ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
Once that you've decided on a killing
First you make a stone of your heart
And if you find that your hands are still willing
Then you can turn a murder into art
Murder by Numbers
Police
Preplavila ga je pulsiraju?i poput živog bi?a.
Osje?ao je kako struji njegovim žilama. Hranila se strahom u njenim o?ima.
Mo?...
Bio je poput boga, pun snažne i opijaju?e mo?i...
Poja?ao je stisak na njenom vratu.
Plima ?istog straha preplavi njene zjenice.
Jedrio je nošen tim valom i divljim vjetrom mo?i ?itavu vje?nost.
Napokon... plima splasne.
Strah iscuri iz o?iju i one se smire.
Ugasle....zauvijek.
Promatrao je nekoliko trenutaka njeno prelijepo lice okovano maskom smrti, zatim joj nježno cjelovom dotakne hladno ?elo.
- Hvala ti . - tiho šapne i nježno je položi na vlažnu travu.
Pažljivo poravna odijelo, okrene se na peti i nestane u mraku ne okrenuvši se za beživotnim tijelom.
***
- Još jedna?
- Ahha, neki klinci su naletjeli na nju u gradskom parku. Izgleda da se naš "prijatelj" baš rastr?ao obalom.
- Sigurni ste da je rije? o njemu?
- O da, G-žica baš kao i kod prethodne tri...
- Nitko ništa nije vidio, nikavih dojava ili sa?uvaj bože svjedoka?
- A-a...a ni otisaka, tragova ili bilo ?ega drugog...
- O 'bemti ovo mi stvarno po?inje i?i na živce, zovi forenzi?arku pretrest ?emo sve još jednom, nešto smo propustili, nešto nam je promaklo. Nitko do?avola nije tako nepogrešiv, nitko...'bemti!
***
- Ja... ma znaš sve, volim te malena i ne mogu do?ekati trenutak kada ?u te zaista dodirnuti, pomilovati vrat, dotaknuti ti usnama ?elo...
- ššš, ne govori ljubavi... sutra, sutra ?eš mi re?i sve.
- Brojim sate malena... kvragu tako sporo teku..
- Znam ljubavi, znam...sutra
- Sutra...
Ugrizom miša prekine vezu. Zavali se u stolicu i pripali cigretu. Nasmije se zadovoljno. Lov se približavao kraju, klopka je postavljena i divlja? hrli pravo u njene ralje, ni ne slute?i da je lovljena. Ova ga je baš umorila. Dva mjeseca beskrajnih on-line razgovora, pažljivog biranja rije?i, hrpa duga?kih i osje?ajnih mejlova i pun notes bilješki. Znao je o njoj gotovo sve. Njene strahove, sitna zadovoljstva, razo?arenja, snove i maštanja. Svirao je po njenim osje?ajima, prebirao nježno po njenom umu a ona se opirala. Ve? je htio odustati. Bila je nekako plaha i oprezna. Zamišljao je njene o?i. Kao u srne, prestrašene i suzne. Krv mu zastruji i nešto mra?no i jezivo uzbudljivo promeškolji se u njemu.
- Da, draga sutra - prošap?e u bradu miluju?i rukom smotak klavirske žice na stolu - sutra...
***
- Radi se dakle o muškarcu izme?u 25 i 40 godina, vrlo inteligentnom i obrazovanom. Jako je strpljiv, vjerojatno zgodan i vrlo vjerojatno samac. Imu?an je iako vjerujem da nije zaposlen ili se pak bavi ne?im vrlo egzoti?nim što mu omogu?ava da s vremena na vrijeme brisne iz svoje okoline da nitko ne postavlja suvišna pitanja, možda nešto što baš i podrazumijeva ?esta putovanja.
- Do?e vam da popijete kavicu s njim ha Doktorice?
- Pa skoro, da nije jedne stvari...
- A to je?
- On je jedna jako bolesna osoba...pati od teškog poreme?aja psihe.
- Ma što mi ne kažete a ja eto mislio da je rije? o težem obliku muškog šovinizma...
Osjetio je kako njen ledenohladni pogled prolazi kroz njega poput vrelog noža kroz maslac
- Ma šalim se Doktorice, oprostite, molim vas nastavite.
- ...morbidan je. Davi svoje žrtve, pri tome se služi se žicom, ali pogledajte mjesta gdje je upro palce o vrat, radi to sprijeda gledaju?i ih u o?i. Neutaživa že? za dominacijom, on žudi za strahom svjih žrtava. Klasi?na pri?a. Vjerojatno je bio zlostavljan u djetinjstvu. Od dominantne majke, sestre, babe štove?... no on je sad ve? veliki de?ko, sad on ima mo? i znate što inspektore...
- Što?
- Nema je namjeru ispustiti iz ruku...
- O 'bemti...
***
Još je neko je vrijeme buljila u prazan ekran, maštaju?i...
Kako je slaba na njega, ovaj je druk?iji, miran, tih, nenametljiv, Isuse kako joj paše...
Udahnula je duboko.
Sa prošlim je bio pakao, bio joj je prvi i jedva se izvukla iz sranja kad ga je ...
Uhhh nije željela ni misliti o tome.
Ovaj put ?e biti druk?ije! Mora biti savršeno!
***
- Ali kako ih dovraga pronalazi?
- To je ono što ni meni nije jasno. Bira ih potpuno nasumi?no. Nemaju ništa, apsolutno ništa zajedni?ko.
- Pa i ne baš...
- Molim? Ima nešto što vi vidite a mi ne Doktorice?
- Same su, sve ?etiri žene su živjele same... bez obitelji i stalnih prijatelja. A samo?a da znate zna biti, ubita?na stvar...
- Da i to doslovce...
- Nisam uop?e imala namjeru biti sarkasti?na, ono što mene zanima je kako s njima stupa u kontakt? ?ime ih to uspijeva otrgnuti iz sigurne svakodnevice u kojoj su se usidrile i namamiti ih u neki od gradova uz obalu. Pogledajte fotografije još jednom, ako izuzmemo davljenje tijela su netaknuta, nema tragova skrnavljenja ni seksualnog zlostavljanja. Bio je jako pažljiv s njima, što nije slu?aj kad su u pitanju serijske ubojice koje svoje žrtve biraju nasumce. Ne, mislim da je on sve te žene poznavao...na neki na?in...
***
Prepoznala ga je dok se osvrtao po kolodvoru. Loš izbor rije?i. Osjetila ga je, jednostavno je znala da je to on. Napokon je primjetio, uputio se pravo k njoj duga?kim i sigurnim koracima. Stao je na pola koraka od nje i natkrilio se onako visok i vitak pale?i je tamnim o?ima.
- Isuse baš je onakav kakvog sam ga zamišljala- pomislila je.
- Draga? - glas tih i mek k'o baršun natjerao joj je tijelo na nekontrolirano drhtanje.
- Da... - promuca smeteno
- Prošetajmo uz more ljubavi, imam ti toliko toga za re?i a obala je tako divna u suton.
Uzeo je za ruku i nježno poveo prema obali. Prepustila mu se ne razmišljaju?i. A kako i nebi? Pa pratila bi ga i nakraj svijeta.
***
- Pa Doktorice, izgleda da ste bili u pravu - re?e bacivši fasciklu na stol
- Jesam li?
- Izvješ?e sa autopsije, de?ki su pronašli tragove sline na njenom ?elu.
- Poljubac? Poljubio ju je?
- Ahha, ve? sam izdao nalog da potraže to i na ostalim tijelima. Mislim da ?e rezultati biti isti.
- Zna?i zaista ih je poznavao.
- Ahha, i znaš što Doktorice mo'š se kladit' u svoju diplomu da se naše klupko polako raspli?e.
- ?udno, ja baš imam osje?aj da nas prava iznena?enja tek ?ekaju...
***
Mo? zaigra, strah na trenutak bljesne u njenim o?ima ali ga ve? u slijede?em trepatju smijeni nešto što nije mogao razumijeti. Usne joj se poviše u ... smiješak...?
Poja?a stisak ali vršci usana ostadoše skovani u tom nerazumljivom smiješku....
Iznenenada osjeti nešto hladno u želucu. Oštar bol propara mu stomak. Pogled mu spuzne nadole i zapne o dršku velikog kuhinjskog noža zarivenog u meko meso njegova trbuha.
Pogleda je za?u?eno... još uvijek se smiješila a u kutku oka blistala je biserna suza. Iznenada mu slobodnom rukom dodirne zatiljak i pogladi mu nježno i beskrajno pažljivo gustu kosu. Divlji osje?aj mo?i u njemu potpuno splasne i negdje dolje u plamenu boli koji ga je razdirao procvate nešto što nikada prije nije osjetio. Nešto neopisivo i veli?anstveno.
Nagne svoje lice njenom, i gotovo dodiruju?i svojim usnama njene prošap?e jedva ?ujno:
- Ja...mislim da te volim mala.
Privine ga divlje k sebi nabijaju?i ga potpuno na hladnu oštricu, krv gusta i topa nagrne iz rane natapaju?i mu crne lakirane cipele.
Uz mukli uzdahh zaroni licem u njene plave uvojke, i poja?a stisak....do kraja.
***
Dok su njih dvojica premetala hrpu fotografija na stolu Doktorica je zamišljeno gledala kroz prozor vrte?i ponavljaju?i u sebi tko zna kad upam?ene stihove: ?golden lads and girls all must as chimney sweeper come to dust...?
Iznenada stariji progovori umornim glasom:
- Sjedinjeni u smrti, kao par demonskih ljubavnika. Jesi li ikada vidio ovako što sinko?
- Ne... nikada, i nisam siguran da u Interpolovoj bazi podataka postoji sli?an slu?aj. Neznam kolike su šanse da se dvoje "serijskih" namjeri jedno na drugo...
- Jedan naprema stotinudvanaestmilijunaosamstošezdesttisu?apedestidevet...
Oba muškarca podigoše za?u?ene poglede prema Doktorici
- ... oduvijek sam bila dobra s brojkama.
- Na žalost ja baš i nisam.
- Recimo to ovako... Ve?a je vjerojatnost da vam mjesec nenajavljeno sleti u stražnje dvorište inspektore.
- O 'bemti!!??
:blob:
