LR 30 - zakašnjela priča

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

Galijun1
Ewok
Posts: 14
Joined: 18 Dec 2010, 22:52

LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by Galijun1 »

Kako sam malo propustio rok za slanje svoje priče iz ove radionice, po prijedlogu Xaotixa, postam istu ovdje. Uključit ću se u komentiranje ostalih radova tokom dana :)


Kutija za kolačiće je stajala otvorena i prizivala kakvog dobronamjernika da zavuče svoju ruku u nju i posegne za jednih od omanje vojske suhih poslastica. Tako i bi; zaigrani prsti zahvatiše koliko je stalo među njih i prinesu ih među razjapljenu čeljust optočen u cerek.
„Mogao bi barem malo biti pažljiviji. I oni imaju dušu.“, plačan ton sa strane je sa na časak omeo razdragano preživanje kolača.
„Ma…kad fu tako fini.“ Riječi su se nekako probile kroz svu silu mrvica i komadića.
„Samo ti žderi.“, prilika obriše suze sa svojeg lica i šmrkne, „To znači da ću ja morati izaći.“
„Dobro Plače koji je tebi vrag?“, uzvrati Plačev sugovornik nakon što je progutao kolače, „Znaš li nešto što ja ne znam?“
„Naš domaćin upravo dobiva odbijenicu za upad u Čarobnjačku akademiju.“, nastavi Plač ridati, „Kažu mu da nije zadovoljio na prijemnom za prizivanje vila.“
„Pa frajer je to odvalio k'o od šale. Mislim da je to posao za mene.“, prilika se osovi i teatralno nekoliko puta udari šakom u prsa.
Ozlojeđen, Plač promrmlja u sebi: „Naravno, još jednom Smijeh gura nos tamo gdje mu nije mjesto.“
Čuvši to, Smijeh doskakuće do njega i potapša po ramenu. „Ma hajde, ja barem zračim pozitivom. Za razliku od tebe koji plačeš kao mala beba. Hej, kužiš foru, kao mala beba!“ Prijateljski udarac laktom natjera Plač da dublje zaroni lice među svoje dlanove.
„A tko ti garantira da ćemo izaći odavde? Puštaju nas samo ako domaćin odluči!“
„A tko drugi bi pristao za ovu situaciju?“, frkne Smijeh i digne nos te pokuša skočiti kako bi njime dotakao previsok plafon.
„Podnošenje?“, ponudi Plač odgovor, „Ljutnja? Bijes? Kandidata ima na bacanje.“
„Naš domaćin je car. Zna on koji je od nas najsposobniji za srediti stvar.“, namigne mu Smijeh i stan cupkati u krugovima po sobi. „Tko se boji Ljutnje još, taj je u svom poslu jako loš, jako loš.“
„Prestani!“, uzvikne Plač sa suzama koje su radile oveću lokvu ispod njega, „Ideš mi debelo na živce sa tim. Zar ne bi bio malo miran, barem na minutu.“
Smijeh zastane i zauzme izraz zamišljenog mudraca, upravo u procesu poimanja osnovne razlike bitka i batka. „Da razmislim…ne.“, reče i nastavi trčkarati uokolo.
Plač je pogledom zvjerao po prostoriji. Ni najmanjeg izlaza nije vidio. Otkako je mentalni trening njihova domaćina naučio da savršeno kontrolira emocije, Plač nije mogao niti zamisliti da će ga strpati sa najvećom iritacijom koja je postojala među Emocijama. Izleti na javu su bili samim time nevjerojatno rijetki i kratkotrajni. Smijeh očito nije imao ništa protiv takvog života. Što je Plača ostavilo da cmizdri u sebi više-manje svakodnevno. Da je barem njegov brat Očaj bio prisutan, lakše bi mu se bilo nositi sa time. No, Očaj je prebivao u dubljim dijelovima domaćinove duše.
Razmišljanje mu naglo prekine tresak. I Smijeh i Plač istovremeno pogledaju prema gore. Plafon se, kao da ga je netko rezao nožem, rastvarao, a iza ih je čekala bijela gromada od čovjeka sa policijskom kapom na sebi.
„Oh, Savjesti.“, padne Plač na koljena, dok je Smijeh vrckavo mahnuo u znak pozdrava.
„Opet nered kod vas dvojice.“, prijeko ih pogleda obojicu Savjest, „Morat ću početi posjećivati vas češće i izvlačiti na javu, pogotovo tebe Smiješe.“
Smijeh se zavali na krevet kojeg je do maločas okupirao Plač: „Nema frke rista, ako ne trebam izaći, budem odspavao. Neka se Plač malo isplače umjesto mene. Ku'iš foru, ne?“, namigne usputno.
„Idete obojica van.“, mrko će Savjest.
„Z…zašto?“, Plač je sada zaista htio imati Očaja kraj sebe.
„Vaš domaćin ne zna da li bi se smijao ili plakao.“, reče Savjest i ispruži svoje ruke prema obojici.
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Re: LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by Milena »

Usprkos nekim nezgrapnostima u izrazima, priča kratka, slatka i zabavna. Malo me zasmetala "čarobnjačka akademija", ali to je čisto moj osobni problem (ne volim Hewlett-Packard Tarzana), ali inače, jako zgodna zamisao, mogla bi i u malo više prostora useliti.
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2843
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by Xaotix »

Ideja sa antropomorfnim emocijama mi se sviđa, iako mi se čini da je između Smijeha i Plača premala razlika u karakteru. Očekivao bih veću i uočljiviju razliku između suprotnih emocija.

Ne znam da li zbog skorog šećernog potpopa i kolačne lavine, ali mene najviše zanimaju kolači s početka. Jesu li tu tek tako, ili imaju neki dublji smisao? Čime bi se inače sladile različite emocije?

U tekstu sam zapinjao na nekim dijelovima, nespretnima za čitanje zbog konstrukcije rečenica ili izraza. Tekst dobro teče, ali svako malo malo zagrebe...
Randomness is strong with this one!
Galijun1
Ewok
Posts: 14
Joined: 18 Dec 2010, 22:52

Re: LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by Galijun1 »

Zahvaljujem na komentarima :)

Inače moram dosta raditi na izražavanju jer mi spočitavaju i u razgovorima da previše kompliciram i koristim izraze koji nikako ne pašu (stoga me to ponekad i odvodi u nevolje) pa bih volio da mi ukažete na kojim mjestima je to očito.

Što se samih kolača tiče, u trenutku pisanja su bili pokraj mene, a i inače imam običaj započinjati priču sa nečim neutralnim, čisto kako bi dao na atmosferičnosti (koliko je to u priči ovog formata moguće uopće učiniti sa neutralnim stvarima), jer inače nisam sklon udarati u prvoj rečenici imena likova.

Mislim da imam u svakom ideju koju ću kasnije razrađivati više jer mi se osobno jako dopada promatrati taj košmar emocija kod hipersenzibilnih osoba...
User avatar
Samuel
Jedi Master
Posts: 275
Joined: 19 Dec 2009, 19:43

Re: LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by Samuel »

Sjajna zamisao. Kad smo kod detalja, Milena i drugi to mogu puno jasnije predstaviti, čini se da riječi ponekad ulete u detaljno opisivanje već opisanog, nabaciti ću par, kako već dođu, recimo prva rečenica:
zavuče ruku... i posegne = jedno donekle podrazumijeva drugo a tu bi onda lakše legao izraz "zavuče ruku posežući", izbaci jedan (nepotreban glagol) = zavuče, dobiješ posežući za keksima u kutiju. Kao što sam rekao, pitaj Milenu. :D
Prvi odlomci priče podrazumijevaju da nakon svakog izgovorenog dijela slijedi jedna radnja, tko, kako, zašto, što radi. OK je jedan tu, jedan tamo, ali ne stalno.

Sve ima logike u ovoj kratkoj priči, sve se i slaže.
Oh, Savjesti... Smiješe, ideš van... ispruži ruke prema obojici... rekao bih, može se učiti. Respect, Galijun1!
Tko ima dovoljno vremena da sve napravi ispravno...?
User avatar
suaco
Puppeteer
Posts: 166
Joined: 09 Jun 2009, 09:42
Location: Zemlja čokolade i piva

Re: LR 30 - zakašnjela priča

Unread post by suaco »

fora je. ugodno sam iznenadjena, svidja mi se prica :) definitivno bi se neke recenice dale malo izbrusiti, kao i dinamika (nekako mi je... jednolican ritam. ali to je vrlo subjektivan komentar i ne bas konstruktivna kritika). no, to su sve sitnice: ideja je super i lijepo je izvedena :)
Štajaznam tko je kriv, ja čitam knjige o zmajevima, a ne vijesti. (Zoran)
Post Reply