PRIČA: Pradjedova tegla
Posted: 04 Jul 2011, 14:14
(Evo još jedna priča, za kritiku i komentare cijenjenih forumaša, u želji da me kritike poprave i upute na pravovjerni put.)
Pradjedova tegla
- Piši ovako, rekao je pradjed - Sunce je sjalo nad zelenom dolinom dok su se Margarita i Aleksandra vozili kroz nju. Margarita je uživala u vjetru u kosi, a Aleksandra je naslonila glavu na njene grudi i upijala sunce. -
- Kakva zelena dolina, kakvo je to smeće?
- Pa zelena dolina, pašnjaci i stabla, okupana suncem.
- Stari, rekao sam ti već da mi ne sereš ovakve gluposti. Kakva zelena dolina, tko to čita?
- Čitat će ljudi koji žale za prirodom kao ja. Mogao bi me odvesti vani koji put. Želim ponovo vidjeti sjaj sunca.
- Odjebi, stari. Rekao sam ti da nema više sjaja sunca ni zelenih dolina. - Barak udahne zadnji dim i ubaci opušak u pradjedovu teglu. Pri dodiru s tekućinom opušak cijukne kssss, a onda ostane plivati s ostalima.
- Prestani! Zamolio sam te da to ne radiš više! Treba promijeniti gel u tegli, sve se razvodnilo od pepela i smeća!
- Rekao sam ti da odjebeš. Čime da kupim novi gel? Tvoje jebene priče nitko ne želi kupiti. Prošli tjedan su me popljucala tri izdavača. Jebote, sram me bilo, ko budala sam se osjećao. - Barak se ispruži na kauču i digne noge na zid. Ofucani kauč zacvili pod Barakom. Na stolu su se uz teglu nalazili aparati za kavu, pećnica, pune i prazne boce začina i alkohola, sve zasuto hrpom svakojakog smeća. Kroz spuštene rolete nekoliko je zraka plavog svijetla osvjetljavalo malu sobu.
- Ajde, sjedi i piši. Smislit ću nešto. Piši ovako, Margarita i Aleksandra vozile su…
- Kakva Margarita i Aleksandra? Nitko se više tako ne zove. Neću pisati takve gluposti.
- Nisu gluposti. To su normalna imena iz moga vremena. Ne znam ova vaša moderna.
- Prestani s tim svojim povijesnim budalaštinama, nitko to ne želi kupiti. Danas se čitaju nano-drame, počni smišljati neku nano-dramu, napokon. - Barak pripali novu cigaretu.
- Ne znam ni što je nano-drama, kako je mogu smisliti onda? Da me koji put izvedeš znao bih više o tom vašem modernom svijetu.
- Imaš zid, možeš gledati nano-drame po cijeli dan. - Na cijelom jednom zidu sobe projicirao se video zapis. Kaotična izmjena kadrova onemogućavala je prepoznavanje sadržaja.
- Pokušao sam gledati, ali ja to ništa ne razumijem. Ja tu nisam vidio ni priču ni smisla, ne znam kako uopće pisati to.
- Nemaš ti pojma o svijetu, stari. Stvari su se promijenile od tvoga vremena.
- Vidim da su alkohol i cigarete opstali.
- Ne znam što se uopće gnjavim s tobom. - Barak ubaci nedovršenu cigaretu u pradjedovu teglu. Cigareta zacvili kssss, a pepeo s nje se raspe u tekućini i polako utone prema dnu tegle. Dio završi na pradjedovom nosu.
- Molio sam te da ne radiš to. Tegla je puna smeća. Uništit će mi kožu.
- Što te briga? Nit je možeš pomirisati, nit je možeš okusiti. I zgodan si takav zeleni.
- Bezobrazan si. Sve radim za tebe, smišljam ti priče, a ti se tako odnosiš sa mnom. Jedva išta vidim, koliko je prljavštine u tegli. Cijela brada mi je u tvom pepelu i smeću.
- Priče su ti smeće, zato i plivaš u istom.
- Ja sam slavni pisac!
- Možda si bio prije sto godina. Sad si pepeljara.
Barak ustane s kauča i navuče hlače. - Idem vani. Dok se vratim smisli neki kurac. I nek bude moderno.
Iz tegle ga je gledala zelena pradjedova glava. - Povedi me sa sobom.
- Ne seri, stari. Ne možeš vani.
- Povedi me sa sobom. Sakrij me u jaknu, nitko me neće vidjeti.
- Odjebi. Neću zbog tebe riskirati zatvor. Vidio si da su postrožili teglaše, sad se više ni gel ne može kupiti u dućanu. A priča se da inspekcije upadaju okolo i traže tegle.
- Lažeš!
- Da gledaš zid vidio bi sam. Tvoja je vrsta ilegalna, stari. Malo su se previše odvažili tvoji teglaši i počeli praviti probleme.
- Lažeš! Ti si zlo obično! Uopće ti nije stalo do svoje krvi! Da je tvoj otac živ vidio bi.
- Prestani, začepit ću te.
- Nemaš poštovanja prema precima! U moje vrijeme starije se poštovalo! Vi ste svi propalice! Ovo društvo se srozalo na najniže grane! Ovo je dno civilizacije!
Barak sa stola dohvati plosnati elektronički uređaj i poklopi staklenu posudu s glavom. Izvuče kabel i priključi ga u struju. U posudi je pradjedova glava nastavila vikati, ali nikakav glas nije izlazio. Barak obuče jaknu i cipele i iziđe. U praznoj sobi pradjedova glava je ostala govoriti bez zvuka. Na zidu je počinjala nova nano-drama.
(Tko prati moj rad (evo već dvije priče na forumu ) uočit će da nisam autor od ideje. Neoriginalnost je moj zaštitni znak.
Tnx na komentarima. Plaćam pivu za iskrenu kritiku. :janpi: )
Pradjedova tegla
- Piši ovako, rekao je pradjed - Sunce je sjalo nad zelenom dolinom dok su se Margarita i Aleksandra vozili kroz nju. Margarita je uživala u vjetru u kosi, a Aleksandra je naslonila glavu na njene grudi i upijala sunce. -
- Kakva zelena dolina, kakvo je to smeće?
- Pa zelena dolina, pašnjaci i stabla, okupana suncem.
- Stari, rekao sam ti već da mi ne sereš ovakve gluposti. Kakva zelena dolina, tko to čita?
- Čitat će ljudi koji žale za prirodom kao ja. Mogao bi me odvesti vani koji put. Želim ponovo vidjeti sjaj sunca.
- Odjebi, stari. Rekao sam ti da nema više sjaja sunca ni zelenih dolina. - Barak udahne zadnji dim i ubaci opušak u pradjedovu teglu. Pri dodiru s tekućinom opušak cijukne kssss, a onda ostane plivati s ostalima.
- Prestani! Zamolio sam te da to ne radiš više! Treba promijeniti gel u tegli, sve se razvodnilo od pepela i smeća!
- Rekao sam ti da odjebeš. Čime da kupim novi gel? Tvoje jebene priče nitko ne želi kupiti. Prošli tjedan su me popljucala tri izdavača. Jebote, sram me bilo, ko budala sam se osjećao. - Barak se ispruži na kauču i digne noge na zid. Ofucani kauč zacvili pod Barakom. Na stolu su se uz teglu nalazili aparati za kavu, pećnica, pune i prazne boce začina i alkohola, sve zasuto hrpom svakojakog smeća. Kroz spuštene rolete nekoliko je zraka plavog svijetla osvjetljavalo malu sobu.
- Ajde, sjedi i piši. Smislit ću nešto. Piši ovako, Margarita i Aleksandra vozile su…
- Kakva Margarita i Aleksandra? Nitko se više tako ne zove. Neću pisati takve gluposti.
- Nisu gluposti. To su normalna imena iz moga vremena. Ne znam ova vaša moderna.
- Prestani s tim svojim povijesnim budalaštinama, nitko to ne želi kupiti. Danas se čitaju nano-drame, počni smišljati neku nano-dramu, napokon. - Barak pripali novu cigaretu.
- Ne znam ni što je nano-drama, kako je mogu smisliti onda? Da me koji put izvedeš znao bih više o tom vašem modernom svijetu.
- Imaš zid, možeš gledati nano-drame po cijeli dan. - Na cijelom jednom zidu sobe projicirao se video zapis. Kaotična izmjena kadrova onemogućavala je prepoznavanje sadržaja.
- Pokušao sam gledati, ali ja to ništa ne razumijem. Ja tu nisam vidio ni priču ni smisla, ne znam kako uopće pisati to.
- Nemaš ti pojma o svijetu, stari. Stvari su se promijenile od tvoga vremena.
- Vidim da su alkohol i cigarete opstali.
- Ne znam što se uopće gnjavim s tobom. - Barak ubaci nedovršenu cigaretu u pradjedovu teglu. Cigareta zacvili kssss, a pepeo s nje se raspe u tekućini i polako utone prema dnu tegle. Dio završi na pradjedovom nosu.
- Molio sam te da ne radiš to. Tegla je puna smeća. Uništit će mi kožu.
- Što te briga? Nit je možeš pomirisati, nit je možeš okusiti. I zgodan si takav zeleni.
- Bezobrazan si. Sve radim za tebe, smišljam ti priče, a ti se tako odnosiš sa mnom. Jedva išta vidim, koliko je prljavštine u tegli. Cijela brada mi je u tvom pepelu i smeću.
- Priče su ti smeće, zato i plivaš u istom.
- Ja sam slavni pisac!
- Možda si bio prije sto godina. Sad si pepeljara.
Barak ustane s kauča i navuče hlače. - Idem vani. Dok se vratim smisli neki kurac. I nek bude moderno.
Iz tegle ga je gledala zelena pradjedova glava. - Povedi me sa sobom.
- Ne seri, stari. Ne možeš vani.
- Povedi me sa sobom. Sakrij me u jaknu, nitko me neće vidjeti.
- Odjebi. Neću zbog tebe riskirati zatvor. Vidio si da su postrožili teglaše, sad se više ni gel ne može kupiti u dućanu. A priča se da inspekcije upadaju okolo i traže tegle.
- Lažeš!
- Da gledaš zid vidio bi sam. Tvoja je vrsta ilegalna, stari. Malo su se previše odvažili tvoji teglaši i počeli praviti probleme.
- Lažeš! Ti si zlo obično! Uopće ti nije stalo do svoje krvi! Da je tvoj otac živ vidio bi.
- Prestani, začepit ću te.
- Nemaš poštovanja prema precima! U moje vrijeme starije se poštovalo! Vi ste svi propalice! Ovo društvo se srozalo na najniže grane! Ovo je dno civilizacije!
Barak sa stola dohvati plosnati elektronički uređaj i poklopi staklenu posudu s glavom. Izvuče kabel i priključi ga u struju. U posudi je pradjedova glava nastavila vikati, ali nikakav glas nije izlazio. Barak obuče jaknu i cipele i iziđe. U praznoj sobi pradjedova glava je ostala govoriti bez zvuka. Na zidu je počinjala nova nano-drama.
(Tko prati moj rad (evo već dvije priče na forumu ) uočit će da nisam autor od ideje. Neoriginalnost je moj zaštitni znak.
Tnx na komentarima. Plaćam pivu za iskrenu kritiku. :janpi: )