Povratak osobe X

[buco]

Priča je nastala na nagovor jedne poznanice jer joj je trebala priča za fax ( kao prijevod na njemački jezik ) i objavljena je na USSCroatia boardu .

« Povratak osobe X «
«Baš ti je zanimljiva ona SF serija « reče Mare Luki .
«Stvarno !? Ozbiljno tako misliš ili se samo šališ sa mnom ? « .
«Ne , ne šalim se . Još ću i ja postati ljubitelj tog žanra . Što misliš jel stvarno negdje postoji takav svijet , mislim bar sličan onome što smo gledali ? « .
«Ja se nadam da postoji , samo tko zna , vidiš koliko je zvijezda na nebu toliko je i mogućih svjetova « .
«Zanimljivo , drugi put kad dođem do tebe spremi još nešto takvoga ako imaš , a sad se zurim kući već je kasno « kaza Mare Luki i otiđe kući .
Kad je došla kući Mare je još uvijek bila pod dojmom one SF priče što je gledala kod Luke . Nikako joj nisu iz glave izlazili svi oni planeti , oni čudni likovi , neobični svjetovi .Uskoro je došlo i vrijeme za poći na počinak . Mare je obukla svoju novu pidžamu i uskoro zaspala .

Tijekom noći kao da ju je nešto probudilo , hodala je ona nekom čudnom zgradom u potrazi za poslom . Svijet se nekako ustrčao gore - dolje , zastajkuju i čitaju kao neke rasporede , pa se opet nekud žure . Ništa neobično rekli bi ali takve neobične likove još nikad nije vidjela .
Mislila je da je pogriješila ulaz , da je zalutala ali kamo ?! Kamo je to zapravo stigla , kakav posao ona to traži , ni sama nije znala odgovor na to pitanje pa je odlučila upitati za pomoć jednog od prolaznika .
«Izvinite dali imate malo vremena , ja bih trebala jednu informaciju ? « upita ona jednog visokog valjda momka , bio je neobično obučen .
«Informacije su nešto niže , izvinite žurim , brod za Veneru polazi za kojih desetak sekundi « .
«Veneru , jeli to neki grad , gdje sam ja to ? « trčala je Mare za onim prolaznikom .
«Vidim da ste uporni , kako to mislite gdje ste ? Baš čudno , izgleda da ću morati otkazati ovaj let , ne znam zašto to činim ali eto moram vam pomoći « .
«Hvala vam puno , znate ja sam ovamo došla zbog posla , ali nikad tako što nisam vidjela . Ah izvinite ja sam Mare a vi ? « .
«Kako zanimljivo ime , na mom jeziku to znači 'lijepa ' . Ime mi je Nedon , ja sam inače s planeta Poris 3 , nije to tako ni daleko od vašeg sustava . A kamo ste vi inače pošli ? « .
«Izvinite ali nikad nisam čula za takav planet . Planet …?! A stvarno gdje se ja to uopće nalazim !? Ah da pa ja sam pošla tražit posao , bilo kakav , bilo gdje , makar u Švedsku .
Ali tu mi je sve tako nekako čudno , čak i vi , možda mi nije dobro «.
«Da , i meni se čini da vama nije nekako dobro . Inače se nalazite u tranzitnoj luci u sustavu Orion . Švedska !? nikad čuo , jel to možda neki novootkriveni planet , ili zviježđe ….baš ste čudni .I ja nikad do sad nisam vidio nekog kao vi , mislim takvu vrstu .Najbolje će bit da odemo kod doktora « predloži joj Nedon .

«Hmmm ..baš čudno , ni ja nikad nisam vidio tako što . Njezina fiziologija ne odgovora ni jednoj poznatoj vrsti , sad možda sam ja negdje zametnuo podatke « reče doktor Nedonu .
Mare je cijelo vrijeme sve to gledala u čudu , kao da sanja , kao da se nalazi u onoj SF priči koju je gledala kod Luke . Sve se nešto vrpoljila i pokušavala dokučit sto to koristi doktor , kakve to uređaje . Tako što ona nikad nije vidjela , a bila je na raznim pregledima .
Primijeti to Nadon i pita je
« vama kao da je sve to nekako strano , kao da to nikad još niste vidjeli !? « .
«Gdje sam ja to , jeli to kakav laboratorij , kao iz onih špijunskih filmova ? « .
«Čega !? Filmova , što je sad pa to ? Jel to neka vrsta zabave kod vas ? « .
«Neznate što je film ? Ajme pa gdje sam ja to došla , da nisam otišla u prošlost ? Ma ne nije moguće , ja sigurno mora da sanjam « .
«Izvinite što smo malo zaostali , ali što ćete . Nego kako to mislite otišli u prošlost , vi ste neka naprednija vrsta ? «.
«Čim imamo film mora da jesmo , nego mislim gdje sam ja to došla uopće mi nije jasno , hoćete mi već jednom reći « . Sad se već malo pribrala Mare kad je dokučila da su 'oni' malo zaostaliji on nje .
«Pa kod doktora , kamo bi trebali biti ,mislim rekli ste da vam nije dobro pa sam vas ja doveo tu « .
«Gdje je ta naša osoba X ? ! Morat' ćemo je prebaciti u centar za proučavanje nestalih vrsta , oni imaju opremu sa te neobične vrste . Ja tom biću nemogu pomoći žao mi je . Sačekajte desetak minuta dok ne dođu po nju « reče doktor Nadonu i ode svojim poslom .
«Ali.. ! Ništa , al je brz . Što što ću ja sad tu s vama , pobjeći će mi i slijedeći brod , baš nemam sreće danas «.
«Kako on to misli ‘osoba X ' , na što mu ja ličim i kamo me žele odvesti ? Znala sam ja da ste vi neki čudan svijet , ni ja danas nemam sreće . Ne samo da nisam našla posao već me žele stavit u tko zna kakav kavez . Morate mi pomoći , nećete valjda dopustiti da me strpaju u kavez kao nekog štakora ! «.
«Ako otkriju da sam vam ja pomogao mene će strpati u kavez mjesto vas , ali dobro baš ste mi nekako simpatični . Neznam zašto to činim ali eto , pokušati ću vas odvesti nazad odakle ste i došli , ali obećajte mi jedno !? « .
«Što , samo recite moram što prije odavde «.
«Paa ..želio bih da mi pošaljete taj jedan film , baš me zanima što je to , jeli uredu !? «.
«Obećajem , zapravo ima jedna dobra serija to ću vam poslati , samo neznam kako !? « .
«Sad moramo odavde pod hitno , a kasnije ću vam dati nešto pa ćete mi moći poslati 'film' « reče Nadon te uze Mare za ruku i izvede je pomalo iz ambulante .
Nakon gotovo jednosatnog bježanja osiguranju Nadon i Mare su došli u jednu neobičnu prostoriju , zapravo bila je to obična soba s jednim ležajem .
«I kako me mislite 'prebaciti ' , nije mi jasno ? « upita Mare pomalo zajedljivo Nadona .
«Jednostavno , kako ste i došli tako ćete se i vratiti , lezite se samo tu na ovaj krevet ,eh da da ne zaboravim ,evo vam ova crna kutija s plavim točkama u nju stavite film . Samo požurite molim vas , jer ovi samo što nisu stigli « .
Mare je legala na krevet i u ruci držala onu kutiju , uskoro je nestala s kreveta .

*Uhh .. kakav strašan san sam usnila , umalo me nisu strpali u kavez kao štakora . Neznam baš dali ću više gledati one Lukine filmove , izgleda da ne utječu baš najbolje na mene * misli se naša Mare , sva prestrašena oni čudnim snom .
«Moram se požuriti , izgleda da traže radnicu u kafiću .To nesmijem propustiti , samo da ne zalutam na onu čudnu postaju iz snova « reče sama sebi Mare i počne se smijati .
A onda odjednom nasta tajac , kad je pospremala posteljinu ispod deke je bila neka crna kutija s plavim točkama .
Mare nije mogla očima vjerovati , ali ona je to sve samo sanjala , nije ona nikakva 'osoba X' , i nije moguće , ne nikako to nije moguće . Tko zna otkud joj ta kutija , možda je to bilo od kakvog poklona , od nekog uređaja …ali …!?
Mare se sjela na krevet i nikako nije mogla doći k' sebi od čuda , onda je zazvonio telefon a s duge strane je bio Luka koji je rekao
« pa dobro Mare hoćeš li ti više doći ili ću se morati smrznuti čekajući na tebe . Samo mi nemoj reći da su te Marsovci oteli « i nasmije se .
«Ah..nisu , nego hoćeš mi posuditi onu tvoju seriju da pokažem jednom prijatelju , al' me nemoj pitati kojem ?! « .
«Sve za tebe , i moju ću naj seriju posuditi , samo požuri « .

-------------------------------- Kraj ---------------------------------------------

Izvinite na gramatici i sl pogreškama , vjerojatno je njemočki prijevod lišen toga :x

pozdrav

[ratchet]

Eto dočekali smo i priču. Ispričavam se odmah za kraj mog posta iz onih predhodnih rasprava, dok sam ja ono napisao priča je stigla.
E sad, bez obzira na isprike za gramatiku, ona je osnov svega. Jednostavno ne možeš očekivati da ljudi čitaju priče s gramatičkim greškama, pogotovo duge, o tome se ovdje već previše raspravljalo.
Druga stvar, Samsung te je pitao koliko imaš godina, odgovorio si dosta, što znači da ovo ipak nije tvoj osnovnoškolski sastav iz kojeg god jezika. Iako tako zvuči.
Pitanje je zapravo koliko si ti SF-a pročitao u životu? Siriusa, Futura, Alefa, zbirki priča, a i na webu možeš naći more besplatnih priča u elektronskim magazinima i to dobrih, od afirmiranih autora. Jer ja sam iskreno stekao utisak da ne čitaš previše znastvenu fantastiku. Možda pišeš priče u nekom drugom žanru, možda si tamo dobar, a SF-a si se uhvatio tek onako, pod nekim dojmom da je to ionako trivijala u kojoj je lako pisati i gdje sve prolazi. E pa nije.
Eto, da bih ja ponovno nešto tvoje čitao morat ćeš ići preko urednika. Hvala im još jednom.
I ako misliš da sam grub, vjeruj mi nisam. Ne želim niti zamišljati što bi ti Žiljak odgovorio da si mu poslao nešto ovakvo. Previše je bolno.

[SAMSUILUNOV OTAC]

Kako da krenem? Malo će boljeti ova recenzija, ali nema smisla da izmišljam (osim toga, to je samo moje subjektivno mišljenje).

Prvo malo o samom pisanju. Ispričao si se za gramatičke pogreške, ali one ovdje i nisu takav problem. Problem su ti pravopisne greške, kojima ti priča vrvi. Evo na primjeru jedne rečenice:

«Hvala vam puno , znate ja sam ovamo došla zbog posla , ali nikad tako što nisam vidjela . Ah izvinite ja sam Mare a vi ? « .

Razmak ide samo iza zareza, ne i ispred njega. A iza navodnika se nikad ne stavlja točka. Još jedna stvar je umetanje zareza kod veznika ili prijedloga i slični detalji, koji pomažu boljem shvaćanju rečenica, što ne izgleda bitno, ali je jako bitno za priču, s kojima ti priča šteka. Postoji nekoliko pravila kako se stavljaju interpunkcijski znakovi unutar navodnika, ali mislim da negdje na forumu postoji taj post s objašnjenjima, pa mi se ne da to pisati ovdje. Najjednostavnije je uzeti neku knjigu (lektoriranu!) pa pogledati kako je to riješeno u njoj. Tako se najlaške nauči. Ali dobro, pravopis se svlada s vremenom, pa neću više o tome mrcvariti.

Ono što me bode u oči je stil pisanja. Moram priznati da mi se bilo teško uživjeti u radnju priče, jer ti je stil vrlo... takav da moraš poraditi na njemu. Ne znam koliko dugo se već baviš pisanjem, pretpostavljam (nadam se) ne dugo, jer, kao i pravopis, s vremenom se i stil izbrusi. Ne mora to biti nešto spektakularno, nikad viđeno na ovim prostorima, ali mora biti barem takav da ne zažmirim od muke na svaku drugu rečenicu.

Pretpostavit ću da si priču zamislio u komičnom tonu i tako ju i pisao, jer ako nsi, onda imaš problem. Zato što je meni ta priča bila smiješna. E sad, ako sam ju krivo shvatio, onda je problem stil pisanja.
A stil ćeš, kao i pravopis najlakše svladati pisanjem i pisanjem i što je još bitnije, čitanjem. Čitaj što više knjiga različitih žanrova i autora, uvijek će ti u glavi ostati neka rečenica ili nekakav izraz koji te zbog nekog razloga zaintrigirao, pa ćeš to iskoristiti u svojoj priči ili ćeš, što je još bolje, pokušati sam nešto smisliti na tragu toga što ti se svidjelo u nekom djelu i tako graditi svoj vlastiti stil.

Imaš i nekih malih nekonzistentnosti koje ti se ne bi smjele događati u ovako kratkoj priči, zapravo, ni u kakvoj priči. Lik s planeta Poris 3 ti se do odlaska kod doktora zove Nedon, a nakon toga Nadon. Koje mu je sad pravo ime? :scratch:
Druga stvar: kad se Mare i Nedon/Nadon upoznaju, on joj kaže:

Ime mi je Nedon , ja sam inače s planeta Poris 3 , nije to tako ni daleko od vašeg sustava .

Dakle, zna odakle je Mare, iako mu ona to nije rekla.
Međutim, nakon toga se pojavljuju rečenice, tipa:

«Hmmm ..baš čudno , ni ja nikad nisam vidio tako što . Njezina fiziologija ne odgovora ni jednoj poznatoj vrsti , sad možda sam ja negdje zametnuo podatke « reče doktor Nedonu .

Odjednom nitko nema pojma tko ili što je ona. Osim ako to nema uporište u priči, a ja ga (ispravi me ako griješim) nisam našao, takve stvari ti se ne bi smjele događati. Čovjek se zapita, ako ti se tako nešto događa u ovako kratkoj priči, čega onda sve ima u onom romanu od 630 stranica kojeg spominješ.

Bile su rasprave ovdje na forumu, na kojima su se neki žalili što ljudi koji recenziraju priče s Čiča miče stalno tupe o gramatici i pravopisu, a ne baziraju se samo na fabulu priče. Ja se priklanjam onima koji tvrde da priča može biti najoriginalnija na svijetu, ali ako je loše napisana, ako ja nju ne mogu pročitati bez da mi oči stalno zapinju za neke nepotrebne zareze ili su rečenice tako nezgrapno napisane da ih moram čitati triput kako bih shvatio što je pisac htio reći s njima, oprosti na izrazu, aj jebeš takvog pisca.

Svatko tko piše i tko misli podijeliti to napisano s drugima osim sa sobom, mora pogaziti svoj ego barem toliko da se zapita - sviđaju li se zaista moje škrabotine drugim ljudima ili ću biti toliki narcis da ću pljunuti na svaki zlobni komentar koji dobijem na račun mog pisanja?
Ako je odgovor ovo potonje, onda se lijepo otvori svoj blog i na njega se ubacuje što god izađe iz piščevog pera, a ljude koji nešto loše komentiraju se lijepo šalje u vražju mater, i onda pisac lijepo može uživati u svojim kreacijama, iznova i iznova se diveći tim slovima na ekranu i svojim spisateljskim sposobnostima koje ona gamad od povremenih čitatelja ionako nije sposobna razumjeti.

E sad, nakon svega rečenog, da se bacim i na samu fabulu priče.
Priča ima vrlo jednostavnu temu (što ne znači nužno da je loša!), malo zonasumrakastu sa završetkom koji ostavlja otvorena pitanja. Ideja nije originalna, ali je zanimljiva, što bi rekao narod, uvijek rado viđena i, kad se izbace sve greškice koje sam gore nabrajao, korektno odrađena. Možda si trebao objasniti i o kojoj se to seriji radi, koju su gledali Mare i Luka, jer ju svugdje spominješ, a ne može se baš razabrati koja je u pitanju. Koliko vidim, Luki je serija jako bitna, a namjerava ju dati Mari ( ili kako se već to piše?) samo tako, još kaže, sve za tebe. U kakvom su odnosu njih dvoje? Nije presudno za samu priču, ali doprinosi atmosferi, a ona je jako bitna u pričama.
Trebao si možda ubaciti malo više opisa, jer se sve odvija prebrzo, i tamo gdje bi trebalo biti opisa, nema ih. Npr. u onojm bijegu od osiguranja. To si spomenuo samo tako, usput, a to je mogla biti zanimljiva digresija od glavne radnje. Ako ništa drugo, mogao si upoznati čitatelja s tim svijetom u kojemu se Mare našla, jer kroz ono malo što si opisao, shvatio sam samo daa ima puno svijeta (pretpostavljam da se radi od svakakvim vazemaljcima).

Eto, toliko. Možda ovo sve zvuči grozno, ali sve sam to nabrojao s dobrim namjerama. Rijetko tko ovdje dobije kritike - uh, ovo je super, odlično, sve ti valja! Mi tu cjepidlačimo tako da bi ljudi pisali bolje - čitaj: da bi mi koji to čitamo dobili volju za daljnjim čitanjem toga, što je između ostalog i jedan od razloga pisanja (sad bi se Izitpajn usprotivio, al koristim priliku dok ga nema :zubo: )

Živio!

[Porto]

Ne obaziri se na ove mediokritete, oni su jednom riječju - jalni. :kava:

Zašto su oni jalni? :scratch:
E pa reći ću ti zašto su oni jalni.
Oni su jalni zato što: a) kolikogod književnih rađaonica prošli i b) ovladali tim stilom , c ) zarezima , i...
d) dobro sad nema veze, e) e, oni nemaju MAŠTE! a spikulativna fakcija bez mašte, je ko minus bez plusa,
ko korov bez hibiskusa.

Onu priču od 640 krtica (podsjeća me na ranog Perkovića), kao i sve ostale obavezno pošalji u UBIQ tamo urednici znaju svoj posao i s veseljem će se dohvatiti tvoje priče.

servus!

[SAMSUILUNOV OTAC]

Kvragu, otkrio si me! :x

[ratchet]

Ne obaziri se na ove mediokritete, oni su jednom riječju - jalni. :kava:

Zašto su oni jalni? :scratch:
E pa reći ću ti zašto su oni jalni.
Oni su jalni zato što: a) kolikogod književnih rađaonica prošli i b) ovladali tim stilom , c ) zarezima , i...
d) dobro sad nema veze, e) e, oni nemaju MAŠTE! a spikulativna fakcija bez mašte, je ko minus bez plusa,
ko korov bez hibiskusa.

Onu priču od 640 krtica (podsjeća me na ranog Perkovića), kao i sve ostale obavezno pošalji u UBIQ tamo urednici znaju svoj posao i s veseljem će se dohvatiti tvoje priče.

servus!

:lol2: :lol2: :lol2: :lol2: :lol2:

[buco]

Eto, da bih ja ponovno nešto tvoje čitao morat ćeš ići preko urednika. Hvala im još jednom.
I ako misliš da sam grub, vjeruj mi nisam. Ne želim niti zamišljati što bi ti Žiljak odgovorio da si mu poslao nešto ovakvo. Previše je bolno.

Ne ljutim se , bar s mi rekao što misliš i što nije dobro . :x

Pitanje je zapravo koliko si ti SF-a pročitao u životu?

Pa čitao sam ih redovno dok sam bio kupovao " Galaksiju " tako su uredno objavljivane priče A.Clarka , Asimova i raznih pisaca SF žanra . No od toga je prošlo dosta vremena , prilično .

Jer ja sam iskreno stekao utisak da ne čitaš previše znastvenu fantastiku.

Zadnjih godina sam je uglanom "gledao " .

Najjednostavnije je uzeti neku knjigu (lektoriranu!) pa pogledati kako je to riješeno u njoj. Tako se najlaške nauči. Ali dobro, pravopis se svlada s vremenom, pa neću više o tome mrcvariti.

Točno , tako sam i mislio da bih mogao pokupiti pravila "igre" . Zista nisam ni pokušavo nešto posebno editirati priču ( gramatika i pravopis) već sam je postavio čisto da vidim reakciju na stil i samu priču , možda sam pogriješio !? Izgleda .

Ne znam koliko dugo se već baviš pisanjem, pretpostavljam (nadam se) ne dugo,

Pa sad će oko godinu dana i to je počelo iz zezancije , nenamjerno .

Pretpostavit ću da si priču zamislio u komičnom tonu i tako ju i pisao, jer ako nsi, onda imaš problem.

Dobro si pretpostavio , ja volim pričati priču u komičnom tonu , tako mi leži . No na kraju priče kad Mare otkriva onu kutiju s plavim točkama trebal je biti poslana poruka priče da možda isve što smo sanjali i nemora biti samo san .

Međutim, nakon toga se pojavljuju rečenice, tipa:
«Hmmm ..baš čudno , ni ja nikad nisam vidio tako što . Njezina fiziologija ne odgovora ni jednoj poznatoj vrsti , sad možda sam ja negdje zametnuo podatke « reče doktor Nedonu .
Odjednom nitko nema pojma tko ili što je ona

To je doktor rekao na toj postaji a ne Nedon "Hmmm...baš čudno ...." .
A ono Nedon/Nadon je zaista greška kod tipkanja koja mi je promakla , ali je greška .

Trebao si možda ubaciti malo više opisa, jer se sve odvija prebrzo, i tamo gdje bi trebalo biti opisa, nema ih. Npr. u onojm bijegu od osiguranja. To si spomenuo samo tako, usput, a to je mogla biti zanimljiva digresija od glavne radnje. Ako ništa drugo, mogao si upoznati čitatelja s tim svijetom u kojemu se Mare našla, jer kroz ono malo što si opisao, shvatio sam samo daa ima puno svijeta (pretpostavljam da se radi od svakakvim vazemaljcima).

Da to bi svako bilo moguće no ovo je jedima priča koju sam pisao da je imala neki limit , pa nisam jednostavno imao prostora da dodajem opise ili ubacijem paralalne radnje , moji omijeni način pisanja priča .
Poznanica me upitala dali bih napisao neku kratku priču od najviše 2-3 stranice teksta i eto to je to .
Pošto je priča ionako prevedena na njemački jezik (zbog škole ne popularnosti ) nije mi bilo baš nešto da pazim na gramatiku i pravopis . Malo sam je ipak preuredio jer je bilo dosta pogreški kod tipkanja . To moju poznanicu nije smetalo , a pošto njemački ne razumijen tko zana kako je prevedeno , no siguran sam da je bez pravopisnih i gramatičkih pogrešaka jer je prošla . :P

Očekivao sam ovakve komentare na gramatiku i pravopis to bez daljnjega stoji što ste o tome rekli . Mene je najviše zanimala reakcija na fabulu priče , jer se gramatika i pravopis daju urediti ali fabula je takva kakva je .

Onu priču od 640 krtica (podsjeća me na ranog Perkovića), kao i sve ostale obavezno pošalji u UBIQ tamo urednici znaju svoj posao ......

Misliš imaju stroj za "rezanje papira" ?

Hvala vam svima još jednom na komentarima .

[niniane]

Prvo isprika, i ja sam svoj post u onoj drugoj temi završila pozivom tebi da staviš priču ovdje, sad vidim da već jesi.

Drugo, ne znam bih li ti čestitala na hrabrosti što si ovamo stavio sasvim neuređenu priču ili bih se uhvatila za glavu jer si to napravio.

Treće, neću detaljno o priči jer je - iskreno - nisam imala snage pročitati do kraja pošto me pravopis i interpunkcije i gramatika daleko previše bodu u oči.

Savjet: sredi gramatiku, pravopis i interpunkcije i onda postaj priču. Čisto da vidimo razliku i da se možemo skoncentrirati na fabulu, pošto je to ovako - barem meni - nemoguće.

[ratchet]

To što Niniane kaže je zapravo najbitnije. Jer sve ostalo pada u vodu, pa onda ne vidiš niti ono pozitivno i na kraju dobiješ vjerojatno grublje kritike nego što zaslužuješ. Druga je stvar i to što sam zbilja očekivao više. Jer si napisao toliko kartica, riječi, kako hoćeš, da sam mislio da si se riješio, uvjetno rečeno, dječijih bolesti. Evo ti još jedan savjet. Ja svaku svoju priču pročitam barem pet puta prije nego li je negdje pošaljem. Uz to je još i pišem prvo olovkom pa pretipkam. I opet mi se znaju provući greške ( za gramatiku imam word ), mislim na one logičke.
Ono s Ubiqom je više interna šala jer smo vidjeli neke odbijenice ( boli, boli ). Doduše ja moram reći da mi je Žiljak pomogao kad mi je rasčlanio nedostatke onog što sam mu poslao. U biti mi je preporučio da pročitam svoje priče naglas i da vidim gdje rečenice postaju preduge, gdje čitatelju nestaje daha. Na prvi pogled sam pomislio ma čemu, onda sam ga poslušao, počeo paziti na to u kasnijim stvarima, i kad sam se nakon 100-njak napisanih kartica vratio toj priči došlo mi je da lupam glavom, jer su mi te greške tada bile tako očite.
No u svakom slučaju pročitaj pažljivo nekoliko puta ono što si napisao. Otipkaj ponovno ako treba. Je, zvuči naporno i okrutno, ali možda je bolje da poradiš na kvaliteti umjesto na kvantitetu.

[buco]

Savjet: sredi gramatiku, pravopis i interpunkcije i onda postaj priču. Čisto da vidimo razliku i da se možemo skoncentrirati na fabulu, pošto je to ovako - barem meni - nemoguće.

Poslušao sam tvoj savijet i evo "lektorirane priče" , ili kako se to već kaže .
Naravno nisam je ja "lektorirao" već poznanica , na čemu sam joj zahvalan . Bila mi je na kompu al me baš potezalo da vidim reakciju na onu "nesavršenu" .

Evo pa pokušajte pročitati i još jednom hvala na uputama i pomoći .


Povratak osobe »X«

»Kako ti je zanimljiva ona SF serija.«, reče Mare Luki.
»Stvarno?! Ozbiljno tako misliš, ili se samo šališ sa mnom?«, upita je Luka.
»Ne, ne šalim se. Još ću i ja postat' ljubitelj tog žanra. Što misliš, je l' stvarno negdje postoji takav svijet, mislim, bar sličan onome što smo gledali?«, upita Luku Mare.
»Ja se nadam da postoji. Samo, tko zna?! Vidiš koliko je zvijezda na nebu, toliko je i mogućih svjetova.«, odogovori joj Luka.
»Zanimljivo! Drugi put kad dođem do tebe, spremi još nešto takvoga ako imaš, a sad se žurim kući već je kasno.«, kaza Mare Luki i otiđe kući.
Kad je došla kući, Mare je još uvijek bila pod dojmom one SF priče što je gledala kod Luke. Nikako joj nisu iz glave izlazili svi oni planeti, oni čudni likovi, neobični svjetovi... Uskoro je došlo i vrijeme za poći na počinak. Mare je obukla svoju novu pidžamu i uskoro zaspala.
Tijekom noći kao da ju je nešto probudilo. Hodala je ona nekom čudnom zgradom u potrazi za poslom. Svijet se nekako ustrčao gore-dolje, zastajkuju i čitaju kao neke rasporede, pa se opet nekud žure. Ništa neobično rekli bi, ali takve neobične likove još nikad nije vidjela. Mislila je da je pogriješila ulaz, da je zalutala, ali kamo?! Kamo je to zapravo stigla? Kakav posao ona to traži? Ni sama nije znala odgovor na to pitanje, pa je odlučila upitat' za pomoć jednog od prolaznika.
»Izvinite, da l' imate malo vremena? Ja bih trebala jednu informaciju?«, upita ona jednog visokog, valjda momka. Bio je neobično obučen.
»Informacije su nešto niže. Izvinite žurim, brod za Veneru polazi za kojih desetak sekundi.«, odgovori prolaznik zbunjenoj i već pomalo uplašenoj Mare.
»Veneru?! Je li to neki grad, gdje sam ja to?!«, trčala je Mare za onim prolaznikom.
»Vidim da ste uporni. Kako to mislite gdje ste? Baš čudno. Izgleda da ću morat' otkazat' ovaj let. Ne znam zašto to činim, ali eto moram Vam pomoć'«, odogovori joj neznanac.
»Hvala Vam puno. Znate, ja sam ovamo došla zbog posla, ali nikad tako što nisam vidjela. Ah izvinite, ja sam Mare. A Vi?«, predstavi se ona neznancu.
»Kako zanimljivo ime! Na mom jeziku to znači 'lijepa'. Ime mi je Nedon. Ja sam inače sa planeta Poris 3. Nije to tako ni daleko od vašeg sustava. A kamo ste Vi inače pošli?«, upita on Mare.
»Izvinite, ali nikad nisam čula za takav planet. Planet?! A stvarno, gdje se ja to uopće nalazim?! Ah da, pa ja sam pošla tražit' posao, bilo kakav, bilo gdje, makar u Švedsku. Ali tu mi je sve tako nekako čudno, čak i vi! Možda mi nije dobro!«, reče Mare nekako sva zbunjena i već pomalo preplašena.
»Da, i meni se čini da Vama nije nekako dobro. Inače se nalazite u tranzitnoj luci u sustavu Orion. Švedska?! Nikad čuo! Je l' to možda neki novootkriveni planet, ili zviježđe?! Baš ste čudni. I ja nikad do sad nisam vidio nekog kao Vi, mislim takvu vrstu. Najbolje će bit' da odemo kod doktora.«, predloži joj Nedon.
»Hmmm... Baš čudno! Ni ja nikad nisam vidio tako što. Njena fiziologija ne odgovora ni jednoj poznatoj vrsti. Sad, možda sam ja negdje zametnuo podatke.«, reče doktor Nedonu.
Mare je cijelo vrijeme sve to gledala u čudu, kao da sanja, kao da se nalazi u onoj SF priči, koju je gledala kod Luke. Sve se nešto vrpoljila i pokušavala dokučit' što to koristi doktor, kakve to uređaje. Tako što ona nikad nije vidjela, a bila je na raznim pregledima. Primijeti to Nedon i pita je:
»Vama kao da je sve to nekako strano, kao da to nikad još niste vidjeli?!«
»Gdje sam ja to? Je li to kakav laboratorij, kao iz onih špijunskih filmova?«, upita ga Mare.
»Čega?! Filmova?! Što je sad pa to? Je l' to neka vrsta zabave kod vas?«, začudio se i Nedon.
»Ne znate što je film?! Ajme, pa gdje sam ja to došla?! Da nisam otišla u prošlost?! Ma ne, nije moguće! Ja sigurno mora da sanjam.«, pomalo panično će Mare.
»Izvinite šta smo malo zaostali. A što ćete? Nego, kako to mislite otišli u prošlost? Vi ste neka naprednija vrsta?«, upita je Nedon.
»Čim imamo film, mora da jesmo. Nego, mislim, gdje sam ja to došla? Uopće mi nije jasno. 'Oćete mi već jednom reći?«, sad se već malo pribrala Mare, kad je dokučila da su 'oni' malo zaostaliji on nje.
»Pa kod doktora. Kamo bi trebali bit'? Mislim, rekli ste da Vam nije dobro, pa sam Vas ja doveo tu.«, reče joj Nedon.
»Gdje je ta naša 'osoba X'?! Morat ćemo je prebacit' u centar za proučavanje nestalih vrsta. Oni imaju opremu za te neobične vrste. Ja tom biću ne mogu pomoć'. Žao mi je. Sačekajte desetak minuta, dok ne dođu po nju.«, reče doktor Nedonu i ode svojim poslom.
»Ali… Ništa. Al' je brz. I što što ću ja sad tu s Vama? Pobjeći će mi i slijedeći brod. Baš nemam sreće danas.«, pomalo ljutito je to rekao Nedon.
»Kako on to misli 'osoba X'? Na što mu ja ličim i kamo me žele odvest'? Znala sam ja da ste vi neki čudan svijet. Ni ja danas nemam sreće. Ne samo da nisam našla posao, već me žele stavit' u tko zna kakav kavez. Morate mi pomoć'! Nećete valjda dopustiti da me strpaju u kavez kao nekog štakora?!«, uspaničila se naša Mare.
»Ako otkriju da sam Vam ja pomogao, mene će strpat' u kavez mjesto Vas. Ali dobro. Baš ste mi nekako simpatični. Ne znam zašto to činim, ali eto, pokušat ću Vas odvest' nazad odakle ste i došli. Ali, obećajte mi jedno?«, kaza joj Nedon.
»Što?! Samo recite, moram što prije odavde.«, reče Mare Nedonu.
»Paa... Želio bih da mi pošaljete taj jedan film. Baš me zanima što je to. Je li uredu?«, upita je Nedon.
»Obećajem! Zapravo, ima jedna dobra serija. To ću Vam poslat'. Samo, ne znam kako?«, kaza pomalo već zamišljena Mare Nedonu.
»Sad moramo odavde odmah, a kasnije ću Vam dat' nešto, pa ćete mi moć' poslat' film.«, reče Nedon, te uze Mare za ruku i izvede je pomalo iz ambulante.
Nakon gotovo jednosatnog bježanja osiguranju, Nedon i Mare su došli u jednu neobičnu prostoriju. Zapravo, bila je to obična soba s jednim ležajem.
»I kako me mislite 'prebaciti'? Nije mi jasno?«, upita Mare pomalo zajedljivo Nedona.
»Jednostavno. Kako ste i došli tako ćete se i vratit'. Lezite samo tu na ovaj krevet. Eh da, da ne zaboravim. Evo Vam ova crna kutija s plavim točkama. U nju stavite film. Samo požurite molim Vas, jer ovi samo što nisu stigli.«, uzvrati Nedon.
Mare je legala na krevet i u ruci držala onu kutiju. Uskoro je nestala s kreveta.
›Uhh... Kakav strašan san sam usnila. Umalo me nisu strpali u kavez kao štakora. Ne znam baš da li ću više gledat' one Lukine filmove. Izgleda da ne utječu baš najbolje na mene.‹, misli se naša Mare tako, sva prestrašena oni čudnim snom.
»Moram se požurit', izgleda da traže radnicu u kafiću.To ne smijem propustit'! Samo da ne zalutam na onu čudnu postaju iz snova.«, reče sama sebi Mare i počne se smijat'.
A onda odjednom nasta tajac. Kad je pospremala posteljinu, ispod deke je bila neka crna kutija s plavim točkama. Mare nije mogla očima vjerovat'. Ali ona je to sve samo sanjala! Nije ona nikakva 'osoba X'! I nije moguće! Ne, nikako to nije moguće! Tko zna otkud joj ta kutija?! Možda je to bilo od kakvog poklona, od nekog uređaja... Ali...
Naša je Mare sjela na krevet i nikako nije mogla doć' k sebi od čuda. Onda je zazvonio telefon, a s duge strane je bio Luka, koji je rekao:
»Pa dobro Mare, hoćeš li ti više doć', ili ću se morat' smrznut' čekajući na tebe? Samo mi nemoj reć' da su te 'Marsovci' oteli.«, i nasmije se.
»Ah... Nisu. Nego 'oćeš mi posudit' onu tvoju seriju, da pokažem jednom prijatelju? Al' me nemoj pitat' kojem!«, upita ga Mare.
»Sve za tebe – i moju naj seriju posudit', samo požuri.«, odgovori joj Luka.

'------------------- KRAJ-------------

Možda je sad bolje !?

[Xaotix]

Već su ti gore sve rekli, pa neću previše jahati po tome.
Meni ovo zaista liči na školski sastavak, barem po stilu pisanja. Nabacivanje astronomskih imena daje dojam da se uopće nisi pozabavio onim "Science" dijelom Science Fictiona. Orion je zviježđe, a ne sustav. Ovo će ti se možda činiti kao cjepidlačenje, ali kad se toga nakupi, ljudima će smetati. Za detaljno objašnjenje vidi o mainstrema piscima koji pišu SF "jer je to trivijalno".

Sama fabula je prežvakana puno puta, uz možda par malih varijacija na temu. Iz toga se da svašta napraviti, ali tibaš nisi uspio. Kad tome dodaš način pisanja, samo se pojačava dojam početnika koji nije baš čitao SF.
Kao što su ti već rekli, previše je nekonzistentnosti. Nitko ne zna za nju, ali Nadon zna da je Mare doputovala spavajući. No, kreveti nisu prijevozna sredstva, jer se putuje letenjem.
Osim toga, likovi se ponašaju kao teletubbysi, potpuno naivni, bez ikakve logike.
Vidi se jak utjecaj Zvjezdanih staza i dječjih stripova, gdje sva bića mogu na prvi pogled proći kao ljudi. U Zvjezdanim Stazama za to postoji razlog, ali način na koji si ti to prikazao mi vuče na loše primjere iz Enciklopedija SF-a.

Osim ako...
Priča je san. Ako si namjerno igrao na tu kartu, onda imaš opravdanje za sve nelogičnosti, čudno ponašanje, razbacani protok vremena (u snu se isto događaju fast forward premotavanja). S obzirom na strukturu i stil priče, ne čini mi se da si pokušao tako nešto.
Ako kreneš iz tog kuta, dobro razmisli, jer onda slažeš san, i moraš čitateljima dati naznaku da bi cijelu situaciju trebali prepoznati kao san.

Inače, što se tiče ispravka priče, izbacio si razmake između pojedinih cjelina priče, što samo uvodi pomutnju i zbunjuje čitatelja. Razmaci će ti razdijeliti dijelove priče na logične cjeline i scene koje su udaljene u vremenu (Uvod i odlazak na spavanje, pojavljivanje na stanici, scena kod doktora itd...).
Ako ideš na metodu naglašenog sna, micanje razmaka između paragrafa ti može dati efekt premotavanja kakvih ima u snu, ali s tim trebaš biti pažljiv jer bi tekst mogao ispasti nečitljiv.

S dobre strane, kad se čovjek malo probije kroz sve to, tekst nije bilo preteško čitati. Imaš nekakvu tečnost rečenica, ali ih razbija stil i sva ta hrpa detalja koji bodu oči.
Ratchet ti je dao par dobrih savjeta. Pokušaj ih primjeniti kod slijedeće priče i popravit ćeš dosta stvari kojima smo ovdje prigovorili.

[buco]

Meni ovo zaista liči na školski sastavak, barem po stilu pisanja.

I meni li;i na školski uradak.

Nabacivanje astronomskih imena daje dojam da se uopće nisi pozabavio onim "Science" dijelom Science Fictiona

Kao naprimjer? Jel bi pojasnio tezu?

Sama fabula je prežvakana puno puta, uz možda par malih varijacija na temu. Iz toga se da svašta napraviti, ali tibaš nisi uspio. Kad tome dodaš način pisanja, samo se pojačava dojam početnika koji nije baš čitao SF.

Tu ima puno istine. Već sam nešto i pisao oko toga.

Kao što su ti već rekli, previše je nekonzistentnosti. Nitko ne zna za nju, ali Nadon zna da je Mare doputovala spavajući. No, kreveti nisu prijevozna sredstva, jer se putuje letenjem.

Pa samo su dva liku u interakciji u tom snu , i na kratko doktor s one dvije-tri rečenice , pa neznam tko bi još za "nju" trebao znati ?!
Kreveti nisu za letenje ? Pa to nigdje ni ne piše u priči ako se dobro sjećam? Sad... :scratch:

Razmaci će ti razdijeliti dijelove priče na logične cjeline i scene koje su udaljene u vremenu (Uvod i odlazak na spavanje, pojavljivanje na stanici, scena kod doktora itd...).

To stoji, i ja tako i radim. No da je ne ogovaram, poznanica je lektorirala priču pa je vjerojatno u žaru borbe s točkama i zarezima spojila to u jednu cjelinu.

Ratchet ti je dao par dobrih savjeta. Pokušaj ih primjeniti kod slijedeće priče i popravit ćeš dosta stvari kojima smo ovdje prigovorili.

Hvala na savjetima.

Treće, neću detaljno o priči jer je - iskreno - nisam imala snage pročitati do kraja pošto me pravopis i interpunkcije i gramatika daleko previše bodu u oči.

Jel' ti sad malo bolje, mislim to s' očima? :x

Pozdrav

[Xaotix]

Nabacivanje astronomskim pojmovima: Tranzitna luka Orionovog sustava, brod za Veneru. Jedno je sazviježđe, a drugo je planeta. Malo nesrazmjerno. Uz to ispada da su ljudi (prva planeta do Venere) nepoznata rasa. Kako smo im uspjeli promaći?

Kao što su ti već rekli, previše je nekonzistentnosti. Nitko ne zna za nju, ali Nadon zna da je Mare doputovala spavajući. No, kreveti nisu prijevozna sredstva, jer se putuje letenjem.

Pa samo su dva liku u interakciji u tom snu , i na kratko doktor s one dvije-tri rečenice , pa neznam tko bi još za "nju" trebao znati ?!
Kreveti nisu za letenje ? Pa to nigdje ni ne piše u priči ako se dobro sjećam? Sad... :scratch:

Počineš s onim"to nije daleko od vašeg sustava"- ispada da znaju za ljudsku rasu. Slijedi da nema nikakvih podataka o ljudima, i da nikad nešto slično nisu vidjeli.
Na kraju Nadon govori "Kako ste i došli tako ćete se i vratit". Kako on zna na koji način je Mare došla? Oni su luci, putuje se svemirskim brodovima. kad odjednom, tip vadi krevet.? Trik sa spavanjem je uspio samo Mari. A kod povratka čak nije ni zaspala.

[buco]

Uz to ispada da su ljudi (prva planeta do Venere) nepoznata rasa. Kako smo im uspjeli promaći?

Nemisliš valjda da bi baš svi u svemiru morali zanati za nas , mislim na to da ih zanimamo ,možda tog putnika (Nadona) , koji kreće na put prema Veneri iz tranzitne luke u sustavu Orion (ili zviježđu...) Zemlja uopće ne zanima , kao ni "zemljaci" iako zna za njih ?!
Nije to ST gdje "pričaš engleski da te ceo svemir razume" !? Ili SG gdje su svi "ljudoliki" ...itd...pa su "zemosi "
"No 1" u svemiru a i šire...! :kava:

Nabacivanje astronomskim pojmovima: Tranzitna luka Orionovog sustava, brod za Veneru

Kakvo je to nabacivanje što je spomenuto da lik putuje prema Veneri i da se oni nalaze u tranzitnoj luci u sustavu Orion ?! To je jednom spomenuto i to je sve . :scratch:

Počineš s onim"to nije daleko od vašeg sustava"- ispada da znaju za ljudsku rasu. Slijedi da nema nikakvih podataka o ljudima, i da nikad nešto slično nisu vidjeli.

Iako sam već odgovorio ponoviti ću jer vidim da se to proteže kao neki veliki problem. Jedno je znati za nekoga, da tamo netko ima, npr. na Zemlji , a jedno poznavati . Jeli ti sad jasnije ? :x
A Nadon je odveo Mare na pregled kod Doktora jer joj nije bilo dobro , tako im se činilo . Nigdje nije rečeno da su doktor i Nadon ista vrsta , uostalom i Nadon je samo prolaznik , putnik , koz tu tranzitnu liku , to je bar jasno .
Već sam vam rekao da za neka detaljnija objašnjenja jednostavno nije bilo prostora a i računao sam na maštu koju svaki čitatej ima .

Na kraju Nadon govori "Kako ste i došli tako ćete se i vratit". Kako on zna na koji način je Mare došla?

To je najbolje da njega pitaš! Probaj pustiti mašti na volju?! Ja isto neznam kako on to zna, možda je i on samo sanjao kao i glavni lik?

Trik sa spavanjem je uspio samo Mari. A kod povratka čak nije ni zaspala

Kojeg povratka?! Zar je morala negdje otići, odletjeti, da bi sanjala ili da bi se na neki neobičan i za nju nepoznat' način pojavila ona crna kutija s plavim točkama, kad se probudila?
Koja zapravo uvodi tu zbunjenost i ja se nadam pitanje kod čitaoca , što je to bilo zaista samo neki čudan san ili...što ? Odgovor na to pitanje je prepušteno da svatko donese za sebe.

Priča je bila limitirana s' te 2-3 stranice. Tako da zaista nisam mogao uvoditi nikakve detalje u priču. To je jedina priča koju sam napisao a da je bila limitirana brojem stranica. Zato i nevolim ta ograničenja.
Dali bih tu istu priču sad napiso drugačije? Vjerojatno bih! Ali bih samu bit priče, kao "neodgovor" na pitanje što je bilo nakon što se Mare probudila, ostavio.

Jedan od prigovora ranijih čitatelja te priče bio je uglavnom vezan za to, kao da priča nije dovršena. Pitali su
zašto nisam napisao što je bilo nakon susreta Mare i "crne kutije s plavim točkama" i gdje je završila ona serija...

Inače imam sreće što moji prijatelji spadaju u krug "gladatelja književnih djela", kažu da im je tako lakše.
Pa sam bio pošteđen lažnih kritika kako je baš fino napisano, iako...hmmmm... Nije da nebi godilo.

Pozdrav