Dragonstorm

[Hamenaglar]

Hm, bas sam citao jedan stari mail od frendice i pohvalila je ovu pricu ( ona uvijek hvali sve sto ja napisem ), stoga cu je postati. Takodjer planiram tu pricu poslati sljedece godine na istrakon jer ima oko 9500 znakova sto samo znaci da bih trebao pokoji odlomak maknuti i mozda srediti jos neke sitnice sto se tice radnje, ali zanima me sto vi mislite i kakvi su savjeti. Bilo sto da ne valja slobodno napisite.

KORANN DRAGONSTORM ( RO?ENJE ZMAJA )

Korann je jahao ve? osam dana, prošao je najmanje petsto kilometara od svog dvorca, Firekranna. Bio je to visok i snažan zamak, zasigurno najmo?niji južno od Velike pustinje. Sagradio ga je prije tri tisu?e godina Fomarr Dragonstorm, a otada nitko drugi osim ku?e Dargonstorm nije vladao Firekrannom. Prema legendi Fomarr je bio tek lutaju?i vitez iz jedne siromašne plemi?ke obitelji. Njegov stariji brat ga je izbacio iz ku?e, boje?i se toga da bi mu Fomarr mogao pokušati oteti nasljedstvo. Izgnanstvo Fomarr nije teško palo, ionako nikad nije volio svoju obitelj. Godinama je lutao zemljom sve dok ga put nije doveo u jedno malo selo. Cijelo mjesto je bilo spaljeno, preživjelih je bilo malo, a oni su svi pri?ali o krilatoj zvijeri koja riga vatru. Fomarr je pronašao zvijer i ubio ju, ali zmajevi ne nestaju samo tako s lica zemlje, naime nakon bitke Fomarr je izgubio kontrolu nad svojim tijelom, kao da je netko drugi upravljao njegovim udovima, u njemu je bio još jedan um, zmajev um. Fomarr se napio zmajeve krvi, a mo? te ?udesne zvijeri je tako prešla u njega. U toj špilji Fomarr je pronašao neobi?an metal od kojeg je kasnije dao napraviti veli?anstven ma?, Zmajev dah, a od zmajeve kože napravio je crveni oklop, koji je u ljudima izazivao strah. Nakon toga je Fomarr, kod špilje gdje je ubio zmaja, sagradio Firekrann.

Korann se tada prisjetio svog sna, sna koji ga je odveo na ovaj put. Stajao je sam nasuprot zmaja. Vatra mu je bila u ledeno plavim o?ima. Korann je ?uo njegov glas u glavi, ali zmaj nije govorio.

- Idi u Daras i na?i ženu koja ?e ti roditi sina. ? rekao je glas.

- Koju ženu? ? upitao je Korann.

Ve? u sljede?em trenutku mu se pred o?ima pojavila slika mlade djevojke, duga crna kosa joj se poput rijeke slijevala niz vrati i le?a, te padala preko njezinih grudi. Bila je naga i prekrasna. Njezine krupne o?i su gledale kroz njega, u daljinu. Ve? u tom snu se zaljubio u nju. Ujutro kad se probudio sluge su mu osedlali konja, a on je krenuo na put. Ne znaju?i zašto, uzeo je i Zmajev dah, iako on nije bio vatrom-ro?en, te ga nije imao pravo koristiti, neki unutarnji instinkt mu je vrištao da ga uzme. Privezao je ma? oko pasa, ali nije se usudio izvu?i ga iz korica, još nije bilo vrijeme za to.

Sada su mu se to jutro i taj san ?inili nestvarni i magloviti, kao da to sve bilo u nekom drugom svijetu, u nekom drugom vremenu. Ipak nije skretao pogled sa svog puta. Sad je ve? bio ispred Darasa. Bio je to mali gradi?. Nekoliko desetaka ku?a opasanih niskim zidinama koje ne bi zaustavile niti bandu razbojnika. Izvan zidina prostirala su se duga?ka polja, prošarana sa starim drvenim kolibama, koje su jedva stajale na svom mjestu. Tu i tamo se mogla vidjeti koja ku?a sa kamenim zidovima. Nekome tko ne zna ovdašnje prilike ?inilo bi se ?udno kako je Daras uop?e preživio, kad je o?ito da nema nikakvu u?inkovitu obranu, ali Korann je znao da je to mjesto zapravo pod zaštitom Harkholla i lorda Harkena. Tu zaštitu su stanovnici Darasa, a i ostalih mjesta u blizini Harkholla skupo pla?ali. ?ak polovicu svojih prihoda su slali u taj dvorac okrunjen planinama i oštrim stijenama.

Ljubav izme?u Dragonstormova i Harkena nikad nije bujala, možda zato jer je baš kod Harkenholla zaustavljen i ubijen posljednji od vatrom-ro?enih, posljednji zmaj Worren Dragonstorm. Bilo je to prije više od tristo godina, a tada je Firekrann bio na vrhuncu svoje mo?i. Pred Worrenom su padali i najve?i dvorci, plemi?i i kraljevi su mu se zaklinjali na vjernost, ali nekoliko dvoraca se nije htjelo pokoriti, najja?i od njih bio je Harkholl. Bra?a Karn i Brom Harkholl, koji su tada zajedno vladali Harkhollom, bili su visoki i snažni, a nadasve ponosni. Worren je poveo svoju vojsku prema njihovu dvorcu, ali put kroz crne stijene je težak, te je Worren izgubio puno ljudi prije nego što je opsada Harkholla uop?e zapo?ela. Tri mjeseca Worren se pokušavao probiti sa svojom vojskom unutar zidina, ali junaštvo bra?e Harken ga je na kraju koštalo glave, te je i on sam poginuo. Crveni oklop je pao u ruke Harkena, ali Zmajev dah je ipak bio spašen. Nakon Worrenove smrti opsada Harkholla je lako razbijena, ve?ina Worrenovih vazala je prešla na stranu Harkholla, a samo oni krvlju povezani sa ku?om Dragonstorm su ostali odani, te su Zmajev dah vratili u Firekrann, ali tijelo Worrena i crveni oklop su ostali u Harkhollu.

Nakon razbijanja opsade, mo? Harkholla po?ela je rasti, bra?a Harken su napadali i osvajali podru?ja pod zaštitom Firekranna, a mladi Worrenov sin, Drane, nikako ih nije mogao obraniti. Crni oblak se nadvio nad obitelj Dragonstorm i ?inilo se da im nema spasa. Svi osim onih najodanijih vazala sad su bili na strani Harkena, te se opsada Firekranna ?inila neizbježna. Ipak bra?a Harken nisu ostali složni. Svaki od njih je žudio da bude kralj, jedini i pravi, te su se na kraju me?usobno uništili.

U me?uvremenu Drane Dragonstorm je sazrio u pravog muškarca i njegova odmazda je bila brza i žestoka, a ponajviše okrutna. Nikad nije udario na sam Harkholl, ali saveznici obitelji Harken su bili uništeni, razapeti, skršeni, satrti u zemlju. Mnoge obitelji su nestale u požarima. Bila je to prava oluja vatre i širila se brzinom vjetra. Ljudi su gorjeli, i nedužni i krivi, i narod i plemi?i su osjetili što zna?i poigravati se sa zmajem. Ipak Drane nije bio niti glup, niti lud. Svojim protivnicima je poslao jasnu poruku, a onda se smirio i dopustio zemlji da polako zacijeli, ali od tog doba samo mržnja postoji izme?u Harkholla i Firekranna.

Korann je sada bio na podru?ju lorda Harkena, strah mu se uvla?io u kosti, iako nije nosio nikakva obilježja ku?e Dragonstorm na sebi, ako bi ga netko prepoznao, bio bi u velikoj nevolji. Na ovo putovanje je krenuo sam, nitko mu nije mogao pomo?i, a sad je bio na neprijateljskom podru?ju.

Polako je ujahao u grad. Upitao je nekoliko ljudi za konjušnicu, kako bi tamo ostavio konja da se odmori. Prave konjušnice zapravo nije bilo, ali pronašao je jednog ?ovjeka koji je imao staju i bio voljan brinuti se za njegova konja, za odre?enu nov?anu naknadu. Usput ga je Korann upitao i za kr?mu, a starac mu je objasnio kako do?i do nje, te se zaputio tamo. Unato? ne baš najboljim uputama, uspio je na?i kr?mu. Naru?io je obrok graha i kriglu piva. Tako?er je i unajmio i preplatio jednu sobu u kr?mi. Cijeli dan je proveo tamo, pozorno slušaju?i pri?e i glasine koje ljudi su me?u sobom razmjenjivali, ne obra?aju?i pažnju na umornog stranca.

Ve?ina tih glasina su bile gluposti, ali jedna je zainteresirala Koranna. Navodno je neki starac nudio svoju k?er onome muškarcu koji ga uspije pobijediti u dvoboju, a ?ini se da je i sam lord Harken prije dva tjedna poslao svog najboljeg viteza, ali starac ga je pobijedio. Korann se kasnije o tome još raspitao i kod kr?mara, koji mu je te glasine potvrdio. Opis star?eve k?eri je sli?io djevojci iz njegova sna, te ga je Korann odlu?io sljede?eg dana.

Ujutro je upitao kr?mara za upute do star?eve ku?e, bila je nekoliko kilometara udaljena od samog Darasa. Korann se tamo zaputio pješke, ali gradom se glasina o novom izaziva?u proširila poput liš?a nošenog olujnim vjetrom, te je ubrzo, na sigurnoj udaljenosti mala skupina ljudi po?ela pratiti Koranna. Kad je stigao do star?eve ku?e ta skupina je brojala ve? pedesetak ljudi. Korann je ušao u ku?u, starac, koji se odazivao na ime Garid, je bio jako ljubazan, ali nije mu dopuštao da vidi njegovu k?er. Korann se pak nije htio boriti, ako nije bio siguran da je star?eva k?er, djevojka iz sna. Na kraju su se ipak uspjeli dogovoriti, te je Korann platio pogled na djevojku. Iako je ovog puta bila odjevena, a kosa joj je bila neurednija, a lice zaprljano, bila je to djevojka iz njegova sna. Sve je bilo spremno za dvoboj.

Korann i starac stajali su na polju, okruženi svjetinom. Garid je polako izvukao svoj ma? iz korica. Korann je izvukao Zmajev dah. Garid je bio brz i spretan, te iako je Korann bio dobar ma?evalac, starac se zapravo poigravao njime. Bijes je kolao u njemu, sve što je pokušao, svaki potez, svaku varku, starac je osujetio. Korann je ve? bio pri kraju snaga, a starac se polako spremao završiti dvoboj kad je srdžba u njemu eksplodirala. Zmajev ?elik se zapalio, a Korann više nije kontrolirao svoje pokrete. Netko drugi, neki drugi um je upravljao njegovim tijelom. Zmajev dah je letio brzo, prebrzo za starca, te je on posje?en pao beživotno pao na zemlju. Svjetina je sad prepoznala legendarni ma? obitelji Dragonstorm, ali nitko se nije usudio stati na put ?ovjeku koji vlada vatrom.

Korann, je uzeo, oteo, Garidovu k?er, te ju kasnije odveo u sam Daras. Uzeo je svog konja i zajedno sa Urelom, kako se zvala star?eva k?er, odjahao u Firekrann, prije nego što bi ga ikakva potjera mogla uloviti. Kad su se vratili u dvorac Dragonstormovih, Korann nije odmah oženio Urelu, ve? je ?ekao. On je nju volio od trenutka kad ju je vidio u svom snu, a nakon mjesec dana ona je zavoljela i njega. Ve? nakon nekoliko tjedana od njihova vjen?anja, Urela je otkrila da su za?eli dijete. Na trbuhu joj se pojavila mala slika crvenog zmaja. Kako je njezina trudno?a odmicala, tako je zmaj na njezinom tijelu rastao. Na dan kad je rodila svog prvog i jedinog sina, zmaj joj je prekrivao cijeli trbuh i pojeo njezino srce. Ona taj dan nije preživjela, a s njom umro je i jedan dio Korann, ali bio je to veliki dan za obitelj Dragonstorm i on je to znao. Tog dana novi zmaj se rodio, svega nekoliko trenutaka nakon što je izašao iz maj?ine utrobe, Korannov sin je bio ovjen?an i okrunjen plamenom. Thane Dragonstorm je bio vatrom-ro?en, a ostalo je legenda?



Takodjer jedna kratka pricica o Thaneu Dragonstormu, Korannovom sinu.



DEMONI PUSTINJE


- Dolazi! - povikao je netko.

- Bježite svi, bježite koliko vas noge nose, bježite ako želite živjeti! - odgovorio je Thane.

No njegove rije?i su bile nepotrebne, ljudi su ve? po?eli mahnito bježati, ostavljaju?i ga samog na polju ispred sela. Vjetar mu je raznosio duga?ku crvenu kosu, a njegove zmajevski plave o?i su promatrale zvijer kako dolazi, no on ga se nije bojao, on je bio Thane Dragonstorm, vatrom-ro?en, u njegovim venama je tekla krv drevnih zmajeva, prava, ?ista zmajeva krv, krv koja mu je davala mo? kakvu niti jedan ?ovjek nije osjetio ve? stolje?ima. Ne u ovom dvoboju on nije mogao izgubiti, makar je njegov neprijatelj bio dera? i to veliki.

Zvijer je bila visoka dva i pol metra i ve? je mjesec dana terorizirala njegovo kraljevstvo. Ljudi su se bojali dera?a ili demona pustinje, kako su ih još zvali, te zvijeri su bile snažne i brze, naviknute na život u pustinji i duga razdoblja bez hrane i vode, mogli su izdržati svakakve napore, rijetko su bili viši od dva metra, a i takvi primjerci su bili visoki. Ovaj koji se sad kretao prema njemu je bio veli?anstven, no Thane nije žalio što ?e ga ubiti, ne on ?e uživati u tome. Ve? je dugo tražio protivnika dostojnog Zmajeva daha, svog ma?a. Još jednom je dobro prou?io svog protivnika. Dera? je imao debelu rožnatu kožu, tvrdu i ?vrstu poput ?elika, na glavi su mu poput krune izbijali mali rogovi, njih desetak. Imao je snažne ruke koje jednim udarcem mogu ubiti ?ovjeka, hodao je na dvije noge, no ponekad bi se i pomogao s rukama.

Thane je izvukao svoj ma? iz korica. Privukao je bal?ak ma?a ustima i puhnuo niz oštricu, a zmajev ?elik se zapalio. Strpljivo je ?ekao zvijer da mu se približi. Znao je da bi svaki krivi potez bio poguban, no on nije namjeravao u?initi taj krivi potez, ne, ovo je njegova bitka, bitka koja ?e ga proslaviti. Podigao je ma? i krenuo prema svom neprijatelju. Zvijer je zamahnula teškom rukom, ali Thane se brzo sagnuo, a zatim ma?em zamahnuo na drugu dera?evu ruku. Zvijer je jauknula od boli, ma? ga nije teže ozlijedio, ali dovoljno da još jednom promisli prije nego ponovo zamahne.

Princ Zmajevog dvorca, stajao je na polju ponosan i uspravan, zlatno sunce ga je obasjavalo, a njegova žarko crveno košulja je blještala, dok mu se plašt vijorio na vjetru. Thane više nije ?ekao, jurnuo je na svog neprijatelja. Izbjegavao je dera?eve ruke ili ih odbijao ma?em, a kad je dobio priliku zasjekao bi ga po trbuhu. Zvijer se ubrzo po?ela polako povla?iti, no Thane je i dalje napadao. Tako je brzo zamahivao svojim vatrenim ma?em da je izgledalo kao da sam zrak gori. Dera?, u krajnjem strahu i o?aju, je nasrnuo svojom rogatom glavom na protivnika, no Zmajev dah je poletio kroz zrak, vo?en samo Thaneovom rukom pogodio dera?a posred usta i odvojio mu donju ?eljust od ostatka glave. Zvijer je još bila živa, poludjela od boli, ali ne zadugo, ve? u sljede?em trenutku oganj u Thaneovim rukama je sjekao kroz dera?ev vrat.

Borba je bila gotova, zvijer je ležala beživotno pod Thaneovim nogama, dok se vatra u njegovom ma?u polako gasila. Lice i odje?a su mu bili umrljani krvlju, no njega zato nije bilo briga. Podigao je glavu svog mrtvog neprijatelja i progovorio.

- Sudbino, ja ti dolazim. - bile su njegove rije?i, prije nego što je ispustio glavu iz svojih ruku, a zatim otišao u legendu.

[Klara]

Mislim da na Istrakon ne moĹže[?] slati ne[?]to [?]to je pro?itano ovdje. Zna?i - ili brzo makni ovu pri?u s forma ili za Istrakon pi[?]i novu. (Ja ti predlaĹžem ovo drugo, ima jo[?] vremena i sigurno ?e[?] puno u me?uvremenu nau?iti...)

[Hamenaglar]

Zasto, pise samo da price trebaju biti neobjavljene, ovo se ne racuna kao objavljivanje price??? Ali dobro maknut cu...

[BerislavLopac]

Zasto, pise samo da price trebaju biti neobjavljene, ovo se ne racuna kao objavljivanje price???

Objaviti ne znaci "tiskati na papiru", nego "uciniti dostupno javnosti" (otud ono "-jav-"). A ovaj forum je dostupan javnosti.