Klara - Kreativna faza
Klara - Kreativna faza
Kreativna faza
Povr[?]ina jezera treperila je u jutarnjem svjetlu. Ĺ ljun?ana stazica bila je pusta, bilo je jo[?] prerano za [?]eta?e. Luka je kora?ao polako i promatrao veliku kvadratnu povr[?]inu kako se okre?e oko svoje osi. Ljubi?asta, metalnog sjaja, podsje?ala ga je na ogroman komad lima. Okretala se oko svoje osi i presijavala na suncu, iznad povr[?]ine jezera. Svako malo bi dotakla vodu izazivaju?i valove i pr[?]tanje kapljica.
Luki je zujalo u u[?]ima i malo mu se vrtjelo u glavi. U Ĺželucu je osje?ao tupu bol ali nije ju doĹživljavao kao neugodnu. Promatrao je pokretnu povr[?]inu jo[?] dugo, a onda je krenuo ku?i.
Ispred ulaza je sreo susjeda i vr[?]njaka Ivana, koji je upravo vodio svoju unuku u [?]kolu. Ivan ga je odmjerio pogledom pomalo zabrinuto. "E moj umjetni?e, igra[?] se sa zdravljem," rekao je. "Kada zavr[?]i[?] s kreativnom fazom idemo na pecanje."
"Vrijedi," nasmijao se Luka i potap[?]ao ga po ramenu. Curica s pletenicama gledala ga je za?u?eno i pomalo sa strahom, kao da je osje?ala da se u prisustvu djece osje?a nelagodno i prazno.
Bilo mu je naporno popeti se uz stepenice. Kada je u[?]ao u stan skuhao si je kavu a zatim oti[?]ao u radnu sobu. Platna i boje su bile jedino [?]to se nalazilo unutra. I veliki [?]tafelaj s ?istim, pripremljenim platnom. Po?eo je slikati jezero i letjelicu iznad njega.
Luka je slikao [?]to je vidio. Ju?er je to bilo malo stvorenje prozirno-plave boje koje je lebdjelo ispred prozora. I kasnije lopte od sapunice koje su bubrile iznad asfalta i prekrivale ljude i automobile sve dok se ne bi raspukle. Povr[?]ina iznad jezera bila je tu i prekju?er, samo je bila mnogo manja. Tada, prekju?er, lebde?a su stvorenja izranjala iz nje. Platno na kome je naslikao taj prizor bilo je ve? suho i ?ekalo je da ga se urami.
Boje i platno vidio je kroz maglicu sitnih to?kica koje su mu sijevale pred o?ima. Zrak oko njega je bio gust i teĹžak, osje?ao je strujanje zraka u sobi, ?uo je zvukove slijeganja pra[?]ine i upijanja boja u platno. Vidio je svjetlost koju su isijavali njegovi vlastiti prsti, molekule zraka kako se sudaraju u vrtlozima, osje?ao je vibracije kilometrima dalekog vlaka. Bio je potpuno svjestan prozirnog stvorenja koje mu je sjedilo na ramenu. Promatralo ga je kako radi pjevu[?]e?i neku svoju, nadzvu?nu pjesmicu.
Boljelo ga je - umorni udovi su mu bridjeli dok je stajao s paletom boja u ruci. O?i su ga pekle a krvne Ĺžile na sljepoo?nicama pulsirale sporim ritmom. Gr? u Ĺželucu bio je tup i ravnomjeran.
Ve? tjedan dana nije jeo niti pio ni[?]ta osim kave. Nje spavao vi[?]e od dva sata na no?. Navio bi staru metalnu budilicu i stavio je na limeni tanjur kraj glave, na pod ateljea na kome je spavao. Kad bi ga probudila ustao bi i nastavio slikati, ignoriraju?i proteste vlastitog tijela.
Nekoliko sati kasnije, lebde?e stvorenje mu je pri?alo o dalekom planetu. Pokretima svojih si?u[?]nih prstiju pokazivalo je oblike svog rodnog svijeta. Na vlastitom prozirnom tijelu pokazivalo mu je slike. Govorilo mu je kako da izmije[?]a boje da bi dobio boju nezemaljskog neba i mora. I kako da naslika oblike nezemaljskog grada. Luka je slikao. Popio je [?]alicu kave i opet slikao.
Pred ve?er je pro[?]etao da vidi letjelicu iznad jezera. Hodao je sporo, ljuljaju?i se. Ljudi su ga ?udno gledali. Ĺ etao je uz jezero sve dok [?]etali[?]te nije opustjelo. Onda je dopustio prozirnim stvorenjima da ga povedu na svoj brod. Podigli su ga kao da je bez teĹžine i Luka se osje?ao kao da mu je tijelo od stiropora a ne od mesa i kostiju. Nitko ga nije vidio kako lebdi, samo je jedan pas lutalica prestra[?]eno reĹžao. Ulebdio je unutra, u letjelicu koja je izvana bila plosnata a iznutra beskona?na. Iznutra je bilo svjetlo, na balonima koji su nalikovali sapunici boje su prelijevale od ruĹži?aste prema plavoj.
Kad se vratio ku?i naslikao je unutra[?]njost lebde?e plo?e i svoje tijelo kako pluta no[?]eno malenim prozirnim rukama.
Pred zoru je odspavao dva sata a zatim nastavio raditi. Bilo ih je troje oko njega. Plesali su zrakom, kome[?]aju?i zrnca pra[?]ine. Luka je slikao.
Sljede?e no?i nije ?uo budilicu. O[?]tar zvuk udvostru?en metalnim tanjurom probudio je susjede ali Luka je bio previ[?]e iscrpljen da ga ?uje.
Spavao je ?etrnaest sati. Kada je probudio nije vi[?]e vidio lebde?a stvorenja. Ustao je, napravio si lagani obrok, a zatim nazvao galeriju.
Sat vremena kasnije dva su slikara, Lukini kolege, promatrali slike.
"Ovo je fantasti?no," rekao je jedan od njih, bradati mu[?]karac u kariranom sakou. "Sve je tako nestvarno, nezemaljsko, a opet se ?ini stvarnim."
Mla?i mu[?]karac u koĹžnoj jakni klimao je glavom odobravaju?i. "Odli?no je. I sasvim je druga?ije nego pro[?]li puta, u prethodnoj fazi si slikao svjetlost i vatru. I ona okrugla stvorenja tamne boje, zar ne?"
Luka je klimnuo glavom, naslonjen na okvir vrata. Osje?ao se iscrpljenim, iscije?enim, kao da je i sam postao proziran. Ali istovremeno je bio neopisivo zadovoljan i ispunjen.
"Napravit ?emo izloĹžbu sljede?i mjesec, moĹže?" predloĹžio je stariji mu[?]karac. "Ali ne mogu shvatiti na?in na koji radi[?]. Kako moĹže[?] slikati ako ne jede[?] i ne spava[?]?"
Luka se nasmijao i slegnuo ramenima. "Ne bih mogao druga?ije."
Povr[?]ina jezera treperila je u jutarnjem svjetlu. Ĺ ljun?ana stazica bila je pusta, bilo je jo[?] prerano za [?]eta?e. Luka je kora?ao polako i promatrao veliku kvadratnu povr[?]inu kako se okre?e oko svoje osi. Ljubi?asta, metalnog sjaja, podsje?ala ga je na ogroman komad lima. Okretala se oko svoje osi i presijavala na suncu, iznad povr[?]ine jezera. Svako malo bi dotakla vodu izazivaju?i valove i pr[?]tanje kapljica.
Luki je zujalo u u[?]ima i malo mu se vrtjelo u glavi. U Ĺželucu je osje?ao tupu bol ali nije ju doĹživljavao kao neugodnu. Promatrao je pokretnu povr[?]inu jo[?] dugo, a onda je krenuo ku?i.
Ispred ulaza je sreo susjeda i vr[?]njaka Ivana, koji je upravo vodio svoju unuku u [?]kolu. Ivan ga je odmjerio pogledom pomalo zabrinuto. "E moj umjetni?e, igra[?] se sa zdravljem," rekao je. "Kada zavr[?]i[?] s kreativnom fazom idemo na pecanje."
"Vrijedi," nasmijao se Luka i potap[?]ao ga po ramenu. Curica s pletenicama gledala ga je za?u?eno i pomalo sa strahom, kao da je osje?ala da se u prisustvu djece osje?a nelagodno i prazno.
Bilo mu je naporno popeti se uz stepenice. Kada je u[?]ao u stan skuhao si je kavu a zatim oti[?]ao u radnu sobu. Platna i boje su bile jedino [?]to se nalazilo unutra. I veliki [?]tafelaj s ?istim, pripremljenim platnom. Po?eo je slikati jezero i letjelicu iznad njega.
Luka je slikao [?]to je vidio. Ju?er je to bilo malo stvorenje prozirno-plave boje koje je lebdjelo ispred prozora. I kasnije lopte od sapunice koje su bubrile iznad asfalta i prekrivale ljude i automobile sve dok se ne bi raspukle. Povr[?]ina iznad jezera bila je tu i prekju?er, samo je bila mnogo manja. Tada, prekju?er, lebde?a su stvorenja izranjala iz nje. Platno na kome je naslikao taj prizor bilo je ve? suho i ?ekalo je da ga se urami.
Boje i platno vidio je kroz maglicu sitnih to?kica koje su mu sijevale pred o?ima. Zrak oko njega je bio gust i teĹžak, osje?ao je strujanje zraka u sobi, ?uo je zvukove slijeganja pra[?]ine i upijanja boja u platno. Vidio je svjetlost koju su isijavali njegovi vlastiti prsti, molekule zraka kako se sudaraju u vrtlozima, osje?ao je vibracije kilometrima dalekog vlaka. Bio je potpuno svjestan prozirnog stvorenja koje mu je sjedilo na ramenu. Promatralo ga je kako radi pjevu[?]e?i neku svoju, nadzvu?nu pjesmicu.
Boljelo ga je - umorni udovi su mu bridjeli dok je stajao s paletom boja u ruci. O?i su ga pekle a krvne Ĺžile na sljepoo?nicama pulsirale sporim ritmom. Gr? u Ĺželucu bio je tup i ravnomjeran.
Ve? tjedan dana nije jeo niti pio ni[?]ta osim kave. Nje spavao vi[?]e od dva sata na no?. Navio bi staru metalnu budilicu i stavio je na limeni tanjur kraj glave, na pod ateljea na kome je spavao. Kad bi ga probudila ustao bi i nastavio slikati, ignoriraju?i proteste vlastitog tijela.
Nekoliko sati kasnije, lebde?e stvorenje mu je pri?alo o dalekom planetu. Pokretima svojih si?u[?]nih prstiju pokazivalo je oblike svog rodnog svijeta. Na vlastitom prozirnom tijelu pokazivalo mu je slike. Govorilo mu je kako da izmije[?]a boje da bi dobio boju nezemaljskog neba i mora. I kako da naslika oblike nezemaljskog grada. Luka je slikao. Popio je [?]alicu kave i opet slikao.
Pred ve?er je pro[?]etao da vidi letjelicu iznad jezera. Hodao je sporo, ljuljaju?i se. Ljudi su ga ?udno gledali. Ĺ etao je uz jezero sve dok [?]etali[?]te nije opustjelo. Onda je dopustio prozirnim stvorenjima da ga povedu na svoj brod. Podigli su ga kao da je bez teĹžine i Luka se osje?ao kao da mu je tijelo od stiropora a ne od mesa i kostiju. Nitko ga nije vidio kako lebdi, samo je jedan pas lutalica prestra[?]eno reĹžao. Ulebdio je unutra, u letjelicu koja je izvana bila plosnata a iznutra beskona?na. Iznutra je bilo svjetlo, na balonima koji su nalikovali sapunici boje su prelijevale od ruĹži?aste prema plavoj.
Kad se vratio ku?i naslikao je unutra[?]njost lebde?e plo?e i svoje tijelo kako pluta no[?]eno malenim prozirnim rukama.
Pred zoru je odspavao dva sata a zatim nastavio raditi. Bilo ih je troje oko njega. Plesali su zrakom, kome[?]aju?i zrnca pra[?]ine. Luka je slikao.
Sljede?e no?i nije ?uo budilicu. O[?]tar zvuk udvostru?en metalnim tanjurom probudio je susjede ali Luka je bio previ[?]e iscrpljen da ga ?uje.
Spavao je ?etrnaest sati. Kada je probudio nije vi[?]e vidio lebde?a stvorenja. Ustao je, napravio si lagani obrok, a zatim nazvao galeriju.
Sat vremena kasnije dva su slikara, Lukini kolege, promatrali slike.
"Ovo je fantasti?no," rekao je jedan od njih, bradati mu[?]karac u kariranom sakou. "Sve je tako nestvarno, nezemaljsko, a opet se ?ini stvarnim."
Mla?i mu[?]karac u koĹžnoj jakni klimao je glavom odobravaju?i. "Odli?no je. I sasvim je druga?ije nego pro[?]li puta, u prethodnoj fazi si slikao svjetlost i vatru. I ona okrugla stvorenja tamne boje, zar ne?"
Luka je klimnuo glavom, naslonjen na okvir vrata. Osje?ao se iscrpljenim, iscije?enim, kao da je i sam postao proziran. Ali istovremeno je bio neopisivo zadovoljan i ispunjen.
"Napravit ?emo izloĹžbu sljede?i mjesec, moĹže?" predloĹžio je stariji mu[?]karac. "Ali ne mogu shvatiti na?in na koji radi[?]. Kako moĹže[?] slikati ako ne jede[?] i ne spava[?]?"
Luka se nasmijao i slegnuo ramenima. "Ne bih mogao druga?ije."
Pa, kad nitko drugi ne?e...
Ova pri?a spada u red onih za koje nikad nisam znao što da mislim. Ne može se re?i da je loša; više-manje sve je na svom mjestu, nema nekih gadnih zamjerki zbog kojih bi je trebalo sasje?i, ali problem je što u njoj nema - bar ja nisam otkrio - ni bilo ?ega drugog. Koliko se meni ?ini, imala si svoju briju, isfurala si je do kraja i to je to. Me?utim, to je tvoja brija koja mene nije previše dotakla; ti u pri?i vjerojatno vidiš nešto zanimljivo i osobno, ali ja, eto, ne vidim. Drugim rije?ima, nisi mi uspjela objasniti zašto je ta pri?a uop?e napisana.
Da ne bude sve tako crno, možda je problem u meni. Postoje cijela podru?ja književnosti koja su meni sterina i dosadna, a koja mnogi kriti?ari i znalci smatraju vrlo kvalitetnim. ?ak i u SF-u. Na primjer, jedina sferakonska zbirka koja se meni potpuno svidjela - a to zna?i da ni za jednu pri?u nisam mislio da je šteta papira koji je upropašten tintom - su "Alternauti". U svima ostalima bilo je bar nekoliko pri?a (a u nekima i sve) koje su mi bile totalno bezvezne. No, bilo je puno ljudi kojima su baš te, meni bezvezne, bile jako dobre.
Eto, my tuppence...
Ova pri?a spada u red onih za koje nikad nisam znao što da mislim. Ne može se re?i da je loša; više-manje sve je na svom mjestu, nema nekih gadnih zamjerki zbog kojih bi je trebalo sasje?i, ali problem je što u njoj nema - bar ja nisam otkrio - ni bilo ?ega drugog. Koliko se meni ?ini, imala si svoju briju, isfurala si je do kraja i to je to. Me?utim, to je tvoja brija koja mene nije previše dotakla; ti u pri?i vjerojatno vidiš nešto zanimljivo i osobno, ali ja, eto, ne vidim. Drugim rije?ima, nisi mi uspjela objasniti zašto je ta pri?a uop?e napisana.
Da ne bude sve tako crno, možda je problem u meni. Postoje cijela podru?ja književnosti koja su meni sterina i dosadna, a koja mnogi kriti?ari i znalci smatraju vrlo kvalitetnim. ?ak i u SF-u. Na primjer, jedina sferakonska zbirka koja se meni potpuno svidjela - a to zna?i da ni za jednu pri?u nisam mislio da je šteta papira koji je upropašten tintom - su "Alternauti". U svima ostalima bilo je bar nekoliko pri?a (a u nekima i sve) koje su mi bile totalno bezvezne. No, bilo je puno ljudi kojima su baš te, meni bezvezne, bile jako dobre.
Eto, my tuppence...
Meni se svidjela ova tvoja prica - svidjaju mi se odredjeni izrazi koje koristis - ''bridjeti'' je zanimljivo - ali isto tako mi je ''stiropor'' bio malo stretched - no to je samo moja preferenca - cini mi se da si mogla ili mozes nesto bolje od stiropora. Sto se tice pitanja - zasto je prica napravljena - odnosno objasnjavanja, upucivanja citatelja? Mislim da bi se takvim usmjeravanjem opasno priblizila pitanju postovanja inteligencije citatelja. Ti imas svoj odgovor, a drugi ce sami od sebe doci do svojeg tumacenja koje je blisko tvojem ili sasvim suprotno. To vise nije na tebi. To je ono, procitavsi ovu tvoju pricu meni se cine jasne aluzije na cesto nam strano porijeklo inspiracije - i s tim ce se mozda sloziti svatko tko je vidio iz prvog lica neko umjetnicko djelo koje se cini ne-s-ove-zemlje. S tim ne zelim implicirati da npr. Izitpajn nije vidio nikada umjetnicko remek-djelo - njegova je vizura, hvala Bogu, drugacija. Mozda sam ti ja ovo previse simplificirao - ali eto, cisto da ne ''palamudrim'' previse. U svakom slucaju, ponavljam, svidja mi se tvoja prica - samo tako dalje! :headbang:
Nije loše! Uop?e nije loše!
Svi?a mi se tvoj stil i na?in pisanja a i sama ideja je interesantna. Tko god je barem jednom doživio bilo kakvu vrstu "umjetni?ke inspiracije" može se lako prona?i u pri?i.
Što se ti?e Izitpajnovog komentara, mislim da je to mana svih ultra-kratkih djela poput ovog koja se javlja upravo zbog kratko?e sadržaja. Kao kad bi neko napisao pjesmu od 2 stiha i o?ekivao od sviju da je shvate. To je nemogu?e. Il se vidiš u njima il ne vidiš.
Takva je i tvoja pri?a.
Svi?a mi se tvoj stil i na?in pisanja a i sama ideja je interesantna. Tko god je barem jednom doživio bilo kakvu vrstu "umjetni?ke inspiracije" može se lako prona?i u pri?i.
Što se ti?e Izitpajnovog komentara, mislim da je to mana svih ultra-kratkih djela poput ovog koja se javlja upravo zbog kratko?e sadržaja. Kao kad bi neko napisao pjesmu od 2 stiha i o?ekivao od sviju da je shvate. To je nemogu?e. Il se vidiš u njima il ne vidiš.
Takva je i tvoja pri?a.
I read it and read it and I still don't get it? Misli[?], on je kreativno stvarao bez ?OKOLADE?!?
:;
Ova pri?a u meni jednostavno nije aktivirala svi?a-nesvi?a mi se kategoriju(nope, neznam kako se druga?ije izraziti), koliko me takla na nekoj drugoj razini... ?ini mi se tako poznotom, ali kreativna faza mi se ?ini toliko jedan subjektivan i raznolik proces da je te[?]ko poistovjetiti se (see above :; )
:;
Ova pri?a u meni jednostavno nije aktivirala svi?a-nesvi?a mi se kategoriju(nope, neznam kako se druga?ije izraziti), koliko me takla na nekoj drugoj razini... ?ini mi se tako poznotom, ali kreativna faza mi se ?ini toliko jedan subjektivan i raznolik proces da je te[?]ko poistovjetiti se (see above :; )
"Without sorrow for breaking, there's no joy of remaking"
-Gervasious Bartholomeous Maximilian Ullysses Alexander "Eban"."The Gnome" Mutzchenzchazchazhechenhaggen
-Gervasious Bartholomeous Maximilian Ullysses Alexander "Eban"."The Gnome" Mutzchenzchazchazhechenhaggen
Uff.. [?]to su ljudi opsjednuti tom kavom - ?okolada je prava opsesija (religija, smisao Ĺživota...)
No dobro, ja sam alergi?an na kofein pa nije na meni da sudim :scratch:
No dobro, ja sam alergi?an na kofein pa nije na meni da sudim :scratch:
"Without sorrow for breaking, there's no joy of remaking"
-Gervasious Bartholomeous Maximilian Ullysses Alexander "Eban"."The Gnome" Mutzchenzchazchazhechenhaggen
-Gervasious Bartholomeous Maximilian Ullysses Alexander "Eban"."The Gnome" Mutzchenzchazchazhechenhaggen