The Gnome- Ĺ minka za posljednji ples

The Gnome · Unread post by **The Gnome** » 24 Mar 2005, 11:18

Uhh... neidu mi uvodne rije?i... Evo, upravo sam se registrirao na nosfu pa rarzmi[?]ljah ?ime po?eti postati ako ne jednom pri?om :;

Ĺ MINKA ZA POSLJEDNJI PLES

Vatra! Nebo Gori! ?itav nebeski svod bio je preplavnjen blje[?]tavim linijama tisu?a nijanse bijele, Ĺžute, naran?aste i crvene... Izgledalo je kao da ple[?]u. A iza njih, kao kulisa predstavi nazirali su se tragovi zvjedzanog neba... Sve zvijezde, sve su izgledale tako velike i sjajne... ?inilo se kao neki zalazak sunca iz snova ljep[?]ih od stvarnosti... Snovi... Kako bi bilo divno im se prepustiti i pobje?i od stvarnosti koja ju je u zadnje vrijeme sve vi[?]e stizala, stizala i gu[?]ila.
Stigla je. Njena letjelica ju je, milozvu?nim glasom za kojeg je bilo te[?]ko vjerovati da je ni[?]ta vi[?]e od programirane snimke automatskog pilota, obavjestila da su do[?]li na odredi[?]te. Vrata su se otvorila i pred sobom je ugledala crveni sag koji ju je ?ekao. Ali padala je ki[?]a! Ah, zaboravila je... tako je bilo naru?eno prije, nebu li zrak dobio onu osvjeĹžavaju?u rosinjavu aromu. Pogledala je na sat... 57, 58, 59, 00. Ki[?]a je prestala. Sve je bilo kako je to?no na vrijeme. Kako i ne bi, kad je ovo jedan od onih velikih glamuroznih balova koji su toliko pra?eni na holovizijama diljem svijeta. Da bilo [?]to po?e krivo, miljarde bi bila razo?arane, a to se nije smjelo dopustiti. Posegnula je za svojom malom torbicom, Ĺželie?i ne[?]to izvu?i iz nje, ali se predomisli... Ĺ˝eljela je barem danas biti potpuno lucidna.
Zgrada je bila prekrasna, izgra?ena samo za ovu priliku, isklesana u jednom ogromnom stvorenom dijamantu. Istina, nije da ih je bilo te[?]ko sintetiziratii, ali ovako veliki projekt mora da je bio skup, ali ljepota nema svoju cijenu.
Odmah kad je iza[?]la iz lebdjelice do?ekala su je dva sluĹžbenika hotela. Jasno su se isticali svojim velikim mi[?]i?avim tijelima prekriveni tankim slojem zlatno-plavog paperja. O?i su im bile duboke i zelene, a o[?]tri bridovi vilica uokvireni naran?astim kljunom davali su im neku umiruju?u ozbiljnost... Svaki ju je primio za jednu ruku i snaĹžnim zamasima veli?anstvenih krila odveli su je na gornji ulaz u salu. Reflektori su ve? bili pripremljeni da bi popratili njen dolazak.
U[?]la je u salu i vidjela kako svi prestaju sa svojim razgovorima i gledaju prema njoj. Promotrila je njihova tijela: neki su bili visoki, sa snaĹžnim torzom prekriveni tigrastim krznom i s osmjehom koji je otkrivao o[?]trinu njihovih zuba; neki su pak bili niski i vitki, prekriveni srebrno-kromastom ljuskavom koĹžom koja se presijavala na rasvjeti.... Toliko razli?itih oblika, a svakog je znala u detalje. Kako i ne bi, kad je ovo bila njena ve?er, i svi su ovdje bili njene kreacije!

Ah... tako nedavno... Kako li su stvari samo savr[?]eno izgledale?. Ve? tada je bilo sasvim normalno davati svoje dijete na reprogramiranje genetskog koda, odabirati osobnosti i sposobnosti koje ?e odrediti njegov (njezin) Ĺživot. Imu?nost njenih roditelja dala joj je ro?enu inteligenciju kakvu su si tada rijetki mogli priu[?]titi i ona joj je otvarala put prema znanstvenim krugovima. Bila je pripravnica za genetiku. Ali, ?itavo to vrijeme se osje?ala nekako prazno. Znanost joj nije izgledala kao podru?je gdje se ?ovjek mogao istaknuti. Energije je bilo u izobilju sve do vremena kad ?e sunce postati super-nova i sa novootkrivenom replikatorskom tehnologijom sve materijalne stvari su bile svima dostupne. Ve? davno su otkri?a u medicini, a posebno u genetici dovela do nestajanja svih bolesti poznatih ?ovjeku, a i sama priroda je bila pod potpunom kontrolom meteorolo[?]kih satelita. Pa [?]to jo[?] je znanost mogla donijeti ?ovje?anstvu? Istina, neki su govorili o putu ka zvijezdama, ali koga su jo[?] zanimali daleki svjetovi kad je raj bio tu, na Zemlji. Ne, znanost definitivno nije bilo mjesto gdje se netko mogao upisati u stranice povijesti... A Ĺželjela je to! Ĺ˝eljela je slavu, ispunjenje sebe koje ?e svi mo?i vidjeti...
Tada se sjetila... Komore za reprogamaciju su ve? bile razvijene, tako da su mali genetski zahvati, bili brzi i jednostavni. Mnogi su ih koristili ako su Ĺželjeli napraviti neke manje preinake u svojem ro?enom kodu. Ideja joj u po?etku nije davala mira sve dok jednoga dana nije svoj plan provela u djelo. Po?ela je dizajnirati novu sebe. Dala je svojoj koĹži sitne kromirane ljuskice i ?itavo tijelo joj je izgledalo kao neko ogledalo, osim [?]arenog perja koje je izraslo na mjestima gdje je nekad bila kosa. A, o?i! Napravila je velike ljubi?aste ma?je o?i koje su mogle vidjeti daleko izvan spektra normalnih ljudi. Sva su joj osjetila bila toliko poja?ana da joj je i najmanji lahor vjetra davao do tada neopisivo zadovoljstvo!
Kad se takva pojavila u javnosti, svi su bili [?]okirani. Tako promijeniti svoje tijelo, da vi[?]e nije nalikovalo ljudskome!!! Istina, bilo ih je mnogo koji su se u po?etku zgraĹžali, ali mnogi su se sloĹžili s njenom vizijom: granica ljudske ljepote vi[?]e nije postojala. Bila je umjetnica, ne znanstvenica. Bila je prva genartistica!
Svijet se promijenio. Sve vi[?]e i vi[?]e ljudi htjelo je pretvoriti svoja tijela u umjetni?ka djela. Broj genartista je rastao, a uskoro su se i svi ljudi opustili i predali svoja tijela, sebe, njima na oblikovanje. Sve se vi[?]e ulagalo u razvoj te grane genetike (umjetnosti) tako da je i sam proces genetskog redizajniranja postajao sve lak[?]i i dostupniji, pa si ga je do danas svatko mogao priu[?]titi (iako su kreacije najboljih genartista, kao [?]to je ona, jo[?] uvijek bila privilegija elite). Svi su se oslobodili odje?e i zamijenili je genartom. ?ak je dolazilo do toga da au mnoge korporacije naru?ivale genmodele za svrhu koju su nekad imale uniforme, kao ova dvojica krilatih posluĹžitelja koji su je sada pratili.

Osvrnula se oko sebe dok je kora?ala, prema pozornici. Iako su se trudili da to sakriju svi su bili razo?arani njenim trenutnim genmodelom. Pretpostavljala je da izgleda tako... obi?an! Svakako ne[?]to [?]to nije primjerno ovoj proslavi pedeset godi[?]njice njenog prvog genmodela! Ona opet potap[?]a pilule u svojoj torbici...NE! Nije ih htjela uzeti, ne danas.

Donedavno joj se ?itav Ĺživot svodio na nove dizajne i uĹživanje statusa najbolje genartistice, na putovanjima, revijama, zabavama... Ali htjele je vi[?]e! Osje?ala je da joj ne[?]to nedostaje... Da. Dijete! Nekakav nagon u njoj govorio joj je da si stvori potomstvo! Odlu?ila je postati majka!
Pa za[?]to ne? Imala je dovoljno znanja da je mogla sama obraditi svaki dio ro?enog koda NJENOG djeteta. Ono je trebalo bit njeno remek-djelo! Kruna ?itavog njenog genartisti?kog opusa! Samo, prije nego [?]to po?ne raditi trebalo je prona?i partnera s kojim bi imala dijete... Povukla je neke veze i dobila je pristup planetarnoj bazi podataka u kojoj su se nalazili DNK kodovi svih mu[?]karaca. Mogla je odabrati bilo koga, sumnjala je da bi itko imao i[?]ta protiv toga da se spari s njom, najpoznatijom svjetskom genartisticom. I tako joj je trebalo samo njegovo sjeme. PretraĹživala je sve dok napokon nije na[?]la mu[?]karca savr[?]enog koda za njeno dijete. Trebalo je samo spojiti njihove DNK.
UĹžas! Kako je to mogu?e!?! Ĺ to je to!? Toliko truda, a sve [?]to je dobila bila je poruka na holovidu:
?OPLODNJA IZME?U SUBJEKATA NIJE MOGU?A?
Kako!?! Za[?]to?!? Sljede?e dane samo je prou?avala mogu?e razloge, i svela ih na jedan: DNK su im bili jednostavno prerazli?iti, kao da nisu bili ista vrsta! Izgledalo je da mora potraĹžiti drugog mu[?]karca. To ne?e biti problem, samo treba provjeriti sljede?eg na listi povoljnih otaca.
?OPLODNJA IZME?U SUBJEKATA NIJE MOGU?A?
OPET!?! Kako je to mogu?e...Ali, trebalo je i?i dalje... Nakon par sljede?ih poku[?]aja opet se pojavljivala ista ruĹžna poruka. Nije vi[?]e znala [?]to ?e! Pa [?]to je bilo tim mu[?]karcima? Ne, nije do njih, premala vjerojatnost, bilo je to do nje. Nakon duĹžeg razmi[?]ljanja bilo je o?ito... Negdje, tijekom svih tih brojnih reprogramacija DNK dogodila se neka neprimjetna gre[?]ka koja je onemogu?ila da ima dijete! Pregledavala je svoj kod, ali nije nikako mogla na?i gre[?]ku, niti na?in kako da je ispravi.
Bila je uĹžasno potresena. Zadnjih par mjeseci dijete je bilo sve na [?]to je mislila. To je sada bila njena jedina Ĺželja, koju je nesretnim slu?ajem onemogu?ila. Ali, jedna je jo[?] crnja misao lebdjela nad njom. Ĺ to ako to nije bila jedna gre[?]ka, jedan slu?aj? Ĺ to ako je to jednostavno posljedica nekih neprimjetnih promjena koje su se doga?ale pri redizajniranju? Ĺ to ako se cijelo vrijeme, malo po malo, ?ovje?anstvo udaljavalo od geneti?ke definicije homo sapiensa? Ne! Nije Ĺželjela o tome misliti.... No, znatiĹželja je prevladala. Pogledala je podatke i oni su joj polako potvr?ivali zle slutnje. U zadnje 4 godine gotovo nije ro?eno ni jedno jedino dijete! Nitko na to nije obra?ao neku paĹžnju... Dizajniranje djeteta bio je jako skup proces! ?ak i oni koji su mogli sve priu[?]titi nisu htjeli dijete. Ritam Ĺživota bio je brz, nije bilo puno vremena za odgajanje djece, osobito ako se netko namjeravao uz posao malo i zabavljati. Ona [?]a?ica ljudi koja se odlu?ila, bila je vjerojatno razo?arana [?]to ga ne moĹže imati s partnerima, pa su to odga?ali za dalje. Nije bilo razlika u populaciji jer su ljudi danas Ĺživjeli jako dugo...
Ostala je jo[?] samo jedna stvar. Kompjuter je provjerio koliko se djece moĹže roditi. Broj je bio poraĹžavaju?i! Svi su ljudi barem jedanput godi[?]nje i[?]li na redizajniranje, i u svima se tokom zadnjih desetlje?a napunilo toliko sitnih gre[?]aka da je gotovo svaki ?ovjek bio vrsta za sebe. A ona je svemu tome pridonijela, pridonijela itekako! Uzrokovala! No... nije sad mogla stati... TraĹžila je od kompjutera da napravi predvi?anje plodnosti sljede?e generacije, i one poslije nje... Nije mogla vjerovati! Ponovila je sve pokuse, ali zaklju?ak je bio isti... kroz dvije generacije, nitko vi[?]e ne?e mo?i imato svoje dijete.

I sada je hodala ovdje, u ovom spomeniku, koji joj je ?ovje?anstvo podiglo.Nisu shva?ali [?]to im je ona oduzela! Nisu znali! NISU IMALI POJMA KAKVA SE KOB SPREMA SVIJETU! Mora im re?i! ?Oni su pljeskali i pljeskali... smijali se, veselili! MORA IM RE?I! Joooj... [?]to joj je ta torbica koju nosi izgledala te[?]ka...
Nije izdrĹžala... Posegla je u torbicu i izvukla jednu tableticu, simpati?nog imena ?Sre?a?. Stala je na pozornicu i progutala je. Brzo, skoro odjednom je osjetila kako joj se raspoloĹženje popravlja. Tmurne misli kao da su nestale, trenutno zaboravljene... Svi su izgledali tako sretni, a hala je bila prekrasna.. I svi su tu radi nje. I sve je za nju. Kako da se ne veseli?
I tada glazba po?e svirati?.

PS: kao i svaki wannabe pisac, priĹželjkujem komentare i kritike :iconbiggrin:

Unread post by **Izitpajn** » 24 Mar 2005, 11:59

Okej, što si tražio, to ?eš i dobiti

Dakle, ovo za po?etak nije loše. Me?utim, problem je u tome što ti ve?inu pri?e prepri?avaš; odlomci koji objašnjavaju prošlost su ili predugi ili pogrešno napisani. Onaj prvi, gdje se objašnjava utopija, tehnooški raj i sve ostalo, može se skratiti na tri re?enice a da i dalje sve bude jasno. Kad pišeš pri?u, glavni lik nije cijelo društvo, nego glavni lik, u ovom slu?aju "Ona". Pozadinu trebaš objasniti minimalno, da objasniš zašto glavni lik radi/osje?a to što radi/osje?a, ali zaista minimalno. Drugi dio, onaj gdje opisuješ kako je otkrila da se ljudi više ne?e mo?i razmnožavati, je definitivno prepri?an, a definitivno bi trebao biti ispri?an. Opiši scenu kad je otkrila da je njezin genetski kod nekompatibilan, ono, "gledala je u ekran razmišljaju?i što je pošlo krivo; ovo je ve? tre?i negativan odgovor, to ne može biti slu?ajno. Nije bilo druge, iako se bojala što bi mogla otkriti, ubacila je svoj kod u ra?unalo i krenula ga analizirati" ili tako nekako.

Isto tako, imaš malo previše emocionalnih momenata za moj ukus. Emocije u pri?i ne postižeš vokabularom ili interpunkcijama ("Vatra! Nebo Gori!" ili "Oni su pljeskali i pljeskali... smijali se, veselili! MORA IM RE?I! Joooj...") nego vrlo, vrlo posredno. Ne možeš ?itatelju lopatom trpati emocije iz teksta, moraš mu opisati situaciju, ali tako ta situacija u njemu po?ne ra?ati njegove vastite emocije.

Dalje, imaš previše troto?ki i dosta re?enica bi trebalo srediti, ali to je samo fizi?ki rad koji ?eš usavršiti s iskustvom.

Ina?e, ideja je okej, lik je isto dobro zamišljen i cijela poanta pri?e mi se svi?a. Ono što ostaje je tehnika.

Nego, koliko imaš godina? To bi isto bio zna?ajan faktor.

The Gnome · Unread post by **The Gnome** » 24 Mar 2005, 15:24

Zahvaljujem puno, ovo ja zovem pravom kritikom :uzdravlje:

Ok, poraditi ?u na tome i vidjeti [?]to mogu u?initi pa ?emo vidjeti kako ?e ispasti sljede?a pri?a

Btw imam 18god, tako da se ne mogu izvu?i na djetinjastu kartu :;

Unread post by **Dagi** » 24 Mar 2005, 17:53

DlaĹžem se s Izitpajnom u cijelosti.

Tehnikalije.

Istina, nije da ih je bilo te[?]ko sintetiziratii, ali ovako veliki projekt mora da je bio skup, ali ljepota nema svoju cijenu.

Uistinu ih nije bilo te[?]ko sintetizirati, ali ovako velik projekt morao je biti skup. Ljepota nema cijenu.

(Uzgred: ne zvu?i li kontradiktorno?)

Kad se takva pojavila u javnosti, svi su bili [?]okirani. Tako promijeniti svoje tijelo, da vi[?]e nije nalikovalo ljudskome!!! Istina, bilo ih je mnogo koji su se u po?etku zgraĹžali, ali mnogi su se sloĹžili s njenom vizijom: granica ljudske ljepote vi[?]e nije postojala. Bila je umjetnica, ne znanstvenica. Bila je prva genartistica!

Kad se takva pojavila u javnosti, izazvala je zaprepa[?]tenje. Tako promijeniti svoje tijelo, da je jedva nalikovalo ljudskome! Bilo je ih je mnogo koji su se zgraĹžali, no jo[?] vi[?]e onih koji su prihvatili njezinu viziju: granica ljudske ljepote vi[?]e nije postojala.

Postala je umjetnicom, umjesto znanstvenicom Bila je prva genartistica.

(Uzgred: i opet mala kontradikcija u izvorniku.)

Dakle, pripazi na povremene proturje?nosti u onome [?]to opisuje[?]. Doradi re?enice, manje uskli?nika i troto?aka, pazi na pravopis. O pravopisu, osobito: postoji dobra [?]ansa da ?e[?] za po?etak objavljivati u ?asopisima koji imaju tek povr[?]nu lekturu, a ure?iva?ki rad minimalan. Stoga, pazi na stil, a pravopis u ruke! Znam, najmanje dva su sluĹžbena (Ani?-Sili? te Babi?-Finka-Mogu[?]); uzmi jedan i drĹži ga se.

Miles · Unread post by **Miles** » 24 Mar 2005, 22:21

Nakon Izitpajna i Dagija ostalo je malo toga za re?i pa ne?u pametovati. Njihove kritike su na mjestu ali je pri?a svejedno dobra. Samo je treba malo srediti a Dagi je dao odli?ne primjere.
Eto, toliko od mene.

The Gnome · Unread post by **The Gnome** » 25 Mar 2005, 07:18

Hvala Svima

Ovih sljede?ih par dana ne?u mo?i prepraviti pri?u, jer imam dosta posla za uskrs ([?]unka, kola?i, pr[?]ut, kola?i....)
Notog toga - primam se posla

The Gnome · Unread post by **The Gnome** » 25 Mar 2005, 07:44

Tek sam sad vidio da se pri?e ,moraju prvo poslati moderatoru... ooops!
Ispricavam se za preskakanje reda, sad znam

Unread post by **Ire** » 25 Mar 2005, 09:37

ne moraš slat moderatoru.. to se šalje samo kada je radionica organizirana. možeš i ovako

Unread post by **Dagi** » 25 Mar 2005, 11:45

Preradi[?] li pri?u, razmotrit ?u je za fanzin "Parsek".

Klara · Unread post by **Klara** » 25 Mar 2005, 17:02

SlaĹžem se sa svime [?]to su ti rekli. Meni se jako svidjela ma[?]tovitost.

Rekao si da ima[?] 18 godina. Ja bih i bez da si rekao pretpostavila da si jako mlad, zato [?]to si olako obradio pitanje "ljudi ne mogu imati djecu". Ne vjerujem da zna[?] i razmi[?]lja[?] puno o tome, ali prejednostavno si prikazao jedan veliki problem.

Ritam Ĺživota bio je brz, nije bilo puno vremena za odgajanje djece, osobito ako se netko namjeravao uz posao malo i zabavljati. Ona [?]a?ica ljudi koja se odlu?ila, bila je vjerojatno razo?arana [?]to ga ne moĹže imati s partnerima, pa su to odga?ali za dalje. Nije bilo razlika u populaciji jer su ljudi danas Ĺživjeli jako dugo...

Nije to ba[?] tako. Ljudi nisu u stanju (bar ve?ina) zaboraviti na nagon za roditeljstvom. To tvoje dru[?]tvo bilo bi prepuno bogatih ali i duboko nesretnih ljudi. Bilo bi ih puno vi[?]e od "[?]a?ice", naravno ako govorimo o istim ljudima kakvi smo mi sada. Nije mogu?e da se u cijelom dru[?]tvu 4 godine nije rodilo niti jedno dijete a da to bude jedva primje?eno.

MoĹže[?] taj problem rije[?]iti tako da kaĹže[?] da su se ljudski nagoni promijenili zajedno s izgledom, pa da im stvarno vi[?]e nije stalo. Onda bi ti ostao jo[?] ovaj problem: tvoja junakinja jako Ĺželi postati majka. Za[?]to samo ona, ako su ve? svi drugi izgubili nagon za roditeljstvom?

Pozdrav i sretno s novim pri?ama! :flower:

L.Z. · Unread post by **L.Z.** » 25 Mar 2005, 20:26

The Gnome wrote:
Btw imam 18god, tako da se ne mogu izvu?i na djetinjastu kartu :;

kona?no vršnjak na ovome forumu :iconbiggrin: , tako?er stoji sve što su rekli švel i izitpajn :headbang:

Unread post by **Izitpajn** » 25 Mar 2005, 20:53

Klara wrote:Ja bih i bez da si rekao pretpostavila da si jako mlad, zato što si olako obradio pitanje "ljudi ne mogu imati djecu". Ne vjerujem da znaš i razmišljaš puno o tome, ali prejednostavno si prikazao jedan veliki problem.

Mislim da je prica prekratka da bi se previse obradivale takve stvaro. Ali da to treba napraviti drugacije, treba.

Iako, moj savjet je da se ne zadrzavas predugo na prici koja je zapravo samo stilska vjezba; mozda da potrosis jos malo vremena da je sredis za "Parsek", a onda pisi nesto drugo.

Zoran · Unread post by **Zoran** » 26 Mar 2005, 01:09

Ajde, daj link na blog - roman :headbang:

Unread post by **Izitpajn** » 26 Mar 2005, 02:58

Ha? Tko? Što? Gdje? Kakav link, kakav blog i kakav roman?