I. Nestanak
''Jedno? dok mjesec mlad snio
Snove o poretku crna i bijela;
Dvije vele-strane Smur i Yurio
Nastado[?]e; raspori se u dva tijela.
Jedno, pravo prihvati narod;
Žrtva prva u znak mo?i svoje,
Dok drugo ne vidi preporod
Ve? strah, tmina, naopako ? to je.
Yurio svatko po[?]ten slavi
Smur svoja sveti[?]ta krije;
Svetu poslanicu svetac savi,
Dok onaj krv tu?u kleto lije.
Gdje se dan Ĺživ ugasi
A no? zvijezde ra?a
Gdje se zvono smrti oglasi
A svjetlost Ĺživota osloboba?a
Crno i bijelo, zlo i dobro
Dva kulta suprotnost zra?e
Vrijeme je svoj danak ubralo
To dvoje ratuje kroz bol i neda?e.
Po?elo je, ?as je stigao
Najava sukoba je o?ita
Vatreni oganj visoko se digao
Uzletjela je i ptica bijela nao?ita.''
* * *
Bijeli Grad tonuo je pod krinkom no?i. Iako se ve? dobrano spustio mrak, mjese?ina je nagla[?]avala bijele tornjeve i zidine MorniĂŤruma, oboĹžavaju?i blijed pejsaĹž u tami. Grad je bio samo na prvi pogled miran i spokojan. Narod se kretao po pravilnim ulicima koje su se ujedinjavale u samome sredi[?]tu grada, na glavnome gradskom trgu. One su mu bile poput krakova. Trg je bio velik i prostran, sa velikom statuom u sredi[?]tu. Statuom Orthanna, boga Poretka i slobode, te za[?]titnikom MorniĂŤruma, glavnoga grada pokrajine Zapadni DĂşsur. Trg je bio sav u bijelome, poplo?en fino nabru[?]enim kamenim i mramornim plo?ama, te osvijetljen brojnim lampionima. Kao glavno odredi[?]te svih primarnih ulica tog grada, trg je bio jednako vaĹžan gra?anima MorniĂŤruma, ali i onima koji su trenutno boravili u Bijelom Gradu. Nave?er se tu uvijek nalazilo naroda u no?nim [?]etnjama, zbog mjesta na kojima se moglo izmijeniti romanti?ne poglede, gledanja guta?a vatre i plesa?a ili pak slu[?]anju vesele glazbe putuju?ih bardova. To je bila lijepa tradicija novoga glavnoga grada Zapadnog DĂşsura i nije bila mijenjana stolje?ima. Tu se nisu osje?ali nikakvi ve?i problemi niti nelagode, osim kakve sva?e pijanaca koji su se maloprije vratili iz kr?me, te je tu svatko svoje neda?e zadrĹžavao za sebe ili eventualno za uĹži broj prijatelja. Ali [?]to bi se dogodilo da taj sretni narod jednog dana shvati da je vrijeme mira i veselja u njihovom gradu osu?eno na vje?nu propast?
- Nemoj molim te. Zbilja te preklinjem - za?uje glas iza sebe. - Cyr, po?i ?u za tobom!
Tu se mladi? okrene. Ona je bila nepopustljiva. A ?ini se gora no on sam. Dornnea Luffor bila je odlu?na, pametna i iskusna gospa, a k tome i briĹžna majka.
- Vratit ?u se na vrijeme. Shvati to. Upravo mi to treba, nova avantura... - re?e Cyricus.
Nakon [?]to je ona razroga?ila o?i, shvatio je svoju pogre[?]ku. To je uvijek ?inio. Nije toliko grije[?]io, koliko je upadao u nevolje, koje je on sam nazivao 'avanturama'. Kada bi god iz ne?ijih usta ili pisanim putem izletjela vijest o kakvoj potrazi za artefaktom, ?ovjekom, ne?ime, upravo bi on bio prvi koji bi se poput naivne ribe uhvatio na udicu. Nerijetko je to bilo pitanje Ĺživota i smrti, no Dornnea ?esto nije znala taj dobar dio istine. No, nije ni on bio neiskusni mladac koji bi kao bez glave uletio u svakojaku glupost. Barem to nikada nije priznao svojoj majci.
Ipak, znao je da nije dorastao ve?im izazovima, niti da vjerojatno ikada ho?e. Primjerice u izravnoj borbi s vi[?]e sudionika, ili ?ak bitci, on bi se tiho i brzo iskrao, izvukav[?]i Ĺživu glavu. Kod takvih poput njega bilo je samo pitanje vremena kada ?e mu planovi za izbjegavanje i iskradanje propasti, te ga to ne?e ostaviti na Ĺživotu. To je bila najgora stvar koja bi se mogla dogoditi Cyricusu i njemu sli?nima. Lopov. Da, bio je on lopov, te su mu sve misli morale biti usredoto?ene na bijeg iz nevolje u koju se uvali. No nije on bio pravi lopov, onaj koji bi krao po ku?anstvima i doslovno li[?]io kakvu bogatu gospo?u njezinog skupocjenog nakita u mra?noj ulici. Krao bi i ?inio bol onima koji mu se ne bi svidjeli, danak bi ostavljao u hramovima ili bi ga davao sirotinji, te ga je rijetko kada upotrebljavao za vlastite potrebe. Osim ako bi se putem s 'nemoralnog' posla zadrĹžao u kakvoj kr?mi... Majka mu je od prvoga dana kada joj je obznanio da je lopov, zabranila dono[?]enje i najmanjeg ukradenog nov?i?a u njihov pomlo skromni stan. Ona je, usprkos situaciji da bi joj sinov 'danak' pomogao, bila ponosna Ĺžena. Ku?a Luffor bila je plemi?ka ku?a u neko? glavnom gradu ove pokrajine, Darnnisu. Dornnea i Cyricus bili su zadnji izdanci plemstva nekada[?]njeg Kraljevstva Zapadnog DĂşsura, po[?]to je kraljevski grad Darnnis do temelja izgorio u tami kuge, koju je odmah potom slijedio golemi poĹžar u mjesecu Crvenog Neba 1359. godine Dvanaeste Berbe, prije ?etiri godine. MorniĂŤrum je tek godinu dana bio glavni grad nekada[?]njeg Kraljevstva. Sada je Zapadni DĂşsur imao druga?iji oblik vlasti, te je iz kraljevstva ostao naziv 'pokrajina'.
Cyricus zagrne tamnoplavi ogrta? oko sebe koji ga je ?inio jo[?] tajanstvenijim. Od odre?enog dijela svog Şivota htio je biti tajanstven, ne pokazivati se svakome. Život lopova je bio takav. Po?eo je na Akademiji Vje[?]tina u nekada[?]njem Darnnisu kao klerik Fridoura, boga dobrote i Bijele Magije. To?no kada je njegovo obrazovanje u kleri?kom smislu krenulo na bolje, Cyricus se odlu?io za ne[?]to drugo. Ne[?]to mu nije davalo mira da sjedi, moli i bude krajnje dobar... Dornnea bi rekla da sam 'vraŞje zrno' raste u njemu, ali kroz [?]alu. Ipak, uz svo njezino negodovanje ona je znala da ne smije upravljati Şivotom svoga sina. A on se sje?ao svakog trenutka od prvog saznanja istine o svojim roditeljima, te o tome da je on iz loze Namjesnika pod vlasti Jesslowa Hedrunnigsa, biv[?]eg kralja Darnnisa, i Zapadnog Dúsura uop?e. Bilo je to prije pet godina, na povratku ku?i...
Jo[?] nije bio vjerovao da se odlu?io vratiti. A jo[?] manje je vjerovao u ono [?]to mu je u MorniĂŤrumu bilo re?eno. Nakon svega [?]to mu se desilo, nakon svih gubitaka.
Sve je po?elo 1349. godine, tako?er po?etkom ljeta. Tada, 'Novi Rat za Zapadni DĂşsur' je zavr[?]io, a Cyricusa kao da je crna zemlja progutala. No on je, uz jo[?] troje prijatelja putnika nezapaĹženo doprinio spasu Zapadnog DĂşsura od Tame, ujedno naroda od crne strahovlade koja je terorizirala i Ĺživo i neĹživo stolje?ima. Vratio se kao dvadesetjednogodi[?]nji klerik bijele magije koju je polazio na Akademiji Vje[?]tina u rodnome gradu. Otamo je pobjegao s troje u?enika, optuĹžen za ubojstvo. Odlu?io se tako, nakon pet godina, vratiti u svoj rodni kraj, nadaju?i se blaĹžoj kazni iako ubojstvo nije po?inio. Nitko nikada nije saznao da je Zapadni DĂşsur spa[?]en zahvaljuju?i domi[?]ljatosti i Ĺžrtvi ?etvoro mladih stanovnika te pokrajine i njihovim saveznicima...
Ipak, nadolaze?i doga?aji su ga iznena?ivali jedan za drugime. U gradu Darnnisu bio je do?ekan sa srda?nom dobrodo[?]licom. To mu nije bilo jasno. Ĺ to je duĹže prolazio glavnom ulicom grada, to su ljudi vi[?]e gledali u njega s divljenjem. On se i sam blesavo smje[?]kao, ne znaju?i za[?]to mu se dive. Skrenuo je u manju, sporednu ulicu, te je krenuo prema svojoj ku?i. Kada je u[?]ao, njegovi baka i djed zaplakali su od sre?e. Cyric tako?er. Grlili su se dugo. Cyricus nije imao oca i majku, ve? su ga njegovi 'baka i djed' odgajali, te mu katkad pri?ali o njegovim pravim roditeljima:
- Poginuli su ne[?]to malo kasnije, nakon tvojeg ro?enja, poslije manje provale Jhriedegskih plemena koja su tada obitavala sjeverozapadno od Darnnisa. Toliko smo se brinuli i plakali... Hvala milostivom Asthennu da si preĹživio... - uvijek bi se svodila pri?a.
Cijela Cyricusova loza bila je generacijama pod blagoslovom Fridoura, boga Bijele Magije, mira i slobode. Fridoura su stariji jo[?] nazivali imenom 'Asthenn', koje mu je bilo pravo ime. Asthenn je bio brat Orthannov, ali narod ih je ?esto mije[?]ao zbgo sli?nosti njihovih imena. Kasnije se po?elo upotrebljavati novo ime 'Fridour'. I kada se Cyricus vratio, on, baka i djed proveli su jutro u pri?anju i prepri?avanju. Cyric je pri?ao o svojim putovanjima i o tome kako je mislio da se nije bilo nakon rata sigurno vratiti. Tog dana, prije samog podneva, baka i djed su se potajice ne[?]to dogovorili.
- Moramo to u?initi, sada je vrijeme - tvrdio je djed.
Napokon, baka se uozbiljila i rekla svome unuku da sjedne.
- Djed i ja ti moramo ne[?]to vaĹžno re?i...
I tako je po?ela pri?a, no i prava istina o Cyricusovom podrijetlu. Cylwereus Luffor mu je, kao [?]to je uvijek i znao, bio otac a majka Dornnea Assyl. Otac je bio umro jo[?] davnih dana, no majka ga je nakon ro?enja obe?ala siroma[?]noj obitelji, njegovim 'baki i djedu' zbog rizika. A rizik je bio u tome da su se za tog 'Novog Rata za Zapadni DĂşsur', koji je trajao stotinama godina, sile i uprava Tame izravno sukobljavale sa vlastima Zapadnog DĂşsura, uz kralja posebno i s Lordovima i kneĹževima. Jer Cyricusova prava obitelj bila je plemenite loze, otac mu je bio knez i Namjesnik grada Darnnisa, a Cyricus je po tome bio njegov nasljednik.
Netom prije podneva, uz pratnju, Cyric je na konju bio odjahao u kraljevu kulu, gdje je vladao kralj Zapadnog DĂşsura. Pred kraljevim odajama ?ekala ga je Dornnea, njegova majka. On ju nije u prvi mah prepoznao. Zagrlila ga je njeĹžno, pla?u?i, tog trenjutka se sje?ao i nije bio ni svijestan koliko je emocionalan taj trenutak bio. On joj je uzvratio zagrljaj. Plakala je na njegovu ramenu, a tamna duga kosa joj je padala preko Cyricovih le?a.
- Ne mogu vjerovati da si to ti! Da si se vratio... - jecala je.
Tada se bila uspravila, obrisala suze i objavila narodu podno terase uz Kraljevu Kulu:
- Vratio se pravi knez Darnnisa, gospodar kule Luffor, Cyricus, sin Cylwereusov! Slavite njegovo ime!
Cyricus se na po?etku i trudio postati 'plemi?lim nasljednikom', ali to je bila prevelika promjena. Na kraju je uspostavilo da on to ne Ĺželi. Te godine je u nekako isto vrijeme Darnnis napala velika vojska Jhrie barbara sa sjevera. Grad je bio u ru[?]evinama, sa pobje?enom stranom Darnnisa. Borba je uzela danak. Dva. Oba doga?aja su se dogodila na brzinu, jo[?] uvijek te iste godine, jo[?] uvijek tog istog ljeta. Prvo je kuga, preno[?]ena [?]takorima koji su se zavla?ili svugdje po ostacima bitke, poharala ve?inu stanovnika Darnnisa. Dornnea i Cyricus su bili jedni od rijetkih koji su kugu izbjegli, te su morali [?]to brĹže oti?i iz grada. Pri odlasku, Cyric je bacio zapaljenu baklju u staju Kraljeve Kule, da bi vatra otjerala po[?]ast. Kako je i planirao, sve od Darnnisa bilo je izgorjelo, dok su njegova majka i on na konju kretali na sjeveroistok, putem MorniĂŤruma. Tu su prona[?]li sobu u kojoj su Ĺživjeli.
I sada, ?ine?i se nakon toliko puno godina, nalazili su se u toj bijednoj sobi, majka i njezin sin, gledaju?i se u o?i.
- Zna[?] da ?u se i ovaj put vratiti - poku[?]a ju slatkim rije?ima odvratiti od suludih misli. ''U komadima'', uĹžasnuto pomisli Dornnea, te se naljuti na samu sebe zbog same misli. Kako joj je dospjela u glavu? Je li ludila? Bez obzira na maj?ino neslaganje, on je krenuo. Uzev[?]i svoje vjerno oruĹžje iz ladice ispod drvenog stola, sko?io je na ne[?]to vi[?]i ormar. Dornnea se jeĹžila od toga. No on jo[?] samo izre?e:
- Ionako sam brĹži od ve?ine. Kao i od tebe - nasmije[?]i se i sko?i kroz 'tajni' otvor kojeg je valjda davno napravio [?]takor, no to nije bitno. Trebao je samo pomaknuti drugi ormar, te je pro[?]ao kroz njega.
- Nije ni hrane ponio, pa ja ?u izludit - pomisli Dornnea.
Sad je trebala mirno prile?i i spavati do jutra. Cijelu ve?er se Ĺživcirala oko rasprave. No zadnje [?]to bi napravila bi bilo da sada ode spavati. Objema rukama se primila za glavu, kao da ?e plakati. Toliko je puta bio u ozbiljnim situacijama, za koje ona ne bi mogla ni vjerovati. ''A kao da je ju?er bio mali, nasmije[?]en, beba.'' Toliko je dugo izostajao iz njezina Ĺživota. Ve? je suza krenula, ali ona se odlu?no digne. ''Imam i pametnijih stvari napraviti nego da tu sjedim i pla?em'', pomisli, uzme kuha?u i stane razmi[?]ljati [?]to ?e sutra biti za popodnevni objed. LaĹžno se nadala da ?e joj to odagnati misli o glupostima svoga sina.
Pono? je bila blizu.
* * *
Zidovi su se u tami uzdizali u beskrajne visine, ba[?] poput drevnih mo?nih bogova koji su po predajama i legendama probili unutra[?]njost i podzemlje Zapadnih Planina DĂşsurskih, te prebivali tamo. Tako najpoznatija tamo[?]nja legenda govori da su tri boga radila golemo podzemno kraljevstvo, po?ev[?]i u srcu planine. Sva tri boga odlu?ila su tko ?e [?]to raditi. Najmo?niji, Dydador je sa svojim snaĹžnim rukama trgao neprobojno stijenje u sredi[?]tu, oblikuju?i ga u golem prostor gdje ?e stotinama godina kasnije pa nadalje prebivati jedan narod. Drugi bog, Gorithnar, oblikovao je stijene u beskrajne zidove, stupove, a potom i brojne nastambe. Tre?i bog, zapravo boĹžica, Gyrnoss, udahnula je Ĺživot prvim naseljenicima, praocima lokalnog naroda, patuljcima. Potom je Dydador od mnogog drugog stijenja na?inio izvore vode koji su zavr[?]avali u rijekama ponornicama ili u prekrasnim jezerima koja su odraĹžavala beskrajni prostor. Potom je Gorithnar urezao u brojne zidove i stupove veli?anstvene zlatne rune koje su ozna?avale svakojake poruke, od norma i pravila patulja?kog naroda, pa do svetih pjesama koje je patulja?ki narod pokorno [?]tovao. Otuda i ?esta uzre?ica kod patuljaka - ''Dokle runa, dotle i patuljaka''. Na kraju je boĹžica Gyrnoss pou?ila svoj narod o svemu: prehrani, normama, ?itanju, pisanju, kovanju, borbi...
Na veliku Ĺžalost, pravi naziv tog kraljevstva je od davnina zaboravljen i nitko tko je od patuljaka Ĺživ, ne zna pravo ime. Niti je igdje bilo ozna?eno runama ime kraljevstva. U drevnim patulja?kim spisima se jedino upotrebljavala rije? 'Kraljevstvo', jer je to vjerojatno tada bilo jedino poznato kraljevstvo na prostoru Zapadnog DĂşsura. Stoga, mnogi narodi diljem povijesti, ali i patuljci sami, po?eli su upotrebljavati za sebe naziv 'Narod Podno Planine'.
Dvije prilike sa svjetiljkama [?]etale su kroz sve te zidove i goleme stupove isklesane od mo?ne stijene. To su bila dva straĹžara patuljka visokog ranga. Oni su bili zaduĹženi svaki odre?eni kra?i period provjeravati rune na najrasprostranjenijem i sredi[?]njem dijelu Kraljevstva Podno Planine. Patuljci su, kao [?]to je re?eno, jako po[?]tivali svoje rune i sve [?]to je bilo napisano na njima. Po[?]to ve? godinama u svom poslu nije niti jedna runa nestala, niti se ne[?]to dogodilo s njima, njih dvojica, Reor i Fajor, bi se zapri?ali o svakojakim temama kojima su se patuljci bavili.
- Jesi´l ?uo da su danas pobili one uljeze u Isto?noj hali?
Drugi ga zbunjeno pogleda, pa ovaj nastavi.
- Ma one pobunjene gnomove. Njih trinaestoricu. Ju?e´ mi je Şena rekla.
- Ah njih. Te pobune su postale sve ?e[?]?e u nas, zar ne? Prije smo Şivjeli gnomovi i patuljci, k´o bra?a. A vidi sad, nezadovoljni raspodjelom prostora i ´ko zna ?im´ jo[?], oni nas svejedno napadaju, a mi ih uvijek odbijamo. Ka´?e im se utuvit´ u glave da nemaju [?]anse protiv izdrŞljivosti i tvrdoglavosti patuljaka?
Reor slegne ramenima. Jer, Fajor je imao pravo. Ni jednima ni drugima ne trebaju ti napadi, a kamoli gnomovima.
Dok su se [?]etali, Reor stade. Fajor, ne primijetiv[?]i druga da je stao, samo je nastavio pri?ati.
- Danas se ne smijemo ?udit´ ni u [?]to. Ali zar... - tu zastane, kad primijeti da pri?a sam sebi u bradu - Reore! - za?uje se dubok, no ne preglasan zov Fajorov.
Isprva nije bilo odgovora. No nakon [?]to se po?eo vra?ati otkud je do[?]ao, Fajor primijeti svjetlo ispred sebe, gdje je Reor o?ito stao.
- Oprosti, ali ?ini mi se da ove rune... - Reor napravi malu stanku - Zbilja, ove su ispre[?]arane ne?im'. Nekim crvenim znakovima, simbolima! Takvo [?]to nisam jo[?] vidio.
Fajor krene, slijediv[?]i Reorovo svjetlo koje je stajalo na mjestu. Kad se pribliĹžio, svjetlo je i dalje sjalo, ali na podu. No Reora nije bilo.
- Reore! Gdje si? - povi?e opet patuljak.
No odgovora ponovno nije bilo. Po[?]to nije znao [?]to bi uradio, Fajor uzme s drugom rukom Reorovu svjetiljku te ih obje pribliĹži zidu gdje su bile urezane rune.
- Ima pravo! - re?e zaprepa[?]teno Fajor samome sebi.
Preko runa bilo je ne[?]to ispre[?]arano crvenom bojom, na prvi pogled krvlju. Znakovi su bili u obliku kriĹževa, ?udnih zvijezda, krugova i oblika, te Ĺživ?ano napravljenim crtama. Fajor prije?e prstom preko tih natpisa. Pomiri[?]e, poliĹže i utvrdi.
- To i jest krv! I to stara oko jedan ili dva dana!
Baci Reorovu svjetiljku iz jedne ruke u koju primi srednje veliki patulja?ki borbeni ?eki? kojeg je izvukao sa pojasa. Upla[?]eno, ali oprezno krene traĹžiti Reora, neprijatelja ili ne[?]to tre?e. Zapravo, Fajor uop?e nije znao [?]to treba traĹžiti ili na?i. No brzo mu se i odgonetnulo. Primijetio je kojih par koraka desno od tih simbola posebno tamni dio zida, visine jednog i pol patuljka, te upola manje [?]irine. Bio je to prolaz. Kada se dovoljno pribliĹžio, uvidio je manje gromade stijenja oko ulaza. Ovo je netko ovih dana napravio, ali nije ba[?] bilo jasno kako je mogao slomiti ove stijene, a jo[?] se nije ni ?ulo. To bi barem neko vrijeme odzvanjalo sredi[?]njim halama kraljevstva. Nije mu ni[?]ta drugo preostalo, nego u?i u prolaz.
Unutra je isprva bilo mra?no, no Fajora je zbunio zadah i miris ?im je u[?]ao. Nije to odisalo na drevno stijenje, ali ni na gobline, gnomove ili sli?ne posjetitelje. Mirisalo je nekako sumnjivo i ?udno. No nakon par koraka u nepoznato, ukaĹže mu se svjetlo. Ne posve normalno, kao [?]to je njegova patulja?ka uljanica oda[?]iljala, ve? je bilo - crveno. Poput one krvi na runama. Ovakva situacija bila je potpuno nepoznata Fajoru. No to ga nije ni pribliĹžno obeshrabrilo kao povik.
- Fajore!!! Upom... - probio se, ali isto tako naglo i prekinuo upla[?]en patulja?ki glas.
Fajor zadrhti, ali samo nakratko. On je bio patuljak. A patuljci ne poznaju strah. Za[?]to je onda bilo straha u onome poviku? Nije morao naga?ati tko ga je to zvao, ve? je ?vr[?]?e primio svoje oruĹžje i potr?ao prema crvenom svjetlu. Ali to crveno svjetlo je bilo puno dalje nego [?]to je izgledalo. Svejedno se sve ja?e i ja?e osvjetljavalo, [?]to se vi[?]e pribliĹžavao. Ako tako nastavi, na podru?ju otkuda dolazi crvena svjetlost ?e ga oslijepiti. Kad je stigao u tu osvijetljenu prostoriju, nije ba[?] oslijepio, ali je Ĺžmirkao neko vrijeme. Kada su mu se o?i navikle na iritantnu svjetlost, Fajor se ponada da nije stigao prekasno. Prizor koji je vidio pokraj sebe tvrdio mu je suprotno. Zgr?en le[?] patuljka, dakako Reora, nalazio se na podu okruĹžen krvlju. I imao je razloga, jer cijela utroba bija[?]e izva?ena iz tijela i nije bila ba[?] u blizini. Da bude gore, u rupi u le[?]u bija[?]e zaboden drveni [?]iljak, visok poput [?]tapa na ?ijem je vrhu bio izrezbaren stravi?an simbol, sli?an onim zvijezdama i oblicima koje su bile pre[?]arane preko patulja?kih runa. Fajor se tiho pomoli nad okrutno ubijenim prijateljem: ''Dydadore Veliki, dopusti vjernome bliĹžnjem ulazak u svoje Dvorane Vje?nosti, da mu du[?]a...'' Taj se tren trgne iz molitve. ?uo je nekakvo [?]aputanje koje se pribliĹžavalo osvijetljenoj prostoriji gdje se on sam nalazio.
- Do?ite, gadovi! - povi?e i zaleti se prema glasu.
Jure?i u prazno, preko ne?ega se spotakne i padne zajedno s lampom i ?eki?em na pod. Uljanica se nakon pada ugasila. Sada se dobro ?ulo [?]aputanje. Nekoliko tamnih prilika se stvorilo oko njega. Nije raspoznao, ali nije ni stigao ni do?i do ?eki?a.
- Odlazite!!! Ne!!! - bijahu zadnje rije?i kadli mu jedna od prilika ne[?]to o[?]tro zabode u trbuh.
Fajor u boli i gr?u, ba[?] poput njegovog prijatelja, padne, gu[?]e?i se u vlastitoj krvi, u smrt.
* * *
Jutro je bilo mirno i tiho, bez i najmanjeg povjetarca da spasi MorniĂŤrum. Nije bilo prvo jutro s takvom vru?inom. Prolje?e je zaokupilo DĂşsur, ali ne preduboko da bi nastupale izmijene vru?ina sa sparinama. ''Jedna od onih godina'', pri?ali bi stariji ljudi Zapadnog DĂşsura koji su se jo[?] sje?ali iznimno vru?eg ljeta od prije ?eterdesetak godina, kada je nesno[?]ljiva vru?ina trajala od mjeseca Prirode pa sve do mjeseca Jesenja. Te godine bila je navodno ''najve?a su[?]a u povijesti Zapadnog DĂşsura'', isto po tvrdnjama starijih. Mnogi se tada zapitaju ho?e li sve ostati na pri?ama iz davnina od starijih stanovnika Bijelog Grada. Sve u svemu, ve?ina je bila u svojim domovima, u nadi da ?e se na neki na?in rije[?]iti te vru?ine. Svaki [?]um u ulici bio je glasan.
?ulo se kucanje na lijepo izrezbarenim, drvenim vratima.
- StiĹžem! - za?uo se povik iznutra.
Gospo?a Sawedrea Hillrant-Frinees otvori vrata. Na njima ugleda poznato, ali nesretno, bolje re?eno zabrinuto lice. Bila je to Dornnea Luffor.
- Ĺ to se desilo? U?i! - odmah je uvede najbolja prijateljica.
Otkada su majka i sin doselili u MorniĂŤrum, 'Bijeli Grad Magova', Sawedrea se pokazala dragom susjedom i vjernom prijateljicom, iako nije Ĺživjela odmah do njih. Dornnea je odmah u[?]la i sjela na stolac. Njezina prijateljica zatvori vrata i u?e za njom, ponudiv[?]i je ?ajem.
Dornnea joj ispri?a sve od ju?er nave?er, otkako je njezin sin oti[?]ao iz ku?e u 'avanturu'.
- Na nekakav obred?! Tu u gradu? - upita ju Sawedrea, odloĹživ[?]i [?]alicu ?aja. - Ni ne zna[?] [?]to je to?
Ovo je jo[?] dodatno zbunilo i upla[?]ilo Dornneu, te Sawedrea sjedne bliĹže do prijateljice.
- Saznat ?u jo[?] danas. Obe?avam - dovr[?]ila je.
Dornnea se usrdno zahvalila, te zagrlila i poljubila dragu prijateljicu. Oti[?]la je doma zavr[?]iti ru?ak. Nije znala ho?e li Cyricus sti?i na objed. S vremenom se ponovno po?ela brinuti. ''Jesam li previ[?]e briĹžna, pa i do te mjere da mi se vlastiti sin suprostavlja i ?ini me upla[?]enom?'', pitala se u ovakvim situacijama. Cyric se igrao s njezinim strpljenjem.
- Taj vraĹžji dvadeset[?]estogodi[?]njak pona[?]ao se gore od neposlu[?]nog djeteta! - vikne ona u samo?i vlastitog stana. Osjetila je ti[?]inu u vrijeme podneva, koje se uĹžasavala. Ru?ala je sama, a sinov tanjur je ostao netaknut, kao i stolica. ''Morat ?e se ne[?]to promijeniti'', pomisli ona ogor?eno. Izgubila je tek.
Stara gospo?a [?]etala je glavnim gradskim trgom neko vrijeme. Bilo je ne[?]to Ĺžitelja na trgu, ali ne previ[?]e. Bilo je mnogo toplije nego [?]to je trebalo biti, a i bilo je vrijeme ru?ka. Prostranim, svijetlim i ?istim puteljcima - njima je zavr[?]avala jedna od ?etiriju ulica koje su izravno ulazile u gradski trg, te su se ti puteljci spajali u jedan krug, ?ije je sredi[?]te bila poznata statua. Izme?u puteljaka bile su malene travnate povr[?]ine s cvije?em po kojima se nije smjelo gaziti. Posvuda je bilo drvenih, te nekoliko mramornih klupa. Ljudi su ovdje zaboravljali probleme, a Sawedrea Hillrant-Frinees ih je upravo tu traĹžila.
Nekoliko straĹžara prolazilo je iz jedne ulice. Sada su u[?]li na trg, te Sawedrea pohita k njima. Oni se zaustavi[?]e i ne posve ljubazno ju upitaju [?]to Ĺželi. Tiho ih je ne[?]to upitala, a na to joj je jedan straĹžar rukom pokazao prema smjeru iz kojeg su do[?]li. Bila je to jedna od onih ?etiriju ulica. Svaka se zvala po pokrajini DĂşsura, osim Zapadnog DĂşsura. Ulica Isto?nog DĂşsura, tako se zvala ulica prema kojoj joj je straĹžar pokazao. Zahvalila im se i oti[?]la. Poput freske [?]arena haljina vukla se za njom. Ugledala je putem dijete koje je prosilo. Mala djevoj?ica u prljavoj i poderanoj crvenoj haljini kle?ala je na stazi ulice. Nekoliko ljudi prolazilo je Ulicom Isto?nog DĂşsura.
- Gubi se odavde! - za?ula je jednog straĹžara kako dovikuje djetetu.
Sawedrea se zaprepastila. Dijete nije stiglo ni vidjeti otkuda dolazi prijete?i povik, kadli ga bijesni straĹžar opali nogom u le?a. Dijete je po?elo vri[?]tati i plakati, primaju?i se za bolna le?a. Djevoj?ica je bila bogalj, primijeti gospo?a Hillrant-Frinees, jer nije imala stopalo svoje lijeve bose noge. Dijete se pani?no u boli i pla?u poku[?]alo ustati, oslanjaju?iu se na drveni [?]tap kraj sebe. StraĹžar je gubio strpljenje koje nije ni imao. Vr[?]ak koplja pribliĹžio je djetetu pod vrat, te se siroma[?]na djevoj?ica umirila.
- Da ti moje koplje pomogne ustati se ili da to opalim jo[?] jednom? - nasmije se zlobno.
- Ĺ to Vam je dijete skrivilo? - umije[?]ala se Sawedrea.
StraĹžar nezainteresirano okrene glavu prema gospo?i, ne ispu[?]taju?i koplje prislonjeno na djetetov vrat.
- To nisu Va[?]a posla - odbrusi namrgo?en.
- A nisu ni Va[?]a posla prijetiti i tu?i djecu - gospo?a je ostala pri svome.
- Ĺ to Ĺželite? - napokon odvrati straĹžar, pu[?]taju?i dijete.
Djevoj?ica zatetura i padne, prije nego [?]to je uspjela pobije?i. Sawedrea se sagne i pomogne joj, te joj spremi par bakrenjaka u dĹžep. Dijete je ni ne pogleda, te Ĺžurno od[?]epa dalje niz ulicu. Gospo?a Hillrant-Frinees pogleda straĹžara. Bio je mlad. ''Zasigurno nije navr[?]io tridesetu...'', pomisli Sawedrea Ĺžalosno.
- Želim znati gdje se nalazi ku?a u kojoj su se no?as doga?ali rituali
StraĹžar se pomalo posramio svojih postupaka pred starijom Ĺženom. PokaĹže joj na mjesto, par ku?a dalje.
- Zahvaljujem, no Lordovi ?e znati o Va[?]im postupcima, mladi straĹžaru... - odgovori Sawedrea, te nastavi dalje.
StraĹžar je pognuo glavu kada je odlazila. Koji trenutak poslije opsovao je i oti[?]ao svojim putem.
Nakon te dvije, bogato ukra[?]ene ku?e nalazila se jedna koja nije bila nimalo nalik njima. Ta tre?a bila je poput ku?e kakve vje[?]tice. Znalo se za tu ku?u itekako, samo [?]to Sawedrea, a vjerojatno i mnogi drugi, nisu znali da se to dogodilo u toj ku?i.
- Mogla sam znati... - [?]apne gotovo nesvijesno.
Jer, u toj ku?i nitko nije Ĺživio ve? godinama. Zadnja obitelj se odselila u Isto?ni DĂşsur ili Impeyll, gospo?a Hillrant-Frinees nije bila sigurna. Dvokatnica, s uru[?]enim krovom, vrata davno razvaljena. A unutra ni?ega nije bilo. ''Pa gdje su onda odrĹžali obred, sveca mu?'', upita se Sawedrea. Onda se jo[?] pitala za[?]to sada ona tu stoji, a ne u?e da dozna koju informaciju vi[?]e za Dornneu. Unutra je bilo mra?no, ne previ[?]e, te je ku?a odisala mirisom pra[?]ine i ustrajaloga zraka. U prizemlju te ku?e ina?e nije bilo mnogo mjesta, te se smjesta popela na kat, u potkrovlje. No ni gore nije bilo ba[?] ni?ega, [?]to ju je zbunilo. Vratila se stepenicama dolje. Sjetila se ne?ega. Ugledala je vrata[?]ca u drvenim stepenicama, te ih je otvorila. Ina?e, to je bilo mjesto za razli?ite ku?anske potrep[?]tine kojima mjesto nije bilo nigdje drugdje doli tu. I taj prostor unutar drvenih stepenica bio je dovoljno velik da stane pas unutra. Pogodila je - u prostoru je bila napravljena rupa. Prolaz.
Sawedrea za?uje nekoliko koraka unutra. Glas iz mra?nog podruma ju prepla[?]i.
- Tko ste i [?]to Ĺželite?
Mladi straĹžar je prolazio pokraj ulaza u napu[?]tenu ku?u. Znao je da je u[?]la unutra. Prvo se zamislio, te je zavr[?]io s zlobnim osmijehom, produĹživ[?]i dalje.
To poslijepodne gospo?i Luffor upadne Sawedrea u stan. Po izrazu njezina lica, nije se pisalo dobro, primijeti Dornnea, te svejedno po?ne plakati. Sawedrea je do[?]la do nje, primila je uza sebe i rekla:
- Ne znam ba[?] sve pojedinosti o tom doga?aju od no?as, ali upitala sam jednog straĹžara koji se s ostalih nekoliko bavio '?i[?]?enjem' toga. Sve se de[?]avalo u centru grada, ali u napu[?]tenom mansionu, zapravo u podrumu tog zdanja, tako da nitko za to nije znao... osim tvog sina. Morat ?e[?] mi re?i kako je Cyricus za to saznao, jer straĹži sam sve ispri?ala [?]to si mi rekla. Uglavnom, straĹžar je rekao da su im upali usred no?i u mansion, nakon [?]to je jedan prolaznik posumnjao i prijavio tom straĹžaru. Dolje su bili neki sve?enici, njih dvadesetak, ali se polovica razbjeĹžala, dok su ostale ubili.
- A moj sin? - o?ajno upita Dornnea.
- Tvoj sin... nije na?en - odgovori Sawedrea.
- Ma nije istina, sigurno je pobjegao na vrijeme i skriva se jo[?] uvijek...
Nada je uvijek preostajala. No Sawedrea tad izvadi iz dĹžepa komad tkanine. Tamnoplave, upravo onakve s Cyricusovog pla[?]ta. Na komadi?u je bilo krvi.
- Reci mi [?]to je on imao na umu. Kako je uop?e saznao za to? - upitala je Dornneu.
Ova je micala glavom u neznanju. Dlanovima je pokrila o?i, kleknula i plakala. Nije pomagalo ni tje[?]enje. Napokon se Sawedrea ustane i re?e:
- Idem. Ispla?i se. Ja ?u pro[?]etati gradom i poku[?]at [?]to vi[?]e saznati o ovome
- Da, h...hvala - izgovori Dornnea, jecaju?i.
Vrata se zatvore.
''Spasit ?e se on. Ho?e. Mora...''
Svakojake misli su joj se motale glavom. Nije znala [?]to ?initi sa spoznajom da joj je sin moĹžda Ĺžrtva kakvog kulta heretika.
DĂşsurian Cults
DĂşsurian Cults
Halls of Eydis - Fantasy Forum projekt
:scratch: :study: :sleepy2: 
CHAPTER III.:
III. Vizija kulta
''Ĺ est Bogova, da DĂşsurom vlada,
U pravdi svojoj i beskrajnoj mo?i.
U [?]est niĹžih vjera da pripada
Osim dvije za koje dobro ne?e po?i.
Yurio, slave ga i zemlja i nebesa!
Tu bezgre[?]ni samo ?ast imaju,
Biskupi Ĺžrtvuju bijela tjelesa;
A nemo?nici svete ruke cjelivaju.
Sveti[?]ta bijela, vje?no neka traju;
Ljubav i vjera neka pobjede tamu svu,
Zlatnu poslanicu da Bogu predaju,
Fridouru, koji vodi silu nebesku.
Ĺ to kada vjeri zati[?]je nastade?
Kada do?e nepoznato novo doba,
Kojim se zloguki proroci naslade;
A obiluje ni[?]tavilom nesretnog koba?
Ho?e li biti tada Fridourova utjeha
Ili smijeh Dactosa, Smurova oca?
Ho?e li narodu krvariti suza svaka,
Ili ?e nova nada prestati da jeca?
Ako po?e dosada[?]njim putem ovim,
Govorim, crni veo lebdi nad nama;
Mala razlika je dovoljna da sagorim,
U sjeni dovoljna ?e biti samo tama.
Proro?anstvo ovo beznadno nije,
Vremena nema puno, ali sveci mole;
Da se svjetlost preko tame obavije,
Da se narodi me?usobno zavole.
A to ukazat ?e samo jedan jedini,
Otkupiteljem i Spasiteljem zvati ?e ga;
Nasljednik Sveca Osniva?a ?e biti,
?ovjek koji pozna svjetlu stranu svega.
Novi Svetac koji u sva?iju du[?]u gleda;
Zadnji Poslanik Sveti koji je kro?io tlom,
Zadnjim ?e biti prije kraja starog Poretka;
Odabran ve? jest, Ĺžrtva ratnim ponosom.''
* * *
''Nije bila izgubljena.''
Yurijski sve?enik prinosio je Ĺžrtvu svojem Bogu.
- Fridour, Ti koji nam svjetlo Ĺživota podari[?], Ti koji nam daje[?] razlog da Ĺživimo, Ti koji nama i svime bijelim i svetim gospodari[?], dopusti ovu Ĺžrtvu da ti prinesem! Ako ne Ĺželi[?], odbaci me s ovog svijeta! No ja ti se, o moj BoĹže, klanjam svega mi!
Nakon izgovorenih rije?i, stari sve?enik se pokloni pred Ĺžrtvenikom. Bijelo stvorenje, upla[?]enih o?iju, bilo je svezano u pove?oj, kamenom isklesanoj, staroj posudi na vrhu Ĺžrtvenika. Sve?enik pokaĹže rukom mladom u?eniku s lijeve strane. Ovaj se primakne stvorenju, drĹže?i u ruci pozla?eni kaleĹž, te prolije teku?inu iz kaleĹža po Ĺživotinji. Stvorenje upla[?]eno zameketa. Janje je svojim Ĺživotinjskim instinktom naslu?ivalo [?]to ?e se dogoditi. No bilo je, onako maleno i svezano, potpuno nemo?no. Stari sve?enik se primakne Ĺžrtveniku. DrĹžao je srebrni noĹž u zraku objema rukama. O[?]trica je zasjala danjim svjetlom koje je ulazilo kroz staklo velikog prozora, koje je na rubovima bilo ukra[?]eno freskama. Rasko[?]no obojani prizori periodi?no su pokazivali doga?aje, ali one koji su bili vezani za nastanak Bijelog Kulta. Na prvoj freski bilo je lijepo prikazano Stvaranje Svijeta od dvoje Nadbogova, Vje?nog Para kojeg su ?inili Pokreta? svega i Osniva?ica. U sredi[?]tu djela njihovih ruku, DĂşsuru, letjela je bijela golubica. Ona je oduvijek bila znak mira i dobrote, znak Yurio Kulta. Druga freska ozna?avala je Osnivanje prve Bijele Crkve na tlu DĂşsura koju je po legendi izgradio golim rukama Sveti Aanoz, poslan od samog Fridoura da izvr[?]i taj zadatak. To je dakako bila ova crkva, katedrala Sveca Osniva?a, a naziv je dobila po Svetom Aanozu koji je u svoju ?ast i volju imao takvo povla[?]teno ime. Ostalih nekoliko freski ozna?avalo je daljnje, u odnosu na prethodne dvije freske, manje bitne doga?aje koji su se ticali Bijelog Kulta. Primjerice razne prizore molitve, obreda, pa i portrete istaknutijih, sada ve? duboko pod zemljom, sve?enika i kultista.
MorniĂŤrum je prikupio dovoljno novca za svoju najve?u katedralu i sveti[?]te Sveca Osniva?a do te mjere da su se ostali gradovi slobodno mogli posramiti u jednostavnosti svojih graditeljsko religijskih djela. Bijeli Grad Magova bio je jedan od onih tipova gradova, koji je svoju mo? pokazivao na bogatstvu gra?evina. A to bogatstvo moglo je biti u veli?ini ili u ljepoti, rasko[?]i sagra?enih objekata. Jer prema legendi bogovi kada su stvorili prve graditelje, rekli su im da grade [?]to god trebaju za dobrobit naroda, ali religijska zdanja, bilo crkve, katedrale, kapele, hramovi ili sveti[?]ta, takva zdanja moraju biti pomno isplanirana i izgra?ena tako da nadvisuju ostale gra?evine u svojoj ljepoti i veli?anstvenosti. Neka od njih su obilovala u svojoj visini, primjerice crkve i katedrale. Svakako su se gradile od kamena koji se smatrao naj?vr[?]?im gra?evnim materijalom. No, u po?etku je bilo te[?]ko ostvariti visinu i ljepotu u jednome. Mnoge crkve su se uru[?]avale, [?]to je znalo imati strahotne posljedice. No pravi graditelji crkava i ostalih religijskih zdanja sada su paĹžljiviji pri svojem radu. Javljaju se lukovi koji su potpomogli visini gra?evine, bez da se uru[?]i. Bilo je vi[?]e lukova, ali u katedrali MorniĂŤruma naj?e[?]?i su bili kruĹžni i polukruĹžni. Kamen katedrale Sveca Osniva?a bio je krajnje iskori[?]ten i isklesan. Nije se nalazila to?no u sredi[?]njem dijelu grada, ve? na njegovom jugu, van bedema, s nekoliko polja oko sebe, te se tako jo[?] vi[?]e isticala. Svaki dan vjernici su dolazili, posebno blagdanima i svetostima, bez imalo problema iz bilokojeg djela Bijelog Grada Magova u katedralu Sveca Osniva?a. Sa svim tim lukovima, izrezbarenim reljefima i predivnim statuama an?ela i bi?a gargoylea gra?evina je imala svoju du[?]u. Ujedno je govorila [?]to ?e se dogoditi vjernicima, a upozoravala [?]to ?e se dogoditi vjernicima kroz urezane prizore koji su poput knjige pri?ali o mitskim doga?ajima. Iznad glavnog, centralnog ulaza u katedralu bila je isklesana dobro poznata golubica od bijelog kamena. Jo[?] nakon gra?enja ove katedrale, kojoj godinu zavr[?]etka izgradnje neki pridodaju desetu a neki dvanaestu, ta golubica je ?uvala ulaz od laĹžnih vjernika i nevjernika. Ulaz u katedralu, zapravo veliki trokutasto-polukruĹžni luk s simbolom golubice iznad, bio je izgra?en prije ostatka crkve. Bio je to zanimljiv prizor u ranijoj fazi. Nasred polja je stajao kameni luk, sam i bijel, poput portala koji je vodio u drugi svijet. Posebno se tako ?inio neinformiranim kmetovima iz okolnih farma i posjeda. Kamen je do danas ostao bijel, isti?u?i svjetlinu ulaza u katedralu od pomalo tamnijeg ostatka religijskog objekta. Taj luk je bio na?injen od posebnog materijala, bijelog kamena koji se brodovima prevozio s juga. U njegovoj zemlji, u sjevernim rudnicima JuĹžnog DĂşsura ili Rondulla, nazivali su ga 'Kamenom Svjetlosti'. A kada je tako?er po legendi bio izgra?en prvi rudnik u Rondullu, te kada je prvi rudar otkrio 'Kamen Svjetlosti', svi prisutni su se sloĹžili da je ta ruda osvjetlila ve?i dio golemog rudnika. Bila to istina ili ne, bijeli kamen se i dalje iskopava i izvozi, ali ne svijetli kao nekad. Pro[?]lo je dvije godine, nakon [?]to su po?eli novi radovi na katedrali Sveca Osniva?a, jer nikome nije ni bilo u planu ostaviti ulaz u crkvu bez same crkve. Iako su se mnogi sloĹžili da je vanj[?]tina te katedrale puno ljep[?]a i bogatija od njezine unutra[?]njosti, ipak je ve?ina imala osje?aj, dok bi [?]etala hodnikom katedrale, da je sam Fridour tu prisutan.
Janje zameke?e, po zadnji put. Sveta o[?]trica sjati se na maleno tjele[?]ce stvorenja. Mlada i rumena krv po?ne ispunjavati Ĺžrtvenik. Sve?enik pogleda u?enika s desne strane i klimne glavom. Ovaj prinese mali svije?njak Ĺžrtveniku, te zapali bijelo krzno. Vatri nije trebalo dugo da se zapali Ĺživotinja. Tako su neko vrijeme stari sve?enik i njegova dva u?enika gledali vatreni, ali njima sveti prizor. Kasnije se, kada je mrtvo stvorenje potpuno izgorjelo, stariji sve?enik primaknuo Ĺžrtveniku i pogledao u njega. Ostao je samo crni prah. Okrenuo se i pogledao oba u?enika.
- Gotovo je. Žrtva je prinesena. Svevi[?]nji je zadovoljan - rekao im je.
I tako su tri prilike napustile dvoranu za Ĺžrtve. Danas je ipak bio prvi dan prolje?a, stoga je jedna Ĺžrtva morala biti prinesena.
Jutarnje sunce je uvijek obasjavalo ovu dvoranu, okrenutu na istok. Bio je to lijep prizor, ponajvi[?]e za sve?enike i ostale sluĹžbenike Yurio Kulta. Katedrala se nalazila na isto?nom kraju grada MorniĂŤruma, no unutar zidina. Ne mora se ni napominjati da je tijekom povijesnih borbi i ratova oko Bijelog Grada bila nebrojeno puta o[?]te?ena, ali potom i obnovljena. Usprkos tome, nitko od 'crkvenih otaca' nije htio napustiti 'svoj dom', BoĹžji Dom. To je bila ja?ina vjere, velika vrlina koja je oda[?]iljala pozitivnom energijom za svake koji su je razumijeli. No ve?ina je znala da je vjera sve slabija, da je ?lanova sve manje. Glavni sve?enici i patrijarsi svakodnevno su se pitali ho?e li katedrala Sveca Osniva?a ponovno doĹživjeti veliki procvat, kada ?e narod biti ja?e osvje[?]ten o vjeri i svemu [?]to ona donosi, bilo to u skorijoj ili daljoj budu?nosti.
* * *
BezboĹžni glasovi strujali su prostorom. Na trenutke su se ?uli slabije, a na trenutke ja?e. Bile su to rije?i mrĹžnje, iskonske mrĹžnje spram svega dobroga. Bilo je to trnje na cvjetovima nade, vir u rijeci vedrine, crna rupa u bjelini mudrosti i zdravog razuma. Mala materija, sitna ?estica svjetlosti borila se protiv horde njih tamnih, zlih. Bila je to nepo[?]tena borba, ali nimalo kratka. Sitna ?estica dobroga je duboko u sebi skrivala ne[?]to od kuda je to 'dobro' proizi[?]lo. Srce. Zle ?estice i sjenke su se htjele domo?i Srca i uni[?]titi ga. No, Srce bija[?]e jako, ja?e nego tmine u njihovim utrobama. NaĹžalost, Srce nije bilo i neuni[?]tivo. Polagano i strpljivo, lukave ?estice materije iskonske mrĹžnje i Kaosa uni[?]tavale su Srce, Ĺžrtvuju?i se me?usobno u Ĺželji velikog zla, patnje, boli, mrĹžnje. To ih je pokretalo, stvaraju?i silu suprotnosti koja je ranjavala Srce. Srce je nakon nekog vremena oslabilo, iako ne posve uni[?]teno. Zadnje ?estice zla prenosile su ga. Dalje od doma, dalje od svakodnevnice, dalje od nade za spas i mogu?nosti za bijeg. Trebat ?e vremena da se zle ?estice obnove, a onda ?e nastaviti sa svojim radom. I tako sve dok ne uspiju u svom bezboĹžnom naumu, jer ve? su stotine Srca podlijegle kaoti?nom uni[?]tavanju njih.
Podnevno sunce bilo je na najvi[?]oj to?ki. ?im se probudio, ?uo je mno[?]tvo glasova i zvukova ljudskog hoda, razgovora, smijeha i sli?noga. Onaj tren kad je progledao, morao je zaĹžmiriti, jer je to bio izravan pogled u sunce. Prekriv[?]i o?i jednom rukom, s drugom si je pripomogao i potom ustao. Osjetio je topao glatki kamen pod sobom.
- Gdje li sam? - upitao se.
Ubrzo je spoznao jo[?] ne[?]to, [?]to ga je osim zbunjenosti mu?ilo. Primio se za glavu. Jako je boljela.
Za koji tren je do[?]ao k sebi, pa je promotrio okolinu u kojoj se nalazio. Dokle pogled seĹže, beskrajni pod od finog glatkog kamena se prostirao. Nalazio se na jednom golemom gradskom trgu, ispunjenom svjetlo[?]?u podnevnog sunca. Slegnuv[?]i ramenima, on nastavi dalje, ne bi li prepoznao mjesto na kojemu se nalazio. Ubrzo su se s njegove lijeve i desne strane po?eli ocrtavati obrisi pove?ih gra?evina. Gra?evine su bile prelijepe, ali ne onako kako bi svatko pomislio vidjev[?]i hale MorniĂŤruma i sli?no. Ova arhitektura nije bila zapadnodĂşsurska. Zdanja boje pijeska i sunca [?]iroko su se uzdizala, te su skupljanjem pri vrhu tvorila kupole razli?itih veli?ina i oblika, [?]to pravilnih okruglih, [?]to nepravilnih ovalnih. Izgledali su kao hramovi. Ali nije bilo mogu?e da se u jednom, iako o?ito ve?em gradu, nalaze deseci golemih hramova. Te sve gra?evine vjerojatno nisu sluĹžile istoj svrsi. Koliko god imala zajedni?kih veli?anstvenih karakteristika, zdanja su bila posebna, svako na svoj na?in. Bilo je tu i nebrojeno mnogo manjih, drugih gra?evina, jo[?] raznolikijih oblika i izglednih osobina. MorniĂŤrum je bio arhitektonski predivan grad sa svojim bijelim ku?ama, dvoranama, zidinama, koje su svima davale do znanja da su dio istog grada, nadoveĹžu?i se sli?nostima jedna na drugu. Ali ovda[?]nja arhitektura, ovaj grad, kao sun?ano Ĺžuti kontrast bjelini Grada Magova, obilovao je raznoliko[?]?u. Bilo je more detalja, na prvi pogled sitnica koje su se tako lijepo uklapale da su o?ito privla?ile svakoga. Od brojnih verzija svodova, ukrasno izrezbarenim stupovima i kupolama pa sve do nastamba sa krovovima u [?]pic.
''Gdje sam to ja?'', opet se upitao. Bio je uza sve to neobi?an prizor - obrisi prolaznika, drugih Ĺživih bi?a ovdje, stvarali su se i nestajali u daljini koja je treperila od podnevnog sun?evog isijavanja. Trg je bio ve?i od ijednog kojeg je ikada vidio. Zagledao se u jednu stranu prema daljini i zamislio, tako da nije bilo ni ?udo [?]to nije ?uo korake koji su mu se pribliĹžavali.
- Dobar dan, stran?e. Lijep dan, zar ne? - upita milozvu?an glas.
Ovaj samo [?]to nije viknuo od straha, kada je za?uo glas usred ni?ega. Bio je to Ĺženski glas. Okrene se malo na desnu stranu, te primijeti djevojku. Ubrzo lijevom rukom u trenu prije?e dĹžepovima svojeg ogrta?a i s olak[?]anjem se uvjeri da je sve na svome mjestu.
- Ovaj... tko si ti... zapravo, gdje sam ja? - zbunjeno ju upita, kao da je zaboravio govor svog jezika.
Imao je osje?aj da dugo nije govorio, iako mu je sje?anje jo[?] uvijek bilo mutno. Je li ona govorila istim jezikom kao on? Osoba mu se primakne. Mlada djevojka, moĹžda punoljetna, tamnog tena, crne valovite kose. Jednom rije?ju ljepotica. PribliĹživ[?]i mu se, ona izusti:
- Dobrodo[?]ao u Adleairee, neznan?e. Moje ime je Kyahunna, ali moĹže[?] me zvati jednostavno Kya. Sada mi reci tko si i [?]to radi[?] ovdje, iako naga?am da ni sam ne zna[?] otkud si tu...
''Adleairee'', pomisli. ''Poznato, ali ne dovoljno''. Bio je siguran da se ovaj grad nije nalazio u Zapadnom DĂşsuru. On se malo zabrine zbog toga [?]to je primijetila njegovu zbunjenost. Valjda ne?e tako lako 'primijetiti' ono [?]to ne bi trebala znati? Mislio joj je re?i istinu o sebi. No odlu?io je lagati barem jedno.
- Drago mi je, Kya - svi?alo mu se njezino ime, ali i ona sama, no svejedno je znao da mora biti oprezan - Ja se zovem Danirro. Naravno, zovi me Dan. No, dobro si primijetila, zbilja ne znam [?]to ovdje radim...
- Da. To sam si i mislila - potvrdi Kya - No ?ini[?] se ?ovjekom kojemu se moĹže vjerovati. Stoga, dopusti malo da ti pokaĹžem ovaj prekrasan grad. Ali prije toga idemo k meni da ne[?]to pojede[?] i da se odmori[?]. Ne stanujem daleko, po?i za mnom, Dan.
Na ono o povjerenju, 'Dan' se nasmije[?]i, ali kako mu je topli vjetar otpuhao kosu preko lica, to se nije primijetilo. Jednostavno ju primi za ruku i njih dvoje krenu[?]e. Ona ga je vodila svojoj ku?i. Nepoznanca. O?ito je bila nekakva pomalo primitivna seljanka. To mu se svi?alo. Ipak, nije zaboravio ono malo lukavstva u njezinom ve? izvjeĹžbanom gradskom govoru. Da li je bio u pravu, ili su svi tu tako pri?ali?
Pro[?]li su pokraj nekoliko pove?ih zdanja. Dakako, nisu sve to bili hramovi, ve? trĹži[?]ta u zatvorenom, trgovine i nastambe, koliko je uspio razaznati. Ubrzo se iznenadio, ugledav[?]i prema obzoru. Grad je, u daljini, okruĹživao Ĺžu?kasti zid. Taj Adleairee bio je opasan zidinama. Sada ga je kopkalo [?]to nije bolje poznavao geografiju DĂşsura, a bio je siguran da je ?uo za takav grad. Najvjerojatnije nije mogao biti daleko od Zapadnog DĂşsura. Koliko je izbivao i kako je do[?]ao do ?ak do ovdje? Umor ga je polako sve vi[?]e hvatao, stoga nije imao volje ni snage i[?]ta upitati, niti i[?]ta poku[?]ati saznati.
Dok su hodali imaginarno beskona?nim gradskim trgom, Kya je pri?ala o sebi.
- Ina?e sam ro?ena u ribarskom selu Gonvolla, isto?no od Adleaireea, u siroma[?]noj obitelji, bez bra?e ili sestara. Majka mi je umrla od nekakve nepoznate bolesti koja na svu sre?u nikoga nije zarazila, prije trinaest godina, dok sam bila [?]estogodi[?]njakinja...
- Žao mi je - prekine ju novi poznanik i dopusti joj da nastavi dalje, shvativ[?]i da je potvrdila njegovu teoriju o njezinom negradskome porijeklu.
- Weillir, moj otac i ja smo se doselili ovamo tri mjeseca nakon maj?ine smrti. Otac je zbog posla dobio maleni stan?i?, zapravo jednu sobu, prema kojoj upravo idemo.
- A ?ime se tvoj otac bavi? - slijedilo je njegovo pitanje.
- On je poznati slikar pejsaĹža ovdje, iako nije bilo tako otpo?etka. Isprva je radio kao ?lan, klerik Yurio kulta ovdje u Adleaireeu. Po[?]to se najbliĹže sveti[?]te istog kulta nalazilo u ovom gradu, oni su mu podarili stan?i?. Nakon dvije godine rada u sveti[?]tu, ostavio se svojega rada tamo. Jednostavno mu je dozlogrdilo ?itanje poslanica, molitava i pripjeva. Ostali sve?enici Yurio sveti[?]ta rekli su mu da ne?e imati ?ime otpla?ivati stan. Tako bi i bilo, da nije po?eo slikati i uvidio da ima dara te da se ovdje na golemom trgu moĹže dobro zaraditi na takav na?in. I dalje je poboĹžan Fridouru, bogu svega svetog, svijetlog i dobrog, kao i bijele magije. Ali i ja skupa s njime. Svaku ve?er, te prije svakog objeda se pomolimo Fridouru. Weillir ?ak i pripisuje, te zahvaljuje njemu [?]to mu ovaj daje inspiraciju za slikanje. A zbilja prekrasno crta. Njegovi pejsaĹži, ali i slike razli?itih gra?evina Adleaireea su jedne od najboljih odavde, u [?]to ?e[?] se vjerujem uvjeriti i sam, Danirro. Sada bolje zara?uje, te [?]tedimo novac za ve?i stan ili ku?u
Djevojka tu primijeti da bi njezin slu[?]atelj mogao posrnuti, jer su mu se od umora o?i sklapale. Ovaj si to nije zbog opreza htio dopustiti, ali je umor prevladao nad njim. Nekako slijede?e [?]to je vidio, kada je otvorio te[?]ke o?ne kapke, bila su drvena, pomalo slaba vrata, ne[?]to vi[?]a od njega. Djevojka izvu?e klju?eve i prona?e odgovaraju?i, kojime otklju?a svoj stan i njih dvoje u?u.
- Nemoj se ljutiti, ali ovaj sobi?ak je sve [?]to moj otac i ja imamo - tuĹžno napomene Kya, na kojoj se o?itovalo da se srami svoje imovine.
Ovaj, napola otvorenih o?iju, re?e:
- Misli[?] da je moj stan luksuzniji? Ma, kao da je to vaĹžno... - otpuhne.
Ali, stan je zbilja bio mali. U sredini se nalazio drveni, vidno kori[?]teni stoli?, s sme?im stolnjakom od tkanine. Na njemu se trenutno nalazio prezan tanjut s metalnom Ĺžlicom i ornamentima ukra[?]ena vaza, tako?er boje pijeska, s nepoznatim cvijetom. Stabljika je bila normalna, u nijansama maslinaste i zelene boje. Ali cvijet je bio poseban. Jarka, crvena boja, zaustavila bi bilokoji pogled. Zasigurno se od njega radila boja za slikanje i sli?no. Imao je tri velike latice, koje se nisu nimalo savijale. Kyahunna je primijetila da je njezin gost odmah primijetio cvijet.
- Pustinjski trolist, tako mu je ime. MoĹže se prilagoditi te[?]kim uvjetima...
Njezin novi 'prijatelj' opet je imao problema s umorom i Kya pogrdi samu sebe. Odmah ga je posjela na jedan od dva drvena, ali uredno pospremljena kreveta, te je nastavila s ku?anskim poslovima. On jo[?] nije zaspao, iako ni u sjede?em poloĹžaju nije bio daleko od toga. Mrzio je to [?]to je umoran. Ĺ to mu se dogodilo? Pitanje se javljalo sva ?e[?]?e, i samim time bivao je sve bijesnijim, ali i umornijim. Poku[?]ao je na kratko vrijeme odbaciti te misli. Jo[?] nekako otvorenim o?ima, ogleda oko sebe. Na maloj vatrici na glinenoj pe?i, nalazio se vr?. Ne[?]to je primamno mirisalo. Upitao se gdje je Kyin otac, ali zaklju?i da sigurno na trgu prodaje svoje radove. Kya je ve? zakuhala ?aj i pripremala ne[?]to hrane [?]to je ostalo od nedavnog podnevnog objeda. Malo je pojeo. Po?ela ga je boljeti glava od pretjeranog umora, te mu je to odagnalo ?ak i glad. Svega jedan komad sira i malo kruha je nestalo od punog tanjura. Komadi? srnetine nije ni doatknuo.
- Srne... tu? - upita izmoreno.
- Naravno da uvozimo divlja?, sir i mlijeko, ovdje nema krava, svega par koza - objasnila mu je Kya.
Popio je za?injeni ?aj od 'okolnih trava', kako ih je Kyahunna nazivala. Nije bio lo[?], naprotiv. Umirio ga je i opustio. Sada su mu kapci postajali sve teĹži i teĹži, te je pomalo pogledavao prema svojem doma?inu, te prema njezinoj sobi.
- Kad smo ve? kod stanova, gdje Ĺživi[?]? Zapravo, otkuda si? - upita ga Kya.
No njegova glava je ve? kliznula na mekanu posteljinu kreveta, a za njom i cijelo tijelo. Zaspao je u trenu.
- Neka, treba mu san. Jadnik je potpuno premoren. Bit ?e da je putnik - pomisli Kya, te slegne ramenima i nastavi se baviti jelom.
Na vrhu 'svega' stvarao se lik od svemirske magle koji se oblikovao u vagu, simbol Poretka. Svjetlost se [?]irila sa svih strana. Kao da se nalazio u bespu?u, ali okruĹžen s tisu?ama zvijezda koje su jako obasjavale. Nije mu bilo jasno kako ve? nije oslijepio. Ubrzo se iz sredine po?ela gasiti svjetlost. Zapravo, iz bjeline se po?eo [?]iriti mrak. Ali tako da je usred svjetlosti poprimalo oblik ne?ega. Ubrzo je lik postao jasan - bila je to bijela golubica u letu, simbol Yuria. S druge strane lika, bijela boja svjetlosti zapo?ela se pretvarati u sme?u, te se unutar te boje oblikovao ma?, simbol snage i barbara. Do njega se svjetlost preobraĹžavala u zelenu boju, ocrtav[?]i oblik lista, simbola prirode. Na preostalim dijelovima svjetlosti, stajalo je mjesto koje je po?elo tamnjeti. Tako?er je tvorilo oblik kosturske lubanje, simbola smrti i Nemrtvih. Ipak, to nije bila boja koja je dominirala na vrhu, poput plave boje Poretka s vagom u sredini. Najednom se oblik golubice stane preobraĹžavati u simbol zvijezde s pet krakova, naopako okrenute, te se po?ne vatreni krug opisivati oko nje. Sada to vi[?]e nije bio simbol Dobra i Slobode, sada je to bio vatreni pentagram sa crvenom pozadinom, simbol Vje?nog Prokletstva i Kletih Dubina. Crvena, ali i crna boja stanu ispunjavati i tjerati ostale boje, sve dok ostale nisu poprimile njihovu boju. Ona glavna - gornja, plava, udruĹžila se s ostatkom bijele, te se suo?ila sa crvenom i crnom. Odjekivalo je nezemaljsko tutnjanje, krici boli, muke i smrti, osjetila se gor?ina golemih kapljica sada ve? krvavih suza [?]to su padale odozgo, boje su se ispreplitale za prevlast - zapravo je izgledalo uĹžasno. Odjednom je neki glas po?eo nekoga dozivati:
- PridruĹži nam se. Nije jo[?] kasno. Zauzvrat ?emo ti darovati besmrtnost
Dok je drugi jednako duboki glas govorio:
- Zar si napustio svoju misao i svoju stranu? Danirro... zar ti je to ime?
On se poku[?]avao boriti protiv tolikih glasova:
- Zovem... se...
... Cyricus! - orilo je, tjeraju?i zadnje ogranke ?udnog sna.
Osoba do njega se isprepadala od iznenadnoga povika. Mladi se lopov odmah ustane s kreveta, rukama obrisav[?]i zadnje ruĹžne obrise sna, ugleda je nekakvog starca.
- Tko ste Vi? Gdje sam to ja? - upita ga nesigurno.
Osjetio je odjednom stra[?]nu bol u vratu, iznad [?]ije. Ne[?]to kao da ga je jako opeklo, te se odmah primi za vrat. Osjeti da ve? ima mokar zavoj, a i da je on sam potpuno mokar od znoja. Stoga se vrati u leĹže?i poloĹžaj, pogledav[?]i ponovno starca koji je do[?]ao k sebi, jer ih je onaj uzvik obojicu probudio. Uskoro se prisjetio lokacije na kojoj se trenutno nalazio.
Starac je ne[?]to imao u krilu. Da, bio je to Kyin otac, lopov se prisje?ao, a Kyin otac je bio slikar. Kyin otac jest slikar. Da, to [?]to mu je na krilu bilo je platno, slika. Starac je o?ito zaspao slikaju?i. Iako nije znao za[?]to, Cyricus Luffor se saŞalio nad starcem zbog toga. ''Žuta slika. Žuti grad. Žuti pejsaŞ. Sve je Şuto, pokriveno pijeskom. Je li to Adleairee?'', upitao se mladi lopov. Imao je osje?aj da mu je puna glava pijeska. Sjetio se grada gdje se onako neobja[?]njivo probudio - sve je bilo Şuto i pije[?]?ano. Je li tako bilo i izvan grada? Da li se on nalazio usred Şute bespu??i oceana pijeska. To ga je tjeralo do ludila. Nije volio star?evu sliku, ba[?] zbog toga. Cijenio je Weilirov smisao i dar slikanja gra?evina po sje?anju, ali nije volio taj predmet slikanja. Nije volio ovaj grad, ne[?]to kao da se lo[?]e spremalo, a on je bijednik bvao ostavljen na ku[?]nju ovdje, zaklju?an poput ptice pjevice u kavezu. Želio je oti?i odatle, ali ?im se naglo pomaknuo, novi val boli podsjetio ga je na njegovo stanje. Glava je ponovno po?ela boljeti. Starac je to itekako primijetio.
- Da, imate gadnu opeklinu. Ne znam kako, samo je nastala, sama od sebe... Nego, oprostite mi, dragi goste, nisam se ni predstavio: zovem se Weillir. K?er mi je popodne rekla da Vas je upoznala na trgu, ali ne?u Vas jo[?] mu?iti s pitanjima. Niste ni[?]ta ve? sam Bog zna koliko dugo jeli. Kyahunna mi je rekla da Vam dam jesti, ukoliko se ona ne vrati sa posla za vrijeme kada se probudite. Trebala bi sti?i natrag za oko sat. Polako se spu[?]ta no? - Cyricus usput primi pladanj sa zagrijanom juhom [?]to mu ga je Kyin ostac pruĹžio i stade pomalo srkati, slu[?]aju?i starca - Tako?er mi je objasnila, kada sam se vratio popodne, tko ste vi. No, jedno mi nije jasno. Ako ste nam rekli svoje ime, za[?]to ste u snu vikali drugo?
* * *
''Jer u njoj leĹže sve nade.''
''Narodi diljem DĂşsura ro?eni su kao Njegova djeca:
Ljudi, koji Ĺžive u skupinama tijekom svojih smrtni?kih kratkih Ĺživota,
Poluvilenjaci, koji teĹže za profinjenijom stranom kroz svoju kulturu,
Ĺ umski vilenjaci, u svojim dubokim zelenim skrovi[?]tima iza drve?a,
Visoki vilenjaci, u mudrosti i plemenitosti, koji vladaju Ĺživotom vje?no,
Morski vilenjaci, ?ije modre dubine obiluju misterioznim svijetom,
Sivi vilenjaci, ?ije su pe?ine i planinske nastambe pomno skrivene,
Patuljci, koji ?asno uĹživaju u borbi i bogatstvu podzemnih rudnika,
Gnomi, koji se skrivaju i ?ine iluzijske predmete iz tajnovitih spisa,
Polutani, u svojoj karakteristi?noj kulturi veselog i malog naroda,
Orci i poluorci, u divljinama ro?eni, a u gradovima obrazovani,
Ma?koliki, ?ije karakteristike nisu samo u robija[?]kim okovima,
Ljudi-gu[?]teri, ?ije daleke pra[?]ume i mo?vare pomno su ?uvane.
Svi mi imamo jednog Boga, jednog Njega koji nam svaki dan donosi svu svjetlost dana i Ĺživota na[?]ih. I duĹžnost je svih nas, bili mi me?usobno jednaki ili se razlikovali, da mu uzvratimo [?]tovanjem, hvalama i prino[?]enjem darova. Svjetlost ?e i dalje biti, dok bude vjere.
Za?eti smo.
Ra?amo se.
Živimo.
Molimo.
SluĹžimo.
Umiremo.
Za Fridoura.
Za dobrobit.
Za vjeru.
Jer, tko smo mi da prekr[?]imo Njegove norme? Tko smo mi da sjedimo prekriĹženih ruku dok nam vjera umire? Gdje je nestalo bogo[?]tovlje, kult Fridourov, strah od Njegove srdĹžbe ako odustanemo od vjere? Za[?]to se vjera zadrĹžala samo u nama starijima? Mi 'stariji oci' ne?emo izdrĹžati jo[?] dugo. No, na koga moĹžemo prenijeti svjetlu rije? Njegovu? Ili, na koji na?in je to mogu?e? Vjerom umire i nada, ako propadne Yurio Kult, propada i snaga dobroga, a 'Kleti kult' samo ?eka na to. Nitko ne bi smio to dopustiti, ali strahujem da ?e biti prekasno kada se neki 'osvijeste'. Ljudi, narode, svi ste pozvani da sluĹžite u Njegovu ?ast, da svi skupa dijelimo svjetlost i otjeramo tamu, da ga [?]tujemo i slavimo iz dana u dan. Nevjernici, vi ste oni koji jo[?] uvijek mogu, koji jo[?] uvijek stignu kleknuti i zamoliti Crkvene Oce za boĹžji oprost. Svijet se mra?i, ali ne mora tako zavr[?]iti. Imajte radije strah od Fridoura, nego svakida[?]nju strepnju i jezu na-novo-dolaze?e vladavine Tame. Oduprimo se Smuru, jednom zauvijek. Ne da ga otjeramo ili da ubijemo sljedbenike - ve? da ih osvijestimo, da ih pozovemo k nama.
Takav kraj kletog kulta jedino vidim. Ali [?]to prije treba po?eti djelovati. Jer, dan se gasi...''
''Dana[?]nja vizija 'kulta' bila je mnogo druga?ija, puno vi[?]e razo?aravaju?a. Ukratko - bilo je sve manje onih koji su imali vremena i vjere da se posvete Kultu. Ne bi to moralo biti doslovno sluĹženje kultu, ve? barem dolaĹženje na odre?ene periode prinesenja Ĺžrtve, molitve ili barem posjete sveti[?]ta, hramova, crkava ili kapelica. Nitko ne zna zapravo za[?]to je to tako. To 'slabljenje' vjere po?elo je otkako je drugo ve?e sredi[?]te Yuria potonulo u zaborav. Naime, ovaj kult je odmah nakon djela Sveca Osniva?a osnovan od ruke Svetog Jurelma, brata Svetog Aanoza, u Darnnisu - do nedavno glavnome gradu Zapadnog DĂşsura. On je razru[?]en do temelja, ali razlozi i nisu potpuno znani. Vi[?]e se moĹže naga?ati po pri?ama u narodu. Od onih gdje se govori da ru[?]evinama nekada[?]njeg velikog grada kro?e Nemrtvi, do drugih sli?nih pri?a. Najve?i problem bio je [?]to je tamo ostala Sveta Poslanica - najve?i artefakt i dokaz u?enja kulta. To je pak sve zapo?elo nastavkom legende o Svetoj Bra?i, Svetom Aanozu i Jurelmu. Katedrala koju je Sveti Jurelmo izgradio u Darnnisu nije bila tako lijepa kao ova u MorniĂŤrumu, tako da je Svetac Osniva? dopustio svojem bratu da Svetu Poslanicu odnesu u crkvu u Darnnisu gdje ?e prebivati. Navodno je neposredno prije propasti artefakt odnesen u MorniĂŤrum i tamo je ostao. Mnogi u to ne vjeruju, pa gube vjeru i nadu. Zar se vjera svela na dokazivanje Svete Poslanice? Njih koji tako misle ne bi se trebalo nazivati 'vjernicima', jer bit vjere nije u dokazivanju. Biti vjere jest u vjerovanju. Mnogima je to izvan granica da shvate, samo Fridour zna za[?]to. No jedno je znano - kult Yurio ima sve manje i manje ?lanova. Vjerni su zauvijek ostali jedino oni najve?i vjernici, stari sve?enici s nekoliko svojih u?enika. Oni ?e uvijek iste dane u isto vrijeme u istim uvjetima voditi ?itanje svetih spisa, pridono[?]enje Ĺžrtve, izgovaranje molitvi i sli?no. Samo, pitanje je vremena do kada ?e Ĺživjeti i ra?ati se takvi iskusni sve?enici i njihovi u?enici. Mnogi pretpostavljaju da ?e jednog dana Zapadni DĂşsur ostati bez svog glavnog kulta. A to pak samo pridodaje onoj drugoj strani, onom drugome kultu, ?ije ime se ne spominje rado.''
''Ponovno je do[?]lo vrijeme kada ?e pojedinac morati odstupiti od svakodnevnice, te se istaknuti svojim djelom pred narodom. Minula vremena heroja kao da za zazivaju ovu ne?asnu dana[?]njicu, ovo osiroma[?]enje duhom i vjerom.''
III. Vizija kulta
''Ĺ est Bogova, da DĂşsurom vlada,
U pravdi svojoj i beskrajnoj mo?i.
U [?]est niĹžih vjera da pripada
Osim dvije za koje dobro ne?e po?i.
Yurio, slave ga i zemlja i nebesa!
Tu bezgre[?]ni samo ?ast imaju,
Biskupi Ĺžrtvuju bijela tjelesa;
A nemo?nici svete ruke cjelivaju.
Sveti[?]ta bijela, vje?no neka traju;
Ljubav i vjera neka pobjede tamu svu,
Zlatnu poslanicu da Bogu predaju,
Fridouru, koji vodi silu nebesku.
Ĺ to kada vjeri zati[?]je nastade?
Kada do?e nepoznato novo doba,
Kojim se zloguki proroci naslade;
A obiluje ni[?]tavilom nesretnog koba?
Ho?e li biti tada Fridourova utjeha
Ili smijeh Dactosa, Smurova oca?
Ho?e li narodu krvariti suza svaka,
Ili ?e nova nada prestati da jeca?
Ako po?e dosada[?]njim putem ovim,
Govorim, crni veo lebdi nad nama;
Mala razlika je dovoljna da sagorim,
U sjeni dovoljna ?e biti samo tama.
Proro?anstvo ovo beznadno nije,
Vremena nema puno, ali sveci mole;
Da se svjetlost preko tame obavije,
Da se narodi me?usobno zavole.
A to ukazat ?e samo jedan jedini,
Otkupiteljem i Spasiteljem zvati ?e ga;
Nasljednik Sveca Osniva?a ?e biti,
?ovjek koji pozna svjetlu stranu svega.
Novi Svetac koji u sva?iju du[?]u gleda;
Zadnji Poslanik Sveti koji je kro?io tlom,
Zadnjim ?e biti prije kraja starog Poretka;
Odabran ve? jest, Ĺžrtva ratnim ponosom.''
* * *
''Nije bila izgubljena.''
Yurijski sve?enik prinosio je Ĺžrtvu svojem Bogu.
- Fridour, Ti koji nam svjetlo Ĺživota podari[?], Ti koji nam daje[?] razlog da Ĺživimo, Ti koji nama i svime bijelim i svetim gospodari[?], dopusti ovu Ĺžrtvu da ti prinesem! Ako ne Ĺželi[?], odbaci me s ovog svijeta! No ja ti se, o moj BoĹže, klanjam svega mi!
Nakon izgovorenih rije?i, stari sve?enik se pokloni pred Ĺžrtvenikom. Bijelo stvorenje, upla[?]enih o?iju, bilo je svezano u pove?oj, kamenom isklesanoj, staroj posudi na vrhu Ĺžrtvenika. Sve?enik pokaĹže rukom mladom u?eniku s lijeve strane. Ovaj se primakne stvorenju, drĹže?i u ruci pozla?eni kaleĹž, te prolije teku?inu iz kaleĹža po Ĺživotinji. Stvorenje upla[?]eno zameketa. Janje je svojim Ĺživotinjskim instinktom naslu?ivalo [?]to ?e se dogoditi. No bilo je, onako maleno i svezano, potpuno nemo?no. Stari sve?enik se primakne Ĺžrtveniku. DrĹžao je srebrni noĹž u zraku objema rukama. O[?]trica je zasjala danjim svjetlom koje je ulazilo kroz staklo velikog prozora, koje je na rubovima bilo ukra[?]eno freskama. Rasko[?]no obojani prizori periodi?no su pokazivali doga?aje, ali one koji su bili vezani za nastanak Bijelog Kulta. Na prvoj freski bilo je lijepo prikazano Stvaranje Svijeta od dvoje Nadbogova, Vje?nog Para kojeg su ?inili Pokreta? svega i Osniva?ica. U sredi[?]tu djela njihovih ruku, DĂşsuru, letjela je bijela golubica. Ona je oduvijek bila znak mira i dobrote, znak Yurio Kulta. Druga freska ozna?avala je Osnivanje prve Bijele Crkve na tlu DĂşsura koju je po legendi izgradio golim rukama Sveti Aanoz, poslan od samog Fridoura da izvr[?]i taj zadatak. To je dakako bila ova crkva, katedrala Sveca Osniva?a, a naziv je dobila po Svetom Aanozu koji je u svoju ?ast i volju imao takvo povla[?]teno ime. Ostalih nekoliko freski ozna?avalo je daljnje, u odnosu na prethodne dvije freske, manje bitne doga?aje koji su se ticali Bijelog Kulta. Primjerice razne prizore molitve, obreda, pa i portrete istaknutijih, sada ve? duboko pod zemljom, sve?enika i kultista.
MorniĂŤrum je prikupio dovoljno novca za svoju najve?u katedralu i sveti[?]te Sveca Osniva?a do te mjere da su se ostali gradovi slobodno mogli posramiti u jednostavnosti svojih graditeljsko religijskih djela. Bijeli Grad Magova bio je jedan od onih tipova gradova, koji je svoju mo? pokazivao na bogatstvu gra?evina. A to bogatstvo moglo je biti u veli?ini ili u ljepoti, rasko[?]i sagra?enih objekata. Jer prema legendi bogovi kada su stvorili prve graditelje, rekli su im da grade [?]to god trebaju za dobrobit naroda, ali religijska zdanja, bilo crkve, katedrale, kapele, hramovi ili sveti[?]ta, takva zdanja moraju biti pomno isplanirana i izgra?ena tako da nadvisuju ostale gra?evine u svojoj ljepoti i veli?anstvenosti. Neka od njih su obilovala u svojoj visini, primjerice crkve i katedrale. Svakako su se gradile od kamena koji se smatrao naj?vr[?]?im gra?evnim materijalom. No, u po?etku je bilo te[?]ko ostvariti visinu i ljepotu u jednome. Mnoge crkve su se uru[?]avale, [?]to je znalo imati strahotne posljedice. No pravi graditelji crkava i ostalih religijskih zdanja sada su paĹžljiviji pri svojem radu. Javljaju se lukovi koji su potpomogli visini gra?evine, bez da se uru[?]i. Bilo je vi[?]e lukova, ali u katedrali MorniĂŤruma naj?e[?]?i su bili kruĹžni i polukruĹžni. Kamen katedrale Sveca Osniva?a bio je krajnje iskori[?]ten i isklesan. Nije se nalazila to?no u sredi[?]njem dijelu grada, ve? na njegovom jugu, van bedema, s nekoliko polja oko sebe, te se tako jo[?] vi[?]e isticala. Svaki dan vjernici su dolazili, posebno blagdanima i svetostima, bez imalo problema iz bilokojeg djela Bijelog Grada Magova u katedralu Sveca Osniva?a. Sa svim tim lukovima, izrezbarenim reljefima i predivnim statuama an?ela i bi?a gargoylea gra?evina je imala svoju du[?]u. Ujedno je govorila [?]to ?e se dogoditi vjernicima, a upozoravala [?]to ?e se dogoditi vjernicima kroz urezane prizore koji su poput knjige pri?ali o mitskim doga?ajima. Iznad glavnog, centralnog ulaza u katedralu bila je isklesana dobro poznata golubica od bijelog kamena. Jo[?] nakon gra?enja ove katedrale, kojoj godinu zavr[?]etka izgradnje neki pridodaju desetu a neki dvanaestu, ta golubica je ?uvala ulaz od laĹžnih vjernika i nevjernika. Ulaz u katedralu, zapravo veliki trokutasto-polukruĹžni luk s simbolom golubice iznad, bio je izgra?en prije ostatka crkve. Bio je to zanimljiv prizor u ranijoj fazi. Nasred polja je stajao kameni luk, sam i bijel, poput portala koji je vodio u drugi svijet. Posebno se tako ?inio neinformiranim kmetovima iz okolnih farma i posjeda. Kamen je do danas ostao bijel, isti?u?i svjetlinu ulaza u katedralu od pomalo tamnijeg ostatka religijskog objekta. Taj luk je bio na?injen od posebnog materijala, bijelog kamena koji se brodovima prevozio s juga. U njegovoj zemlji, u sjevernim rudnicima JuĹžnog DĂşsura ili Rondulla, nazivali su ga 'Kamenom Svjetlosti'. A kada je tako?er po legendi bio izgra?en prvi rudnik u Rondullu, te kada je prvi rudar otkrio 'Kamen Svjetlosti', svi prisutni su se sloĹžili da je ta ruda osvjetlila ve?i dio golemog rudnika. Bila to istina ili ne, bijeli kamen se i dalje iskopava i izvozi, ali ne svijetli kao nekad. Pro[?]lo je dvije godine, nakon [?]to su po?eli novi radovi na katedrali Sveca Osniva?a, jer nikome nije ni bilo u planu ostaviti ulaz u crkvu bez same crkve. Iako su se mnogi sloĹžili da je vanj[?]tina te katedrale puno ljep[?]a i bogatija od njezine unutra[?]njosti, ipak je ve?ina imala osje?aj, dok bi [?]etala hodnikom katedrale, da je sam Fridour tu prisutan.
Janje zameke?e, po zadnji put. Sveta o[?]trica sjati se na maleno tjele[?]ce stvorenja. Mlada i rumena krv po?ne ispunjavati Ĺžrtvenik. Sve?enik pogleda u?enika s desne strane i klimne glavom. Ovaj prinese mali svije?njak Ĺžrtveniku, te zapali bijelo krzno. Vatri nije trebalo dugo da se zapali Ĺživotinja. Tako su neko vrijeme stari sve?enik i njegova dva u?enika gledali vatreni, ali njima sveti prizor. Kasnije se, kada je mrtvo stvorenje potpuno izgorjelo, stariji sve?enik primaknuo Ĺžrtveniku i pogledao u njega. Ostao je samo crni prah. Okrenuo se i pogledao oba u?enika.
- Gotovo je. Žrtva je prinesena. Svevi[?]nji je zadovoljan - rekao im je.
I tako su tri prilike napustile dvoranu za Ĺžrtve. Danas je ipak bio prvi dan prolje?a, stoga je jedna Ĺžrtva morala biti prinesena.
Jutarnje sunce je uvijek obasjavalo ovu dvoranu, okrenutu na istok. Bio je to lijep prizor, ponajvi[?]e za sve?enike i ostale sluĹžbenike Yurio Kulta. Katedrala se nalazila na isto?nom kraju grada MorniĂŤruma, no unutar zidina. Ne mora se ni napominjati da je tijekom povijesnih borbi i ratova oko Bijelog Grada bila nebrojeno puta o[?]te?ena, ali potom i obnovljena. Usprkos tome, nitko od 'crkvenih otaca' nije htio napustiti 'svoj dom', BoĹžji Dom. To je bila ja?ina vjere, velika vrlina koja je oda[?]iljala pozitivnom energijom za svake koji su je razumijeli. No ve?ina je znala da je vjera sve slabija, da je ?lanova sve manje. Glavni sve?enici i patrijarsi svakodnevno su se pitali ho?e li katedrala Sveca Osniva?a ponovno doĹživjeti veliki procvat, kada ?e narod biti ja?e osvje[?]ten o vjeri i svemu [?]to ona donosi, bilo to u skorijoj ili daljoj budu?nosti.
* * *
BezboĹžni glasovi strujali su prostorom. Na trenutke su se ?uli slabije, a na trenutke ja?e. Bile su to rije?i mrĹžnje, iskonske mrĹžnje spram svega dobroga. Bilo je to trnje na cvjetovima nade, vir u rijeci vedrine, crna rupa u bjelini mudrosti i zdravog razuma. Mala materija, sitna ?estica svjetlosti borila se protiv horde njih tamnih, zlih. Bila je to nepo[?]tena borba, ali nimalo kratka. Sitna ?estica dobroga je duboko u sebi skrivala ne[?]to od kuda je to 'dobro' proizi[?]lo. Srce. Zle ?estice i sjenke su se htjele domo?i Srca i uni[?]titi ga. No, Srce bija[?]e jako, ja?e nego tmine u njihovim utrobama. NaĹžalost, Srce nije bilo i neuni[?]tivo. Polagano i strpljivo, lukave ?estice materije iskonske mrĹžnje i Kaosa uni[?]tavale su Srce, Ĺžrtvuju?i se me?usobno u Ĺželji velikog zla, patnje, boli, mrĹžnje. To ih je pokretalo, stvaraju?i silu suprotnosti koja je ranjavala Srce. Srce je nakon nekog vremena oslabilo, iako ne posve uni[?]teno. Zadnje ?estice zla prenosile su ga. Dalje od doma, dalje od svakodnevnice, dalje od nade za spas i mogu?nosti za bijeg. Trebat ?e vremena da se zle ?estice obnove, a onda ?e nastaviti sa svojim radom. I tako sve dok ne uspiju u svom bezboĹžnom naumu, jer ve? su stotine Srca podlijegle kaoti?nom uni[?]tavanju njih.
Podnevno sunce bilo je na najvi[?]oj to?ki. ?im se probudio, ?uo je mno[?]tvo glasova i zvukova ljudskog hoda, razgovora, smijeha i sli?noga. Onaj tren kad je progledao, morao je zaĹžmiriti, jer je to bio izravan pogled u sunce. Prekriv[?]i o?i jednom rukom, s drugom si je pripomogao i potom ustao. Osjetio je topao glatki kamen pod sobom.
- Gdje li sam? - upitao se.
Ubrzo je spoznao jo[?] ne[?]to, [?]to ga je osim zbunjenosti mu?ilo. Primio se za glavu. Jako je boljela.
Za koji tren je do[?]ao k sebi, pa je promotrio okolinu u kojoj se nalazio. Dokle pogled seĹže, beskrajni pod od finog glatkog kamena se prostirao. Nalazio se na jednom golemom gradskom trgu, ispunjenom svjetlo[?]?u podnevnog sunca. Slegnuv[?]i ramenima, on nastavi dalje, ne bi li prepoznao mjesto na kojemu se nalazio. Ubrzo su se s njegove lijeve i desne strane po?eli ocrtavati obrisi pove?ih gra?evina. Gra?evine su bile prelijepe, ali ne onako kako bi svatko pomislio vidjev[?]i hale MorniĂŤruma i sli?no. Ova arhitektura nije bila zapadnodĂşsurska. Zdanja boje pijeska i sunca [?]iroko su se uzdizala, te su skupljanjem pri vrhu tvorila kupole razli?itih veli?ina i oblika, [?]to pravilnih okruglih, [?]to nepravilnih ovalnih. Izgledali su kao hramovi. Ali nije bilo mogu?e da se u jednom, iako o?ito ve?em gradu, nalaze deseci golemih hramova. Te sve gra?evine vjerojatno nisu sluĹžile istoj svrsi. Koliko god imala zajedni?kih veli?anstvenih karakteristika, zdanja su bila posebna, svako na svoj na?in. Bilo je tu i nebrojeno mnogo manjih, drugih gra?evina, jo[?] raznolikijih oblika i izglednih osobina. MorniĂŤrum je bio arhitektonski predivan grad sa svojim bijelim ku?ama, dvoranama, zidinama, koje su svima davale do znanja da su dio istog grada, nadoveĹžu?i se sli?nostima jedna na drugu. Ali ovda[?]nja arhitektura, ovaj grad, kao sun?ano Ĺžuti kontrast bjelini Grada Magova, obilovao je raznoliko[?]?u. Bilo je more detalja, na prvi pogled sitnica koje su se tako lijepo uklapale da su o?ito privla?ile svakoga. Od brojnih verzija svodova, ukrasno izrezbarenim stupovima i kupolama pa sve do nastamba sa krovovima u [?]pic.
''Gdje sam to ja?'', opet se upitao. Bio je uza sve to neobi?an prizor - obrisi prolaznika, drugih Ĺživih bi?a ovdje, stvarali su se i nestajali u daljini koja je treperila od podnevnog sun?evog isijavanja. Trg je bio ve?i od ijednog kojeg je ikada vidio. Zagledao se u jednu stranu prema daljini i zamislio, tako da nije bilo ni ?udo [?]to nije ?uo korake koji su mu se pribliĹžavali.
- Dobar dan, stran?e. Lijep dan, zar ne? - upita milozvu?an glas.
Ovaj samo [?]to nije viknuo od straha, kada je za?uo glas usred ni?ega. Bio je to Ĺženski glas. Okrene se malo na desnu stranu, te primijeti djevojku. Ubrzo lijevom rukom u trenu prije?e dĹžepovima svojeg ogrta?a i s olak[?]anjem se uvjeri da je sve na svome mjestu.
- Ovaj... tko si ti... zapravo, gdje sam ja? - zbunjeno ju upita, kao da je zaboravio govor svog jezika.
Imao je osje?aj da dugo nije govorio, iako mu je sje?anje jo[?] uvijek bilo mutno. Je li ona govorila istim jezikom kao on? Osoba mu se primakne. Mlada djevojka, moĹžda punoljetna, tamnog tena, crne valovite kose. Jednom rije?ju ljepotica. PribliĹživ[?]i mu se, ona izusti:
- Dobrodo[?]ao u Adleairee, neznan?e. Moje ime je Kyahunna, ali moĹže[?] me zvati jednostavno Kya. Sada mi reci tko si i [?]to radi[?] ovdje, iako naga?am da ni sam ne zna[?] otkud si tu...
''Adleairee'', pomisli. ''Poznato, ali ne dovoljno''. Bio je siguran da se ovaj grad nije nalazio u Zapadnom DĂşsuru. On se malo zabrine zbog toga [?]to je primijetila njegovu zbunjenost. Valjda ne?e tako lako 'primijetiti' ono [?]to ne bi trebala znati? Mislio joj je re?i istinu o sebi. No odlu?io je lagati barem jedno.
- Drago mi je, Kya - svi?alo mu se njezino ime, ali i ona sama, no svejedno je znao da mora biti oprezan - Ja se zovem Danirro. Naravno, zovi me Dan. No, dobro si primijetila, zbilja ne znam [?]to ovdje radim...
- Da. To sam si i mislila - potvrdi Kya - No ?ini[?] se ?ovjekom kojemu se moĹže vjerovati. Stoga, dopusti malo da ti pokaĹžem ovaj prekrasan grad. Ali prije toga idemo k meni da ne[?]to pojede[?] i da se odmori[?]. Ne stanujem daleko, po?i za mnom, Dan.
Na ono o povjerenju, 'Dan' se nasmije[?]i, ali kako mu je topli vjetar otpuhao kosu preko lica, to se nije primijetilo. Jednostavno ju primi za ruku i njih dvoje krenu[?]e. Ona ga je vodila svojoj ku?i. Nepoznanca. O?ito je bila nekakva pomalo primitivna seljanka. To mu se svi?alo. Ipak, nije zaboravio ono malo lukavstva u njezinom ve? izvjeĹžbanom gradskom govoru. Da li je bio u pravu, ili su svi tu tako pri?ali?
Pro[?]li su pokraj nekoliko pove?ih zdanja. Dakako, nisu sve to bili hramovi, ve? trĹži[?]ta u zatvorenom, trgovine i nastambe, koliko je uspio razaznati. Ubrzo se iznenadio, ugledav[?]i prema obzoru. Grad je, u daljini, okruĹživao Ĺžu?kasti zid. Taj Adleairee bio je opasan zidinama. Sada ga je kopkalo [?]to nije bolje poznavao geografiju DĂşsura, a bio je siguran da je ?uo za takav grad. Najvjerojatnije nije mogao biti daleko od Zapadnog DĂşsura. Koliko je izbivao i kako je do[?]ao do ?ak do ovdje? Umor ga je polako sve vi[?]e hvatao, stoga nije imao volje ni snage i[?]ta upitati, niti i[?]ta poku[?]ati saznati.
Dok su hodali imaginarno beskona?nim gradskim trgom, Kya je pri?ala o sebi.
- Ina?e sam ro?ena u ribarskom selu Gonvolla, isto?no od Adleaireea, u siroma[?]noj obitelji, bez bra?e ili sestara. Majka mi je umrla od nekakve nepoznate bolesti koja na svu sre?u nikoga nije zarazila, prije trinaest godina, dok sam bila [?]estogodi[?]njakinja...
- Žao mi je - prekine ju novi poznanik i dopusti joj da nastavi dalje, shvativ[?]i da je potvrdila njegovu teoriju o njezinom negradskome porijeklu.
- Weillir, moj otac i ja smo se doselili ovamo tri mjeseca nakon maj?ine smrti. Otac je zbog posla dobio maleni stan?i?, zapravo jednu sobu, prema kojoj upravo idemo.
- A ?ime se tvoj otac bavi? - slijedilo je njegovo pitanje.
- On je poznati slikar pejsaĹža ovdje, iako nije bilo tako otpo?etka. Isprva je radio kao ?lan, klerik Yurio kulta ovdje u Adleaireeu. Po[?]to se najbliĹže sveti[?]te istog kulta nalazilo u ovom gradu, oni su mu podarili stan?i?. Nakon dvije godine rada u sveti[?]tu, ostavio se svojega rada tamo. Jednostavno mu je dozlogrdilo ?itanje poslanica, molitava i pripjeva. Ostali sve?enici Yurio sveti[?]ta rekli su mu da ne?e imati ?ime otpla?ivati stan. Tako bi i bilo, da nije po?eo slikati i uvidio da ima dara te da se ovdje na golemom trgu moĹže dobro zaraditi na takav na?in. I dalje je poboĹžan Fridouru, bogu svega svetog, svijetlog i dobrog, kao i bijele magije. Ali i ja skupa s njime. Svaku ve?er, te prije svakog objeda se pomolimo Fridouru. Weillir ?ak i pripisuje, te zahvaljuje njemu [?]to mu ovaj daje inspiraciju za slikanje. A zbilja prekrasno crta. Njegovi pejsaĹži, ali i slike razli?itih gra?evina Adleaireea su jedne od najboljih odavde, u [?]to ?e[?] se vjerujem uvjeriti i sam, Danirro. Sada bolje zara?uje, te [?]tedimo novac za ve?i stan ili ku?u
Djevojka tu primijeti da bi njezin slu[?]atelj mogao posrnuti, jer su mu se od umora o?i sklapale. Ovaj si to nije zbog opreza htio dopustiti, ali je umor prevladao nad njim. Nekako slijede?e [?]to je vidio, kada je otvorio te[?]ke o?ne kapke, bila su drvena, pomalo slaba vrata, ne[?]to vi[?]a od njega. Djevojka izvu?e klju?eve i prona?e odgovaraju?i, kojime otklju?a svoj stan i njih dvoje u?u.
- Nemoj se ljutiti, ali ovaj sobi?ak je sve [?]to moj otac i ja imamo - tuĹžno napomene Kya, na kojoj se o?itovalo da se srami svoje imovine.
Ovaj, napola otvorenih o?iju, re?e:
- Misli[?] da je moj stan luksuzniji? Ma, kao da je to vaĹžno... - otpuhne.
Ali, stan je zbilja bio mali. U sredini se nalazio drveni, vidno kori[?]teni stoli?, s sme?im stolnjakom od tkanine. Na njemu se trenutno nalazio prezan tanjut s metalnom Ĺžlicom i ornamentima ukra[?]ena vaza, tako?er boje pijeska, s nepoznatim cvijetom. Stabljika je bila normalna, u nijansama maslinaste i zelene boje. Ali cvijet je bio poseban. Jarka, crvena boja, zaustavila bi bilokoji pogled. Zasigurno se od njega radila boja za slikanje i sli?no. Imao je tri velike latice, koje se nisu nimalo savijale. Kyahunna je primijetila da je njezin gost odmah primijetio cvijet.
- Pustinjski trolist, tako mu je ime. MoĹže se prilagoditi te[?]kim uvjetima...
Njezin novi 'prijatelj' opet je imao problema s umorom i Kya pogrdi samu sebe. Odmah ga je posjela na jedan od dva drvena, ali uredno pospremljena kreveta, te je nastavila s ku?anskim poslovima. On jo[?] nije zaspao, iako ni u sjede?em poloĹžaju nije bio daleko od toga. Mrzio je to [?]to je umoran. Ĺ to mu se dogodilo? Pitanje se javljalo sva ?e[?]?e, i samim time bivao je sve bijesnijim, ali i umornijim. Poku[?]ao je na kratko vrijeme odbaciti te misli. Jo[?] nekako otvorenim o?ima, ogleda oko sebe. Na maloj vatrici na glinenoj pe?i, nalazio se vr?. Ne[?]to je primamno mirisalo. Upitao se gdje je Kyin otac, ali zaklju?i da sigurno na trgu prodaje svoje radove. Kya je ve? zakuhala ?aj i pripremala ne[?]to hrane [?]to je ostalo od nedavnog podnevnog objeda. Malo je pojeo. Po?ela ga je boljeti glava od pretjeranog umora, te mu je to odagnalo ?ak i glad. Svega jedan komad sira i malo kruha je nestalo od punog tanjura. Komadi? srnetine nije ni doatknuo.
- Srne... tu? - upita izmoreno.
- Naravno da uvozimo divlja?, sir i mlijeko, ovdje nema krava, svega par koza - objasnila mu je Kya.
Popio je za?injeni ?aj od 'okolnih trava', kako ih je Kyahunna nazivala. Nije bio lo[?], naprotiv. Umirio ga je i opustio. Sada su mu kapci postajali sve teĹži i teĹži, te je pomalo pogledavao prema svojem doma?inu, te prema njezinoj sobi.
- Kad smo ve? kod stanova, gdje Ĺživi[?]? Zapravo, otkuda si? - upita ga Kya.
No njegova glava je ve? kliznula na mekanu posteljinu kreveta, a za njom i cijelo tijelo. Zaspao je u trenu.
- Neka, treba mu san. Jadnik je potpuno premoren. Bit ?e da je putnik - pomisli Kya, te slegne ramenima i nastavi se baviti jelom.
Na vrhu 'svega' stvarao se lik od svemirske magle koji se oblikovao u vagu, simbol Poretka. Svjetlost se [?]irila sa svih strana. Kao da se nalazio u bespu?u, ali okruĹžen s tisu?ama zvijezda koje su jako obasjavale. Nije mu bilo jasno kako ve? nije oslijepio. Ubrzo se iz sredine po?ela gasiti svjetlost. Zapravo, iz bjeline se po?eo [?]iriti mrak. Ali tako da je usred svjetlosti poprimalo oblik ne?ega. Ubrzo je lik postao jasan - bila je to bijela golubica u letu, simbol Yuria. S druge strane lika, bijela boja svjetlosti zapo?ela se pretvarati u sme?u, te se unutar te boje oblikovao ma?, simbol snage i barbara. Do njega se svjetlost preobraĹžavala u zelenu boju, ocrtav[?]i oblik lista, simbola prirode. Na preostalim dijelovima svjetlosti, stajalo je mjesto koje je po?elo tamnjeti. Tako?er je tvorilo oblik kosturske lubanje, simbola smrti i Nemrtvih. Ipak, to nije bila boja koja je dominirala na vrhu, poput plave boje Poretka s vagom u sredini. Najednom se oblik golubice stane preobraĹžavati u simbol zvijezde s pet krakova, naopako okrenute, te se po?ne vatreni krug opisivati oko nje. Sada to vi[?]e nije bio simbol Dobra i Slobode, sada je to bio vatreni pentagram sa crvenom pozadinom, simbol Vje?nog Prokletstva i Kletih Dubina. Crvena, ali i crna boja stanu ispunjavati i tjerati ostale boje, sve dok ostale nisu poprimile njihovu boju. Ona glavna - gornja, plava, udruĹžila se s ostatkom bijele, te se suo?ila sa crvenom i crnom. Odjekivalo je nezemaljsko tutnjanje, krici boli, muke i smrti, osjetila se gor?ina golemih kapljica sada ve? krvavih suza [?]to su padale odozgo, boje su se ispreplitale za prevlast - zapravo je izgledalo uĹžasno. Odjednom je neki glas po?eo nekoga dozivati:
- PridruĹži nam se. Nije jo[?] kasno. Zauzvrat ?emo ti darovati besmrtnost
Dok je drugi jednako duboki glas govorio:
- Zar si napustio svoju misao i svoju stranu? Danirro... zar ti je to ime?
On se poku[?]avao boriti protiv tolikih glasova:
- Zovem... se...
... Cyricus! - orilo je, tjeraju?i zadnje ogranke ?udnog sna.
Osoba do njega se isprepadala od iznenadnoga povika. Mladi se lopov odmah ustane s kreveta, rukama obrisav[?]i zadnje ruĹžne obrise sna, ugleda je nekakvog starca.
- Tko ste Vi? Gdje sam to ja? - upita ga nesigurno.
Osjetio je odjednom stra[?]nu bol u vratu, iznad [?]ije. Ne[?]to kao da ga je jako opeklo, te se odmah primi za vrat. Osjeti da ve? ima mokar zavoj, a i da je on sam potpuno mokar od znoja. Stoga se vrati u leĹže?i poloĹžaj, pogledav[?]i ponovno starca koji je do[?]ao k sebi, jer ih je onaj uzvik obojicu probudio. Uskoro se prisjetio lokacije na kojoj se trenutno nalazio.
Starac je ne[?]to imao u krilu. Da, bio je to Kyin otac, lopov se prisje?ao, a Kyin otac je bio slikar. Kyin otac jest slikar. Da, to [?]to mu je na krilu bilo je platno, slika. Starac je o?ito zaspao slikaju?i. Iako nije znao za[?]to, Cyricus Luffor se saŞalio nad starcem zbog toga. ''Žuta slika. Žuti grad. Žuti pejsaŞ. Sve je Şuto, pokriveno pijeskom. Je li to Adleairee?'', upitao se mladi lopov. Imao je osje?aj da mu je puna glava pijeska. Sjetio se grada gdje se onako neobja[?]njivo probudio - sve je bilo Şuto i pije[?]?ano. Je li tako bilo i izvan grada? Da li se on nalazio usred Şute bespu??i oceana pijeska. To ga je tjeralo do ludila. Nije volio star?evu sliku, ba[?] zbog toga. Cijenio je Weilirov smisao i dar slikanja gra?evina po sje?anju, ali nije volio taj predmet slikanja. Nije volio ovaj grad, ne[?]to kao da se lo[?]e spremalo, a on je bijednik bvao ostavljen na ku[?]nju ovdje, zaklju?an poput ptice pjevice u kavezu. Želio je oti?i odatle, ali ?im se naglo pomaknuo, novi val boli podsjetio ga je na njegovo stanje. Glava je ponovno po?ela boljeti. Starac je to itekako primijetio.
- Da, imate gadnu opeklinu. Ne znam kako, samo je nastala, sama od sebe... Nego, oprostite mi, dragi goste, nisam se ni predstavio: zovem se Weillir. K?er mi je popodne rekla da Vas je upoznala na trgu, ali ne?u Vas jo[?] mu?iti s pitanjima. Niste ni[?]ta ve? sam Bog zna koliko dugo jeli. Kyahunna mi je rekla da Vam dam jesti, ukoliko se ona ne vrati sa posla za vrijeme kada se probudite. Trebala bi sti?i natrag za oko sat. Polako se spu[?]ta no? - Cyricus usput primi pladanj sa zagrijanom juhom [?]to mu ga je Kyin ostac pruĹžio i stade pomalo srkati, slu[?]aju?i starca - Tako?er mi je objasnila, kada sam se vratio popodne, tko ste vi. No, jedno mi nije jasno. Ako ste nam rekli svoje ime, za[?]to ste u snu vikali drugo?
* * *
''Jer u njoj leĹže sve nade.''
''Narodi diljem DĂşsura ro?eni su kao Njegova djeca:
Ljudi, koji Ĺžive u skupinama tijekom svojih smrtni?kih kratkih Ĺživota,
Poluvilenjaci, koji teĹže za profinjenijom stranom kroz svoju kulturu,
Ĺ umski vilenjaci, u svojim dubokim zelenim skrovi[?]tima iza drve?a,
Visoki vilenjaci, u mudrosti i plemenitosti, koji vladaju Ĺživotom vje?no,
Morski vilenjaci, ?ije modre dubine obiluju misterioznim svijetom,
Sivi vilenjaci, ?ije su pe?ine i planinske nastambe pomno skrivene,
Patuljci, koji ?asno uĹživaju u borbi i bogatstvu podzemnih rudnika,
Gnomi, koji se skrivaju i ?ine iluzijske predmete iz tajnovitih spisa,
Polutani, u svojoj karakteristi?noj kulturi veselog i malog naroda,
Orci i poluorci, u divljinama ro?eni, a u gradovima obrazovani,
Ma?koliki, ?ije karakteristike nisu samo u robija[?]kim okovima,
Ljudi-gu[?]teri, ?ije daleke pra[?]ume i mo?vare pomno su ?uvane.
Svi mi imamo jednog Boga, jednog Njega koji nam svaki dan donosi svu svjetlost dana i Ĺživota na[?]ih. I duĹžnost je svih nas, bili mi me?usobno jednaki ili se razlikovali, da mu uzvratimo [?]tovanjem, hvalama i prino[?]enjem darova. Svjetlost ?e i dalje biti, dok bude vjere.
Za?eti smo.
Ra?amo se.
Živimo.
Molimo.
SluĹžimo.
Umiremo.
Za Fridoura.
Za dobrobit.
Za vjeru.
Jer, tko smo mi da prekr[?]imo Njegove norme? Tko smo mi da sjedimo prekriĹženih ruku dok nam vjera umire? Gdje je nestalo bogo[?]tovlje, kult Fridourov, strah od Njegove srdĹžbe ako odustanemo od vjere? Za[?]to se vjera zadrĹžala samo u nama starijima? Mi 'stariji oci' ne?emo izdrĹžati jo[?] dugo. No, na koga moĹžemo prenijeti svjetlu rije? Njegovu? Ili, na koji na?in je to mogu?e? Vjerom umire i nada, ako propadne Yurio Kult, propada i snaga dobroga, a 'Kleti kult' samo ?eka na to. Nitko ne bi smio to dopustiti, ali strahujem da ?e biti prekasno kada se neki 'osvijeste'. Ljudi, narode, svi ste pozvani da sluĹžite u Njegovu ?ast, da svi skupa dijelimo svjetlost i otjeramo tamu, da ga [?]tujemo i slavimo iz dana u dan. Nevjernici, vi ste oni koji jo[?] uvijek mogu, koji jo[?] uvijek stignu kleknuti i zamoliti Crkvene Oce za boĹžji oprost. Svijet se mra?i, ali ne mora tako zavr[?]iti. Imajte radije strah od Fridoura, nego svakida[?]nju strepnju i jezu na-novo-dolaze?e vladavine Tame. Oduprimo se Smuru, jednom zauvijek. Ne da ga otjeramo ili da ubijemo sljedbenike - ve? da ih osvijestimo, da ih pozovemo k nama.
Takav kraj kletog kulta jedino vidim. Ali [?]to prije treba po?eti djelovati. Jer, dan se gasi...''
''Dana[?]nja vizija 'kulta' bila je mnogo druga?ija, puno vi[?]e razo?aravaju?a. Ukratko - bilo je sve manje onih koji su imali vremena i vjere da se posvete Kultu. Ne bi to moralo biti doslovno sluĹženje kultu, ve? barem dolaĹženje na odre?ene periode prinesenja Ĺžrtve, molitve ili barem posjete sveti[?]ta, hramova, crkava ili kapelica. Nitko ne zna zapravo za[?]to je to tako. To 'slabljenje' vjere po?elo je otkako je drugo ve?e sredi[?]te Yuria potonulo u zaborav. Naime, ovaj kult je odmah nakon djela Sveca Osniva?a osnovan od ruke Svetog Jurelma, brata Svetog Aanoza, u Darnnisu - do nedavno glavnome gradu Zapadnog DĂşsura. On je razru[?]en do temelja, ali razlozi i nisu potpuno znani. Vi[?]e se moĹže naga?ati po pri?ama u narodu. Od onih gdje se govori da ru[?]evinama nekada[?]njeg velikog grada kro?e Nemrtvi, do drugih sli?nih pri?a. Najve?i problem bio je [?]to je tamo ostala Sveta Poslanica - najve?i artefakt i dokaz u?enja kulta. To je pak sve zapo?elo nastavkom legende o Svetoj Bra?i, Svetom Aanozu i Jurelmu. Katedrala koju je Sveti Jurelmo izgradio u Darnnisu nije bila tako lijepa kao ova u MorniĂŤrumu, tako da je Svetac Osniva? dopustio svojem bratu da Svetu Poslanicu odnesu u crkvu u Darnnisu gdje ?e prebivati. Navodno je neposredno prije propasti artefakt odnesen u MorniĂŤrum i tamo je ostao. Mnogi u to ne vjeruju, pa gube vjeru i nadu. Zar se vjera svela na dokazivanje Svete Poslanice? Njih koji tako misle ne bi se trebalo nazivati 'vjernicima', jer bit vjere nije u dokazivanju. Biti vjere jest u vjerovanju. Mnogima je to izvan granica da shvate, samo Fridour zna za[?]to. No jedno je znano - kult Yurio ima sve manje i manje ?lanova. Vjerni su zauvijek ostali jedino oni najve?i vjernici, stari sve?enici s nekoliko svojih u?enika. Oni ?e uvijek iste dane u isto vrijeme u istim uvjetima voditi ?itanje svetih spisa, pridono[?]enje Ĺžrtve, izgovaranje molitvi i sli?no. Samo, pitanje je vremena do kada ?e Ĺživjeti i ra?ati se takvi iskusni sve?enici i njihovi u?enici. Mnogi pretpostavljaju da ?e jednog dana Zapadni DĂşsur ostati bez svog glavnog kulta. A to pak samo pridodaje onoj drugoj strani, onom drugome kultu, ?ije ime se ne spominje rado.''
''Ponovno je do[?]lo vrijeme kada ?e pojedinac morati odstupiti od svakodnevnice, te se istaknuti svojim djelom pred narodom. Minula vremena heroja kao da za zazivaju ovu ne?asnu dana[?]njicu, ovo osiroma[?]enje duhom i vjerom.''
Halls of Eydis - Fantasy Forum projekt