Povratak osobe X

[Krvoje]

Složit ću se samo sa svim šta su ostali rekli, da ne ponavljam te komentare...

I još ću naklopit na izjavu u tvom sigu, super ti je poredba. (Književni) jezik je prilično ukalupljeno definiran skup elemenata; programski jezici su slični, al' naravno, ne dozvoljavaju toliku umjetničku slobodu. Slično, kako ne možeš pisati logičke besmislice (unutar definicije jezika, ne računajući sad tu nedosljednosti u priči i sl.), jer ti neće proći kompajler, tako i proza mora biti razumljiva ljudskom umu. Iz balansiranja i razumijevanja jezičnih nijansi i fraza proizlazi stilska elegancija. Ako programiraš, lako tu logiku proširiš na pismeni izričaj.

A da naučiš jezik, treba čitat knjige. Treba tuć sve Hrvate koji ne čitaju, a takvih je žalosno puno.

[buco]

programski jezici su slični, al' naravno, ne dozvoljavaju toliku umjetničku slobodu.

Mislim da ti taj zaključak ne drži vodu. Ako si razumio sig. tamo jasno piše "...u asembleru".
To je jezik koji dozvoljava nevjerojatnu maštovitost i poznavanje materije (računalne tehnologije na najnižim razinama, najbližima stroju).
Nije ti to HPL programiranje (C,C++,Delphi, Java... )gdje rezultat ipak dosta ovisi o onome tko je pisao compiler.
Dobro to nije tema ovog foruma, al' kad si se nadovezao oko toga malo sam ti pojasnio.

Priča je jenostavna, djevojka Mare gleda SF seriju kod prijatelja,dečka... Nije važno. Dolazi doma legne u krevet i zaspe.
Sanja neobičan san i ujutro se probudi prisjećajući se toga sna.
Pospremajući posteljinu nalazi istu onakvu kutiju kao što je bila u snu. To ju se zbunilo, nije znala kako je to moguće ali ipak pita prijatelja da joj posudi seriju da stavi u tu kutiju.

Cilj priče je bio, ne da opisuje svijetove, svemirske postaje ili se bavi detaljima znastvenih objašnjenja neobičnih pojava, već da čitaocu postavi pitanje što misli, kako se pojavila i otkud ona kutija. Dali je Mare bila zaista negje, dali je netko možda doša tko zana otkud i uvukao se u san, itd... Ovisi o mašti čitatelja.

ne računajući sad tu nedosljednosti u priči i sl.),

U čemu je priča nedosljedna po tebi?

Kad je došla kući, Mare je još uvijek bila pod dojmom one SF priče što je gledala kod Luke. Nikako joj nisu iz glave izlazili svi oni planeti, oni čudni likovi, neobični svjetovi... Uskoro je došlo i vrijeme za poći na počinak. Mare je obukla svoju novu pidžamu i uskoro zaspala.

Mare je zaspala, sanjala je.
Dali je možda "krivo" sanjala to ne znam? Snovi su pokoji put jako nelogični, zato su snovi. Iako je koji put i stavrnost van svake logike, to je tako.

tako i proza mora biti razumljiva ljudskom umu

Ljudski um je vrlo zanimljiva kategorija. Netko nema mašte i da mu nacrtaš nebi shavatio poruku ili si stvorio sliku o nečemu.
Nekome je potrebna samo natuknica da njegova mašta "odradi posao".
Ljudi i kad gledaju film doživljavaju scenografiju svaki naosob, bez obzira što je jasno predočena slikom, najmočnijim medijem ljudske komunikacije apsolutno. Tako da pozivati se na ljudski um je jako dvojbeno.

Zar ti nije dobar primjer za to "epska" serija ST? Pored svih znanstvenika angažiranih na projektu serija ima puno znanstenih nelogičnosti i netočnosti, o tome su se pisali epovi i pisati će se.
No i danas je ljudi rado gledaju bez obzira na to. Zar nije neobično? Kako je to ljudski um samo mogao prihvatiti?
"Hajzenbergovi kompenzatori" kojima se objašnjava teleporter, glupost bez presedana u ST. Barionski, hiperionski emiteri...itd...itd...
O tome sam se nadiskutirao po boardima za ST skupa s' ljubiteljima tog serijala. :kava:

90% ćitaljstva pojima nema o kvantnoj mehanici, astrofizici, detaljima galaksija, zviježđima i sl.
I ja se slažem da to ne znači da se može baš svašta "ulupavati" u priču, ali nešto proglašavati nekonzistentnim zato što se priča ne bavi detaljima iz kvantne mehanike ili astrofizike da bi pojasnio svaku napisanu riječ (legala na krevet i nestala), je u najmanju ruku smiješno, izvini. :x

Priča nema pretenzije da pojašnjava ili predlaže nove znanstvene ili tehno "fikcije" za budičnost, već nešto sasvim drugo daleko jednostavnije, da ponuka čitatelja da se upita, dali je i kako moguće ono što se dogodilo poslije sna.
To je sve što se željeo pričom postići.
Sad dali se priča nekom sviđa ili ne to je drugo. Čak i najbolja književna djela se svima ne sviđaju isto, netko ih pročita čisto da ih je "stavio na listu" pročitanih.

Hvala ti na komentaru.

Pozdrav

[SAMSUILUNOV OTAC]

Evo jedno jednostavno pravilo kako ćeš znati da ti je priča dobra: ako ljudima, nakon što ju pročitaju, ne moraš objašnjavati što si s pojedinim dijelovima htio reći. Bez obzira koliko priča bila dugačka/kratka. Točka.

[Krvoje]

Molim, i drugi put.

Nismo se razumjeli, nisam uspoređivao programske jezike, nego općenito programiranje i književni jezik. Pjesnička slika bješe. Htio sam reć da kod brušenja vlastitog stila slijediš logiku jezika.

Ostalo odgovorim naknadno, gotta fly.

[niniane]

Sad me u oči bodu samo čudni navodnici, al ajde, to mogu preživjeti
No priča - kad već želiš da ti se komentira priča - je, meni osobno, ništa posebno. Rekoše ti već, viđeno milijun puta. Jedino što mi se sviđa u priči su povremeno zgodni dijelovi dijaloga, ali su utopljeni u čudan ritam priče i, općenito, učenički stil.

Evo jedno jednostavno pravilo kako ćeš znati da ti je priča dobra: ako ljudima, nakon što ju pročitaju, ne moraš objašnjavati što si s pojedinim dijelovima htio reći. Bez obzira koliko priča bila dugačka/kratka. Točka.

He does have a huge point. Cijelo vrijeme naglašavaš maštu čitatelja, govoriš ljudima da "pitaju lika zašto je nešto napravio" i sl. - a to je ogromna pogreška koja te nikad neće učiniti piscem ako je ne promijeniš. Koncepcija "Dajmo čitatelju dio, a ostalo neka smisli on" je, kao prvo, odraz spisateljske lijenosti, zatim odmak od pisanja kao prenošenja neke svoje poruke svijetu, i čini mi se da je prihvatljivo samo u fan fictionu gdje već postoji unaprijed izgrađen kontekst i svijet u kojem pišeš, a počesto i likovi, pa se čovjek tim aspektima priče ne mora zamarati jer su već svima poznati.

[ratchet]

To bi trebalo izdvojiti kao jedno od pravila. Ako ciljanoj publici nije jasno što je pisac htio reći, kriv je pisac. A to smo uglavnom naučili i vlastitim primjerima. Tako da je po meni Samsung potpuno u pravu.
Druga bi stvar bila da bi onaj tko želi pisati određenu literaturu tu istu trebao i donekle poznavati. Jedan od načina kako se nešto može naučiti je gledati kako to drugi rade. U ovom slučaju čitati. Pisac koji ne čita je za mene oksimoron.
Ipak volio bih čuti što je dalje bilo. Odnosno da nam Buco javi kako napreduje sa objavljivanjem na webu i uspijeva li privući čitatelje. Ili da stavi link na forum.

[buco]

Odnosno da nam Buco javi kako napreduje sa objavljivanjem na webu i uspijeva li privući čitatelje.

Ne napradujem za sad. Ustavri nisam dalje ni pokušavao na boardima koji se bave objavljivanjem priča.
Zapravo vi ste jedini koji imaju veze s tim a da sam nešto postavio.

Koncepcija "Dajmo čitatelju dio, a ostalo neka smisli on" je, kao prvo, odraz spisateljske lijenosti, zatim odmak od pisanja kao prenošenja neke svoje poruke svijetu

Namjerno sam na kraju ostavio nerazrješenu situaciju s "kutijom".
Radi toga da se svakom čitatelju omogući da si pokuša odgovoriti na pitanje "dali je to moguće i kako".

A ono s pojašnjenjima "letenja", "kreveta" isl. To je san!
Iako si netko može razumjeti da nije pa su vjerojatno otud i pitanja za pojašnjem "kako je ona mogla odletjeti s kreveta"? Uglavnom u to stilu.
Pitanje poznavanja tematike i prigovori da nije bilo detaljnijih pojašnjenja malo su me iznenadila. Ne samo zbog limitiranosti dužinom već i zbog onoga što mi je neobično da netko misli da svi moraju poznavati našu vrstu. STizirani model!

Čudno da me nisu pitali za "univerzalni prevoditelj" tj kako su uopće komunicirali Nadon i Mare?
To je po meni bilo najlogičnije za pitati ako se već netko hvatao toga, tehno riješenja.

To je san koji je sanjala Mare. A u snu vam netrabaju prevoditelji, ni objašnjenja rada AM motora i sl. Da ne davim s tim.
Izgleda da su neki olako prešli preko činjenice da je ona legal u krevet, zapala i sanjala.
Pa su me traži da pojasnim kako je došla na postaju, otišla, kako za nju neznaju...

›Uhh... Kakav strašan san sam usnila.

To bi trebalo izdvojiti kao jedno od pravila. Ako ciljanoj publici nije jasno što je pisac htio reći, kriv je pisac

To stoji bez daljnjeg. Ako baš nitko ne razumije onda oćito da nešto šteka priča. :x

Sve u svemu Hvala vam još jednom na savjetima i pomoći. Bolje i negativna ocjena kritičara nego nikakva. Bar se čovijek zna orjentirati. Iako baš i nije nešto za čim težimo ali je korisna.

Pozdrav

[niniane]

Pa, ako je san, onda nije SF. :kava:

Cilj priče je bio, ne da opisuje svijetove, svemirske postaje ili se bavi detaljima znastvenih objašnjenja neobičnih pojava, već da čitaocu postavi pitanje što misli, kako se pojavila i otkud ona kutija. Dali je Mare bila zaista negje, dali je netko možda doša tko zana otkud i uvukao se u san, itd... Ovisi o mašti čitatelja.

Pa, kako nam cijelo vrijeme govoriš da je san, cilj nije postignut. Ja se nisam zapitala, iskreno. Nije me bilo naročito briga - kao čitatelja - jednostavno zato što se iz čitanja stječe dojam da ni tebe nije naročito briga. Ako želiš natjerati čitatelja da se nešto zapita nakon čitanja tvoje priče, moraš pričom pokazati da je i tebi to zanimljivo, da te itekako zanima što se dogodilo - a ne pisati priču koja bi kao trebala poticati na pitanja "A što se dogodilo", "Jel ona sanjala ili je zbilja to bilo" i sl. ako si ti zapravo uvjeren da je sve to bio san. Ne znam koliko sam jasna, sama sebi se činim zbrkanom.


Moj komentar koji si citirao se ne odnosi na kutiju, već na tvoje sljedeće izjave:

Dali je možda "krivo" sanjala to ne znam?

Netko nema mašte i da mu nacrtaš nebi shavatio poruku ili si stvorio sliku o nečemu.
Nekome je potrebna samo natuknica da njegova mašta "odradi posao".

Već sam vam rekao da za neka detaljnija objašnjenja jednostavno nije bilo prostora a i računao sam na maštu koju svaki čitatej ima

I, meni najjači citat za ilustriranje ovog što pokušavam objasniti:

To je najbolje da njega pitaš! Probaj pustiti mašti na volju?! Ja isto neznam kako on to zna, možda je i on samo sanjao kao i glavni lik?

To su tvoji likovi, tvoj svijet, tvoja radnja - tvoja priča. Ako je ti ne poznaješ, onda nitko neće. Ako tebi nije stalo da je poznaješ, neće biti ni jednom čitatelju. Jedna od osnovnih stvari koje smo radili na Macanovoj radionici je bilo odgovaranje na pitanja o svojoj priči, pitanja koja se ne odnose na događaj opisan u samoj priči, već sežu dalje, u postavke svijeta koje je autor osmislio, u konzistenciju i sl.

Da se razumijemo - ja shvaćam otprilike što si ti želio postići ovom pričom i što si htio da se čitatelji zapitaju:

Koja zapravo uvodi tu zbunjenost i ja se nadam pitanje kod čitaoca , što je to bilo zaista samo neki čudan san ili...što ? Odgovor na to pitanje je prepušteno da svatko donese za sebe.

To mi je, dakle, jasno. Ali ako se oslanjaš samo na maštu čitatelja (koja nekad može biti i vrlo siromašna), a ignoriraš potrebu da sam poznaješ svoj svijet i likove, onda si u svojoj namjeri stvarno skroz fulao. Ako želiš navesti čitatelja da se nešto zapita, ti kao autor moraš znati i koji je odgovor na njegova pitanja.

[buco]

I, meni najjači citat za ilustriranje ovog što pokušavam objasniti:


buco je napisao/la:
To je najbolje da njega pitaš! Probaj pustiti mašti na volju?! Ja isto neznam kako on to zna, možda je i on samo sanjao kao i glavni lik?

Možda sam mu ipak trebao dati odgovor? Meni se učino da je pitanje malo "iz teme" zpravo logike priče, koja ne priča o tehnologiji.
Naravno da poznam likove svojih priča. Kako bih drugačije napisao priču?

Da sam mu odgovorio "pa oni imaju poseban uređajzvani 'krevet' (u priči piše 'kao neki krevet') koji pamti tko je odkle došao i eto Nadon zna za taj uređaj i tako joj je pomogao... ) Meni bi takav odgovor zvučao smiješan da bi se povezivao s pričom. Jer u njoj to nije trebalo biti bitno.

EDIT: Stisno sam bio pošalji zabunom prije kraja odgovora.

ako si ti zapravo uvjeren da je sve to bio san. Ne znam koliko sam jasna, sama sebi se činim zbrkanom.

Ja nisam uvjeren u ništa! Da tako kažem.
Ona je sanjala. Zaklučak što je bilo dali san dali nešto drugo sam prepustio čitatelju. Za priču ona je lega, zapala i sanjala, bar ona tako misli.
Na kraju priče ona ipak pita Luku da joj posudi seriju da je pošalje "jednom prijatelju".
Znači Mare je iako nesigurna u to s kutijom (zbunjena) ipak povjerovala u san i odlučila da u kutiju stavi seriju(film) za Nadona.

Sad vidim da sam trebao tako odgovoriti. Da zadovolim čitateljevu znatiželju za onim što za priču, po meni, nije bitno. Ja se nadam da me razumiješ?!

Pa, kako nam cijelo vrijeme govoriš da je san, cilj nije postignut. Ja se nisam zapitala, iskreno

U redu. Neobično bi bilo i za očekivati da se svi koji pročitaju priču zapitaju otkud ona kutija u krevetu?!
Dali je bio san? Dali je stvaro "odnešena" na neki nama nepoznat svijet ili se dogodilo nešto treće?

Pozdrav

[niniane]

Ok, sad smo malo više na istoj valnoj

[buco]

Ok, sad smo malo više na istoj valnoj

Onda je već bolje, lake se razumijemo.

Izvini na onom EDIT u gornjem odgovoru. Bio sam stisnuo odgovori zabunom pa sam kasnije dopunio odgovor. Samo server stalno prikazuje grešku na skripti kad se koristu funkcia "uredi"?!

Pozdrav