Rat klonovima
Posted: 05 Feb 2009, 00:45
Evo, još jedne priče, nakon duugo. Napisane pomalo iz revolta prema stanju na mom faksu... :x
Rat klonovima
Ove godine je naša tvrtka zabilježila negativno poslovanje.
Prvi put u šest stotina godina otkad postoji, zabilježila je minus. Slučajno, a možda i ne, ove je godine istekao patent zbog kojeg smo isključivo mi proizvodili ljudske klonove. Sasvim slučajno, ove su se godine na tržištu pojavile i druge tvrtke koje su polako (šapnut ću: sigurno i na našu nesreću obećavajuće) proizvodile isti proizvod. Dobro, ne sasvim isti, ali konkurencija je tu. Vidite, moja, tj. naša tvrtka ima šestoljetnu tradiciju proizvodnje klonova, na čemu je dosad jako dobro zarađivala. Klonovi koje kod nas možete kupiti ( još uvijek stignete iskoristiti godišnju akciju “Vi nama jedan, mi Vama sedam!”) su vjerna kopija Modela, jedino i pravo osiguranje ljudskoga života. U poplavi ilegalnih proizvođača i njihovih osakaćenih proizvoda (ne želim niti pričati o degutantim i neprofesionalnim kvarovima na takvim nus-proizvodima) naš je Clon dosada bio prepoznatljiv brand i omiljen proizvod, koji vjerujem, još uvijek možete pronaći na tamnom skrivenom mjestu gotovo svake kuće. To je bilo ime koje je bilo sinonim za ovu vrstu proizvoda.
Međutim, ove godine, kao što rekoh, situacija se promjenila. Na susjednom brdu, niti petsto metara od naše tvornice, početkom prošle godine se izgradila nova tvornica. Ubrzo su po svim okolnim brdima počele nicati slične tvornice, te su visoki crni dimnjaci i velike montažne hale ubrzo ispunjavale pejzaž. Rat je počeo.
Ideja sa kojom je prvi konkurent došao je bila jednostavna (neću reći da se to koda nas već stoljećima pokušavalo uvesti, ali Netko nije htio niti čuti za “herezu šestoljetne tradicije i povjerenja u pouzdan proizvod). Njihovi klonovi će biti drugačiji. Njihovi klonovi će imati osobine koji modeli nisu imali, naručitelji će imati mogućnost specificirati promjene koje žele na klonu u odnosu na model, moći će ih sami urediti, odrediti kakva će mu biti boja i stil kose, boja očiju, osobnost, kako će biti građen. Jednostavno, reći ćete. Revolucija, odgovoriti ću Vam. Revolucija za naručitelje, revolucija za modele, revolucija za našu bilancu stanja. Koja se okrenula naglavačke.
Prvi konkurent je sa proizvodnjom počeo odmah prvi dan ove godine (iako bih stavio ruku u vatru da su napravili nekoliko “generalnih proba” nešto ranije). Marketing im je bio agresivan, izravan, i moram li reći, na naš račun. Tužili smo, naravno, dobili parnicu, oni publicitet.
Sjećam se kada su isporučili prvu pošiljku. Ja i Pročelnik smo dalekozorom škicali njihove tajnice, i između ostalog svjedočili prvoj pošiljci Marketu-Za-Sve. I nije bila malena. Nismo se niti okrenuli, a nebo iznad drugih brda se kupalo u crnom dimu iz vitkih dimnjaka.
Ni mi nismo sjedili skrštenih ruku. Angažirali smo razne stručnjake za marketing, najskuplje PR agente, pregovarače sa trgovinama, povlačili smo i neke nepopularne poteze, pozivali se na stara dugovanja i poznanstva. Unutar tvrtke smo se koncentrirali na poboljšanje proizvoda i ispravljanje nekih sitnih greškica (nitko nije savršen). No istraživanja su bila skupa, troškovi su uskoro postali preveliki i mi smo se gušili, trzajući se poput klona predugo zatvorenog u Maternici. Ukratko, propadali smo. Pokušali smo sve, neki su čak ispipavali mogućnost “proširenja asortimana”, iliti proizvodnju modificiranih Clonova. Potajno se čak smislilo i naziv serije - JaSam, i slogan - “Ja Sam drugačiji. Svaki dan.” No, gazde nisu htjele niti čuti.
Ono što smo nudili je bilo najbolje na tržištu, najbolji identičan klon. Ali to su nudili i oni. Nudili su sve što možete poželjeti: nudili su vjernu kopiju - ili “Vašu sliku”, koju ste mogli “Sami naslikati”, nudili su natprosječnu inteligenciju, umjetničku, sportsku, političku i ine nadarenosti. Nudili su seksualna opredjeljenja, vještine, visine, težine, vitalnost, ej, nudili su spol, a mi smo nudili…ništa. Naša se polica za predbilježavanje (već šesto godina najduža i u isto vrijeme najpopunjenija i najpraznija u Marketu-Za-Sve) svela na dva metra reklamne simulacije, utopljene u bezbrojnim svjetlucavim različitim modelima i varijantama novih proizvođača.
Dok pišem ovo, sjedim sa Pročelnikom u kafiću tvrtke (to nam je sada kancelarija) i ispijam već trinaesti viski. Naš dimnjak se više ne dimi, gledam ga kroz prozor, vrh mu se izgubio među silnim bijelim oblacima. Gledam vani kroz prozor, u tajnicu i sistemskog inženjera kako sa cigarom u ruci praznih pogleda šaraju po okolnim brdima. Gledam u čistačicu, već po peti put danas čisti prašinu sa pulta - jadnica ne zna što bi sa sobom. Gledam u srušene montažne zidove tvornice kako leže po padinama, oviha dana bi Reciklatura trebala doći po njih. Pogasili smo 90% strojeva i kapaciteta, otpustili isto toliko radnika koji su, moram li reći, zaposlenje našli po okolnim brdima. Ne krivim ih, ovdje nemaju što raditi, nema ideje (nema razumijevanja za ideju), nema organizacije (ili želje za reorganizacijom) i na kraju, što mi je posebno žao, nema budućnosti.
Neznam za ovih četvoro, ali mislim da je ovaj klon mene ujedno i moj posljednji.
Rat klonovima
Ove godine je naša tvrtka zabilježila negativno poslovanje.
Prvi put u šest stotina godina otkad postoji, zabilježila je minus. Slučajno, a možda i ne, ove je godine istekao patent zbog kojeg smo isključivo mi proizvodili ljudske klonove. Sasvim slučajno, ove su se godine na tržištu pojavile i druge tvrtke koje su polako (šapnut ću: sigurno i na našu nesreću obećavajuće) proizvodile isti proizvod. Dobro, ne sasvim isti, ali konkurencija je tu. Vidite, moja, tj. naša tvrtka ima šestoljetnu tradiciju proizvodnje klonova, na čemu je dosad jako dobro zarađivala. Klonovi koje kod nas možete kupiti ( još uvijek stignete iskoristiti godišnju akciju “Vi nama jedan, mi Vama sedam!”) su vjerna kopija Modela, jedino i pravo osiguranje ljudskoga života. U poplavi ilegalnih proizvođača i njihovih osakaćenih proizvoda (ne želim niti pričati o degutantim i neprofesionalnim kvarovima na takvim nus-proizvodima) naš je Clon dosada bio prepoznatljiv brand i omiljen proizvod, koji vjerujem, još uvijek možete pronaći na tamnom skrivenom mjestu gotovo svake kuće. To je bilo ime koje je bilo sinonim za ovu vrstu proizvoda.
Međutim, ove godine, kao što rekoh, situacija se promjenila. Na susjednom brdu, niti petsto metara od naše tvornice, početkom prošle godine se izgradila nova tvornica. Ubrzo su po svim okolnim brdima počele nicati slične tvornice, te su visoki crni dimnjaci i velike montažne hale ubrzo ispunjavale pejzaž. Rat je počeo.
Ideja sa kojom je prvi konkurent došao je bila jednostavna (neću reći da se to koda nas već stoljećima pokušavalo uvesti, ali Netko nije htio niti čuti za “herezu šestoljetne tradicije i povjerenja u pouzdan proizvod). Njihovi klonovi će biti drugačiji. Njihovi klonovi će imati osobine koji modeli nisu imali, naručitelji će imati mogućnost specificirati promjene koje žele na klonu u odnosu na model, moći će ih sami urediti, odrediti kakva će mu biti boja i stil kose, boja očiju, osobnost, kako će biti građen. Jednostavno, reći ćete. Revolucija, odgovoriti ću Vam. Revolucija za naručitelje, revolucija za modele, revolucija za našu bilancu stanja. Koja se okrenula naglavačke.
Prvi konkurent je sa proizvodnjom počeo odmah prvi dan ove godine (iako bih stavio ruku u vatru da su napravili nekoliko “generalnih proba” nešto ranije). Marketing im je bio agresivan, izravan, i moram li reći, na naš račun. Tužili smo, naravno, dobili parnicu, oni publicitet.
Sjećam se kada su isporučili prvu pošiljku. Ja i Pročelnik smo dalekozorom škicali njihove tajnice, i između ostalog svjedočili prvoj pošiljci Marketu-Za-Sve. I nije bila malena. Nismo se niti okrenuli, a nebo iznad drugih brda se kupalo u crnom dimu iz vitkih dimnjaka.
Ni mi nismo sjedili skrštenih ruku. Angažirali smo razne stručnjake za marketing, najskuplje PR agente, pregovarače sa trgovinama, povlačili smo i neke nepopularne poteze, pozivali se na stara dugovanja i poznanstva. Unutar tvrtke smo se koncentrirali na poboljšanje proizvoda i ispravljanje nekih sitnih greškica (nitko nije savršen). No istraživanja su bila skupa, troškovi su uskoro postali preveliki i mi smo se gušili, trzajući se poput klona predugo zatvorenog u Maternici. Ukratko, propadali smo. Pokušali smo sve, neki su čak ispipavali mogućnost “proširenja asortimana”, iliti proizvodnju modificiranih Clonova. Potajno se čak smislilo i naziv serije - JaSam, i slogan - “Ja Sam drugačiji. Svaki dan.” No, gazde nisu htjele niti čuti.
Ono što smo nudili je bilo najbolje na tržištu, najbolji identičan klon. Ali to su nudili i oni. Nudili su sve što možete poželjeti: nudili su vjernu kopiju - ili “Vašu sliku”, koju ste mogli “Sami naslikati”, nudili su natprosječnu inteligenciju, umjetničku, sportsku, političku i ine nadarenosti. Nudili su seksualna opredjeljenja, vještine, visine, težine, vitalnost, ej, nudili su spol, a mi smo nudili…ništa. Naša se polica za predbilježavanje (već šesto godina najduža i u isto vrijeme najpopunjenija i najpraznija u Marketu-Za-Sve) svela na dva metra reklamne simulacije, utopljene u bezbrojnim svjetlucavim različitim modelima i varijantama novih proizvođača.
Dok pišem ovo, sjedim sa Pročelnikom u kafiću tvrtke (to nam je sada kancelarija) i ispijam već trinaesti viski. Naš dimnjak se više ne dimi, gledam ga kroz prozor, vrh mu se izgubio među silnim bijelim oblacima. Gledam vani kroz prozor, u tajnicu i sistemskog inženjera kako sa cigarom u ruci praznih pogleda šaraju po okolnim brdima. Gledam u čistačicu, već po peti put danas čisti prašinu sa pulta - jadnica ne zna što bi sa sobom. Gledam u srušene montažne zidove tvornice kako leže po padinama, oviha dana bi Reciklatura trebala doći po njih. Pogasili smo 90% strojeva i kapaciteta, otpustili isto toliko radnika koji su, moram li reći, zaposlenje našli po okolnim brdima. Ne krivim ih, ovdje nemaju što raditi, nema ideje (nema razumijevanja za ideju), nema organizacije (ili želje za reorganizacijom) i na kraju, što mi je posebno žao, nema budućnosti.
Neznam za ovih četvoro, ali mislim da je ovaj klon mene ujedno i moj posljednji.