?]a se ustao. Njegov vizir se presijavao na suncu ? on protegne ruke i napokon otvori o?i baciv[?]i pogled ispred sebe. Pogled nije bio ne[?]to posebno?samo kilometri i kilometri nepregledne pustinje [?]to je u daljini povla?ila o[?]tru crtu sa nebeskim svodom?.tako plavim i nedostupnim?
Uvidi da mu je vizir mutan od nakupljene pra[?]ine ?[?]to je ubrzo bilo i rije[?]eno jer ga je namjestio tako da se polarizira kako bi odbio ?estice ne?isto?e. No iznutra?jo[?] je bio mutan, rezultat njegovih suza. Ne, nisu mu o?i suzile kako je obi?avao govoriti de?kima prije odlaska u jutarnju patrolu. Plakao je no?as. Po tko zna koji put.
Nik[?]a je oduvijek bio pomalo osjetljiv ... u dubini sebe skrivao je vi[?]e puta proĹživljene traume iz djetinjstva koje su pretori lukavo iskoristili da ga podsjete da ima motiv?i dobar razlog ? da ubije oca.
ProĹživljavao ih je iznova i iznova u suo?en sa sudovima , a ponajprije- suo?en sa samim sobom.
Iako, bio je uvjeren, nije to u?inio. Njegov otac bio samo je lo[?]a epizoda ostavljena iza?za[?]to su ga dovraga morali podsje?ati na to ? Nakon toliko godina?.osje?ao se poput kakvog otpadnika iz dru[?]tva , zarobljen vlastitom pro[?]losti kre?u?i se u krug i znaju?i?.znaju?i da ?e ga ona drĹžati u svojim raljama , psihi?ki progoniti dok god bude bjeĹžao od toga. Jer to je ono [?]to on uvijek i radi- naprosto bjeĹži.

Sjedim na klupi. Hladno mi je ali on ne mari. Obje ruke su mi vezane konopcima kao i noge?jedva da se mogu pomaknuti. Dakle , danas je Dan. Izlazi iz sobe i uskoro se vra?a donose?i u rukama Knjigu. Te[?]ku, sa metalnim koricama koje su se otvarale samo uz odgovaraju?i toplinski podraĹžaj? Unutra je Prijevod.
Prijevod knjige dobavljene davno prije sa jednoga planeta kao turisti?ki suvenir.
Otac ju je godinama prou?avao?- napokon uz pomo? radnika de[?]ifriraju?i sve zapise.
A Sada?.bavio se samo njome. Knjigom. Ona je grozna?pla[?]i me.
Zbog nje je otac postao tako opak i okrutan?to je razlog ovome [?]to proĹživljavam svaki dan. Mrzim ju!
Da mogu, uni[?]tio bih je sa plamenozorom da nestane?zauvijek.
Ubrzo , zaogrnut nekom ?udnom tkaninom?jednom?u boljem trenutku?rekao je ?mislim da se zove pla[?]t, ta tkanina?dolazi i sve?ano postavlja knjigu na kameni oltar usred hladne prostorije i stade naglas izgovarati stihove?prvo na neizrecivo ?udnom jeziku a zatim?Prijevod.
JeĹžim se i jedva di[?]em. Strah me je ? tjera me da rije?i ponavljam za njim?.ali ne mogu.
Dolazi i udara me po licu. Nekoliko puta. Drhte?i izgovaram rije?i.
One sablasno odzvanjaju prostorijom a ja ?ekam da prestane?kao i svaki drugi put.
Ali ne prestaje? Ovo je Dan.
Otac uzima o[?]tar predmet od nekog ?udnog sjajnog materijala sa dr[?]kom i sije?e konopce. Tjera me da popijem toplu crvenu teku?inu. Prima me za vrat i stavlja konopac oko njega?..izgovaraju?i one grozne rije?i ?
Opirem se ali to samo pogor[?]ava moj poloĹžaj. ZateĹže uĹže.
Osje?am se ?udno?ne mogu disati?a uskoro, magli mi se pred o?ima?
O?eva prilika nestaje ispred o?iju ?Crveno?.
(?)
Zaprepa[?]ten otvaram o?i a slike same naviru. Pitam za oca. Nestao je.
Nitko mi ne vjeruje. KaĹžu da sam lud, suicidalan. Ono [?]to je sigurno da osje?am kako polako ludim?dok me danju satima ispituju, a no?u veĹžu za postelju .
(...)
Napokon me pu[?]taju. Imam bistre misli. Gotovo sam sretan? Želim samo pobje?i odavde?.Oti?i ?u u grad?.moŞda ?neki novi Şivot?
(?)
Javljaju mi da su na[?]li oca. Probodenog. Uskoro mi ni[?]ta vi[?]e nije jasno. Ne znam da li sam tuĹžan ili sretan. Terapija je ostavila traga?ni[?]ta ne osje?am iako Ĺželim ?.eksplodirat ?u ako se ovo nastavi?
Otac.. pitaju me za njega. Naposljetku i dolaze. Spreman sam. ?iste savjesti.
(?)
?itaju moje izvje[?]taje. Naglas. Pred svima prepri?avaju one trenutke moga Ĺživota koje sam toliko mrzio, prezirao?o jesam. Koliko god su to poku[?]ali neutralizirati osje?aji se sad pojavljuju i isplivavaju ?divlji i stra[?]ni. Mrzim ga ali nisam ga ubio. Iako sam htio?ubiti onako kako je on ubio majku i nero?enu sestru?osveta?proma[?]ila adresu?dok nemo?no lupam po stolu u nedostatku drugog dijela namje[?]taja?.
(..)
Smo Ĺželim pobje?i. Ne mogu ovo vi[?]e izdrĹžati. Pretori su i stra[?]niji nego [?]to se govorilo. Jedan od njih , neobi?no hladan svojim mi je crvenim o?ima prijetio izgovaraju?i kletvu i tjeraju?i me ?
Želio sam samo pobje?i!
?.
?Želio sam jedino pobje?i, DOVRAGA!? - opsuje naglas ljutio lupiv[?]i te[?]kom ?izmom o suho i mekano pje[?]?ano tlo.
Sada se osvrne oko sebe i opsuje jo[?] jednom. Opsuje za svaki mjesec koji je morao izgarati u logoru da bi se naposljetku na[?]ao u ovoj pustinji , nimalo sretan zbog odluke?patroliraju?i sa skupinom kojoj se pridruĹžio u prvom ?istom naselju isto?ne polutke, gdje nitko nije postavljao suvi[?]na pitanja.
De?ki su ukrali brod. ?isti, novi, sa sko?nim dometom od 9 svjetlosnih godina, za 10 osoba- takvi se u ovo doba te[?]ko nalaze . Bilo im je dosta patroliranja? Odlu?ili su krenuti po svojem?
Ovo je bila njegova posljednja smjena. Kre?u odmah nakon obnove zaliha.
Promuklo se nasmije svojim suzama. Uskoro?ostavit ?e sve iza sebe?
?
7ero njih odvaĹžilo se na poduhvat napu[?]tanja planeta. Od toga je 4-ero bilo izvrsnih lovaca i takti?ara, a ostalo troje navigatora popravlja?a. Bijeg je bio najmanji problem. Planet nije imao vi[?]e ?ak ni globalni mreĹžni senzorski omota? ? ostalo se dalo rije[?]iti.
Unato? svemu, Nik[?]a je bio lovac. I to izvrstan. Planirao je iskoristiti maksimalno svoju snagu.
Preostalo im se dogovoriti o smjeru . Kamo oti?i...kad ponestane zaliha?[?]to ?e se uskoro dogoditi, ne mogu vje?no plutati svemirom.

Nakon dulje neizvjesnosti, Nik[?]a sa svoje police skine mali zaveĹžljaj i uzme Knjigu.
Na umu mu je bila jedino ?ista i jasna- OSVETA. Ovaj put, do[?]ao je do to?ke u kojoj nema bjeĹžanja.
?Želite zalihe?imam prijedlog?najbliŞe odavde ?na kartama ?imamo ne[?]to..idemo na planet s kojega OVO potje?e.? ? Nik[?]a paŞljivo uloŞi svoj prijedlog pokazuju?i na tamnu izguljenu Knjigu.
Reakcije su bile predvidive do neke granice.
Putnici broda su se uskome[?]ali nastoje?i ukazati na to da infiltriranje na planet kojeg su istraĹživa?i sa njihovog svijeta ozna?ili opasnim?i svakako ne turisti?kim? opasno i nepredvidivo.
Sve dok Brokula, kojeg su zvali Ĺ ef, ne izjavi kako je to zapravo dobra ideja. Potrebno im je malo ?socijalizacije?.
Nik[?]a je te[?]ko skrivao svoje odu[?]evljenje , ne pri?aju?i drugima o svrsi Knjige. Ipak , oni su bili vojni?ki soj, tako daleko od samostanaca, i nikada nisu imali prilike do?epati se dobro ?uvanog Prijevoda.
Uz nekoliko uspje[?]no serviranih laĹži uvjerio je ekipu da se radi o obi?nom suveniru sa planeta?koji ga je podsjetio na mogu?nosti [?]to su se otvarale pred njima.

Bez velike pompe, ionako nemaju?i nikakvu alternativnu destinaciju na umu, unijeli su kurs s nadom da ?e na tome planetu otkriti ne[?]to korisno. I , naposljetku , srediti problem sa zalihama.

Ali Nik[?]a, osobno, stvar je vidio u posve druk?ijem svijetlu :
ONI su stvorili tu knjigu?.Otac?Otac? rekao je da je to najvaŞnija njihova knjiga? da odre?uje pona[?]anje ? oni , oni su ZLI !¨U?inili su to ocu?ubijaju prema kodeksu pona[?]anja ako je po knjizi?ne zasluŞuju postojanje?mama, obe?ajem? tvoja smrt ne?e pro?i neosve?ena.-..otac?ne?e ostati neosve?en?
? Uskoro smo ondje. Nik[?]a, zna[?] li lokaciju spu[?]tanja ? ? ? Moron ?e.
Uslijedio je i odgovor : ? Bez brige, sve je ovdje? Nakon ovog skoka , ne?emo vi[?]e imati problema?
?
Brokula i ekipa su nakon nekoliko preinaka na odijelima i vizirima non[?]alantno ostavili brod iza sebe razdvajaju?i se me?u hrpom nepoznatih prilika u potrazi za zalihama, povezani komunikacijskim pojasevima. Cijeli jedan nepregledan planet srednje populacije je ?ekao samo na njih. Obzor se protezao pred njima , predstavljaju?i nove vidike, uznose?i ih u mladena?kom nagonu za istraĹživanjem , novim svijetom , ljudima?

Ali Nik[?]a se zaputio natrag prema brodu ? znaju?i to?no [?]to ?e u?initi. Sudbina?sudbina mu je donijela taj brod i on ju ne?e razo?arati .
Ovaj put ne?e.

Nema bjeĹžanja ? ponovi on u sebi drhte?i pred navalom osje?aja?kemija je u njegovom organizmu uzrokovala kome[?]anje ?.ljudi bi to uspore?ivali sa navalom adrenalina.
?
Bilo je potrebno manje od 10 zemaljskih minuta da skenira teren i na?e slabu to?ku planeta. Sa vi[?]estruko nadmo?nijom tehnologijom to je bilo i previ[?]e lako. Kladio se da ga antene nisu niti registrirale prilikom spu[?]tanja zbog paralelnih d-[?]titova pravilno prilago?enih atmosferskom stanju.
O da! Planet se koristio energijom nultih elemenata na ve?em podru?ju? dovoljan je samo? samo jedan val koji bi usmjeren uzrokovao katastrofu? koja bi se pro[?]irila preko kontinenta prema drugim to?kama i u kona?nici opusto[?]ila planet.
Hahaha! Ideja je bila briljantna? iskoristit ?e ovaj planet kao odsko?nu dasku iskori[?]tavaju?i njihovu energiju, koju su nazivali nuklearnom? za samo jedna skok?posljednji skok.
Pri?ekat ?e kolege da se vrate na brod?a onda?onda ? pobjeda! Ovi dolje?zlo?inci u svome dugu Svemiru?Ne?e niti znati [?]to ih je sna[?]lo?
?
Sat je odbrojio 1600 zemaljskih minuta. Ekipa je bila na brodu, odli?no se sna[?]la , i sredila zalihe. Nik[?]a se pobrinuo da se udobno smjeste i uspavao ih ru?kom iznena?uju?e lako?jo[?] su bili pod dojmom planeta?
Bilo je vrijeme za posao. Ima to?no 10 min. da izazove reakciju?
?
Preostala je 1 minuta. Sve je bilo spremno a Nik[?]a se zavalio u naslonja? i promatrao napredak plana. Prednji motori odavno su bili uklju?eni a on spreman. Nakon toga odsko?it ?e u skoku punih 9 svjetlosnih godina bez osvrtanja sa uni[?]tenim planetom za le?ima?a ekipa?.ne?e niti znati ?

Jo[?] samo malo?divlja?ki se nasmije[?]i i baci pogled na izlizane pra[?]ne korice gdje je na nerazumljivom jeziku pisalo :
. THE SATAN BIBLE
Pomiluje slova i odlu?no naredi programu ?punjenje baterija? .
GENOCID. To je ono [?]to zasluĹžuju. TO je sve [?]to zasluĹžuju?
Mwahahahahahahaha!!!

?

? Ne[?]to nam crpi energiju! Zovi centralu! Sredi[?]te! Ĺ to se doga?a ! Kakvo pregrijavanje jezgre? ?
?Ĺ TO JE OVO ZABOGA? -?radnik u centrali gleda kretanje niza crvenih to?kica po ekranu ?ne mogav[?]i vjerovati?
?POTRES NA SJEVERU! Nemjerljiv Richterom?[?]iri se ...dolazi?Ĺ to crpi energiju?potres?to ?NE?? ?izgovara uĹžurbano u nevjerici ?asnik za nadgledanje stoje?i pored kolege koji ve? divlje za svojim monitorom koji vi?e ne[?]to o pregrijavanju jezgre.

?Uragan ?ovdje ?nemogu?e?.nije uragan?? -vikao je njegov kolega nadaju?i da se radi o kakvoj [?]ali [?]to je bilo nemogu?e po svim teorijama vjerojatnosti.
Da nisu Ameri ? ? misao je zadrĹžao za sebe
U trenutku su se ugasila sva svijetla a zidovi stali uru[?]avati kao da su od papira.

Posljednje izgovorene rije?i upravitelja nuklearne centrale u Rusiji bile su :
? Tko se to s nama zajebava?Koji Vrag?!!!?
Trenutak nakon toga udarni val ga je zajedno sa centralom izbrisao sa povr[?]ine Zemlje.
Nakon sto smo transhumirali Velebitom, susreli smo se oci u oci groznom transgresijskom diskrepancijom, kojeg li akcidenta! Zbog horibilnog gigantizma imisije nodalnih tiranopolisa , ekocid je bio negligentno neizbjezan...
Post Reply