Pada sunce

[corwin]

Zujalo na aparatu za kavu je divljalo do besvijesti. Danijel ga je u polu snu lupio no nije se predavalo , opet ga je lupio ali je bilo uporno. Tad je shvatio da ?e morat ustat iz kreveta s obzirom da je aparat bio smje[?]ten na drugom kraju sobe. Ispao je iz kreveta i polu puze?i polu hodaju?i stigao do nesretnog ure?aja.
Koju minutu kasnije ve? je pio kavu s mlijekom iz istog tog aparata kojeg je sad gledao sa zahvalnos?u, a dim cigarete ga je obavijao kao oblak plavi?astog mira .Deset je nave?er i vrijeme je da se krene put centrale. Krenuo je prema vratima usput uzimaju?i klju?eve svog malog neuglednog uobi?ajenog auta. Ko[?]ulja mu se naborala ispod futrole pi[?]tolja pa ju je malo potegnuo da se izravna, dok je otvarao vrata stana.
??ooooooo sweet child of mine??vikao je plavokosi manijak iz zvu?nika dok je Danijel lagano vozio u centralu koja se gle ?uda nalazila u centru grada. No? grad ljeto, spu[?]ten prozor na autu, idealno za izbacit lakat kroz prozor, [?]to je i u?inio. Malo gaje [?]trecnulo u ramenu. Rana od pro[?]le no?i. Prokleti grifon nije htio umrijet ni nakon [?]to ga je gotovo presjekao na pola rafalima iz igli?nog pi[?]tolja koji ga je upravo opet po?eo Ĺžuljat. Grifon ga je ve? polumrtav uspio zaka?it [?]apom gotovo mu odrezav[?]i ruku. A bila mu je to draga ruka nije ju izgubio ve? vi[?]e od tri godine zapravo jo[?] tamo od susreta sa vampirom. Prisjetio se te no?i kad su on i njegov partner Viktor nai[?]li na tog vjesnika smrti. Nikad prije se nije tako bojao. Viktor je bio raskomadan ve? na samom po?etku sukoba a Danijel je preĹživio jer je dobio redni broj dva. Ispucao je cjeli okvir od sto pedeset iglica, odrezao mu pola lijeve strane lica i probio ga nekoliko puta kratkim ma?em a vampir je jo[?] uvijek stajao na nogama. Tad je ostao bez ruke i nekoliko dijelova probavnog sustava. Da poja?anje nije stiglo tako brzo kako je stiglo sad bi bio dva metra ispod zemlje
Jo[?] koji sat i pro?i ?e ga bol u ramenu. Rana je odavno zacijelila a i oĹžiljak se sad jedva vidio.
?MoĹžda mi daju danas pri?uvu?pomisli
?Nema [?]anse. Jo[?] otkako su uruci napravili pravu malu invaziju na finsku nemamo dovoljno ljudi?slu[?]ao je Ĺ eficu kako mu govori dok je sjedio za stolom u centrali.
?Stvarno je zabrinjavaju?e to u finskoj. Kako su na[?]i objasnili pokolj u onom selu?
?Odron zemlje ili ne[?]to tako ,zar ti ne slu[?]a[?] vijesti?
?Oporavljao sam se od skorog gubitka ruke ako nisi primjetila?pomalo zajedljivo ?e Danijel
?Ma to je samo ogrebotina tak i tak si dobio centar, pa ne bi smjelo biti frke.?
?ni potpore ni partnera? nadoveĹže se Danijel.
?no nemoj mi samo kukat ,uostalom ja sam tu pa ti mogu pripomo? ako ?e ba[?] biti frka?
?Andrea ti si zlato. Nego kad ?emo nas dvoje nekud van. Mogli bi na kavicu, vidio sam jedan zgodan??
?Sanjaj?
Nasmije[?]ila se , pa i to je ne[?]to, pomisli Danijel dok je uzimao opremu. Iza[?]ao je na ulicu naslanjaju?i se na [?]tap, te je po?eo lagano [?]epat. Glumci na pozornici svijeta , kojeg nije bilo briga [?]to je skupina ljudi diljem svijeta svaku no? izlagala Ĺživote za njihov miran san. Dodu[?]e nitko nije ni znao za njihovo postojanje ali i da su znali zar bi marili. Zar su policajci bili cijenjeni ili vatrogasci ili gorska sluĹžba spsa[?]avanja kad smo ve? kod toga pomisli sa gor?inom i nastavi hodat.
Zastao je na uglu ulice koja je bila pusta i duboko udahnuo zrak. Dozvolio mu je da u?e duboko u plu?a i da ga ispuni. Vjetar mu je govorio. Pri?ao mu je pri?e o izgubljenoj povijesti o doga?ajima i ljudima koji nikad nisu spominjani u udĹžbenicima o junacima koji su umirali u blatu i krvi na boji[?]tima ne ucrtanim u karte vaĹžnosti. Pri?ao mu je i o obi?nim ljudima, njihovim strahovima, kako ?e platiti ra?une, o Ĺželjama za novcem, o ono malo ljubavi koju su davali, zbog kojih se jo[?] uvijek borio. Vjetar mu je pri?ao a on je slu[?]ao. Vjetar mu je pri?ao i pazio na njega i druge koji su lutali ulicama ovog i drugih gradova u borbi protiv...?ega? Ovaj i mnoge druge svjetove [?]titili su ljudi sli?ni njemu istetovirani rije?ima postanka, prijatelji ?etiri elementa. Znali su tako puno o tome [?]to ih napada, a tako malo o razlozima. Nije bila rije? o osvajanju. Ve? su neki svjetovi pali a napada?i su ih samo uni[?]tili, spalili i zatrovali zemlju. Silna mrĹžnja, od kud je dolazila?
Trgnuo se iz misli. Vrijeme je za akciju. ?etiri ulice dalje, [?]aptao mu je vjetar, idi tamo i budi spreman. Hvala na pomo?i ,pomisli, mogao si mi re?i i [?]to me ?eka. Da barem pada ki[?]a, voda je njegov element, uvijek je bila uz njega i pomagala mu. Nastavio je hodati. ?etvrta ulica. Oprezno je pogledao iza ugla, igli?ni pi[?]tolj ve? spreman u ruci. Ni[?]ta. Znao je da mora neki vrag biti , vjetar mu ne bi lagao. Osjetio je strah, bio bi lud da nije. Kako su one vje[?]tice govorile, pomisli, strah je ubojica uma ,neka pro?e kroz mene ili tako nekako.
Polako je hodao gledaju?i u svim smjerovima, pustio je misli da struje po zidovima, koliko god ograni?ene bile. Vjetar mu nije vi[?]e mogao pomo?i sve i da je htio ,to je bilo vezano sa onim ??o svim Ĺživim bi?ima...?MoĹže[?] ti biti prijatelj elemenata ,ali se oni ne mije[?]aju u fizi?ki dio sukoba. Sad je ve? bio potpuno napet, nigdje ni?eg.
?Daj se pojavi? promrsi u bradu.
Ne[?]to se pomaklo. Danijel se okrene i vidje neku priliku na ?etiri noge kako mu se tr?e?i pribliĹžava. Pi[?]tolj je be[?]umno radio, ?uo se samo fijuk iglica, i njihovo udaranje u meso. Zvijer je skrenula izbjegavaju?i iglice, sko?ila na zid ku?e zabijaju?i pandĹže u ciglu i nastavila prema Danijelu. Morao je odsko?it u stranu da ga ma?kasti posjetitelj iz druge dimenzije ne odnese i razvu?e po asfaltu. Prozujala je kraj njega, osjetio je komadi?e cigle na licu i pra[?]inu u ustima .Ve? je bio na nogama pucaju?i. Primjetio je da ma?ka, od kojih sto kila, ima rep triput duĹži od tijela sa roĹžnatim, o[?]trim vrhom.
?kako me nisi zaka?ila s tim tvojim ?udom? pomisli na glas.
Odgovori mu peckanje na lijevoj strani rebara. Usredoto?io je misli na ranu, mili sekunde su prolazile, iglice su letjele, krvarenje je zaustavljeno, nema vi[?]e, prazan spremnik.
Kliknuo je gumb, spremnik je izletio no nije imao vremena stavit puni. Potegnuo je [?]tap, kojeg je na po?etku ulice zaka?io za remen, i izvukao o[?]tricu. Rep je ve? letio prema njegovom licu skupa sa vlasnikom no Danijel je u istom pokretu potegnuo ma?, prerezao vrh repa i izmaknuo se zvijeri. Dosko?ila je i odmah se okrenula za novi napad, bez repa ali sa ?etiri [?]ape i zubima. No ovaj put Danijel je bio brĹži i ve? se nalazio iznad ma?ke. SnaĹžno je zamahnuo i odsjekao joj glavu. Osjetio je snaĹžan udarac u rame, strijela, vilenjaci. Ĺ to ti plavu[?]ani rade ovdje. Trojica su eno ih tamo na po?etku ulice. Po?eli su bjeĹžat. Danijel potr?i za njima vade?i strijelu. Pokupio je pi[?]tolj u trku i napunio ga. Iz rane na ramenu koja je sad izgledala kao fa[?]irano meso zbog ?upanja strijele, curila je krv. Misli mu opet poteku prema rani.
Dotr?ao je do ugla i opalio iz sad ve? punog pi[?]tolja. Dvojica su pala, vidio je njihovu krv kako pr[?]ti kroz zrak, tre?i je napravio neku zapetljanu akrobatsku figuru i odjednom se na[?]ao na metar od Danijela sa isukanim ma?em. Danijel je mogao samo gledat kako mu ruka koja drĹži pi[?]tolj napu[?]ta tijelo. Iz istog pokreta vilenjak zamahne prema Danijelovom vratu. Vidio je njegove o?i ,plave i bistre, hladne, pune mrĹžnje. Tad je shvatio.

Andrea ga je na[?]la u lokvi krvi, glava mu je leĹžala metar od tijela.
?Po?elo je, bitka za zemlju. Izgubili smo puno ljudi no?as. I tebe?
Vilenjak nije do?ekao novu zoru. Andrea ga je na[?]la i divlja?ki sasjekla. Ostali su samo komadi tijela. Zagreb je te no?i gorio. Invazija bi?a je po?ela i zemlji je po?eo kraj.

[Hamenaglar]

Khm, hm. Ideja je zanimljiva, samo sve je tako neodre?eno. Znaš ova prica mi ima tok slicno poput sna. Na pocetku price glavni lik je obican covjek, a na kraju super junak. Dosta mi se cini i nelinearno, a mislim da to i nije dobro za ovakav tip price. Moja preporuka je da pokusas ponovo napisati pricu. Ali pisi ju tako da citatelj shvati, kao da svom prijatelju ili poznaniku pricas radnju. S obzirom da prica prati Danijela, bilo bi lijepo da odmah na pocetku znamo i tko/sto Daniel je. Ne znam, mozda se ostali nece sloziti sa mnom, ali to je moj dojam.

[Miles]

Meni se pri?a svidjela. :iconbiggrin:
Doduše, ko što re?e Pham, možda je mogla biti malo jasnija. Ono prijateljevanje sa elementima i tako to traži neko objašnjene ali to ?e možda do?i u nekoj drugoj pri?i?

Zujalo na aparatu za kavu je divljalo do besvijesti. Danijel ga je u polu snu lupio no nije se predavalo , opet ga je lupio ali je bilo uporno. Tad je shvatio da æe morat ustat iz kreveta s obzirom da je aparat bio smješten na drugom kraju sobe. Ispao je iz kreveta i polu puzeæi polu hodajuæi stigao do nesretnog ureðaja.

Malo kontradiktorno. Kako ga je lupio ako je bio na drugom kraju sobe?
Ima ponešto gramati?kih greškica, ?udnih re?eni?nih konstrukcija ali to je najvjerovatnije zbog nepažnje.
Dobra stvar! :mrgreen:

[corwin]

jednom prilikom sam se pet minuta ?udio kako neradi off gumb na budilici,da bi shvatio kako leĹžim u krevetu a budilica je na drugom kraju sobe :scratch: :dontknow:

[corwin]

evo je opet,ovaj put u drugom ruhu

Dan je umirao na krovovima zagreba?kog predgra?a,a sunce je,poput ekscentri?nog milijuna[?]a,prosipalo posljednje zamagljene potoke svijetlosti.I dok su ljudi zatvarali prozore pred prvom jesenjom studeni,Danijel je slu[?]ao budilicu kako mu uporno ponavlja jednu te istu rije? ?rrrrrrrrr?.
?Poludit ?u.? pomisli i ustane,no nije poludio.
Deset minuta kasnije je sjedio za stolom kraj prozora ispijaju?i [?]alicu crne kave.Pogled mu sa ve?ernjeg dekora skrene na prostranu sobu traĹže?i telefon.Zaklju?io je da pogledom ne?e ni[?]ta posti? pa je ustao i po?eo razmicati gomile odje?e koje su se nakupljale tokom tjedna.
?Jebo te pa ja nemam [?]ta za obu?!? re?e na glas i lupi se rukom po ?elu.
Pola sata kasnije se vozio kroz grad,neugodno svijestan da to [?]to je ispeglao majicu nije odagnalo lo[?] miris.Da stvari nebi krenule nabolje pobrinuo se pepeo cigarete koji je vrlo prikladno pao na hla?e,crne hla?e,tako da je sad jo[?] imao i finu sivu crtu na nogavici.
Uskoro se dovezao do jedne od onih zgrada koje djeluju kao da bi njihovo ru[?]enje bilo u najmanju ruku milost,kako za zgradu tako i za sve koji prolaze kraj nje.Zaustavio je auto pred zgradom,iza[?]ao van i otvorio Ĺželjezna siva vrata,koja su zaklanjala pogled u dvori[?]te.Uvezao je auto u dvori[?]te no nije zatvorio vrata zato [?]to su se ve? sama zatvorila.Privid oronulosti se potpuno izgubio kad je u[?]ao u zgradu.Hodnik je,iako uzak,bio dobro osvjetljen i odrĹžavan,a glasovi koji su se mogli ?uti iza vrata,odavali su aktivnost neprimjerenu za onakvo pro?elje.
Danijel pokuca na jedna od tih vrata i ne ?ekaju?i odgovor u?e u ured ?iji je jedini stanar sjedio za ra?unalom,o?ito zadubljen u sadrĹžaj monitora.
?Bok?
?Bok?
?Ima li [?]ta ve?eras?
?Vijerovatno ne,no pogledat ?u,?ini mi se da u centru fali ljudi pa bi mogao oti?i na ispomo??
?Od kad centru treba pomo?.Pa tamo se nikad ni[?]ta ne doga?a.Neznam za[?]to up?e drĹžimo ljude tamo.?
?DrĹžimo ih zato [?]to ih drĹžimo,a ako te zanima za[?]to im treba pomo?,obrati se [?]efici,moĹžda ?e ona imati vi[?]e strpljenja,iako sumnjam.Uostalom,i sam zna[?] od koga ona prima obavijesti,a oni ne grije[?]e.?
Danijel promumlja nekakvu nerazgovijetnu pobunu,te se zaputi nazad u hodnik,kroz hodnik,do kraja hodnika.Tu su se nalazila jo[?] jedna vrata,no pred ovima je zastao sekundu,zatim kao da skuplja energiju za susret koji je sad u njegovoj glavi postao ne izbjeĹžan,pokuca i pri?eka dok se sa druge strane vrata nije ?ulo ?Naprijed.?
Soba u koju je sad u[?]ao nije nimalo nalikovala na onu prethodnu.Za po?etak,njen stanar nije bio vidljiv,a namje[?]taj se svodio na nekoliko stolica,koje su okruĹživale ovalan stol.Kada je u[?]ao u prostoriju,Danijel je osim simboli?nog mirisa lavande osjetio i prisutnost ne?eg puno neopipljivijeg.Znao je da se negdje u prostoriji nalazi ono [?]to on nikad ne?e imati,no za ?im Ĺžudi.
?Do?i,pojavi se,daj duhu tijelo.?
Koncentrirao se,upiru?i svu energiju u jednu to?ku njegovim mislima,zatvorenih o?iju,usredoto?en samo na tu radnju.Znao je da se tijelo materijalizira pred njim,da ona koja je bila ljudsko bi?e,ponovo poprima konture nekada[?]njeg tijela.
Otvorio je o?i,pred njim je stajala djevojka u srednjim dvadesetim godinama,poluprozirnog tijela ali sa najdubljim o?ima koje je vidio.Kao da su tisu?lje?a pri?ala kroz te o?i,sam smisao postojanja,neuhvatljiv,a uvijek prisutan.Gledao je onu sa kojom je odrastao,sa kojom je dijelio svu teĹžinu treninga,svu bol tetoviranja rije?i postanka,mnoge bitke i jedan poraz.
No dobro,taj poraz je zapravo pripadao njemu,jel ona je izabrala postati Eter,a oni ne Ĺžive kao ostali ljudi.Oni pri?aju sa elementima,Ĺžive sa elementima,gotovo da jesu elemnti,skoro ali ne posve.
?Za[?]to tro[?]i[?] energiju na ovakve stvari,pogotovo danas,kad svijet drhti od o?ekivanja.?
?Zna[?] ti dobro za[?]to.?
?Ne Ĺželim opet vodit ovaj razgovor.Ja sam odlu?ila i sad vi[?]e nema povratka.Sama ?injenica da je dar koji posjedujem rijedak i vaĹžan,bi ti trebala biti dovoljna.Nisam ti trebala pokazat kako se priziva Eter,ovako je samo bolnije za oboje.?
Danijel htjede ne[?]to izustit,ali se predomisli,stvarno je ovaj razgovor vo?en bezbroj puta u zadnjih desetak godina i ve? se osje?ao prazno na samu pomisao o pretresanju razloga.
?Nego [?]to se to doga?a,za[?]to me [?]alju u centar.Tamo je aktivnost ravna nuli.?
?Ne i ve?eras.Sva ?etiri elementa su nervozna,nemogu odrediti to?no [?]to je,a oni postanu nervozni kad im znanje izmi?e,tako da nisam izvukla suvisli odgovor od njih ve? satima.budi oprezan.?
?Zna[?] da ?u biti oprezan??po?ela je bljedit,a Danijela uhvati panika,kao i svaki put kad je nestajala.
?Idi sad,e,i prije nego ode[?],hla?e ti imaju sivu crtu,a peglanjem se ne pere majica.?Bio je siguran da je vidio zlo?esti osmjeh na njenom licu prije nego je potpuno izbljedila.
Misli mu na trenutak odlutaju u onaj sun?ani dan na Jarunu?
?Saberi se.?re?e samom sebi i iza?e iz sobe.Vratio se istim putem,kroz hodnik,kojim je i do[?]ao,te bez kucanja u?e u sobu,u kojoj je Andreas jo[?] uvijek buljio u monitor,poku[?]avaju?i smjestiti posljednjih nekoliko karti pasijansa.
?Kome se trebam javit.I gdje su uop?e njihove prostorije:?


Danijel je stajao naslonjen na ku?u u nekoj pokrajnjoj ulici,osvjetljenoj samo prljavom lampom,koja je nevoljko bacala svijetlo na prizor borbe.Mladi? koji je krenuo u patrolu sa njim,sad je mrtav leĹžao uz tijelo groteskne Ĺživotinje,tjela punog rana od bodlji,kojima je Ĺživotinja bila prekrivena.Danijel i[?]?upa posljednju od ?etiri strijele kojima su ga pogodili vilenjaci u trenutku kad je zavr[?]avao sa Ĺživotinjom.Sad su leĹžali mrtvi,previ[?]e su se pribliĹžili.
Koncentracija mu je sad bila usmjerena na rane,zatvarao ih je,krv ga je prestala napu[?]tati,osjeti je kako se meso polako sakriva ispod koĹže.Spreman.
Okrenuo se oko sebe,pi[?]tolj je leĹžao na podu,ne upotrebljiv,iz nekog razloga barut nije gorio.Iz tog razloga mladi?,kojem se nikako nije mogao sjetit imena,sad je leĹžao mrtav,neiskusan,nije stigao reagirat.Danijel je znao da se uz ulicu nalazi jo[?] netko,pa krene oprezno prema uglu,opu[?]taju?i ruku u kojoj je drĹžao ma?.Do sad su elementi digli uzbunu,poja?anja su krenula,ali on nije imao vremena ?ekat.Stigao je do ugla i oprezno provirio.Tamo naprijed,u sjenama,netko ili ne[?]to je ?ekalo.Osje?ao je vibracije silnica,pribliĹžio im je osjetila,gotovo do dodira.Naglo se povu?e.Trol.
?Dovraga? pomisli ?moĹžda sam se previ[?]e Ĺžalio na mir u centru.?
Ali tu se vi[?]e ni[?]ta nije moglo u?init,stoga se sabere i krene odlu?nim korakom prema Trolu,podiĹžu?i ma?.Ovaj ga je naravno vidio,?ekao je na njega spreman.
Susreli su se nasred ulice,no samo na trenutak,ve? u sljede?em ih borba odnese kroz izlog du?ana informati?kom opremom,to?nije odnese Danijela,koji je doslovno proletio kroz spomenuti izlog.Jedva da je uspio ustati,a trol je ve? probio prolaz kroz kr[?].Danijel zamahne ma?em no o[?]trica se,uz glasan zveket,odbije od kamene koĹže trola.Sljede?e [?]to je osjetio je bila je neopisiva bol i osje?aj kako mu du[?]a napu[?]ta tijelo?no vrijeme se zamrzlo.Kao i svi koji umiru,tako je i za Danijela vrijeme stalo,ba[?] u tom posljednjem treutku,prije smrti.


Vrijeme je teklo,sati su se izmjenjivali,a on je ?ekao da se ne[?]to dogodi gledaju?i jedan te isti prizor,ista nepokretna slika trola kako gleda u njegovo tijelo koje se razbija o zid.Nije osje?ao tijelo,nije mogao micati o?ima,disat,samo mislit.Strpljivo je ?ekao,no ni[?]ta se nije doga?alo,pa odlu?i poku[?]ati ne[?]to koncentriraju?i se na prostor oko sebe,no do?eka ga praznina.Jednostavno oko njega je bilo jedno veliko ni[?]ta.Virjeme je teklo i morali su ve? pro?i dani.Probao je sve ?ega se mogao sjetit,bez u?inka.Promatrao je prizor ispred sebe,jel jednostavno nije bilo ni[?]ta drugo za radit.Vrijeme je teklo i do sad je poznavao svaki djeli? slike na koju je o?ito bio osu?en.Mislio je da zapravo to i nije tako lo[?]e,jel ako se ovo svima doga?a,onda umiranje u snu i nije tako divna stvar kako svi pri?aju,no opet sa druge strane zavisi [?]to sanja[?].Vrijeme je prolazilo i godine su se izmjenjivale,a Danijel je pomalo po?eo razumijevati za[?]to su ih ova bi?a iz bajki napadala.Sve je pisalo u o?ima trola,tog jednostavnog i sirovog bi?a.Za[?]to su vilenjaci i zmajevi,orci i jednorozi,heroji i vampiri udruĹžili snage protiv svojih tvoraca.Jel mi smo ih stvorili i zaratili i stavili na vje?na boji[?]ta.Kao da su oni to ikad htjeli.
Za Danijela,kao i za sve koji umiru,trnutak je postao sve,dok je svijet nastavljao oko njih,oni su ?ekali kraj vje?nosti,trenutak kad vrijeme stane i svemir se izmjeni.Do tad je mogao samo gledati o?i jednog trola.

[Miles]

Stvarno se ne mogu odlu?iti koja mi je bolja. Nova pri?a je jasnija, djeluje "ozbiljnije" (nisam pronašao nikakvih nelogi?nosti i gramati?kih greškica :iconbiggrin: ), ali mi je prva verzija bila mnogo napetija (valjda zbog scene borbe).
U svakom slu?aju, ideja mi se pravo svi?a :headbang:

[corwin]

hvala,hvala :iconbiggrin: :uzdravlje:

[Kuki]

Drugu jo[?] nisam pro?itao me?utim prva mi se jako svi?a. Nije problem [?]to je neodre?ena, to je jednostavno pri?a koja od ?itaoca traĹži da sam popuni praznine.

Koju minutu kasnije ve? je pio kavu s mlijekom iz istog tog aparata kojeg je sad gledao sa zahvalnos?u, a dim cigarete ga je obavijao kao oblak plavi?astog mira .

Ali ovo mi je majstorki. :headbang:

[Kuki]

Khm, hm. Ideja je zanimljiva, samo sve je tako neodre?eno. Zna[?] ova prica mi ima tok slicno poput sna. Na pocetku price glavni lik je obican covjek, a na kraju super junak. Dosta mi se cini i nelinearno, a mislim da to i nije dobro za ovakav tip price.

Nije na kraju superjunak. Vi[?]e antijunak tipa Konstantin, dapa?e lik mu je vrlo sli?an. Uostalom koji to superjunak na kraju pogine.

S obzirom da prica prati Danijela, bilo bi lijepo da odmah na pocetku znamo i tko/sto Daniel je. Ne znam, mozda se ostali nece sloziti sa mnom, ali to je moj dojam.

Mislim da je to nebitno, dovoljno dobro saznajemo tko je i [?]to Danijel tjekom pri?e. Kao [?]to sam ve? naveo to je ionako tip pri?e koji traĹži od ?itatelja da rupe popuni svojom ma[?]tom, ionako se nemoĹže jednom stranicom opisati cijeli svijet ve? samo "prizor" iz njega.

[corwin]

vrisnuo mi hard pa me nije bilo neko vrijeme,hvala za komentar,namjera i je bila prikazat djeli? iz Ĺživota neke osobe x u situaciji x :uzdravlje:

[klaun van trenda]

ve? sam i bio zaboravio da sam ovu pri?u još davno pro?itao
:whdat: