BTW koristite li se u pisanju i vi sli?nim trikom?
Ergo:
:blob:MILLENNIUM
Nije to bilo poput bu?enja iz sna, a bogami nebi se baš dalo usporediti ni sa ro?enjem. Kad malo bolje promislim najviše je sli?ilo opsjenarskoj to?ki va?enja zeca iz šešira, jednostavno u jednom trenutku nisam postojao a ve? u slijede?em nemjerljivo malom intervalu vremena, "puff" bio sam tu...
Naravno ovo "tu" i ono "sam" pa ?ak i ono "puff" tek je trebalo definirati... no ja nisam za to imao vremena?
Sala je bila ogromna. Od mjesta iznad ?ijeg se ulaza ko?operio petnaestmetarski natpis "Millenium" nešto tako bilo je i za o?ekivati. Treptao sam o?ima zaslijepljen simfonijom svijetla koja se slijevala sa stropa pokušavaju?i se sjetiti kako sam se dovraga tu našao. Nije išlo...
Pokušao sam onda sa ne?im jednostavnijim. Tko sam ja uop?e? Rezultat je bio isti.
S uzdahom odustanem od daljnjeg mu?enja i uronih u vrevu.
Dva ?ovjeka koji su se me?usobno oslovljavali sa Wolfie i Duke, prebirali su zaneseno po tipkama dvaju koncertnih klavira postavljenih su?elice na veliki podij usred sale. Glazba je bila ?udna, nekako izmiješana, na trenutke tako vesela i uhu umilna na trenutke opet nekako nervozna i nemogu?a za pra?enje, nekako?
- ?Sinkopirana? - zatitra mi u glavi izraz kojem nisam mogao shvatiti zna?enje.
***
Društvo za stolom u kutu bilo je sasvim zaokupljeno kartanjem. Prišao sam i sa zanimanjem pratio igru neko vrijeme. Nisam imao pojma kako se zove ali sam joj vrlo brzo pohvatao sve konce i za?u?en zaklju?io da se vara nemilice. Ono što me za?udilo još više bila je ?injenica da se zbog toga nitko nije previše uzbu?ivao.
- Wild Bill što si se smrz'o? - propišta suhonjavi i boležljivi ?ovjek u crnom, izme?u dva napada suhog kašlja - k'o da u ruci držiš ?dead hand?.
Svi se nasmijaše dosjetki a lik koga je suhonjavi oslovio zabrunda kroz guste brkove:
- Ako itko za ovim stolom drži Smrt za ruku onda si to ti Doc, bolje ti je da baciš karte prije no što te kuja odvu?e od stola jednom zauvijek.
Društvo se nastavi hihotati. Varati tako?er.
Nastavio sam s lutanjem i na koncu se usidrih uz ogroman šank privu?en prpošnom diskusijom dvoje dugokosih sijedih star?i?a:
- ... pa prostorni i vremenski intervali su apsolutni, a brzina svjetlosti je relativna? zar nije tako Al?? - žustro je govorio prvi zamišljeno prstom mrse?i lažni uvojak perike koja mu je sezala do ramena.
- Uprafo obrnuto tragi Newt, brsina sfijetlosti je absolutna, a prostorni i fremenski interfali su relatifni. Samo samjeni svoje metafizi?ke absolute materijalnim. U prirodi nema trenuta?nih interakcija, stoga mora postojati maksimalana mogu?a brzina istih. A to je kako rekoh brsina sfijetlosti? - nekako restreseno objašnjavao je drugi, nevjerojatno razbarušene kose i brkova nalik na ofucanu ?etku.
- Žao mi je Al' no još uvijek ne razumijem?
Iskreno sam suosje?ao sa Newtom, ni ja nisam shvatio o ?emu to Al pri?a, ali na?in na koji je to pri?ao bio je izuzetno zabavan. Kao da je...
- Oj, mulac o'š šta pit' ili'š mi tu blejat do uskrsa? - rikne u mom pravcu brdo od ?ovjeka sa druge strane šanka dok mu se crni pre?in uvijao na golim prsima poput zmije.
Dok sam se premišljao dal' da otvorim usta ili tek nijemo odjedrim izvan domašaja tih ogromnih ruku, netko odgovori umjesto mene glasom koji, premda mek poput svile nije trpio suprostavljanje.
- Daj nam dvije tequile Gingis, i ne pokušavaj nam uvaliti onaj otrov sa polica. Posegni ru?icama ispod šanka, molim te.
Posegnuo je za bocom kako mu je i re?eno i plesnuo je o šank pridruživši joj dvije ?aše brzinom koju je oko teško moglo pratiti, a ono što je pri tome mumljao sebi u bradu jednako je tako teško bilo pratiti uhom.
- Kako ti je ime dragi? - upitala me uz lagano podizanje obrve i osmijeh punih usana.
- Ovaj...pravo da vam kažem neznam?
- O, pa ti si friško sastavljen?
- Molim? - rekoh primi?u?i ?ašu ustima.
- Kažem prvi put si ovdje?
- Pa da... mislim, prvi put sam bilo ghhh... gdje ?hhhini mi se... huhh - nisam imao pojma što se u ?aši nalazilo ali propalilo mi je grlo poput vrelog olova.
- Vjeruj mi svi koje ovdje vidiš iskusili su taj osje?aj - re?e pružaju?i mi krišku limuna i pokazuju?i mi da je zagrizem - mjesto je tek otvoreno i ekipa se još zagrijava...
- Zagrijava? Za što?
- Pa za do?ek gostiju, onih pravih, punih love i željnih zabave. No ne trebaš previše razbijati svoju lijepu glavu oko toga dragi do toga ?e pro?i još neko vrijeme, što kažeš da ga kvalitetno provedemo?
- Zavisi od vaše definicije kvalitetnog provoda.
- Shvatit ?eš ti ve?...samo prije svega pruži mi lijevu ruku i zavrni rukav na njoj, molim te.
Odnekud je izvukla sitnu spravicu sa velikim zelenim okom na vrhu i njome pažljivo prevukla preko blijedozelenog niza crtica i to?kica koje sam tada prvi put primjetio na svojoj nadlanici.
Blijesak zelenog oka joj je po svoj prilici dao više nego zadovoljavaju? odgovor na nepostavljeno pitanje. Oblizuju?i vrškom jezika ostatak onog Gingisovog otrova sa usana upita me:
- Onda Giacomo, ho?emo li?
- Pa.. zašto ne ...ovaj...
- Kate, zovi me Kate
***
Nisam imao pojma da je moje tijelo sposobno za tako nešto, nije to bila ljubavna igra, to je bila borba na život i smrt, ples sa vatrom, hod po žeravici i let kroz srce oluje.
Ma što ona zamislila, zahtijevala i poželjela bio sam spreman i povrh svega sam imao nekoliko vlastitih ideja koje su je se ?inilo se vrlo ugodno dojmile. Vrištala je od zadovoljstva ako kužite o ?emu pri?am. OKE nisam ni ja baš bio mutav. Vriskali smo tako zatvoreni u sobi satima dok se na koncu nismo svalili jedno preko drugog i onako znojni, uzdahtali i posve iscrpljeni ali beskrajno zadovoljni utonuli u dug i dubok san.
***
Probudio sam se prvi. Disala je sasvim tiho predu?i u snu poput ma?ke a njena zamamna gola le?a bašumno su se napinjala bude?i u meni želju. Nisam mogao odoljeti i ugrizoh je ovlaš za uho. Mazno se promeškoljila i nastavila spavati. No dobro onda ništa. Okrenuh se na bok i zaokružih pogledom po sobi. Zeleno oko one ?udne spravice gledalo me svojim ugaslim pogledom sa stol?i?a uz uzglavlje. Posegnuh za njom i sa zanimanjem je stadoh premetati po rukama. Prsti mi napipaše sitno puce sa strane i ja ga pritisnuh. Uz tiho "klik" oko blijesne.
Oklijevao sam samo trenutak a onda ga prinesoh nadlanici.
Prevukoh njime preko one ?udne crtarije na svojoj ruci baš onako kako je Kate to napravila dolje kraj šanka. Unutar oka zatitraju sitna slova i ja napokon dobih odgovor na pitanje koje me mu?ilo pred ulazom u Millenium.
"Giovani Giacomo Casanova chevalier de Seingalt"
Pisalo je u oku, a ispod njega nešto sitnijim slovima još i:
Millenium - Cyber Entertainment Network
SERIAL No 21-456-78
Fino, sad znam tko sam. Ostatak teksta doduše nisam shvatio ali vjerovao sam da Kate zna odgovor.
Kate?
Paze?i da je ne probudim nježno je primih za ruku.
Oko ponovno blijesne
"Katarina II Velika"
Millenium - Cyber Entertainment Network
SERIAL No 10-222-76
***
Duga crna kosa padala joj je preko ramena poput slapova planinske rijeke. Bila je tako dražesno zbunjena zvijeraju?i naokolo tim velikim za?u?enim zelenim o?ima.
- Kako ti je ime draga?
- Ovaj...pravo da vam kažem neznam?
- O, pa ti si friško sastavljena? - Odvratih uz smiješak vade?i scanner iz džepa.
- Sastavljena?
- Ne brini shvatit ?eš.
Oko blijesne
- Onda Kleo što kažeš da ja i ti ubijemo nešto vremena skupa?
- Kleo?
Okrenuh displej prema njoj još uvijek se smiješe?i
"Kleopatra"
Millenium - Cyber Entertainment Network
SERIAL No 10-777-80
- Kvalitetno naravno.
Nema puno dubine ali ima dobru atmosferu. :mrgreen: 