Priča o Orfejevoj lubanji

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

bleh
Ewok
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by bleh » 24 Sep 2012, 20:57

Imam još jednu pričicu, koja mi actually sjedi već dugo vremena nepročitana od previše ljudi, uglavnom zato što mi oni kojima sam se do sada obratio nisu bili u stanju izgovoriti ništa suvislije od "dobra je" ili već nečeg takvog suhoparnog što me zamara. dakle, vi čitate, vi pišete i imate osjetljivije oko za neke stvari. here it goes!




PRIČA O ORFEJEVOJ LUBANJI
Snijegom zameteni vulkan uzdiže se nad rascvjetalim voćnjakom, sklad njegovog pepeljasto plavog stošca, ružičastog trešnjinog cvata i purpurno-grimiznog zalaska sunca.
– Lijepo, poetično, pričaj dalje. –
Promatrajući rastakajuće dragulje kasnoga dana oni sjede u stakleniku gdje je klima tropska, ona na divanu nakićenom jastucima, on do njenih nogu poput privrženog psa: nešto poput Venere u krznu.
– Pričaj mi –
govori joj smjerno
- pričaj mi o Orfejevoj lubanji. –
Ona podrugljivo frkne, ohola, blijeda plavojka aristokratskog držanja
– Pa zar je to sve o čemu želiš slušati ? Kao da nisi već čuo priču triput danas ! –
Pogladi ga po čelu, a sirotan je pogleda tako stidljivo da joj se smilio istog trena. Ona je možda domina, ali on zna pogoditi u mekana mjesta u njenom okorjelom imperatorskom srcu.
– No dobro -
uzdahne pa uzme promatrati uglačanu, tamnom patinom prekrivenu lubanju što je ležala na sjedištu kao da u njoj traži nit vodilju
– krenuti ću od mjesta nakon što ga ubijaju Menade.
Okupile su se nimfe odjevene u crninu i pokopale tijelo. Ali lira i glava završile su vodenim putevima na otoku Lezbu. Liru su tamo objesili u hram, a glavu pokopali. To je ono što kaže Ovidije, sada, evo što sam otkrila da se dogodilo dalje; glava je bila veoma štovana, pohodile su je procesije i vjernici joj prinosili zavjetne žrtve, a na mjestu njenog počivališta izrasla su stabla što su šuštala melodiozno kao da to Orfej kroz njih pjeva, sve dok ih jednoga dana nije ušutkao čovjek koji je u njoj vidio obećanje lagodne budućnosti. Za to je međutim postojala cijena. Orfejev glas, do tada prigušen od strane Apolona da ne uznemiruje smrtnike, kanaliziran kroz korijenje u lisnati šapat prihvatljiv ljudskom uhu, je kao kazna za to svetogrđe otkapanja nastavio svoje tužno posmrtno brujanje tjerajući ga u neprestani plač. Prodao ju je za malo bogatstvo, jednom atenjaninu sa ukusom za morbidno, ali prekasno, pjesme su se uvukle u njegove snove zamutivši ih suzama, zatrovale mu okus hrane i sve životne radosti melankolijom natjeravši ga konačno u smrt.
Lubanja je putovala iz ruke u ruku pjevajući iako je Orfejev jezik davno istrunuo, ostavljajući rastrojene i mrtve iza sebe i tako isplela razne priče. Nesreća je bila u tome da je malo tko u njima vidio išta više od toga. Posljednja u nizu, gospođa Lidija, dokona, ekscentrična žena što je darežljivo punila džepove medijima i guruima u potrazi za odgovorima na pitanja o svojoj ulozi u poretku ovog univerzuma, kupila ju je kako bi imala o čemu pripovijedati kada se vrati sa ljetovanja u Grčkoj.

Tokom jedne od večera koje je priređivala kako bi uz ogovaranje i proricanje iz listića čaja potratila duge sate što su predstojali snu, dala ju je proslijediti oko stola prijateljima koji su poput nje, bili dokoni i ekscentrični ljudi sa interesom za okultno i misterije. Raspjevana lubanja uz desert bila je njihova ideja zabave.
Ouija ploče i duhovne seanse općenito. Ideja se okrenula protiv njih i uskoro ih je sa prvim zvucima pjesme savladala nekontrolirana žalost. Da stvari nisu bile sasvim kako treba očitovalo se tako što je gospođa Lidija zamolila gospođu Sandner da joj doda pržene patlidžane što je potonja odbila i počela lamentirati nad prolivenom zelenom krvlju tih nijemih, nepomičnih životinja. Atmosfera je postupno prerastala u histeriju, a u centru ludila stajala je prljava lubanja odašiljući čisti očaj u eter.
Nakon što su neki od prisutnih spas od užasa potražili bacivši se kroz prozor zgrade prestao je njen svaki interes za ezoterično i ona ju je više nego drage volje proslijedila meni. A znaš što ćemo mi učiniti sada kad je imamo ? Također ćemo je pustiti da nam pjeva. Da. Mi se ne bojimo mučenja. Jer mi nismo tek kolekcionari što iz dosade traže što čudnije stvari za svoje zbirke kako bi se mogli hvaliti, ja i ti smo lovci na rijetke doživljaje, jedna vrsta gurmana i došli smo na svoje; apatija, strava, osjećaj poraženosti pred smrtnošću ljubljene osobe, nahraniti ćemo se katarzičnom kvalitetom njezine žalopojke. Previjati se u bolovima, urlati nad tragedijom, poistovjetiti se s pjesnikom i očistiti se suzama iskrene sućuti. Samo iščekivanje me ispunjava toplim leptirićima. Želim biti preplavljena, želim da me ostavi u ruševinama. –

Djevojka primi lubanju i prisloni je nestrpljivo na uho te ga pokretom prsta pozove da joj se pridruži na divanu. Trenuci pažljivog osluškivanja. Ništa. Tišina. Naslućujući mogućnost da ju je stara žena prevarila ljutito je raširila nosnice, sva pocrvenjela u obrazima što se dala u svoju sada smiješnu govoranciju, pritom bojažljivo gledana krajičkom oka s druge strane lubanje od svoga sluge pokornoga.
Zatim tiho, sasvim tiho, daleki šum kakav se može čuti iz morske školjke počne se širiti da bi prerastao u brujanje glasa što se razlegao snažno odzvanjajući staklenikom tako da su se i biljke povinule u smjeru zvuka progutavši par iz vidokruga. Grane i vitice obavile su njihova tijela, razbacale jastuke i uneredile joj kosu otimajući se sa naričućom, ekstatičnom svetogrdnicom za lubanju sve dok uslijed silovitog trzanja pogonjenog Orfejevim glasom nisu rastrgale nju i njenog partnera u krpice mesa; cijena koju je vrijedilo platiti za svjedočenje toj posebnoj predstavi. Pjesma se nastavila, za uši koje više nisu slušale, gurmanske uši rasute među jorgovanima i trskama.

– Moćno, zgodan detalj, priziva snažne slike. Molim te nastavi –
Snijegom zameteni vulkan uzdiže se nad rascvjetalim voćnjakom, sjaj boja zgasnuo je sa nestankom sunca. Mrki potočići krvi cijede se sa raslinja i natapaju zemlju. Kraj.-
– Oh... Da li je to stvarno sve ? A pouka ? –
upita on, zaigrano prevrćući lubanju po rukama. Nije Orfejeva i neće nas, siguran sam, snaći nikakva zaslužena kazna za premetanje po tuđim kostima, ali svejedno si ne mogu pomoći , a da pomalo ne osjećam sram što tako spokojno ručamo sendviče i pričamo gluposti u ovakvoj atmosferi. Ja i Igor smo komunalni radnici, zaposleni smo na radovima na groblju. Čovjek je kupio staru parcelu i dao je raskopati kako bi imali gdje položiti njegovo truplo i trupla njegove porodice. Naravno, za to mi moramo deložirati prijašnje vlasnike i sada posvuda leže hrpe zemlje i vreće sa kostima; zdjelice, kralješci, bedrene kosti, lubanje i tako dalje. Gledam Igora kako se lopta sa vražjom stvari.

– Pa, da i pouka; ne zajebavaj se s mrtvacima. Baci to već jednom iz ruku.
Last edited by bleh on 26 Sep 2012, 18:10, edited 2 times in total.

User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by Milena » 25 Sep 2012, 13:45

Smijem li najljepše zamoliti da ovu priču razlomiš u neke čitljive odlomke i repostaš? Zabole me oči od zida teksta. Ozbiljno, ne trolam, sudeći po onoj drugoj priči i ovu bi bilo zgodno pročitati, ali ne ovako. Pretty please.
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)

User avatar
jbt
Mrgud
Posts: 889
Joined: 13 Jul 2005, 11:16
Location: Zg, Ri, Vž
Contact:

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by jbt » 25 Sep 2012, 17:49

Ovo sto je Milena napisala, to sam i ja htio napisati. Ajmo, odlomci. I na drugoj prici isto.
Blood for the Blood God!!

engi

bleh
Ewok
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by bleh » 25 Sep 2012, 22:22

evo, prelomio sam, i sad brzo brzo, bacajte se na čitanje :zubo:

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2701
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by Xaotix » 26 Sep 2012, 01:07

Nisi prelomio. :zubo:
Upravni govor; nova rečenica ide u novi red itd. itd ... Znam, na radiju se ne primjeti, ali u tekstu itekako.

Pročitao sam ju, ali sam se pogubio skroz naskroz. Molim te, formatiraj tekst kako spada da ne dijelimo packe.
Randomness is strong with this one!

bleh
Ewok
Posts: 10
Joined: 15 Jul 2011, 13:13

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by bleh » 27 Sep 2012, 18:28

ok sad sam stvarno ( al stvarno ) prelomio. deder čitajte sad :occasion9:

Xaotix: pročitao si je, i, šta kažeš, kakva ti je?

User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 878
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by ratchet » 27 Sep 2012, 20:49

Opet dobro pisanje.
Ali priča je nekako zbunjujuća. Pogubio sam se u tko kome što priča.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley

User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by Milena » 27 Sep 2012, 20:55

Ok, prvo neke tehnikalije: još uvijek, striktno govoreći, nisi prelomio priču kako treba. Ne znaš kako se barata upravnim govorom. Ali dobro, tu smo te zagnjavili a to se lako nauči.

I dalje tehnički: futur 1. pred pomoćnim glagolom gubi "i": vidjet ćemo, a ne vidjeti ćemo. Jedina iznimka su glagoli koji bi bez -i završavali na -ć (ići, reći). To je sitnica, ali jezik je piscu osnovni alat, i treba ga savladati.

Još uvijek tehnički, ali zanatski: vic na kraju je nakalemljen. Umjesto da poantira, zaokruži stvar, djeluje kao da je nasilno uguran ne bi li se postiglo štos.

Ne više baš toliko tehnički: likovi koji su imali lubanju u rukama su jako stereotipni. Jest, u prošloj priči smo te izribali jer šef mesnice voli tango, ali likovi ovdje su potpuno predvidljivi. Kao takvi, nisu nam zanimljivi, pa nam se na kraju priče zapravo živo fućka što se dogodilo s njima. Što bi bilo prihvatljivo kad bi nas dalje nosila radnja, ali ova ovdje tu ulogu ne ispunjava dovoljno dobro.

Naravno, možda će se nečije mišljenje razlikovati od moga. Meni se pak čini da priča ima potencijala, samo što ga ne ispunjava -- sama ideja Orfejeve lubanje mogla bi dati i nešto puno bolje.
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)

User avatar
Izitpajn
Shai-Hulud
Posts: 3860
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by Izitpajn » 28 Sep 2012, 09:48

Ne treba čitati s foruma nego perbaciti u Word. Forum ima preširoke redove.

Osim toga, vidi se da niste spoznali Fabićevu "kvadratnu formu" :D

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2701
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Priča o Orfejevoj lubanji

Unread post by Xaotix » 28 Sep 2012, 11:37

[quote="bleh"pročitao si je, i, šta kažeš, kakva ti je?[/quote]
Pomalo... hmmmmm. Priča ima lijepih slika, ali:
Orfejeva lubanja i njena pjesma tuge i očaja mi se sviđaju, ali razvoj je nedosljedan. Lubanja pjesmom izaziva majku svih depresija i pola ljudi tjera da se bace kroz prozor, i to je njen modus operandi poznat kroz cijelu povijest. Od kud su najednom ispale biljke ubojice? Ako su gospodarica i rob gurmani kojima je patn jadesert, onda bi trebalo krenuti s te strane (usput pokušaj izbjeći Hellraisera :lol: )

Kao što ratchet kaže: Imaš priču u kojoj grobar priča o ženi koja priča o lubanji, ali se razgovor grobara u početku miješa s razgovorom para, na kraju nije baš čisto tko progovara nakon biljnog masakra.
Randomness is strong with this one!

Post Reply