Prièe iz drugog svijeta - Noæne ptice

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Hamenaglar
Ancient
Posts: 813
Joined: 25 Apr 2005, 20:05
Contact:

Pri?e iz drugog svijeta - No?ne ptice

Unread post by Hamenaglar »

Hm... Pri?e iz drugog svijeta. Pa to je moj tre?i fantasy svijet, iako sam prvu kratku pricu napisao u tom settingu, tada jos ne znajuci sto ce se dogoditi. To bi trebao biti valjda nekakav urbani fantasy, dakle mnostvo rasa ( iako ne tipicnih poput vilenjaka i patuljaka ), ali opet bio bi to svijet velegradova, aviona, automatskih pušaka i svega što vidimo u današnjem našem svijetu. Uglavnom No?ne ptic tj. Nitebirdi ( ako netko ima neki zanimljiv prijedlog za ime ove rase neka se pliz javi ), su rasa koji imaju sposobnost nadprirodno brzog kretanja, ali samo po no?i. Po danu izgledaju poput obicnih ljudi, ali kada noc padne, a oni zapocnu svoju preobrazbu... Uglavnom procitajte pricu.



No?ne ptice

No? je bila vedra i jasna, rijetko kad se toliko zvijezda moglo vidjeti na nebu iznad velegrada. Mjesec je obasjavao grad tako jasno da uli?na rasvjeta skoro i nije bila potrebna, ali svjetla grada su gorila i stvarala prekrasan prizor. Bila je to zadnja no? ljeta, te više takvih magi?nih no?i ne?e biti, ali ljudi se nisu previše obazirali na to. Ljude ne zanima magija prirode, ljude ne zanima ništa osim novaca, brzine, gužve...

Razor je stajao na vrhu dvadeset katnog nebodera gledaju?i u no?. Divio joj se, kao i svakoj no?i prije. Uvijek bi otkrio nešto novo, nešto što do tada nije znao, to ga je fasciniralo. Pogled mu je polako padao s zvijezda, na ulice ispod njega, na ljude. Kad bi ga vidjeli ljudi bi zasigurno pomislili da se želi ubiti, ali nisu ga mogli vidjeti ?ak i da su htjeli. Kao i svake no?i bio je odjeven u crno, te je na vrhu nebodera bio samo neprimjetna sjena. Odjednom mu je pogled pao na ?ovjeka u bijeloj jakni. Bilo je toplo ve?eras i ?ovjek ne bi nosio jaknu osim ako nije Lovac, te ju koristi kako bi sakrio oružje. Još je malo pogledao i ugledao je i drugog Lovca. Tad je ?uo korake iza sebe, pa se okrenuo.

Bila je to Blade, prekrasna kao i uvijek, odjevena u svoju crnu kožnu odje?u, kao i uvijek kad se spremala za no?ne letove iako to sad nije ?inila ?esto kao prije pa je Razor obi?no sam uživao u no?ima. Ve?eras se Razor podsjetio kako je lijepa. Crna kosa do ramena joj je blistala, a njezino blijedo lice ga je kao i uvijek o?aravalo.
- Ugledao sam dva Lovca ? rekao joj je Razor kad je došla do njega. Ubrzo je Blade došla na rub nebodera i ?u?nula te po?ela pregledavat ulicu.
- Trojica, vjerojatno nisi zamijetio onog tamo ? rekla je Blade pokazuju?i na jednog ?ovjeka.
- Da, u pravu si. Svejedno mislim da ne?e trebat dugo da ih sredim ? odgovorio je Razor, a zatim je pogledao u Blade kao da traži dopuštenje. Ona je lagano klimnula, te mu tako dala odgovor koji je tražio. Ubrzo su mu se na licu pojavile tetovaže, besmislene, a opet prelijepe crte i krivulje koje su odavale njegovu stvarnu prirodu. O?i su mu od sme?ih po?ele polako blijedjeti sve dok nisu postale bijele poput snijega. Stavio je sun?ane nao?ale na nos i sko?io s nebodera.

Padao je bez kontrole, brzo poput vjetra. Zrak mu je strujao uz tijelo i ispunjavao ga je zadovoljstvom. Brzo se približavao betonu te se u?inilo kao da ?e se smrskati ali tad se brzo i spretno poput ma?ke okrenuo u zraku i dosko?io na noge. Polako je pogledao oko sebe, a zatim se uspravio i krenuo prema svojoj meti. Polako se probijao kroz gužvu gledaju?i drugu dvojicu Lovaca kako ga ne bi primijetili. Došao je na samo par metara od mete i uzeo svoj nož u ruku kad je za?uo glasan povik
- Nitebird! ? odjeknulo je iza Razorovih le?a. Brzo se okrenuo i vidio Lovca kako vadi dva pištolja. ?etvorica su, a ne trojica, shvatio je tad Razor. Brzo se okrenuo te prerezao grkljan nožem onom kojeg je do tad namjeravao ubiti, prije nego što je uspio zapucati.

Ubrzo su meci po?eli fijukati oko njega. Jedna žena koja je stajala pored njega sad je pala izrešetana. Razor se brzo bacio na pod. Pogledao je oko sebe, brzo se pridigao i sko?io do rasvjetnog stupa udaljenog deset metara. Cijelu tu udaljenost je preletio za manje od sekunde, a zatim se od stupa odbio nogama te poletio prema drugom stupu. Od tog stupa se tako?er odbio ali ovaj put prema jednom od Lovaca. Poletio je prema njemu brže od ikakvog metka. Stup je bio udaljen dvadesetak metara od Lovca, ali Razor je tu udaljenost preletio u jednom treptaju, te još u doskoku zabio svoj nož u prsa Lovcu. Dok je izvla?io nož i gledao kako do?i do drugog lovca jedan metak ga je pogodio u lijevu nogu. Kriknuo je od boli i kleknuo na pod. Skupio je snagu i pokušao ustati, ali drugi metak ga je pogodio u desno rame i srušio ga.

Dva Lovca su polako došli do Razora, koji je na betonu ležao drže?i se za desno rame
- Gle što to imamo ovdje, ranjenu pti?icu ? rekao je sa podsmijehom jedan od lovaca dok je ciljao Razorovu glavu pištoljem kako bi ga dovršio. Odjednom se iza Lovca stvorila Blade te mu brzo prerezala vrat. Drugi Lovac je uperio pištolj u nju, ali je ona udarcem nogom u njegovu ruku izbila pištolj, a zatim se brzo sagnula i niskim udarcem po nogama srušila Lovca na pod. Brzo je sko?ila na njega i ubila ga zabivši mu nož u prsa. Polako se ustala sa svoje žrtve i obratila Razoru
- Jesi li dobro ? upitala ga je
- Nisam. Otrovni meci ? jedva je uspio prozboriti Razor
- Kvragu, moramo do Uto?išta. Možeš li letjeti ? upitala ga ja Blade
- Ne, ne mogu ? odgovorio je Razor
- Morat ?emo autom. Pri?ekaj me ovdje dok se ne vratim ? rekla mu je, te nestala

Razor nije imao izbora nego ?ekati. Rane su ga užasno boljele, osje?ao je otrov kako mu se širi tijelom. Osje?ao je da umire, snaga mu je napuštala tijelo brzo kao što se on prije samo nekoliko trenutaka kretao. Pitao se da li tako smrt izgleda, treba li umrijeti u bolovima mole?i se za još samo nekoliko trenutaka života. O?i su mu postajale sve teže. Zaklopit ?u ih, samo na trenutak, samo na trenutak i nikad ih ne?u više otvoriti, mislio je duboko u sebi kad je za?uo škripu guma. Blade je izašla iz auta. Nikad nije bila tako lijepa kao sad, izgledala je poput an?ela. Razor nije znao je li mu bila tako lijepa sad zato što ju zadnji put vidi ili zbog ne?eg drugog. Nekako ga je uspjela podignuti sa betona i ugurati u auto govore?i mu da izdrži, ali Razor ju nije slušao, nije mogao, samo ju je gledao ali ju nije ?uo.

Blade je vozila kao luda, nije ju bilo briga za semafore, za pješake, nizašto. Samo se brinula za svog prijatelja. Spasila ga je prije deset godina od Lovaca koji su mu ubili roditelje, a sad ga mora opet spašavat, ali sada je on ranjen i ona mu nikako ne može pomo?i osim da ga što brže dovede do Uto?išta. Raven ih je o?ekivao jer ga je nazvala s mobitela još dok je išla po auto, ali pitala se što ?e re?i kad ju vidi kako vozi. Ovako je skretala puno pažnje na sebe i netko bi mogao saznati za Uto?ište, netko tko ne smije to saznati, ali nije ju bilo briga za to, sada je samo Razor bio važan, samo on.

Stigla je brzo do Uto?išta, nakon nekih pet minuta ve? bila tamo. Vozila je stvarno lu?a?ki, ali to nije bilo važno ako spasi Razora. Raven ih je ?ekao na ulazu u svojoj sve?eni?koj odje?i zajedno s još nekoliko ljudi, koje nikad do sad nije vidjela.
- Kvragu, što ti je da tako voziš? Skre?eš previše pažnje na sebe ? rekao joj je Raven
- Pomozite mi ? bio je to jedini odgovor koji je mogla dati. Ljudi koji su maloprije stajali do Ravena, sad su joj prisko?ili u pomo? i ubrzo odnijeli Razora u crkvu dok su ih Raven i Blade pratili.

Uto?ište je bilo podzemni kompleks ispod jedne crkve u kojoj je Raven bio sve?enik. Raven je bio miroljubiv i nikad nikog nije ubio, ali htio je pomo?i svojoj vrsti te je organizirao bolnicu za ranjene koju su oni prozvali jednostavno Uto?ište. Da bi se došlo do bolnice moralo se pro?i tajnim tunelima i stubama. Kad su ušli u bolnicu Razora su odmah odveli u operacijsku salu, Blade je htjela i?i za njim ali joj je Raven naredio da pri?eka ispred.

?ekala je i ?ekala. Nije bila svjesna koliko je vremena prošlo, ali ?inilo joj se kao cijela vje?nost kad je Raven izašao iz operacijske sale. Pogledala ga je pokušavaju?i prona?i odgovor na njegovom licu, ali njegovo lice je uvijek bilo tako hladno i nikakvi se odgovori nisu mogli nazrijeti.
- Preživjet ?e, ali sljede?i put bi trebao bolje pripaziti. Imao je sre?u što si ga brzo dovela pa smo protuotrov dali na vrijeme ? izjavio je Raven
- Hvala, puno ti hvala ? rekla mu je Blade dok ga je grlila
- Nije to ništa, samo neka idu?i put pripazi, nažalost ne?e mo?i letjeti neko vrijeme, ali to je cijena života ? odgovorio joj je sve?enik i otišao.

Blade je napokon bila mirna, Razor je spašen, a ova njihova malena pustolovina je završila. Sjela je na klupu s koje se maloprije ustala kako bi zagrlila Ravena. Primjetila je da joj se spava, o?i su joj postajale sve teže i ubrzo se morala ustati. Izašla je iz crkve i sjela u auto. Odvezla se ku?i, iako bi sada radije bila uz Razora, trebao joj je san. Sutra ?e ga posjetiti, odmah ujutro.


Napomena: Vjerojatno ce neki detalji biti promijenjeni u prici kako bi se mogla ukomponirati u moju viziju ovog svijeta, ali nista prevazno.
nema me.
corwin
Ancient
Posts: 706
Joined: 18 May 2005, 22:24

Unread post by corwin »

on umire ona ga poku[?]ava spasit
vole se
krv o?aj konfuzija
stavi teĹži[?]te na to,mutne slike
sorry zbog gramatike
User avatar
Hamenaglar
Ancient
Posts: 813
Joined: 25 Apr 2005, 20:05
Contact:

Unread post by Hamenaglar »

Argh, problem je u tome sto on nju voli, a ona njega ne. Mislim ona njega voli samo kao prijatelja, brata. Morat cu ispravit neke detalje tipa onog glupog dijela da su tipovi Lovci zato sto nose jakne i onog reda, kada Raven pita Blade zasto tako ludo vozi, to sam ionako vec bio nagovijestio, pa je bolje da se ne ponavljam. Inace ovo je bila prva prica koju sam napisao, a kao takva je i nadmasila sva moja ocekivanja ( naime bila je objavljena u Istrakonskoj zbirci, Bolja polovica ). trenutno se koncentriram na jednog nitebirda zelene kose, koji se zove Kyren Dijaah iliti Green ( on naime ima prirodno zelenu kosu ) i o njegovom prezivljavanju poslije Pokolja u kojem je ?udovišni Thomas, nakaza, pola nite, pola ?ovjek pobio velik dio nitebirda.
nema me.
User avatar
Hamenaglar
Ancient
Posts: 813
Joined: 25 Apr 2005, 20:05
Contact:

Unread post by Hamenaglar »

Jedna extra kratka prica.

Green

Bila je subota ujutro. Sjedio je u svojoj sobi kad je za?uo zvono na vratima. Polako se digao iz stolice, te otišao do vrata. Pogledao je kroz špijunku i vidio dvojicu tipova su stajali s druge strane vrata.

- Tko je? ? upitao je.

- Tražimo Kyrena Dijaaha. ? rekao je glas iz hodnika.

- Ja sam on. Što želite?

- Tebe. ? rekao je glas, trenutak prije nego što se za?uo pucanj u kvaku na vratima.

Kyren je odsko?io od vrata. Krenuo je u kuhinju. Još jedan pucanj i tipovi su otvorili vrata i ušli u stan. Dograbio je jedini nož koji se nalazio na stalku. Da je malo ?eš?e prao posu?e možda bi tamo bio još koji, ali ovako svi drugi noževi su se nalazili u perilici. Pokušao je do?i do nje i otvoriti ju, ali vrata kuhinje su se ve? po?ela škripiti. Bacio je nož prema tipu koji ih je otvorio. Pao je mrtav. Drugi frajer je na tren ostao zbunjen, te dok je po?eo ciljati svojim pištoljem, Kyren je ve? bio na njemu. Jednim udarcem ga je odgurnuo u stranu, a zatim se zaletio prema vratima od stana.

Krenuo se spuštati stepenicama, kad je za?uo povike još dvojice ili trojice ljudi. Jedna od njih je možda bila žena. Vražji Lovci, pomislio je, a zatim se okrenuo i po?eo penjati po stepenicama. U glavi je ve? složio o?ajni?ki plan. Stigao je do zadnjeg kata, provalio je vrata i izletio na krov zgrade. Odmah je jurnuo prema rubu. Nekoliko trenutaka kasnije meci su po?eli frcati. Sad više i nije imao nekog izbora, bez razmišljanja se bacio preko ruba zgrade. Nebo ga je uzelo, a zatim ispustilo. Padao je prema betonu koji se strahovitom brzinom približavao. Zapo?eo je preobrazbu, u o?ne duplje mu je ušlo crnilo i sakrilo njegove zelene o?i. Tetovaže, crne linije i krivulje, su mu pokrile cijelo tijelo. Osje?ao je kako mu svjetlost pali kožu, kako mu o?i isparavaju, ali nije imao izbora. Pokušao se okrenuti u zraku, a onda je udario u tlo.

Neki ?ovjek se nagnuo nad njim, imao je pištolj ili se Kyrenu tako u?inilo. Skupio je snagu i srušio ga na tlo. Osje?ao je kako ga vatra ispunjava. Bol mu je uništavala um. Pokušao je razmisliti, ali bol je bila prejaka. Tad se u njegovoj glavi pojavio neki instinkt, neka nada, nije ga potpuno razumio, ali je bio tamo. Stvaran, stvarniji od boli. Okrenuo se i ugledao podzemnu garažu. Njegov spas. Do njezine sigurnosti mu je trebalo nekoliko desetmetarskih skokova, koje je preletio za dvije ili tri sekunde, a zatim nestao u tami garaže.

Sakrio se u nekom mra?nom kutu, pokušavaju?i zatomiti bol u sebi. Kratki trenutci vremena su mu prolazili polako i tromo. Koža mu je bila prepuna opeklina i plikova, svojim o?ima jedva da je išta mogao vidjeti, ali bio je sretan što nije oslijepio. Njegov na brzinu sro?en plan je uspio, još uvijek je bio živ, ali znao je da se još uvijek nije izvukao. Lovci ?e se ubrzo skupiti pred ulazom u garažu, a zatim ?e u?i u nju, kako bi ga ubili ili izvukli na svjetlo. Bilo ih je najmanje pet. Ako u?u, ne?e iza?i, pomislio je.

Nije prošlo dugo vremena prije nego što ih je za?uo kako ulaze. Pokušavali su ru?nim svjetiljkama pove?ati vidljivost, ali ve? su bili osu?eni na propast. Kyren ih je promatrao. Petero, ?etiri muškarca i jedna žena. Ustao je sa hladnog poda te se brzo i ne?ujno poput vjetra zaletio prema ženi. Brzim pokretom joj je slomio vrat, a zatim joj uzeo pištolj iz mlitavih ruku. Ostali Lovci se nisu niti snašli, a ve? su pali pokošeni metcima. Kyren ih je sve ubio, ali nije imao puno vremena. Ubrzo ?e do?i još Lovaca, a za njima vjerojatno i policija.

Izašao je iz garaže, ponovno se vrativši u svoj ljudski oblik. Na licu i po cijeloj koži su mu bili plikovi. Nagla svjetlost ga je skoro oslijepljela, ali ubrzo se pribrao i po?eo bježati od svog stana, garaže i doga?aja toga dana. On, Kyren Dijaah, poznat i kao Green je bio uhva?en nespreman, a to je bio njegov poraz. Poraz koji se više nikada ne?e dogoditi, poraz koji se više nikada ne smije dogoditi.
nema me.
Post Reply