Poduzetnički pothvat
Posted: 04 Jan 2009, 23:57
Prva priča koju sam ikad napisala, a pišem svega mjesec i pol dana Svaka kritika, pozitivna ili negativa, je dobrodošla.
Poduzetnički pothvat
Bila je godina 3013.
Tog maglovitog jutra Štef je, još vidno mamuran, izašao iz svoje kuće u malom zagorskom selu Pripizdina. Vidljivo ljut zbog hladnoće, par puta je izgovorio nešto što bi moglo ličiti na psovke:
- Jebal ti Bog mater! Kak je denes vani zima!- bjesnio je u magli.
- Dobre jutre, sused!- pozdravio ga je prvi susjed koji je baš tada prolazio pored njegove kuće.
- Koj peš na plac?- pitao je susjed Štefa.
- Juter, sused! Pak normalne da pem na plac denes. Em koj ti ne znaš da je denes puni mesec? Jedini dan za iti na plac.-
- Joj, em ti ja te se znam. Eh sused, težek je život. Vidime se v birtiji poslje na jene rakije?-
- Normalne sused, normalne.- odvrati Štef.
Susjed je otišao, a Štef je uz gunđanje skinuo deku sa svojeg broda. Otvorio je kupolu s namjerom da krene dok je vrijeme još povoljno. Tada se sjeti, okrene prema kući i zadere:
- Bara, e si mi spravila gablec?! I krnister vina?!-
Na to Bara sva ljuta izlazi iz kuće i nosi gablec i karnister bijelog vina.
- E si mi zela onega dobrega vina? Zadnji put si mi spakovala vražji susedov kiseliš, vrag te stvoril!-
- Jesem, jesem. No Štef, daj se smiri, nemreš vozit tak srdit. Buš se zabušil v koji asterojid.-
- Joj, Bara, jebal te vrag, koj ti znaš kaj su to asterojiti. Si igdar vidla koji? Nisi! E onda muči!-
- Štefek dragi na ti taj gablec i vine i pazi kak voziš i molim te ko Boga naj piti dok voziš.-
- Muči Bara!- odgovori Štef i zatvori kupolu broda.-
Jednim okretom ključa mašina u brodu je zabrujala i letjelica je poletjela prema nebu.
Štef je bio vrsni trgovac, ali zbog recesije mu je biznis išao sve lošije. Prodavao je sve što se prodati moglo, ali je kupaca bilo sve manje.
Njegov unuk iz grada je jednom došao u posjetu i predložio mu da promjeni strategiju. Štef nije znao o čemu ovaj trabunja, ali nije htio ispasti glup pa se pravio da sve zna. Čim je unuk otišao, na Internetu je pronašao predavanja neke profesorice s Ekonomskog fakulteta. Nakon pomnog čitanja zaključio je da mora pronaći nova tržišta.
Razmišljao je o svojoj novoj strategiji i tog jutra, dok je svojom letjelicom jednosjedom probijao Zemljinu atmosferu.
- Najti nove kupce…svi živi trabunjaju o tome…ko da je to tak lehke. Ovi vražji supermarketi su niknuli na vsakomu naseljivomu planetu h krugu pet svjetlosnih godin.– razmišljao je Štef o situaciji na tržištu.
- Evo ga na, još jeden dućan na Marsu!- komentirao je na glas kada je prolazio pored ogromne reklame za najnoviji M Market na Marsu.- 90% udjela na tržištu v tri kvadranta, jebal im vrag mater da im jebal.-
Pijuckao je vino iz krnistera i vozio prema uobičajenoj trgovačkoj ruti: od Marsa preko Plutona i novog planeta Griku u sazviježđu Orion, pa sve do planeta Pyrido u C kvadrantu. To je bila zadnja postaja- zadnji istraženi i naseljeni planet prije početka D kvadranta. Uz svaki gutljaj vina sve mu se više činilo da je pojam internacionalizacije tržišta, kakvog su znali njegov pradjed i prapradjed, izgubio svoj prvotni smisao. Išao je tako od planeta do planeta ali bez uspjeha.
Pored planeta Pyrido ponestalo mu vina, pa je otišao u jedan od supermarketa po zalihu. Dok je stajao u redu za blagajnu s krnistrom od 5 litara u ruci, pogled mu zapne na naslovu reizdanja knjige nekog davno umrlog profesora Zoltana. Naslov knjige glasi: «Ni Bog ti neće pomoći ako si sam ne pomogneš prije toga!» Uzeo je knjigu u ruku i pogledao prvo sliku:
- Uh, Bogte, koji odvratni čovek. Taj ziher nije nigdar ševil.- nakon toga je pogledao godinu prvog izdanja: 2008. godina.
- Ma te je stare ke Bibilija! Kaj bum si s tim pomogel.- pomisli i baci knjigu nazad na policu.
Vratio se s vinom u letjelicu i krenuo prema Zemlji. Vozeći i pijući u isto vrijeme, vrtio je stalno svoju muku i onaj prokleti naslov knjige u glavi. Sinulo mu je da bi mogao pronaći nove kupce u D kvadrantu.
- Samo što tamo još nikad nitko nije bio.- pomisli.
Da li od vina ili jada ili od svega pomalo, počela mu se ta ideja sve više sviđati.
- Ovak i onak nemam kaj zgubit.- pomisli.
Tad se sjetio svoje ljubljene žene Barbare od milja zvane Bara. Sjetio se njenog velikog trbuha i sisa koje su visjele do koljena. Sjetio se njenog mirisa po svinjcu i zadaha od vina, te uvijek rumenih obraza. Čak se sjetio i njenih crnih brčića iznad gornje usne. Zatim se sjetio zadnji put kad su vodili ljubav. Ali se jebeno nije mogao sjetiti koje je to godine bilo! A onda se sjetio njihovog zadnjeg razgovora i zaključio:
- Bome, nemam kaj zgubit!- i okrenuo letjelicu nazad i punim gasom krenuo prema D kvadrantu.
Vozio se tako dosta dugo punim gasom naprijed, ali nigdje žive duše. Pomislio je kako su one priče o strahotama u D kvadrantu čista glupost. Popio si je još malo vina.
Nakon pola sata vožnje ugledao je malenu svjetlost daleko ispred. Otpio je opet gutljaj vina i stisnuo gas jače maštajući o dobroj prodaji. Svjetlost mu se sve više približavala. Nakon deset minuta vožnje došao je dovoljno blizu da vidi o čemu se radi. Prema njemu se sporo kretao veliki oktaedar, jedno deset puta veći od njegovog jednosjeda. Bio je crn i sa svake strane je imao hrpu prozora koji su davali tamnoplavi odsjaj.
- He, he, bilo bu penez!- pomisli zadovoljno trljajući ruke.
Pun entuzijazma poslao je pozdravnu poruku na pripitoj kajkavštini. Odjednom se oktaedar počeo približavati i poslao je čudnu tamnoplavu zraku u smjeru Štefa. Štef se prvo skoro usrao od straha i počeo u sebi psovati svoj mozak, sreću, državu, glupu ženu i ovo vino što su ga natjerali da sad tu pogine. Ali je tada primijetio, da su ga htjeli ubiti da ne bi bio više živ, pa zaključi da žele sklopiti posao s njim i pošalje im još jednu poruku. Odgovor je došao brzo:
- Welcome to the Octane space, we are Octanes. Please, lower your shields (if you have one) and prepare for the assimilation process. Thank you for the cooperation.-
Štef je gledao u čudu i preklinjao dan kada je za izborni predmet u školi uzeo njemački jezik. Poslao im je još jednu poruku koja je bila sastavljena od niza upitnika.
Tada je zastavnik na oktaedaru primio poruku punu upitnika i obratio se nadležnome telepatski:
- 126897, ovaj ili je glup ili pijan ili oboje.- reče.
- 001568 kako to misliš?- odvrati ovaj.
- Pa na našu poruku o asimilaciji on nama pošalje upitnike!-
126897 je došao do konzole, pogledao informacije i okrenuo se prema 001568:
- Jeb'o te Isus glupi u tri svemirske galaksije, koliko ti puta moram reći da uključiš program za prevođenje!?! Zar ne vidiš da onaj tupan u jednosjedu ne zna engleski? Je l' je tebi možda ikad palo na pamet da ne znaju svi Zemljani engleski?!- telepatski se izderao 126897 tako da su ga svi pripadnici Oktana mogli čuti. Tada je pomislio da bi to bolje zvučalo kada bi se zaista derao.
001568 je tada uključio program za prevođenje i ponovno poslao onu poruku.
Za to vrijeme Štef je nestrpljivo čekao odgovor. Pip- Imaš poruku!– čuo se glas u letjelici. Štef je brzo stisnuo onaj mali gumb na kojem je strelica udesno (nikad nije naučio da se to zove «play») i preslušao poruku:
- Dobro došli u Oktan svemir, mi smo Oktanci. Molimo spustite štitove (ako ih imate) i pripremite se za proces asimilacije. Zahvaljujemo na suradnji.- glasila je poruka.
- Koj?- odvrati Štef i onda se sjeti da to nije sinkrona komunikacija.
Opet im Štef pošalje poruku punu upitnika. Na to je 126897 pobjesnio. Naredio je da mu pošalju glasovnu definiciju asimilacije na kajkavskom. Štef je ubrzo dobio odgovor:
- Asimilacija je proces v kojemu jena društvena skupina (h ovomu slučaju ti), v kontaktu z drugom skupinom (h ovomu slučaju mi) gubi sebe i nestaje h drugoj skupini. Čestitamo, postal buš Oktanac!- glasila je poruka.
U tom trenu je oktaedar uključio svoju zraku i počeo vući Štefovu letjelicu u svoj hangar. Štef je još bio u šoku od poruke.
U hangaru je Štef dobio pristojan doček. 126897 ga je pozdravio na kajkavskom i izrazio radost što će Štef postati dio zajednice. Štef je samo zabezeknuto gledao u njih. U ruci je još čvrsto držao svoj, sad već napola prazan, krnister. 126897 ga je zamolio da priđe i podvrgne se postupku asimilacije. Štef se sjetio definicije i glasno uzviknuo:
- Ja ne morem biti Oktanac! Ljen sem ke guzica! Još k tomu sem tak moker znutra da mi buju svi željezni djelovi pohrđaveli!-
Počeo je hodati unatrag. Na to je 126897, zajedno s 001568 i 012564, krenuo prema njemu. Štef, koji je bio pijan kao guzica, popiknuo se i u trenutku kada su ga ovi namjeravali ščepati, prolio je onaj zagorski kiseliš po njima. Oni su pod utjecajem kiseline iz vina stali isti tren. Hrđa se počela širiti i nagrizati im prvo metalne dijelove a zatim i nanorobote u mozgu. 126897, koji je posjedovao u svojoj memoriji kod za samouništenje, pod utjecajem kiseline ga je poslao telepatski svim pripadnicima Oktana. Istog trena su mu sunarodnjaci počeli padati mrtvi diljem D kvadranta i šire.
Štef se pridigao i poslao dasku, preko koje je pao, u tri krasne pičke materine. Kad mu se vid malo izoštrio primijetio je da su svi mrtvi. Nije htio gubiti vrijeme, pa je brzo natrpao u svoju letjelicu nešto Oktanske tehnologije i zadovoljan krenuo kući. Znao je da će to moći prodati za veliku lovu.
Kada se vratio na Zemlju kupio je veći brod i ponovno otišao u D kvadrant, unajmio neke pomoćnike da mu pomognu skupiti svu Oktansku tehnologiju i dao izgraditi svemirsku postaju kako bi otvorio podružnice svojeg velikog biznisa. Bari je dao, u zamjenu za slobodu, jedan Oktanski oktaedar.
Potražnja za njegovom robom je rasla sve više i iako je nehotice pobio sve potencijalne kupce u D kvadrantu, uspio je naći nova tržišta za svoju robu. I naravno, zaboravio se naći na rakiji sa susjedom.
Poduzetnički pothvat
Bila je godina 3013.
Tog maglovitog jutra Štef je, još vidno mamuran, izašao iz svoje kuće u malom zagorskom selu Pripizdina. Vidljivo ljut zbog hladnoće, par puta je izgovorio nešto što bi moglo ličiti na psovke:
- Jebal ti Bog mater! Kak je denes vani zima!- bjesnio je u magli.
- Dobre jutre, sused!- pozdravio ga je prvi susjed koji je baš tada prolazio pored njegove kuće.
- Koj peš na plac?- pitao je susjed Štefa.
- Juter, sused! Pak normalne da pem na plac denes. Em koj ti ne znaš da je denes puni mesec? Jedini dan za iti na plac.-
- Joj, em ti ja te se znam. Eh sused, težek je život. Vidime se v birtiji poslje na jene rakije?-
- Normalne sused, normalne.- odvrati Štef.
Susjed je otišao, a Štef je uz gunđanje skinuo deku sa svojeg broda. Otvorio je kupolu s namjerom da krene dok je vrijeme još povoljno. Tada se sjeti, okrene prema kući i zadere:
- Bara, e si mi spravila gablec?! I krnister vina?!-
Na to Bara sva ljuta izlazi iz kuće i nosi gablec i karnister bijelog vina.
- E si mi zela onega dobrega vina? Zadnji put si mi spakovala vražji susedov kiseliš, vrag te stvoril!-
- Jesem, jesem. No Štef, daj se smiri, nemreš vozit tak srdit. Buš se zabušil v koji asterojid.-
- Joj, Bara, jebal te vrag, koj ti znaš kaj su to asterojiti. Si igdar vidla koji? Nisi! E onda muči!-
- Štefek dragi na ti taj gablec i vine i pazi kak voziš i molim te ko Boga naj piti dok voziš.-
- Muči Bara!- odgovori Štef i zatvori kupolu broda.-
Jednim okretom ključa mašina u brodu je zabrujala i letjelica je poletjela prema nebu.
Štef je bio vrsni trgovac, ali zbog recesije mu je biznis išao sve lošije. Prodavao je sve što se prodati moglo, ali je kupaca bilo sve manje.
Njegov unuk iz grada je jednom došao u posjetu i predložio mu da promjeni strategiju. Štef nije znao o čemu ovaj trabunja, ali nije htio ispasti glup pa se pravio da sve zna. Čim je unuk otišao, na Internetu je pronašao predavanja neke profesorice s Ekonomskog fakulteta. Nakon pomnog čitanja zaključio je da mora pronaći nova tržišta.
Razmišljao je o svojoj novoj strategiji i tog jutra, dok je svojom letjelicom jednosjedom probijao Zemljinu atmosferu.
- Najti nove kupce…svi živi trabunjaju o tome…ko da je to tak lehke. Ovi vražji supermarketi su niknuli na vsakomu naseljivomu planetu h krugu pet svjetlosnih godin.– razmišljao je Štef o situaciji na tržištu.
- Evo ga na, još jeden dućan na Marsu!- komentirao je na glas kada je prolazio pored ogromne reklame za najnoviji M Market na Marsu.- 90% udjela na tržištu v tri kvadranta, jebal im vrag mater da im jebal.-
Pijuckao je vino iz krnistera i vozio prema uobičajenoj trgovačkoj ruti: od Marsa preko Plutona i novog planeta Griku u sazviježđu Orion, pa sve do planeta Pyrido u C kvadrantu. To je bila zadnja postaja- zadnji istraženi i naseljeni planet prije početka D kvadranta. Uz svaki gutljaj vina sve mu se više činilo da je pojam internacionalizacije tržišta, kakvog su znali njegov pradjed i prapradjed, izgubio svoj prvotni smisao. Išao je tako od planeta do planeta ali bez uspjeha.
Pored planeta Pyrido ponestalo mu vina, pa je otišao u jedan od supermarketa po zalihu. Dok je stajao u redu za blagajnu s krnistrom od 5 litara u ruci, pogled mu zapne na naslovu reizdanja knjige nekog davno umrlog profesora Zoltana. Naslov knjige glasi: «Ni Bog ti neće pomoći ako si sam ne pomogneš prije toga!» Uzeo je knjigu u ruku i pogledao prvo sliku:
- Uh, Bogte, koji odvratni čovek. Taj ziher nije nigdar ševil.- nakon toga je pogledao godinu prvog izdanja: 2008. godina.
- Ma te je stare ke Bibilija! Kaj bum si s tim pomogel.- pomisli i baci knjigu nazad na policu.
Vratio se s vinom u letjelicu i krenuo prema Zemlji. Vozeći i pijući u isto vrijeme, vrtio je stalno svoju muku i onaj prokleti naslov knjige u glavi. Sinulo mu je da bi mogao pronaći nove kupce u D kvadrantu.
- Samo što tamo još nikad nitko nije bio.- pomisli.
Da li od vina ili jada ili od svega pomalo, počela mu se ta ideja sve više sviđati.
- Ovak i onak nemam kaj zgubit.- pomisli.
Tad se sjetio svoje ljubljene žene Barbare od milja zvane Bara. Sjetio se njenog velikog trbuha i sisa koje su visjele do koljena. Sjetio se njenog mirisa po svinjcu i zadaha od vina, te uvijek rumenih obraza. Čak se sjetio i njenih crnih brčića iznad gornje usne. Zatim se sjetio zadnji put kad su vodili ljubav. Ali se jebeno nije mogao sjetiti koje je to godine bilo! A onda se sjetio njihovog zadnjeg razgovora i zaključio:
- Bome, nemam kaj zgubit!- i okrenuo letjelicu nazad i punim gasom krenuo prema D kvadrantu.
Vozio se tako dosta dugo punim gasom naprijed, ali nigdje žive duše. Pomislio je kako su one priče o strahotama u D kvadrantu čista glupost. Popio si je još malo vina.
Nakon pola sata vožnje ugledao je malenu svjetlost daleko ispred. Otpio je opet gutljaj vina i stisnuo gas jače maštajući o dobroj prodaji. Svjetlost mu se sve više približavala. Nakon deset minuta vožnje došao je dovoljno blizu da vidi o čemu se radi. Prema njemu se sporo kretao veliki oktaedar, jedno deset puta veći od njegovog jednosjeda. Bio je crn i sa svake strane je imao hrpu prozora koji su davali tamnoplavi odsjaj.
- He, he, bilo bu penez!- pomisli zadovoljno trljajući ruke.
Pun entuzijazma poslao je pozdravnu poruku na pripitoj kajkavštini. Odjednom se oktaedar počeo približavati i poslao je čudnu tamnoplavu zraku u smjeru Štefa. Štef se prvo skoro usrao od straha i počeo u sebi psovati svoj mozak, sreću, državu, glupu ženu i ovo vino što su ga natjerali da sad tu pogine. Ali je tada primijetio, da su ga htjeli ubiti da ne bi bio više živ, pa zaključi da žele sklopiti posao s njim i pošalje im još jednu poruku. Odgovor je došao brzo:
- Welcome to the Octane space, we are Octanes. Please, lower your shields (if you have one) and prepare for the assimilation process. Thank you for the cooperation.-
Štef je gledao u čudu i preklinjao dan kada je za izborni predmet u školi uzeo njemački jezik. Poslao im je još jednu poruku koja je bila sastavljena od niza upitnika.
Tada je zastavnik na oktaedaru primio poruku punu upitnika i obratio se nadležnome telepatski:
- 126897, ovaj ili je glup ili pijan ili oboje.- reče.
- 001568 kako to misliš?- odvrati ovaj.
- Pa na našu poruku o asimilaciji on nama pošalje upitnike!-
126897 je došao do konzole, pogledao informacije i okrenuo se prema 001568:
- Jeb'o te Isus glupi u tri svemirske galaksije, koliko ti puta moram reći da uključiš program za prevođenje!?! Zar ne vidiš da onaj tupan u jednosjedu ne zna engleski? Je l' je tebi možda ikad palo na pamet da ne znaju svi Zemljani engleski?!- telepatski se izderao 126897 tako da su ga svi pripadnici Oktana mogli čuti. Tada je pomislio da bi to bolje zvučalo kada bi se zaista derao.
001568 je tada uključio program za prevođenje i ponovno poslao onu poruku.
Za to vrijeme Štef je nestrpljivo čekao odgovor. Pip- Imaš poruku!– čuo se glas u letjelici. Štef je brzo stisnuo onaj mali gumb na kojem je strelica udesno (nikad nije naučio da se to zove «play») i preslušao poruku:
- Dobro došli u Oktan svemir, mi smo Oktanci. Molimo spustite štitove (ako ih imate) i pripremite se za proces asimilacije. Zahvaljujemo na suradnji.- glasila je poruka.
- Koj?- odvrati Štef i onda se sjeti da to nije sinkrona komunikacija.
Opet im Štef pošalje poruku punu upitnika. Na to je 126897 pobjesnio. Naredio je da mu pošalju glasovnu definiciju asimilacije na kajkavskom. Štef je ubrzo dobio odgovor:
- Asimilacija je proces v kojemu jena društvena skupina (h ovomu slučaju ti), v kontaktu z drugom skupinom (h ovomu slučaju mi) gubi sebe i nestaje h drugoj skupini. Čestitamo, postal buš Oktanac!- glasila je poruka.
U tom trenu je oktaedar uključio svoju zraku i počeo vući Štefovu letjelicu u svoj hangar. Štef je još bio u šoku od poruke.
U hangaru je Štef dobio pristojan doček. 126897 ga je pozdravio na kajkavskom i izrazio radost što će Štef postati dio zajednice. Štef je samo zabezeknuto gledao u njih. U ruci je još čvrsto držao svoj, sad već napola prazan, krnister. 126897 ga je zamolio da priđe i podvrgne se postupku asimilacije. Štef se sjetio definicije i glasno uzviknuo:
- Ja ne morem biti Oktanac! Ljen sem ke guzica! Još k tomu sem tak moker znutra da mi buju svi željezni djelovi pohrđaveli!-
Počeo je hodati unatrag. Na to je 126897, zajedno s 001568 i 012564, krenuo prema njemu. Štef, koji je bio pijan kao guzica, popiknuo se i u trenutku kada su ga ovi namjeravali ščepati, prolio je onaj zagorski kiseliš po njima. Oni su pod utjecajem kiseline iz vina stali isti tren. Hrđa se počela širiti i nagrizati im prvo metalne dijelove a zatim i nanorobote u mozgu. 126897, koji je posjedovao u svojoj memoriji kod za samouništenje, pod utjecajem kiseline ga je poslao telepatski svim pripadnicima Oktana. Istog trena su mu sunarodnjaci počeli padati mrtvi diljem D kvadranta i šire.
Štef se pridigao i poslao dasku, preko koje je pao, u tri krasne pičke materine. Kad mu se vid malo izoštrio primijetio je da su svi mrtvi. Nije htio gubiti vrijeme, pa je brzo natrpao u svoju letjelicu nešto Oktanske tehnologije i zadovoljan krenuo kući. Znao je da će to moći prodati za veliku lovu.
Kada se vratio na Zemlju kupio je veći brod i ponovno otišao u D kvadrant, unajmio neke pomoćnike da mu pomognu skupiti svu Oktansku tehnologiju i dao izgraditi svemirsku postaju kako bi otvorio podružnice svojeg velikog biznisa. Bari je dao, u zamjenu za slobodu, jedan Oktanski oktaedar.
Potražnja za njegovom robom je rasla sve više i iako je nehotice pobio sve potencijalne kupce u D kvadrantu, uspio je naći nova tržišta za svoju robu. I naravno, zaboravio se naći na rakiji sa susjedom.