Priznajem nije rije? o nekakvoj strahobalno originalnoj ideji ali mi se sve skupa u?inilo nekako zgodnim, možda ?ak vrijednim vaše pažnje.
Bilo kako bilo stvarca je poprili?no kratka pa se nadam da vam ne?e oduzeti previše vašeg dragocjenog (i skupo pla?enog online) vremena. Na eventualnim komentarima zahvaljujem unaprijed...
8)
PASIJA
Znoje?i se pod tijesnim kožnim oklopom visoki je umorno zamahivao ?eki?em prate?i svaki udarac so?nom psovkom:
? Što ti je dovraga?? ? upita ga niski promatraju?i nepravilne zamahe svog sudruga ozbiljno se zabrinuvši za vlastite prste
kojima je pridržavao veliki željezni ?avao.
?Ja- sam- vojnik? a- ne- nekakav? prokleti- drvodjelac? ? propenta visoki zamahuju?i posljednji put.
?Daj prestani, ?ut? ?e te zapovjednik pa ?emo umjesto na ru?ku završiti na straži, a meni je ovog usranog sunca ve? preko glave.? ? prošap?e niski otpuhuju?i kaplju znoja sa vrška nosa.
?Imaš pravo, završimo s tim ve? jednom? ? složi se visoki ustaju?i.
Njih dvojica dograbiše potom debelu cedrovu gredu i uz napor je dovukoše na rub prethono iskopane jame. Visoki potom mahne rukom grupi vojnika koji su stajali sa strane i oni konopcima po?eše uspravljati tešku drvenu konstrukciju.
***
Misija se polako bližila kraju. Bilo je to jedinstveno iskustvo koje vrlo vjerojatno više ne?e imati prigodu ponoviti i ta ga je spoznaja ispunjavala tugom. No sa druge strane skori ga je povratak ku?i ispunjavao olakšanjem. Bio je posve iscrpljen i na rubu snaga. Ni maksimalno lu?enje enzima nije više moglo sprije?iti posvemašnji kolaps tijela išaranog modricama i otvorenim ranama iz kojih se krv izlijevala kao iz napukle ba?ve.
Iz razmišljanja ga prene žarenje na desnom boku. Oštri željezni vršak zagrize duboko, sve do jetre i ve? sa slijede?im otkucajem srca krv nagrne na novu ranu. Bol mu na trenutak zamra?i sve pred o?ima i on otpusti posljednje zalihe adrenalina za dlaku izbjegavši nesvjesticu. Nivo acetikolina podigne se do opasnih razina i elektri?ni potencijali me?u neuronima zaiskriše na uzbunu.
Definitivno je bilo kranje vrijeme za odlazak. Uputi signal i brod u orbiti odazva se gotovo trenutno. Iznad njegove glave nebo se iznenada zamra?i a zemlja se pod njim zatrese.
?Zbogom? - pomisli i otisne se ka svom brodu dok su se rije?i njegovogo doma?ina gubile u urliku vjetra:
?"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"?
***
Oluja se povukla naglo kako je i došla no svijetina se ve? bila razišla pa je zapovjednik procijenio da njihovo daljnje zadržavanje na brdu više nema smisla. Dok je ostatak njegove desetine ve? polako šljapkao nizbrdo prema gradu Visoki baci još jedan pogled ka beživotnom tijelu na križu, potom se zamišljeno okrene svom svog sudrugu koji ga upitno pogleda.
?Vidio sam svakakvih strahota u svom životu ali znaš što me zaista ispunjava jezom??- prozbori napokon.
? Što??- opovrne Niski otiru?i krv sa vrha sulice.
?Taj spokojni smješak na njegovom licu, kao da je pred smrt spoznao nešto što mi nikada ne?emo mo?i.?
Nadam se da ova moja mala SF "blasfemijica" nije povrijedila ni?ije vjerske osje?aje, ako pak jest primite moje iskrene isprike.
