Program

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Program

Unread post by buco » 14 Nov 2008, 17:05

Evo da malo uneredim ovi vaš "krativni nered" jednom pričom. :D

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Program

«Ipak su to mogli malo bolje riješiti. Pogledaj kako im je to loše dizajnirano!»
«Vidim. Oni s tim misle ići naprijed, otkrivati nove svjetove?! Nije ni čudo što se još gotovo nisu ni makli iz svog sustava!»
«Hoćemo li mu malo pomoći? Zanima me hoće li shvatiti da to nije ono što on misli?»
«Nije ti loša ideja! Malo ćemo prepraviti te zbrkane veze i tu jezgru.»
«Kako si rekao da oni to nazivaju?»
«Mikroračunalo, tako nekako… »

Tomislav je stajao kraj razvojne ploče svog novog projekta i razmišljao kako da razriješi taj gotovo nerazrješiv problem sa algoritmom deskripcije.
Zamišljeno je gledao u stol i razmišljao.
«Ne znam zašto su mi dali to malo i sporo mikroračunalo kad znaju da ono nije za to? Bit će da me vjerojatno testiraju, 'najvažnija je dobra ideja', tako mi je rekao njihov vođa projekta.»

Uskoro je sjeo na stolicu pored računala i nedugo zatim je pokušavao osmisliti algoritam koji bi riješio taj problem.
Ustajao se deset puta od stola, šetao po kući i vračao nazad do računala na kojem je pisao program, ali svaki bi put počinjao iznova.
Osjećao je da to baš i nije ono što bi trebalo. Nikako da mu dođe prava ideja na pamet.
«Ah ništa! Morati ću to ostaviti za sutra. Valjda će sutra biti bolje, još to pa gotovo. Ne smijem dozvoliti da me predugo čekaju, pomisliti će da i nisam baš za to i neće me uzeti u projekt.»
Pošto je već padala večer Tomislav je izašao van da se opusti i zabavi s društvom, a već je i osjećao umor od rada na tom 'test projektu'.

«Jesi li prospojio veze? Gledaj kako im je to sve skupa čudno poslagano?»
«Da, izgleda da tu fali još samo jedan dio programa a mislim da znam i što.»
«Ti stvarno želiš da mu pomognemo?»
«Da. Zar ti misliš da ne bismo trebali? Usput ćemo malo bolje vidjeti kako to oni funkcioniraju a ne samo ovi sklopovi koje prave.»
«Uredu, nemam ništa protiv, znaš da nemamo previše vremena. Neće nas previše čekati a imamo i drugog posla.»
«Sjetio sam se. Sinoć kad sam otišao da vidim kako oni razmišljaju dok miruju, oni to zovu san, na vratima ulaza njegovog stana bila je jedna žena. Valjda sam dobro proučio njihove osnove? Sve mi se činilo kao da mu je do nje stalo. Neobično, jeli tako?»
«Da, je. Baš su čudni Izgleda da imaju paralelne svjetove u kojima žive? No pustimo sad to, time se drugi bave, nego što si smislio?»
«Moramo mu pomoći da to malo brže napravi, jeli ti jasno kako?»
«Da, dobar plan!»

Tomislav se neuobičajeno rano vratio kući iz kafića u kojem je bio. Nije mogao nikako da izbaci iz glave problem koji ga je mučio. Jasno mu je bilo da to mora riješiti makar cijelu noć sjedio i razmišljao. To je jednostavno bilo jače od njega.
Prijatelji su mu se bili čudili jer je ionako dan kad se ostaje duže, no to ga nije zanimalo.

Uključio je računalo, sjeo za stolicu i gledao u zaslon. Glavu je naslonio na dlan lijeve ruke i pokušavao nešto smisliti oko toga algoritma koji je morao napisati.
Kao za inat stalo su mu se vrtjele iste zamisli, ništa novo , ništa drugačije…
Već je mislio odustati no to ga je odmah i prošlo te se vraćao nazad. Gotovo dva sata su prošla a on se samo ustajalo i vraćao, šetao po sobi, odlazio do kuhinje i natrag. Jednostavno ga ne ide i gotovo.

«Mislim da je vrijeme da krenem, pričekaj me, moram mu pomoći.»
«Požuri samo, već su zvali i pitali kad se vraćamo!»

Na vratima stana začulo se zvono. Tomislav se trgnuo iz svojih misli koje nisu vodile rješenju njegovog problema.
«Tko je sad?! Mora da su to prijatelji, sigurno, sad je vrijeme za onaj pravi izlazak. Bilo bi najbolje da sa njima iziđem i da sve to zaboravim. Biti će još projekata.»
Ustao se sa stolice i otišao da otvori vrata. Otvorivši vrata stana gotovo se ukočio od čuda, zbunjenosti… Zapravo nevjerice.
Na vratima je stajala djevojka koju je vidio neko večer u baru. Od kad ju je vidio nikako je nije mogao izbaciti iz glave, stalno mu se vrtjela po glavi. Svraćao je on slijedećih dana u onaj bar ali je tamo nije bilo, kao da je nestala.

«Dobro večer! Jeli slobodno?» upita ga djevojka.
«Ja, da… Izvolite! Nego… Uh, malo ste me zbunili.»
«Vidim da ste malo zbunjeni.» reče djevojka i uđe u stan.
Pošla je pravo prema njegovoj sobi gdje je radio. Onako zbunjen nije ju pitao ni za ime niti mu je jednostavno išta palo napamet je da pita.
No jedna stvar mu nikako nije promakla, djevojaka je bila obučena baš onako kao ono večer kad ju je sanjao, u crnu večernju haljinu.
«Kakva slučajnost, nije moguće da sam kroz san vidio kakvu haljinu ima?!» pomisli on.
Ušavši u sobu djevojka je prišla računalu i upitala Tomislava:
«Vi nešto radite?», zatim je uz osmijeh odmah i nastavila,
«Izvinite ako sam vas prekinula u poslu! Ah da, izgleda da sam se i ja malo smela, Martina!».
Tomislav je došao k sebi, bar malo, te rekao:
«Ne niste me omeli, ionako mi nije večeras išlo, tako valjda dođe. Ja sam Tomislav.»
«Tomislav! Hoćete li mi reći što vam to ne ide, gdje ste to zapeli?»
«To vas zanima, mikroračunala?!»
«Pomalo, da!»
«Sjedite, izvinite mi, što biste popili Martina?»
«Ništa, hvala ionako se žurim.»
«Žurite?! Pa kamo, mislim… Oprostite, vaša stvar.»
«Rekoh sebi, da vidim tog dečka koji me danima čekao u baru. Došla sam samo da se upoznamo, morala sam, toliko vam dugujem.»
«Šteta , mogli smo negdje izaći, do nekog restorana ili već kamo želite.»
«Ima vremena za to, tek smo se upoznali. Nego onaj vaš program, vidim tu na zaslonu, nešto ste pokušavali. Mogu li vam ja pomoći?»
Tomislav je stajao i gledao u Martinu kao da je ona neko čudo. Ponovo se trgnuo iz misli i rekao joj:
«Svakako, pomoć bi mi dobro došla. Vi mora da ste dobri u tome? Kako znate što treba, nije mi jasno?!»
«Vidim što ste pokušali, evo još malo se pa ću to završiti, trebalo bi raditi!»
«Završiti?! Niste ni počeli!»
«Eto gotovo je, možete isprobati vaš novi program, trebalo bi sve raditi kako treba.»

Tomislav je upisao program u mikroračunalo i gle čuda, radi. Više puta je ponovio postupak i sve je bilo uredu.

«Martina vi ste genije! Kako ste to napravili? Morate mi reći, neću vas pustiti dok mi to ne kažete.»
Ona se samo nasmiješila, ustala se sa stolice i rekla:
«Imati ćemo vremena i za to, sad bih zaista morala poći. Znate i sami kako je kad vas društvo čeka?»
«Moramo se vidjeti, gdje budete?» upita je Tomislav dok je ona išla prema vratima stana.
«Znate gdje budem, što me to pitate?! Vidimo se!» reče Martina te izađe iz stana i dok se Tomislav pribrao da joj nešto kaže ona kao da je nestala, nije je više bilo. Gledao je niz stubište ali nikoga nije bilo.

«Na vrijeme si se vratio, upravo su zavali da se vratimo nazad. Zanimljivi su ovi za proučavanje, možda se vratimo ponovo.»
«Znaš da jesu, nije ni trena posumnjao da ono nije ona djevojka. Idemo sad!»

«Kako je samo tako brza?! Idem još jednom vidjeti onaj program, mora da me omamila svojim lijepim tijelom pa mi se priviđalo. Tko bi rekao da će doći baš u onoj haljini do mene, čudno? Kao da su mi se pomiješali san i java. Sve je moguće.» razmišljao je Tomislav dok je išao nazad prema sobi.
Došavši do računala još jednom je provjerio program i sve je bilo uredu. Zapravo nevjerojatno, jer to tako dobro nije moglo raditi nikako. Jednostavno ono računalo tako nešto nije moglo izvesti u tako kratko vrijeme ni po najsavršenijoj zamisli. No ipak je radilo.
Misli je prebacio na tu neobičnu Martinu. Tko bi rekao da se ona tim bavi? Bio je neizmjerno sretan i napokon opušten. Pošto mu je bilo dovoljno uzbuđenja za taj dan a bio je i umoran brzo se pokupio spavati.

Drugo je večer otišao u onaj bar gdje je Martinu prvi put i vidio. Rekla mu je da dođe tamo.
Nakon dužeg čekanja napokon je došla.
Tomislav se čudio kako to da ga nije ni primijetila, ni pozdravila, samo je prošla kao da ga ne pozna. Jedino što je bacila kratak pogled prema njemu i to je sve.
«Što joj je večeras, ponaša se kao da me ne pozna? Valjda je nisam nečim uvrijedio. Možda joj više nisam zanimljiv kad je vidjela da nisam tako dobar programer kao ona?
Moram do nje da je pitam što se to dogodilo, gdje sam pogriješio?»

Ustao je od stola i pošao do nje. Kad je prišao stolu gdje su sjedile Martina i njena prijateljica, rekao je:
«Dobro večer! Martina kako me nisi primijetila za stolom, odmah do ulaza?»
Martina ga je čudno pogledala i odgovorila mu:
«Mislim da jesam! Otkud se mi poznajemo i kako znate moje ime?»
«Otkud se poznajemo?! Ovo ti je dobro, nemoj me zezati!»
«Ozbiljno vas pitam! Ah da, kako se vi zovete?»
«Tomislav!» odgovori on misleći da se ona šali te nastavi,
«Sinoć ste bili do mene, sjećate se? Na sebi ste imali crnu večernju haljinu.»
«Hm, sinoć sam bila s mojim prijateljima i mužem u jednom restoranu, i nemam crnu večernju haljinu. Mora da ste me s nekim zamijenili!»
«Da, izgleda da jesam. Izvinite na smetnji! Izgleda da ste zaista nekome jako slični.» reče Tomislav i vrati se za stol gdje je sjedio.

«Zašto si mu rekla da imaš muža? Malo si pretjerala ako je istina ono što si rekla neku večer, da ti je 'zanimljiv'.» reče joj prijateljica kroz smijeh.
«Možda, zar ti se ne čini da je i on malo pretjerao s onim 'sinoć ste bili kod mene'?! Takav pristup još nisam vidjela, neka se malo kuha. Stvarno ne znam odakle mu ono s haljinom?! Zamisli da jednu nabavim i sutradan prođem pored njega?»
«Hmm… To bi bilo zgodno vidjeti. Sad se uozbilji, vidiš kako si ga smela i kako se zamislio. Sigurna sam da ti je povjeravao da imaš muža i… Stvarno si blesava!»

«Zašto mi se stalno smješka, rekla je da ima muža? Još ću nadrapati ako dođe. Ali iste su?! Nije mi jasno. Možda ima sestru blizanku? Bit će da je tako.» mislio se Tomislav gledajući prema Martini.

- KRAJ -


To bi bilo to!

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 878
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Program

Unread post by ratchet » 14 Nov 2008, 21:14

Bolje nego prva koju si ovdje stavio, to svakako. Samo pokušaj objasniti, ako već ne tko su pomagaći jer bez toga i ide, a ono njihove motive i što su mislili ili jesu postigli svojim upletanjem. Je li taj program od nekakve bitne važnosti u širem smislu ili je bitan samo za Tomislava. Ili su se upleli samo da mu pomognu u osobnom životu? Imaš li ti sam odgovore na sva ta pitanja uključujući i ono tko su pomagaći i tko njih nestrpljivo čeka? Previše toga mi je ostalo otvoreno da bi me priča zadovoljila.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Program

Unread post by buco » 14 Nov 2008, 22:18

ratchet wrote:Je li taj program od nekakve bitne važnosti u širem smislu ili je bitan samo za Tomislava. Ili su se upleli samo da mu pomognu u osobnom životu?
Neka ovaj citat iz priče posluži kao odgovor na pitanje o uplitanju:
buco wrote:«Ti stvarno želiš da mu pomognemo?»
«Da. Zar ti misliš da ne bismo trebali? Usput ćemo malo bolje vidjeti kako to oni funkcioniraju a ne samo ovi sklopovi koje prave.»
Program nije bitan promatračinma već samo Tomislavu. Oni su kako piše u priči došli da izvide kako je napravljeno mikroračunalo za kojeg je igrom slučaja glavni junak pisao program.
ratchet wrote:Imaš li ti sam odgovore na sva ta pitanja uključujući i ono tko su pomagaći i tko njih nestrpljivo čeka?
Mislim da je priča dala odgovore na pitanja koju za nju bitna, sad...

"Ti neki", za ovu priču po meni nije ni važno odakle su, mogu biti otkud već zamiliš da bi trebali, recimo iz neke druge galksije, iz srca Zemje.. nije važno. Da je ja bih to i naveo.

..."tko ihje čekao" ... Najvjerojatnije "njihovi" kolege. Vidljivo je iz priče koliko god bila kratka da su došli da nešto istraže i da očito nisu tu baš prvi put (na Zemlji), među ljudima.
Ova dva lika su došla da istraže kako je napravljeno mikroračunalo i igrom slučaja došli su u ono koje je koristio Tomislav za svoj projekt.
ratchet wrote:Previše toga mi je ostalo otvoreno da bi me priča zadovoljila
Pošto je to stav (mišljenje) nebih ga komentirao. Reci mi samo što ti je ostalo nejasno, koji odgovor je priča trebala dati i na što?

Hvala na komentaru!

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Program

Unread post by niniane » 17 Nov 2008, 16:34

Bolje nego prošlo, ali su dijalozi i monolozi neuvjerljivi, i još uvijek imam filing razbacanosti zbog koje sam od polovice priče morala prisiljavati samu sebe da ne počnem preskakati redove u čitanju.
Ovo je trebala biti zgodna doskočica - ali da bi to mogla biti, treba biti barem duplo, ako ne i triput kraća.
... characters, personalities, stories and larps...

User avatar
Vivi
Ewok
Posts: 27
Joined: 20 Jun 2008, 15:08

Re: Program

Unread post by Vivi » 17 Nov 2008, 18:41

Jako dobro, meni se sviđa kada je radnja priče ostavljena za razmišljanje, a ne ono da se sve zna kao po nekoj shemi, eto to je moje mišljenje.

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Program

Unread post by buco » 18 Nov 2008, 00:40

Hvala niniane!
Hvala Vivi!

Priča je napisana, da nekažem u "pola ure", ali dosta brzo, propuštena je kroz wordov gramatički editor za HR i nakon jednog čitanja i manje korekcije postana.

@Niniane sve je ok oko komentra jedino, bar se meni tako čini, to s kraćenjem priče mi je neobično. Samo iz jednog razloga, pokušao sam ipak da dočaram što se to otprilike događalo, da ne ostane nekih većih rupa u priči, to je sve. Možda bi se priča dala "skratit" ali eto ponovo sam je pročitao i neznam gdje bi je to uopće mogao kratiti a da ne "osakatim" priču. No još jednom ti hvala na komentaru!

@Vivi i meni se inače sviđaju priče koje pokušajaju da ostanu otvorene i da nas navuku da malo razmislimo o nekin pitanjima ili događjima kojima se priča bavi. I tebi još jednom hvala!

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2712
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Program

Unread post by Xaotix » 19 Nov 2008, 18:24

Pricica ima fini ugodjaj Zone sumraka, pogotovo sa otvorenim pitanjima koje su ljudi spominjali.
Koliko mi se cini (ako se sjecam iz prosle price), volis stvari ostavljati otvorene, pa nek se citatelj snalazi. Ovdje to funkcionira, objasnjavanje bi samo rastegnulo stvar.

Prica ima neku glavu ni rep, ali nije niti o programu (manje), niti o susretu Martine i Tomislava (malo vise). Martina samo uleti u cijelu pricu, kao da si je se naknadno sjetio kad ti je trebalo tijelo za Visu Silu. Spomenu je jdnom na pocetku kao nekakav morki san, i onda o njoj ni slovca, dok ne ispadne da ju je Tomislav trazio i trazio...

Najveci problem su mi bili dijalozi, koji pak kao da su pokupljeni iz Hrvatskog Filma (pada mi na pamet Jakov Sedlar). Padaju mi na pamet i meksicke sapunice. Ne znam da li si u zivotu sreo osobu koja tako govori, bez obzira na bizarnost situacije. S prirodnijim dijalozima bi maknuo pola prigovora, zato jer ubijaju dozivljaj cijele price.
Sjedni u birc ili tramvaj i prisluskuj ljude. Neces cuti knjizevne strukture, ali pokusaj pribliziti stil recenica onome sto cujes.

Unutarnji monolozi mi takodjer malo vuku na meksicke sapunice, kad glumci sami u kadru referiraju svoje misli. Iako, to otvara smjer novom, dosad zanemarenom zanru, Misticnim sapunicama, (Twiglight Rosa Salvaje?). :lol:

Inace, imam prigovor sto se tice dijela sa racunalima i programiranjem. Tip dobije nemoguci rezultat, vrti program i cudi se. Slegne ramenima i ode spavati. I vise ne rijeci o tome. I to je to?
Bilo koji poluprogramer bi raskopao kod da vidi kako radi to cudo. Napisao si kako Tomislav provjerava program i ne nalazi nista cudno, iako su rezultati nemoguci. To bi tek proizvelo reakciju. Po tekstu se stjece dojam da je on lupio par gumbiju i zavrtio glavom. Djeluje mi prenaivno, kao da si sve znanje o kompjuterima pokupio od Hollywoodskih filmova ranih osamdesetih. Ili je Tomislav totalna truba, kojoj su uvalili kramu od kante i poslali ga kuci sa lijevim zadatkom da si ga skinu s vrata.

Na kraju: Daj si vise vremena od pola sata. Procitaj sto si napisao i vidjet ces sto ne stima tebi kao citatelju. Dosta ljudi je ovdje postavilo pitanje zasto bi se trudilo nesto citati, ako se pisac ne trudi napisati. Tvoj komentar "Pa nek cita tko zeli" je na mjestu, ali onda nemoj ocekivati previse osvrta.
Randomness is strong with this one!

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Program

Unread post by buco » 19 Nov 2008, 22:31

Xaotix wrote:niti o susretu Martine i Tomislava (malo vise). Martina samo uleti u cijelu pricu, kao da si je se naknadno sjetio kad ti je trebalo tijelo za Visu Silu.
Martina je cijelo vrijeme dio priče. Od početka do kraja, bar za našeg glavnog junaka (i jedinog), on nije znao da računalna genijalka nije Matina i ponašao se kao da je ona. To što je bio zbunjen izenadnim posjetom cure koju i ne pozna, samo ju se "snimio u kafiću koji dan ranije, nebi trebalo čudit.
Xaotix wrote:Najveci problem su mi bili dijalozi, koji pak kao da su pokupljeni iz Hrvatskog Filma (pada mi na pamet Jakov Sedlar).
:D Ovo jezanimljimljivo. Kad se igrom slučaja moja šala s dvoje članova na boardu za Star Trek pretvorila u priču znaš što su mi rekli, ovi mlađi?
Htjeli su je doslovno -prevest na hrvatski, tako su rekli i već su bili počeli, a razlog je bio jer su dijalozi, i ne samo dijalozi bili na "južnjačkom" dijalektu. Sad vidiš kako to baš nije uvijek lako pogodit, štoose kome sviđa. :x
Hmmm...moram prestat gledat njegove filmove! :D
Xaotix wrote:Sjedni u birc ili tramvaj i prisluskuj ljude. Neces cuti knjizevne strukture, ali pokusaj pribliziti stil recenica onome sto cujes.
Kad bih, nedaj bože, napisao kako ljudi, kod nas u bircu, pričaju, onda bi zaista trebao prevodilac. :scratch:
No razumio sam tvoju poruku.
Xaotix wrote:Unutarnji monolozi mi takodjer malo vuku na meksicke sapunice, kad glumci sami u kadru referiraju svoje misli.
Tim monolozima se najčešće služim da preko lika pojasnim njegov doživljaj viđenog i ne samo njegov ili dam smjernicu priči, "govoreći" preko lika.
Xaotix wrote: Tip dobije nemoguci rezultat, vrti program i cudi se. Slegne ramenima i ode spavati. I vise ne rijeci o tome. I to je to?
Lik je, ako si primjetio bio gotvo fasciniran Martinom, program je samo provjero bio je uredu i otišao je lći jer je bio dosta umoran baš od tog pokušaja da nešto složi, program.
Evo možda ovo bolje posluži kao obješnjenje.
buco wrote:Jednostavno ono računalo tako nešto nije moglo izvesti u tako kratko vrijeme ni po najsavršenijoj zamisli. No ipak je radilo.
Misli je prebacio na tu neobičnu Martinu. Tko bi rekao da se ona tim bavi? Bio je neizmjerno sretan i napokon opušten. Pošto mu je bilo dovoljno uzbuđenja za taj dan a bio je i umoran brzo se pokupio spavati
Ipak je se odlučio za Martinu a ne program, kako je sam i rekao (lik).
Xaotix wrote:Bilo koji poluprogramer bi raskopao kod da vidi kako radi to cudo. Napisao si kako Tomislav provjerava program i ne nalazi nista cudno, iako su rezultati nemoguci.
Tomislav je provjerio dali program radi, upisavši navodni kod u mikroračunao. Ako si pažlljivo pročitao onja neznanac nije ništa ni napisao na njegovom računalu, to je i sam Tomislav primjetio ali ipak nije u to što vidi povjerovao pa kaže:
buco wrote:Tomislav je stajao i gledao u Martinu kao da je ona neko čudo. Ponovo se trgnuo iz misli i rekao joj:
«Svakako, pomoć bi mi dobro došla. Vi mora da ste dobri u tome? Kako znate što treba, nije mi jasno?!»
«Vidim što ste pokušali, evo još malo se pa ću to završiti, trebalo bi raditi!»
«Završiti?! Niste ni počeli!»
«Eto gotovo je, možete isprobati vaš novi program, trebalo bi sve raditi kako treba.»

Tomislav je upisao program u mikroračunalo i gle čuda, radi. Više puta je ponovio postupak i sve je bilo uredu.
Programi se u mikroračunala ne upisuju u izvornom kodu, to je nemoguće, već u izvršnom (hex, bin fileovi) nakon kompiliranja.
No to nije bitno za priču, tj. priča nije pokušala nagnati čitatlja da se zamisli kako se generiraju računalni kodovi, ili rade mikroračunala, kao se diasemblira i sl. možda bih moga staviti na dnu priče dodatak ( * Pročtati knjigu "Arhitektura mikroprocesora" , koga to baš zanima.. ili nešto slično). :vrag:

U priči ( koliko dopušta priča jer nije pisana za računalne znalce) kaže zašto su nemogući:
buco wrote:Jednostavno ono računalo tako nešto nije moglo izvesti u tako kratko vrijeme ni po najsavršenijoj zamisli. No ipak je radilo.
On naravno misli na tehnički standard mikroračunala koje je morao koristiti u tom pilot projektu. Tu gotovo istu tvrdju je ponovio prije nego je izašao u bar na piče s društvom čak je pomislio da zbog toga i odustne.
Sad da se u priči upustim opisivati prosječnom čitaocu tehničke standarde i što to znači da je nešto neizvedivo makar napisan idealni algoritam bilo bi više nego neobičo i skroz promašeno.

Računalo i mikroračunalo skupa s programom su tu samo da se preko njih ostvari neki zaplet, bolje reći kontakt, u kojem će sudjelovati Tomisklav, Martina (posredno) i "ti neki" koji su mu pomogli.
Xaotix wrote: Po tekstu se stjece dojam da je on lupio par gumbiju i zavrtio glavom. Djeluje mi prenaivno, kao da si sve znanje o kompjuterima pokupio od Hollywoodskih filmova ranih osamdesetih.
Ja mislim da se potekstu stječe dojam da je jako zbunjen time što izvršni kod, jer je samo njega provjerio, radi. No kako sam već mapisao "prbacio je svoje misli na Martinu". Izgleda da neki put čak i programeri mogu bit "zavedeni" na krivi put i zapalit se toliko da ima je više stalo do ženske nego do računalnog programa. Naš se "junak" našao u takvoj situaciji, sam je to i rekao.
Što ćeš, desi se ! :D
Xaotix wrote: Djeluje mi prenaivno, kao da si sve znanje o kompjuterima pokupio od Hollywoodskih filmova ranih osamdesetih.
Nešto malo, moram priznati. :zubo:

Hvala na komentru!

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2712
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Program

Unread post by Xaotix » 21 Nov 2008, 18:16

Apropos Martine i programiranja, rekao sam ti kakav sam dojam stekao citanjem.
Cak i sa objasnjenjima koje si dao, Tomislavove akcije mi nemaju smisla. To se lako sredi sa malim promjenama, bez ikakvih zahvata na smislu price.

Hollywoodski pogled na "carobirajuce kutije koje razmisljaju" mnogim ljudima ide na zivce. Ne trebas priloziti cijeli prirucnik da bi objasnio kako stvar funkcionira "prosječnom" štiocu. Hej, čak ćeš ih i uvrijediti klasifikacijom. Tvoj posao je da to opišeš i za "prosječnog" tutleka i programera u NASI.
Tomislavove akcije mi u ovom slucaju nemaju veze s ponašanjem programera (cak niti zagorjelog programera), niti iz perspektive tutleka, niti iz perspektive developera.
I da, vjerujem ti da si informaticki obrazovan. Ne trebaju mi tvoje reference, popis literature niti CV :lol:. Zelim to vidjeti u prici, po mogucnosti i kad odlucim zaboraviti svoje znanje informatike.

Apropos unutarnjeg monologa, unutarnji govor nije uvijek jedino rjesenje. Ponekad ima smisla ponekad ne.
Randomness is strong with this one!

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Program

Unread post by buco » 22 Nov 2008, 00:49

Xaotix wrote:Hollywoodski pogled na "carobirajuce kutije koje razmisljaju" mnogim ljudima ide na zivce.
Ovdje je računalo i mikroračunalo samo spomenuto, kao i taj algoritam deskripcije, da se povežu Tomislav, Martina i "ti neki", tko zna odakle ,i da krena neka interakcija. Iako je moglo biti bilo šta tu je spmenuto mikroračunalo, tj algoritam.
Dali bi pojasnio što je to "Hollywoodski pogled"? Jedino što može neobično, oko toga, je da se navedeni algoritam izvrašava neobično brzo, tj. onako brzo se nebi trebao izvršiti.
Koliko god to zinteresiralo glavnog junaka, i koliko god on bio uzbuđen tim "otkričem", kako sam već rekao, Martina (on nije znao da to nije ona) ga se ipak više dojmila od "rasklapanja" programa. Desi se to ne samo programerima. :D
buco wrote:«Nije ti loša ideja! Malo ćemo prepraviti te zbrkane veze i tu jezgru.»
"

Pošto se iz tvog teksta može isčitati da se baviš, ili ti je to poznato, programirnajem. Da se još nešto isčitati a to je da si zaista samo informatičar.
Ovaj gornji navod će svakog poznavaoca računala i njihove arhitekture jasno navesti gdje su to zapravo "ti neki".

Kako se iz priče vidi, onaj (u liku Martine), a to je primjetio i Tomislav nije ništa pisao, nikakav kod.
Čudno da to nisi primjetio? Jeli ti jasno gdje su oni, i kako je "napisan" algoritam? :kava:

Pošto je to pisano za, "normalno" čitateljstvo, to im nije bitno. Njima je vjerujem , dovoljna činjenica da je napravljeno nešto izgleda neobično ali mislim da im je važnija ona Tomialavova reakcija na "Martinu", a ne tamo neko mikroračunalo, čiju definiciju "laici" neznaju.

To sam ti odgovorio samo zato jer vidim da se stalno vrtiš oko toga pitanja tj. računala.

Priči nije uopće cilj da se bavi računalima i tehnologijama u kojima su rađeni već je uzeto samo kao medij preko kojega će se spojiti likovi, i to veoma kratko i to samo da bi došli u neposrednu interakciju.
A Tomislav je dao više nego janu poruku svojim ponašanjem a i komentarom, tko ga to večer više zanima (valjda će 5 x ponavljanja biti dovoljno). :x
Xaotix wrote:Tomislavove akcije mi u ovom slucaju nemaju veze s ponašanjem programera...
Kao što rekoh, a i iz priče je mislim vidljivo, Tomislav je imao neke druge stvari na pameti, nije on "DEXTER", on je ipak samo normalan dečko i vidljivo je da mu je Martina bila prioritet a ne neki algoritam, bar to večer.
Xaotix wrote:Ne trebaju mi tvoje reference, popis literature niti CV
Izgleda da sam se ugledao na našu kolegicu! :zubo:
Xaotix wrote:Apropos unutarnjeg monologa, unutarnji govor nije uvijek jedino rjesenje. Ponekad ima smisla ponekad ne
Slažem se da nije, naravno.
Sad ovo oko smisla ... netko , koliko sam vidio, dijalog i monolog gotovo uopće ne koristi, dok ih ja dosta koristim.
To nemora značiti da "onaj drugi" piše besmislene priče jer nemaju dijalog i monolog ili ga ima par redaka na 10 stranica (primjera radi) ili obrnuto.
Tu bi bilo dobro da se točno kaže na koji se to monolg odnosi ili dijalog i što to nije dobro? Onda je lakše vidjeti o čemu se radi.

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2712
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Program

Unread post by Xaotix » 22 Nov 2008, 03:10

  • Naslov priče je "Program". Govoriš o programu. Rade na programu. Čitaj što si napisao. Sumnjam da ja ubuduće hoću.
  • Epopeje o računaloznanstvu raspredaš ti. Posvuda. K tome, sve što si o tome ovdje nadrobio se ne nalazi u priči.
  • Kad si ih se opet sjetio; ako je priča trebala biti o Tomislavu i Martini... Nije ispalo tako. Skuzmua.
  • Sad lijepo opleti svoj odgovor, pa da tvoja bude zadnja i da ti srce bude na mjestu. Da si toliko vremena potrošio na pisanje umjesto trolanja, imao bi nešto suvislo.
  • Da. Tvoj tata ima veći auto od mog tate. Evo priznao sam.
:pottytrain5:
Randomness is strong with this one!

corwin
Ancient
Posts: 592
Joined: 18 May 2005, 22:24

Re: Program

Unread post by corwin » 22 Nov 2008, 07:35

da ne ponavljam vec napisano samo cu reci da je prica dosadna, a to je po meni i glavni problem
kada bi prica imala jednu uporisnu tocku oko koje bi autor gradio pricu mozda (ali jedno veliko mozda u ovom slucaju) bi tada ovakvo djelo imalo smisla, no disperzija u kombinaciji sa nedostatnim znanjem pisanja daje upravo ovakve rezultate
sorry zbog gramatike

User avatar
buco
Jedi Master
Posts: 206
Joined: 30 Sep 2008, 20:46

Re: Program

Unread post by buco » 22 Nov 2008, 09:55

Xaotix wrote:Naslov priče je "Program". Govoriš o programu. Rade na programu.
Naslov priče nemora odražavat bit sadržaja. program ti je tu kao "medijator" , uvod tj. sredstvo oko kojega će se likovi doći u neku interakciju.
To je bila zamisao , dali je uspjela toje nešto drugo.
Xaotix wrote:Epopeje o računaloznanstvu raspredaš ti. Posvuda. K tome, sve što si o tome ovdje nadrobio se ne nalazi u priči.
Ovoj priči nije ni cilj raspredanje o "računalnoznanstvu" već nešto sasvim drugo, o tome je ilo riječi.
Xaotix wrote:Kad si ih se opet sjetio; ako je priča trebala biti o Tomislavu i Martini... Nije ispalo tako. Skuzmua.
Uredu. To je tvoj doživljaj priče i oko toga ja nemam što diskutirati s tobom, niti bi to bilo korektno. To mogu uzeti kao jedan od pogleda na priču i ništa više.
Xaotix wrote:Da si toliko vremena potrošio na pisanje umjesto trolanja, imao bi nešto suvislo.
Ima tu istine, oko vremena. A sad ono "trolanje" , hmm...misliš na diskusiju oko ankete? Nebih tu potezao to oko ankete... mogu mislit što bi bilo. :vrag:
Xaotix wrote:Da. Tvoj tata ima veći auto od mog tate. Evo priznao sam.
Tvoj tata ima auto?! Onda je sve jasno. :D

Imam dojam da se ti nešto ljutiš. Dali bih mogao znati zašto, čemu je to razlog, moji odgovori ili..?
corwin wrote:...no disperzija u kombinaciji sa nedostatnim znanjem pisanja daje upravo ovakve rezultate
Gornji dio navoda je uredu, nego ovaj kraj, imam pitanje. Što bi to značilo "s nedostatnim znanjem pisanja", da se znam orijentirati?

@corwin hvala na komentaru.

Pozdrav
Pisanje priče me podsjeća na pisanje programa u asembleru !

corwin
Ancient
Posts: 592
Joined: 18 May 2005, 22:24

Re: Program

Unread post by corwin » 23 Nov 2008, 01:45

tocno to sto sam napisao

i ne, necu nastavit raspravu
sorry zbog gramatike

Post Reply