Majmun - priča

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Afro
Puppeteer
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Majmun - priča

Unread post by Afro »

Prije svega, moram reći da me je za sljedeću priču potaknula ova iz Čiča miče, plus još neke sitnice tijekom prekjučerašnjeg putovanja na relaciji Osijek-Đakovo. Napisao je u sat-dva. Ide kad lupi inspiracija. Nego, razbit ću je na dva-tri posta, da ne bude predugačka.




Majmun

Lijep proljetni dan izmamio je mnoge na ulice. Majke s malom djecom, umirovljenici i branitelji - koji su činili 64% populacije Osijeka - polako su, s noge na nogu, šetali Čevapovićevom ulicom, upijajući blagotvorne zrake sunca. Ante se vješto provlačio kroz gužvu, držeći na uzici svog psa Đuru, mješanca smeđeg krzna i crnog karaktera. Ovaj je svako malo zastajao kako bi označio teritorij, što je nailazilo na prijekorne poglede vitalnih 40-ogodišnjih penzića. Već su dva sata krstarili osječkim ulicama, tražeći prigodnu metu. Ante, izgubivši već svaku nadu, napokon ugleda ono što je tražio: gospođa, kojoj se dob ni uz najbolju volju nije mogla procijeniti, u skupocjenoj krznenoj bundi - makar bilo 20 Celzijevih - šetala je u visokim potpeticama i kratkoj suknjici, nabivši tamne naočale preko lica. Ray Ban po posljednjoj modi, dovoljno velike da prekriju nos i naslone se na botoksirane usne, za koje je Ante pomislio da gospođa izgleda kao da je sisala tatu, a ne mamu. Ante pruži korak kako bi sustigao damu, šutnuvši lijevom nogom Đuru da joj se zaplete u noge.
- Ju! - poskoči gospođa, iznenađena. Ako je već nešto očekivala između nogu, to sigurno nije bio ovaj ružni ćuko. Đuro je zainteresirano pogleda.
- Oho, oprostite! Pobjegao mi je s uzice! - uleti Ante sa isprikom, povlačeći psa ispred žene.
- Ma ništa, događa se! - reče gospođa, a lice joj poprimi neprirodan izraz - koža joj je bila ispunjena plastikom - što Ante protumači kao osmijeh. Ona se sagnu da bi pomilovala psa, što je Ante jedva čekao: sagnuo se i on i zgrabio joj torbicu, snažno povukavši sebi.
Ni mrd.
Gospođa se iznenađeno uspravila i odvalila Anti šamar, od kojeg mu je glava odletjela u stranu.
- Mrcino! - uzviknu ova, i dalje ga iznenađeno mlateći po glavi. Prolaznici su ih obilazili u luku, čudeći se nemiloj sceni. Ante se pokušao obraniti podignutim rukama, no ženine ruke, na kojima su se podigli rukavi i otkrili tetovažu "JNA 1977", lako su prolazile kroz njegovu blokadu.
Ante, koji se od silnih udaraca već ljuljao i gubio ravnotežu, zamlatara rukama i zagrebe agresivnu transvestitsku kokoš po licu. Pao je na pločnik i zagledao se u ruku: u desnoj je šaci držao dijamantnu ogrlicu, koju je valjda slučajno otkinuo mlatarajući po zraku. Gospođa, koja je zastala sa mlaćenjem i tražila ogrlicu oko sebe, sada je ugledala što Ante ima u ruci.
- Lopov! Pomagajte!
Ante skoči na noge i pojuri ulicom, zamaknuvši na Vinkovačku cestu. Ondje ga je iza jednog auta čekao Đuro, koji se taktički povukao i u debelom hladu čekao priliku da pomogne gazdi.
- Bjež'mo, btj!
Obojica su jurila sve do Reisnerove, gdje su usporili i napokon stali. Ante se okrenu i ugleda kako za njima trče dva policajca. Na brzinu je izokrenuo majicu i unutrašnjim dijelom obrisao lice, a ogrlicu je hitro namotao Đuri oko vrata. Primio je uzicu i počeo šetati sa psom, zazviždavši "Most na rijeci Kwai". Policajci projuriše pokraj njih.
User avatar
Afro
Puppeteer
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Majmun - priča

Unread post by Afro »

Majmun, dio drugi

Otključao je vrata i otvorio ih. Đuro prođe pokraj njega i ode do svoje kutije. Zaključao je za sobom i uputio se u kupatilo, gdje se umio i stavio nekakvu mast na puknutu usnu. Zatvorio je vrata od kupatila i iz džepa izvukao listiće kladionice. U njih je uložio 200 eura. Ogrlica je vrijedila barem deset puta više, no Šiptar, kod kojeg je inače trampio ukradene stvari, nije bio darežljiv čovjek. Osim toga, nije bio čak niti šiptar, nego obični Cigo, no nije volio da ga vrijeđaju po rasnoj osnovi. Mislio je da "Šiptar" zvuči dostojanstvenije i poslovnije.
Izašao je iz kupatila i krenuo u dnevnu sobu.
- Opet si dobio po tamburi, a? - otac ga je gledao sa zaslona televizora - E, majmune... Nađi si posla.
- Ajd' pusti me na miru.
- Mog'o bi si barem mirovinu sredit'. Zapravo, još bolje.
- Imam 44 godine. Kakvu crnu mirovinu?
- Pa jel nije onaj Jozin mali u mirovini?
- Je, čuo sam.
- E, a njemu 25 godina. I ima braniteljsku mirovinu. Učlanio se u stranku, hod'o po onim prosvjedima, naš'o dvojicu da za njega garantiraju i eno. Sad živi k'o beg.
- Tata, rat je završio '95.
- Pa šta?
- To je bilo prije 70 godina.
- Pa šta!?
- Da si ti pravi otac, već bi mi živjeli k'o begovi.
Otac na ovo ljutito frknu i zausti da nešto kaže, ali Anti se više nije dalo raspravljati. Nije imao želuca za prijevare i lažne mirovine i muljanja i licemjerje. U kroničnoj besparici počeo je krasti, odlučivši biti osječki Robin Hood. Novac je dijelio siromašnima, kojih po ulicama nije manjkalo. Nakon nekog vremena je primijetio da mu gotovo ništa ne ostaje za kladionicu, pa je iz jednadžbe izbacio dijeljenje i ostavio samo krađu.
Uzeo je daljinski i uključio tv. Očevo se lice izgubilo sa ekrana, a zamijenili su ga live rezultati nogometnih utakmica, hokeja na travi i badmintona.
- Ne gasi me!
Očevo lice, stisnuto u ljutitu grimasu, opet iskoči na ekran. Ante opet prebaci na kladionicu.
- Majmune - još se jednom javi stari, a onda nestane. Ante iz džepa izvuče listiće i, izvalivši se na kauč, stade napeto promatrati ples brojki na ekranu.

Petar je uletio u kuću sa širokim osmijehom na licu.
- Gle! - ponosno reče i gurne listić Anti pod nos. Ante, neraspoložen jer su mu pala dva sigurna X-a, odmaknu glavu.
- Šta je, kiksao si? Pogledaj! - nutkao ga je Petar.
Ante napokon uze listić i ugleda peteroznamenkastu cifru.
- Šta kažeš, a?
- Dvanaest tisuća...!
- Aha, a stavio samo pet ojra.
Petar je gordo stajao u sobi. Otkad je diplomirao pravo bio je na ćaćinoj grbači. Nije da mu je to nešto posebno smetalo - tatino i didino pametovanje je ono što mu je išlo na živce. Sad je konačno ubo krupan dobitak i osjećao se da i on pridonosi kućnom budžetu.
- Pola za kuću, pola meni - razumno je predložio.
Ante strpa listić u džep.
- Vidjet ćemo.
- Ej! To je moj listić!
- Prvo da nešta razjasnimo.
Ante se nasloni na kauču i uključi tv. Na ekranu se pojavi lice njegova oca. Smješkao se.
- Znao sam da ti imaš nešta sa ovim. Nije mali baš toliko pametan.
Ante, iako je mirno sjedio, gorio je od bijesa. Petar, shvativši da bi moglo biti belaja, odmaknu se korak od njega.
- Kopaš mi po rani, a? Zajebavaš me?
Sada je već počeo teško disati, sve teže susprežući bijes.
- Izbacit ću te iz one kante u kojoj ležiš, govno staro!
- Ma izbaci me, majku ti, bolje i tako da krepam, nego da ovako životarim! - sada je bio red na oca mu da povisi ton.
Za Branka su, Antinog oca a Petrovog djeda, prije nekoliko godina ustanovili da je vidovnjak, da može vidjeti budućnost. Taj je dar bio iznimno rijedak - do dana nanašnjeg postojalo je ukupno pet vidovnjaka u svijetu - i zemlje koje su imale sreću imati jednog takvog kod sebe, koristile su taj dar za poboljšanje života svog stanovništva. Neke od tih zemalja - Albanija, primjerice - bilježile su takav gospodarski rast da su mogle očekivati zapadnoeuropski standard u roku od samo dva do tri desetljeća. Kako ne bi izgubili vidovnjaka, vlasti su ga pred kraj života - morao je biti živ da bi proces bio uspješno proveden - smještale u tank sa posebnom otopinom koja je održavala vidovnjakov mozak živim. Ante nije imao potreban materijal, pa je improvizirao sa starom kadom, Munjinim akumulatorima i nešto bakrenih žica.
- Pet godina me držite u kanti benzina! Zašto? Zbog koga? Da bi moj sin dobio na kladionici! Mogao bi me barem pustiti da crknem k'o čovjek! Majmuni jedni! - nastavljao je Branko bitku za svoje dostojanstvo.
- A šta ti fali? Vidim ja ispise telefonskog računa svakog mjeseca, pola internetske pornografije živi samo od tvojih članarina! Šta bi ovi rekli da saznaju da im pare uplaćuje mrtvac? A ionako si bio bolestan, ne bi još dugo.
- Bolestan? Bio sam prehlađen, pizda ti materina! A ti mi odma' skinio glavu sa ramena! I još me zatajiš državi!
Ante je izgubio živce. Uzeo je jaknu sa fotelje, zgrabio Đuru i izjurio van. Gurnuo je ruku u džep da dohvati cigarete, a onda se sjetio da je zadnju popušio pred sat vremena. Stade pred kiosk kako bi kupio druge, ponovno gurnu ruku u džep, a onda se sjetio da je zadnje pare dao na kladionicu. Ništa, opet u akciju. Nije trebao Petru vratiti listić.
Last edited by Afro on 11 Apr 2013, 13:55, edited 1 time in total.
User avatar
Afro
Puppeteer
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Majmun - priča

Unread post by Afro »

Majmun, dio treći

Vodio je Đuru za uzicu po Strossmayerovoj i tražio žrtvu. Dan je bio u smiraju, mjesec i Venera već su dobrano odskočili na nebu, no i dalje je bilo toplo. Proljeće je prava stvar. Kao i žene sa zlatnim lančićima oko vrata. Zaletio se i strgnuo ga naglim pokretom, a zatim se dao u bijeg. Žena je na trenutak bila šokirana, a onda zaurlala za pomoć. Ante je bježao sa lančićem u džepu, držeći Đuru u rukama. Đuro je inače bio velika ljenčina, da ga je Ante ostavio da trči pored njega, ovaj bio nakon petnaest metara odustao i pravio se mrtav. Skrenuo je prema Gornjodravskoj, uočivši prije toga da netko trči za njime. Omotao je Đuri lančić oko vrata i lagano krenuo u šetnju. Dobitne kombinacije nikad se ne mijenjaju.
Osim ako je Đuro u igri.
Otrgnuo se od Ante i sjurio prema dražesnoj pudlici, koju je šetao dobrodržeći par. Ante ih je prepoznao iz novina - gospodin je bio ugledni ginekolog, a gospođa je bila poznata arhitektica koja je projektirala kompleks nedavno izgrađenih gradskih stanova iza Tvrđavice. Oboje su bili nemalo iznenađeni kad je neuredni, čupavi mješanac zajašio njihovu ljubimicu. Iskolačene oči i isplažen jezik govorili su da ni pudlici nije bilo baš svejedno.
- Marš, jebo te gazda! - zaboravila je gospođa manire, pokušavajući nogom izbiti Đuru iz ljubavnog klinča. Ante je bio zadovoljan, policija se neće interesirati za kopulaciju dvaju pasa. Ostao je na odstojanju, čekajući da se sve završi. No onda se dogodio obrat: pudlica, obnevidjela od podražaja Long Dong Silvera na njenim leđima, zabaci glavu i zubima zgrabi lančić koji je Đuri do tada visio sa vrata. Lančić, do tada skriven Đurinom dlakom, sada se jasno vidio, napet između pasa. Ante protrnu. Policija samo što nije stigla, srećom pa su im zbog štednje ukinuli aute. Prići Đuri sada više nije mogao, gospodin i gospođa su obigravali oko njega i pudlice i prepoznali bi Antu ako bi nešto pokušao. Uto je stigla policija, privučena odsjajem lančića na posljednjim sunčevim zrakama. Ante se lagano udalji.

Petar je besciljno surfao internetom. Izbjegavao je kod kuće gledati pornjavu, imao je osjećaj da ga dida stalno gleda. Umjesto toga čitao je vijesti po raznim portalima, nasmrt se dosađujući. Naletio je na nekakvu anketu i, u nedostatku pametnijeg posla, odlučio je ispuniti je. "Kada ste prvi puta spavali sa djevojkom", glasio je naslov ankete. Petar je pažljivo promotrio sve ponuđene odgovore, a onda se koncentrirao na posljednja dva:

e) gazim je svako malo
f) još nisam jebav'o

Nakon kratke dileme, odlučio se sa predzadnji odgovor i kliknuo na njega.
- Majmune.
Petar se trgnu na didin glas i baš kad je bio spreman odbrusiti mu nešto, Ante uleti u kuću.
- ...Jebeno pseto, ubit ću ga kad se vrati kući... - Psovao je ovaj sebi u bradu i svalio se na kauč. Uhvatio je daljinski, maknuo Branka sa ekrana i okrenuo na kladionicu. Iz džepa je izvadio papirić na kojem je ranije zapisao kombinacije, no koje nije uplatio zbog Đurine diverzije.
- Dobro sam i proš'o, eno Sigma Olomouc popušila.
Ova dvojica se nisu miješala u Antine besjede sa samim sobom - kad je bio takva čudna raspoloženja, bolje mu je ne stajati na put. Petar se umjesto toga pokupio i otišao u svoju sobu, ostavivši Antu da ponovo bilježi parove koje će odigrati. Sve je zapisao i na tren se zagledao u papirić, provjeravajući da nije gdje pogriješio. Zadovoljno je zaklimao glavom i krenuo spremiti papirić u džep, kad mu se ruka odjednom ukoči i ispusti papir.
- U, jebote!
- Šta je? Šta ti bilo? - Brankova glava se pojavi na ekranu. Koliko god zamjerao sinu ono što mu je napravio, svejedno se potajno brinuo za njega. Ipak mu je sin.
- Utrnula mi ruka odjednom, uuuuu... U, JEBOTE! - opet opsova, osjetivši da je izgubio vlast i nad drugom rukom. Odjednom mu zaklecaše koljena i sruši se na pod. Vid mu se zamutio i pred očima mu počeše plesati brojevi i neke čudne scene. Stenjao je na podu, misleći da će umrijeti. Odjednom sve prestade. Vid se vratio, kao i svi osjeti u udovima. Ispružio je ruke ispred sebe i stisnuo šake, pa ih opustio. Sve je opet u redu. Branko, sad već ozbiljno zabrinut, gledao je sve sa ekrana.
- Ante, sine... Jesi dobro?
- Jesam, jesam... Ček' da se dignem.
Ante je ustao, podignuo papirić sa poda i zagledao se u njega. Uzeo je olovku i ispravio dvije kombinacije.
- Stari... Čini mi se da sam nešta vidio.
Branko ništa nije rekao, i dalje ga je samo gledao.
- I ti si se ovako nekako oduzeo kad si prvi puta vidio one stvari, jel? Ono za onaj požar koji je bio dva dana poslije?
Branko zaklima glavom. Nije očekivao da će vidjeti vidovnjaka - osim njega samog, naravno - za svog života, a sada ga ima u vlastitoj kući. Nije znao što bi mislio.
- Sine, znaš šta... Možda bi bilo najbolje da Petru ne...
- Šta je to lupilo? - uleti Petar u dnevni boravak, gledajući okolo.
- Sine, bit će para! - ozareno će mu Ante.
- Kakvih para?
- Vidi - pokaza Ante listić - ovo je dobitna kombinacija!
Petar je na trenutak gledao u starog, a onda mu sinu:
- Dida ti je rekao?
- Jok. Da si bio ovdje, sve bi ti bilo jasno. Sve sam vidio! Ukazalo mi se! Evo, pitaj didu!
Branko je i dalje gledao sa ekrana i šutio.
- I ti sada vidiš k'o i on? De nemoj zajebavat'! - Petar je bio zaprepašten.
- Aha. Daj mi nešta para da ovo uplatim, nemam ni prebijene.
Petar posegne u džep i tutne starom stotku. Tek je podigao jučerašnji dobitak, no sad nije bilo potrebe da ga dijeli. Stari će se snaći. I ne samo on.
- Kažeš, možeš vidjeti sve? K'o i dida?
- Aha, trebao si biti tu. Vidio sam sve rezultate koje sam zapisao. Lega, okrenit' ćemo milione!
- Haha! Stari, svaka čast!
Petar podigne ruku na peticu, a Ante uzvrati. Sretno je izjurio iz kuće i otrčao u kladionicu. Petar ga je kratko pratio pogledom kroz prozor, a onda se, sa smiješkom na usnama, uputio u kupatilo potražiti nešto čime će uspavati starog. Branko ga je gledao i slušao sa ekrana, a onda je pozornost usmjerio na Antinu sliku iz srednje škole, koja se nalazila na polici iznad kauča.
- E, majmune...
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Majmun - priča

Unread post by Nazir »

Uh, malo depresivka, ne volim priče koje u bilo kojem obliku koriste braniteljske mirovine i sl. motive...

No, to na stranu ajmo malo istaknut bolna mjesta:
- Osijek je malen grad - ne da bi Antu skužili nakon prve / druge pljačke (jer sve radi na otvorenom) nego bi apsolutno svi znali za tog lika koji šeće psa i pljačka babe...
- Pretvaranje starog u vječnog vidovnjaka u kadi - Ante mi zvuči kao neki gubitnik koji u životu nikad ništa nije napravio. Kako to da je znao "u fušu" sklepati nešto što drži starog na životu?
- Vidovnjaci & Albanija - općenito mi je to malo prenategnuto. Tko kaže da bi vidovnjaci bili u državnim službama? Puno prije bih rekao da se, kao i stari, drže incognito i ne pačaju se u državne poslove... Možda može proći, ali treba to malo preformulirati.
- Ove političke stvari, mirovina s 25 i sl. mi isto nisu legle. Ok, takva je priča, meni to ide na onu stvar, možda netko objektivniji?
- Ako se stari može učlaniti na sve porno stranice, onda bi sigurno smislio način da izađe "van" i natjera sina da ga pusti

Ugl, moj problem je da nisam dobar čitatelj za ovu priču, ne volim ton i okruženje... No, ovo što sam naveo me zasmetalo kao objektivna stvar.
User avatar
Afro
Puppeteer
Posts: 102
Joined: 09 Nov 2010, 14:51

Re: Majmun - priča

Unread post by Afro »

Nazir wrote:...
Prije svega, hvala za komentar.
E sad: priča je, zapravo, parodija. Svjestan sam rupa koje ima (od dide u kadi, pa pljačkanja po ulicama, pa nadalje), no one su tu jer ismijavaju (barem sam to pokušao) aktualnosti u našem društvu. Evo nekih na koje sam mislio dok sam pisao priču:

- lažni branitelji;
- sposobni mladi ljudi koji ne mogu ili ne žele raditi, jer im je lakše izvuć' novac od roditelja i igrati kladionicu;
- opsjednutost online pornjavom;
- napredak Albanije: Hrvatska je već desetljećima "perspektivna država", no u kojoj se već desetljećima ništa ne događa;
- i sl., itd.

Dakle, ne treba se držati napisanog kao činjeničnog stanja, nego kao pokušaja parodiranja svakodnevice. Minusa ima i svjestan sam ih, no tu su namjerno kako bi ismijali (ili barem pokušali ismijati, kao što rekoh) društvo u kojem se to događa. Eto.
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Re: Majmun - priča

Unread post by Nazir »

Ma je, kužim te. Kao što sam spmenuo, imam osobni tik na sve te teme pa me nemoj skroz ozbiljno uzeti u obzir :zubo:

Doduše, ovako bi ti rekao, mislim da bi mi se puno više svidjelo da si pokušao naglasiti taj komičan element. Jerbo, tu sad ozbiljno, mislim da ga nisi baš dobro prenio. Meni nije bilo smiješno i nisam imao osjećaj da ovo naginje ka parodiji. Puno mi je više izgledalo kao "žalostan prikaz stanja". Razmišljam što ti mogu konstruktivno savjetovati o tome - možda nekako ton, komični opisi situacija iz kojih vidiš da se ta djela ne shvaćaju toliko ozbiljno... Kužim da sam neprecizan, pokušavam prenijeti osjećaj, a tokom čitanja kužim da mi nije bilo toliko komično koliko tragično.

Onako, pomoglo bi da se još koji forumaš priključi :D
Post Reply