Bila je tamna, a svjeĹža atmosfera srednjeproljetnje no?i i ja ba[?] tad nisam imao pametnijeg posla no da besciljno lunjam svojim pove?im dvori[?]tem. Ono ipak nije bilo toliko veliko, a da ja ne napravim i do deset nerazumno razmjernih krugova, elipsa i ostalih pripadaju?ih krivulja aproksimirane putanje. Kad se ja spremih u?initi i dvanaesti krug, moje udisanje okrijepljuju?eg no?nog zraka prekine nagli nalet groma iz vedra neba. Kako je grom iz vedra neba najrje?a mogu?a no?na pojava, shodno je da sam se skroz izbezumio i stao promatrati mjesto u koje je gigantska elektri?na iskra pogodila.
Bio sam jako pijan te no?i, no svejedno sam bio posve svjestan kako je krajnje nelogi?no da jedna neprili?no tempirana munja pogodi par komadi?a [?]odera, dok su joj na raspolaganju uveliko vodljiviji i vi[?]e postavljeni materijali. Od svega toga pozornost mi je stalno odvla?ilo ritmi?no monotono zujanje trafo-stanice, koja se nije niti korak, dva, nalazila od mene. Pretpostavljam, kad bi se taj transformatorski kompleks ugasio, cijela ?etvrt bi ostala bez struje i to bi bilo krajnje nepovoljno za moj povratak ku?i u miru BoĹžjem, a vjerojatno bih i poginuo ?eprkaju?i po aparatima visokog napona.
Nebo je bilo bez mjese?ine i te su se no?i kristalno jasno vidjele i one zvijezde koje ina?e prepoznajem samo na neosaka?enom jadranskom nebu. Mjesec je oblikovao tamni polusrp, cijeli u sjeni i to mi je izgledalo naj?udnije od svega. Znao sam ga vi?ati dijelom u sjeni i bilo mi je sasvim normalno diviti se njegovom me?uplanetarnom pejzaĹžu, ali nikad dosad nisam doĹživio da na[?] satelit biva cijeli zatamnjen, a opet vidljiv na no?nom nebu. Kao da su ga sve silne zvijezde rasvjetljavale.
Pogled sam kad mi se zavrtilo spustio ponovno prema munjom spaljenim komadi?ima [?]odera i za?udilo me koliko su se uĹžarili od navale elektriciteta. Sitna stati?ka praĹžnjenja ?ula su se oko njih, a to [?]to ih je proizvodilo oblikovalo je srebrnkastu auru ukrug nekoliko centimetara od svakog od njih. To?kice fluorescentno srebrne pra[?]ine taman su po?ele lijetati ukrug (sad sam to?no prebrojao) ?etiri oblutka [?]ljunka, kad moja osjetila iznenadi jo[?] jedna navala sirove elektri?ne struje. Znao sam po tome koliko mi se kosa zadigla na glavi, jer je ipak bilo svejedno koliko je fascinantna pojava svijetle?e pra[?]ine dok sam kona?no po?injao biti spreman izbaciti kleti pelinkovac iz Ĺželuca. Zastao sam s funkcioniranjem kako bih to u?inio mimo spomenutih doga?anja pa onda bistrije glave okrenuo pogled u smjeru izvori[?]ta neprirodnog cvjetanja mojih vlasi.
Netom nastalo zgari[?]te nalazilo se tek nekoliko koraka od kanalizacijskog [?]ahta iza mojih le?a. Razorna prirodna sila ostavila je ovaj put zaokupljaju?e ve?i trag. Udaljeni miris spaljene zemlje zapahne mi tad nosnice i ja primjetim na tucete gromova iz vedra neba kako Ĺžare i pale mojih gradom u daljini i blizini na horizontu. Zaostala mu?nina u Ĺželucu natjera me da pognem glavu i zahvalno prihvatim bo?icu mineralne vode koju mi je pruĹžao mali patuljak s plavom kapicom. Brzo sam ispio njezinu sadrĹžinu i iznenadio se koliko je krepka, makar je gazirana. Moje mu?nine nesta u trenu i ja prevedem svojoj svijesti kako su iz ona ?etiri kamen?i?a nekom vilinskom ?arolijom iznikla ?etiri patulj?i?a pregenijalnih dimenzija. Vratim onome s plavom kapicom bo?icu, a on je neo?ekivanom spretno[?]?u za svoje proporcije ubaci u najbliĹžu kantu za sme?e.
Drugi od njih, s crvenom kapicom, prodorno me pogleda Ĺžarkosme?im o?ima i meni se u?ini kako mi trepavice tinjaju. Sva ?etvorica upru pogledom i prstima u smjeru Mjeseca pa ja shvatim mimiku i pridruĹžim im se u promatranju.
Iako sam ?udotvornim u?inkom mineralne vode presko?io fazu mamurluka, moja osjetila nisu sasvim uvjereno tvrdila kako sam trijezan. Svejedno mi je bilo jasno da ono za [?]to sam udivljeno tvrdio da je Mjesec u jako ?udnom izdanju, ipak nije Mjesec. Laknulo mi je, jer moj mozak slabo podnosi nesvakida[?]nje pojave u prirodnim ciklusima. Naravski, nije mi se pobolj[?]alo kad sam shvatio da je ono na nebu valjda svemirski brod koji ga?a u Zagreb nasumce. Da stvari budu uznemiravaju?e, negdje u tom trenutku po?eo je zemljotres, negdje 3-4 po Richteru i onda se patuljak sa sme?om kapicom razljutio. Furiozna pogleda mal?ice se odvojio od skupine i stao mahnito skakati, odvajaju?i se od tla u ritmu potresa. Bilo mi je komi?no njegovo malecko stenjanje, ali sam se svejedno beskrajno razveselio kad je s hopsanjem potpuno usporio i zaustavio potres.
Tad je zapuhao jak povjetarac i preostali patuljak, s bijelom kapicom doletio mi je na rame.
-?u opasnosti. Za otprilike pet minuta potres ?e opet?-za moju nepripremljenu psihu prerano je mozak interpretirao sitne slogove malog stvorenja.
-Molim!-zakre[?]tim svojim lirskim tenorom.
-De?ki, ok je, kuĹži!-prekinuo je izlaganje ovaj na mom ramenu i odletio natrag na tlo.
-Sad kad si se naviknuo na na[?] govor bilo bi dobro da se predstavimo.-Shvatim da, visoko i kenjkavo stenju?i, Sme?i ? govori!
-Ja sam Vodka.- re?e nehrvatski slavenskim naglaskom onaj koji mi je dao vode.
-Vatroslav.-nakloni se ozbiljno Crveni.
-Tres.-nastavi Sme?i minijaturno hrapavo.
-Prh.-zavr[?]i Bijeli.
Osjetim da je pristojno otkriti im svoje ime pa se posramim koliko nezgrapno ?ak i moj svijetli glas zazvu?i.
-Sad kad zna[?] na[?]a imena, ima[?] mo? nad nama, kao i mi nad tobom.- Vodka objasni.
-To nam treba.- Vatroslav nadoda.
Tres je izgledao zabrinuto i iskosa nervozno gledao Prha.
-E, da!- oglasi se Prh kad je shvatio?Za otprilike pet minuta ove nasumi?ne munje iz svemirskog broda uzrokovat ?e jo[?] jedan potres. Ovaj ?e biti toliko razoran i nezaustavljiv da ga Tres vjerojatno ne?e mo?i zaustaviti. Nastat ?e rasjed preko doline Save i rijeka ?e se izliti iz korita, potapaju?i pola Turopolja. Rasjed ?e se [?]iriti do Velebita gdje ?e ga planina neutralizirati, ali uz dovoljne tektonske pomake da uzrokuje seriju plimnih valova na jadranu i lan?anu reakciju koja ?e pokrenuti niz rasijedanja koja ?e u roku od 56 sati rascijepiti planet napola.-Ĺ utim, ni[?]ta ne velim.
-Mi ne znamo niti jednu ?aroliju van ?etiri zemaljska elementa.- frustrirano izjavi Tres.
?Pa trebamo nekog tko je sposoban suprotstaviti se prijetnji iz svemira, u svemiru!- Vodka te?nim hrvatskim naklopi.
-Ja upravljam vjetrom.- re?e Prh plahutavo.
-Ja baratam vodom.- Vodka ?e brbotom.
-Ja ravnam potresima.- sjajnih zelenih o?iju izjavi Tres.
-Ja rukujem vatrom.- ustanovim da je Vatroslavov sablasno ozbiljan glas zapravo mikronska patulja?ka ina?ica bas.
-Sad kad poznaje[?] na[?]e ?arolije, moĹžemo po?eti.- Prh ustanovi kao prenut iz snovi?enja.
-VaĹžno je da budemo brzi i da shvati[?] [?]to se o?ekuje od tebe kad ti predamo svoje mo?i.- Vatroslav zapo?ne [?]to ?e sva trojica razgovarati u krugu koji su napravili oko mene.
-U davna vremena, kad je zemlja jo[?] bila u pelenama, netko je patuljke postavio da ravnaju elementima.-Tres nastavi.
-Nastale su ?etiri [?]kole, svaka specijalizirana za ?arolije po jednog elementa.- Vodka sjetno izgovori.
-Voda, Vatra, Zemlja, Zrak.- Prh doda.
-Ali tek je ?ovjek dobio mo? da djeluje van elemenata, ali samo ako mu ?etiri patuljka daju mo? sva ?etiri elementa-
-I onda se pojavio zao ?arobnjak i nakon niza peripetija na[?] narod pretvorio u kamenje.-
-Da se nikad ne probude dok ih grom iz vedra neba ne pogodi.-
-?isto iz obijesti.-
Vrtilo mi se u glavi dok sam ih gledao kako hodaju oko mene i pripovijedaju. Potom su stali, svaki meni s jedne sporedne strane svijeta i ra[?]irili ruke.
-U sve?ana ruha.-izgovore u glas i odjednom budu preobu?eni u haljine pripadnih boja s srebrnkastim [?]ljokicama. Ili vilinskom pra[?]inom, [?]to ja znam.
U sve?ana ruha, kaĹžem u sebi, za svaki slu?aj. Imao sam osje?aj da ?u i ja sudjelovati u ovoj skupnoj bajalici. Mojoj se odje?i ni[?]ta ne dogodi.
-Ponovit ?e[?] ono [?]to sad kaĹžem, nakon [?]to svi to kaĹžu.- Vodka pokroviteljskim pogledom u pojam anulira moju inteligenciju.
Izgovori moje ime u dativu.-Njemu novog ruha, Vodke, Tresa, Vatroslava, Prha!-
Tad to ponove redom Prh, Tres i Vatroslav.
Sad su me gledali.
Izgovorim svoje ime.
-U dativu!-kliknu uglas.
Izgovorim svoje ime u dativu-Meni novog ruha. Vodke, Tresa, Vatroslava, Prha!-
Vodka odnekud iznjedri jo[?] jednu bocu mineralne pa mi je pruĹži.
Tres skine s prstenjaka prsten s neskladno velikim dijamantom i dobaci ga prema meni.
Vatroslav za[?]u[?]ka kutijom [?]ibica i u?ini isto.
Prh napu[?]e gumeni balon i pusti da uz neprili?an zvuk doleti do moje ruke.
Uto se podigne silan vjetar i donese toplu blatnu ki[?]u i kovitlac vilinskog praha koji me potpuno prenerazi, jer, stvarno, na sebi sam sad nosio sve?anu ?arobnja?ku halju zelene nijanse, koja je po potrebi mijenjala boje.
A moja ?etiri mala prijatelja stajala su ponovno u svojoj normalnoj lutkarskoj no[?]nji s prigodnim kapicama.
Tres je uho prislonio o tlo i kao da je ne[?]to oslu[?]kivao-Minuta.-Pogleda me.
U prvi mah nisam ni razumio njegove rije?i, jer sam mijenjao boje na halji, ali onda sam ustra[?]eno pogledao svu ?etvoricu i oko sebe.
Na nebu su jo[?] bje[?]njele neprirodne munje i meni je u tom trenutku sinulo kako nemam pojma [?]to mi je ?initi.
Prh i Vatroslav su me razumjeli.
-Upotrijebi trafo stanicu!-vikne Vatroslav, jer se prigu[?]eni tutanj rasjeda u nastajanju pretvarao u zaglu[?]nu riku.
-Ona je svemirski brod!- Nadglasa rasjedanje Prh.
Vilinskom pra[?]inom razvalim vrata transformatorske stanice i na divno ?u?enje otkrijem kako je ona visokotehnolo[?]ki ure?en svemirski ratni brod. Prh je za mnom zatvorio vrata zapuhom bure, dok je Tres o?ajni?ki skakao i poku[?]avao smiriti tektonske plo?e.
Moj entuzijazam u treptaju je splasnuo kad sam otkrio da su kontrole paljenja staljene s ku?i[?]tem sredi[?]jeg ra?unala. Nije bilo na?ina da se takvo ne[?]to popravi bez rezervnih dijelova pa sam odmah potraĹžio alternativu.
Vatroslav se u me?uvremenu popeo na krov stanice i bacao plamene kugle u zrak najdalje [?]to je mogao. Jalov mu trud, jer skroz do orbite nije mogao dobaciti.
Sijevanja zlosutnih topova sad su bili sve u?estalija i no?ni pejzaĹž po?eo je li?iti na sumra?no jutro.
No, i meni je sjevnulo. Tek ste?enom nadljudskom snagom i[?]?upam ZGO-ovu kantu za sme?e zajedno s zelenom ?eli?nom motkom na kojoj je stajala i betonskim mini temeljem iz zemlje pa je ispraznim i montiram na sustav naoruĹžanja. Uz nekoliko modifikacija i iskara kratih spojeva stvorio sam ure?aj koji ?e upiti zrake i vratiti ih natrag, ravno u crno srce izvanzemaljske letjelice.
-Radi!- Uskliknuo sam od odu[?]evljenja dok se tutanj potresa smirivao, a zatamnjeni brod nestajao s vidika?
?Gledam kako je no? normalna. I tamna. Ispred mene zjape razvaljena vrata trafo stanice, koja vi[?]e hvala Bogu ne zuji. Susjedstvo je u mraku. Tko je provaljivao u trafo stanicu? Ulazim u ku?u i penjem se, nekako, u mraku do stana. Na jedvite jade se izuvam i svla?im pa lijeĹžem u krevet. U dĹžepu su mi [?]areni kamen?i?i. Otkud mi ?etiri [?]arena kamen?i?a?
?Kakav ?udan san. Ustala sam suhih pipaka iz kreveta i odmah odjurila na komandni most.
-Dobro jutru, kapetanice. Ĺ tit za prikrivanje je uklju?en. Nema [?]anse da nas odozdola itko vidi, ako ne zna kako gledati! Po?injemo s bombardiranjem za jedan okretaj.- zadovoljno mi kaĹže prvi ?asnik. Lijevo ticalo mu je zeleno danas. Mora da se opet sva?ao sa Ĺženom. ?Gospodi?na, jeste li dobro?- pita me ?Izgledate skroz ljubi?asto.-
Ispri?am mu o snu. O tome da sam ?ovjek koji razgovara s patuljcima s ?arobnim mo?ima.
Smije se pokazuju?i sva ?etiri usna pipka i zadirkuje me.
-Ne hvata vas valjda krivnja?-diskretno i prisno se priljepi za moje dĹžepne folikule. Do?e mi da i[?]?upam polugu kormila iz poda, ali se ograni?im na samo neznatnu promjenu kursa. Nije dobro da posada vidi koliko on utje?e na moje reakcije.
-Ma kakva krivnja?-boja mi se brzo mijenja iz ljubi?aste u plavosivu i na naramenicama zelenu-??Pripremite trafo-topove!- Izvikujem kako nitko ne bi primijetio uzdah i promjenu u mome tonu?
?Ne, ne! Ipak sam ?ovjek!- prenem se u krevetu. Ipak sam ?ovjek. Koji san!
-Jooooooooj!- stenjem vi[?]e no [?]to mrmljam. Kako sam se napio! Razvalio sam trafo-stanicu i i[?]?upao ko[?] za sme?e iz zemlje! Sigurno jo[?] nema struje. ?etiri figurice patuljaka me prijekorno gledaju s radnog stola. Tr?im na balkon da vidim po?injenu [?]tetu. Ko[?] je na mjestu. ?udno, tko ga je mogao staviti natrag? I vrata stanice su netaknuta.
Ipak sam to sanjao. Hvala Bogu.
Legao sam natrag u krevet i gucnuo vode iz boce, jer se mamurluk ne lije?i ustajanjem u sedam ujutro. Pitam se, dok tonem u san, kako ?e moje sje?anje kad do?e k sebi objasniti bocu mineralne, kutiju [?]ibica, dijamantni prsten i balon na mojem stolu.
I ?injenicu da nigdje nema, jer ih nikad nisam imao, one ?etiri figurice patuljaka s radnog stola.
--------------------------------------------------------------------------------------
Evo jedne koju [?]aljem kao ispriku [?]to mi u glavu ne dolazi punch za ranijenavedenu. Ova mi se malo manje svi?a, ali ima kraj.
Tko se osjeti pozvan komentirati, dobro se osjetio...
