Domaća komercijala (bilo: Podilaženje publici ili...?)
- SAMSUILUNOV OTAC
- Autor u Smokvinom listu
- Posts: 2110
- Joined: 30 Dec 2005, 00:50
- Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve
Domaća komercijala (bilo: Podilaženje publici ili...?)
I opet dolazimo do one stare teme - naši ljudi ne čitaju naše pisce iz razloga što su to naši pisci. Ako Mirko Janković napiše knjigu i objavi ju pod tim imenom, kupit će ju puno manje ljudi nego kad bi ju objavio pod imenom Džordž Džeferson. Smiješno je i da bi prodao puno manje knjiga kad bi ju objavio pod imenom Gunter Šifshauzenkanalenrajnigungsbefridihtundverzofenberg ili pod imenom Unkala Jop Munkala. Sve što je s neengleskog govornog područja, naš čovje smatra nužno lošijim od svega što dolazi s engleskog govornog područja.
Odmah mi pada na pamet onaj lik što je na ovogodišnjem Istrakonu tvrdio da bi Krušvarova i općenito ostale knjige hrvatskog fantasyja bile "dobre" kad bi bile napisane na engleskom jeziku.
Odmah mi pada na pamet onaj lik što je na ovogodišnjem Istrakonu tvrdio da bi Krušvarova i općenito ostale knjige hrvatskog fantasyja bile "dobre" kad bi bile napisane na engleskom jeziku.
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
I svaka rana malo više boli.
- Brumiko
- Ancient
- Posts: 598
- Joined: 06 Sep 2007, 10:16
- Location: Zagorje zelene pa prijestolnica
- Contact:
Re: Podilaženje publici ili...?
Ne bih se sasvim složio. Pogle Arijanu Čulinu. Bez zajebancije. Antu Tomića. Aralicu čak. Među fantastičarima, Pavla Pavlićića.SAMSUILUNOV OTAC wrote:I opet dolazimo do one stare teme - naši ljudi ne čitaju naše pisce iz razloga što su to naši pisci. Ako Mirko Janković napiše knjigu i objavi ju pod tim imenom, kupit će ju puno manje ljudi nego kad bi ju objavio pod imenom Džordž Džeferson. Smiješno je i da bi prodao puno manje knjiga kad bi ju objavio pod imenom Gunter Šifshauzenkanalenrajnigungsbefridihtundverzofenberg ili pod imenom Unkala Jop Munkala. Sve što je s neengleskog govornog područja, naš čovje smatra nužno lošijim od svega što dolazi s engleskog govornog područja.
No, može biti da ima ljudi kolonijalnog mentaliteta, koji uz to ne znaju materinji jezik pa si utvaraju da bolje razumiju engleski, koji razmišljaju kako si napisao. Najčešće takva ekipa slini za...paaa, pučki rečeno, šundom temeljenim na svojoj omiljenoj SF ili fantasy franšizi. :kava: Ne velim da taj šund nema šarma, i sam ga ponekad čitam, recimo Salvatorea, ali kada netko svršava isključivo na <ubaci ime franšize> onda je velika vjerojatnost da se ponaša kako si napisao. Ako mene pitaš - neveliki gubitak za SF scenu. :zubo:
Što se tiče čitanja općenito, a napose SF-a, čini mi se da su problemi svuda isti, barem ako je vjerovati ovom članku: http://casestudiesinstupidity.wordpress ... e-fiction/. :zubo: Razlika između nas i, primjerice Amerike je samo u broju stanovnika tj. matematici velikih brojeva. I ovdje i tamo, broj ljudi koji mogu-žele pročitati išta više od SMS-a je malen. Utvaram si da je kod nas ipak veći nego u US of A te da iznosi, recimo, 2% pučanstva, spram američkih 1%. No, naših 2% pučanstva je jedva 90 tisuća ljudi, dok je američkih 1% nešto manje od 3 milijuna - što je, jelte, daleko veća publika i daleko više potrošača od 90 tisuća.
Krelac. :xSAMSUILUNOV OTAC wrote:Odmah mi pada na pamet onaj lik što je na ovogodišnjem Istrakonu tvrdio da bi Krušvarova i općenito ostale knjige hrvatskog fantasyja bile "dobre" kad bi bile napisane na engleskom jeziku.
Re: Podilaženje publici ili...?
Postoji iluzija, u nas, da na engleskom jeziku šund (glazba, tekst, film) bolje zvuči. & ljudi to ozbiljno misle. Pa, pišu ti ljudi na engleskom poeziju i prozu, skladaju itd.
Sad, ja to na dva načina objašnjavam, koja se međusobno ne isključuju:
a) Naši ljudi ne znaju engleski, iako ga neki tečno govore i čitaju. Uglavnom ljudi misle da je za naučit' jezik dovoljno da si okružen proizvodima na tom jeziku, a ne npr. biti ili družiti se s izvornim govornicima, čitati kvalitetnu književnost.
b) Englesko govorno područje trpi puno više šunda, negoli hrvatsko (kao i svega ostaloga), jer je veće. Pa smo navikli slušati i čitati trash na engleskom, dok u hrvatskom izaziva puno veću sablazan, jer ga nema toliko. U prednosti smo, zapravo :p
Hm... možda se može povezati s topicom; npr. frend je za neki članak negdje prije nekog vremena intervjuirao Kiran Desai (indijska spisateljica, dobila je sad nedavno Bookera za "Inheritance of loss"). Žena reče da joj je strašno pomoglo u karijeri kad je počela pisati na engleskom.
Sad, ja to na dva načina objašnjavam, koja se međusobno ne isključuju:
a) Naši ljudi ne znaju engleski, iako ga neki tečno govore i čitaju. Uglavnom ljudi misle da je za naučit' jezik dovoljno da si okružen proizvodima na tom jeziku, a ne npr. biti ili družiti se s izvornim govornicima, čitati kvalitetnu književnost.
b) Englesko govorno područje trpi puno više šunda, negoli hrvatsko (kao i svega ostaloga), jer je veće. Pa smo navikli slušati i čitati trash na engleskom, dok u hrvatskom izaziva puno veću sablazan, jer ga nema toliko. U prednosti smo, zapravo :p
Hm... možda se može povezati s topicom; npr. frend je za neki članak negdje prije nekog vremena intervjuirao Kiran Desai (indijska spisateljica, dobila je sad nedavno Bookera za "Inheritance of loss"). Žena reče da joj je strašno pomoglo u karijeri kad je počela pisati na engleskom.
-Bllaa!-
Yama yo, yama yo
Yama yo, yama yo
Yama wa ikite iru!
Yama yo, yama yo
Yama yo, yama yo
Yama wa ikite iru!
Re: Podilaženje publici ili...?
Stvar je u tome da ja nisam mislio na knjige na engleskom. U mojoj knjižnici postoji, na primjer, cijela serija tvrdo ukoričenih kratkih romana Iz serijala Nexus. Većinom dosta stari ili loši strani ( s engleskog govornog područja ) romani za koje valjda ne treba puno platiti prava. Uglavnom tipa, idem na plažu pa da imam u nuždi nešto čitati i za čim neću plakati ako mi i padne u more. Ima tu i nekoliko naših autora, ali pod pseudonimom ( engleskim ). Ti se i posuđuju ( i oni pod pseudonimom ). Dok oni naši, zajedno sa zbirkama pripovjedaka naših nagrađivanih autora, stoje pored njih kao siročad, novi novcati. To dokazuje Samsungovu tezu. ali mi smo i kao narod uvijek spremni sve naše proglasiti lošijim od stvari iz obećane zemlje. To bi u stvari bilo nešto ( podizanje svijesti o kvaliteti naših proizvoda ) na čemu bi trebalo raditi Ministarstvo kulture i izgubljenog vremena.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
Aldous Huxley
Re: Podilaženje publici ili...?
Nije to samo kod nas. Ne znam gledaš li njemački MTV ili Vivu. Malo ljudi zna da Njemačka ima zakonsku odredbu po kojoj neki veliki postotak (ne znam točan broj, a ne želim lupati) programa koji njihove TV-kuće puštaju mora biti domaći, i posebno se rigorozno primjenjuje na glazbenim televizijama, zbog pritiska domaćih izdavačkih lobija. A malo ljudi to zna, jer 98% spotova koji se vrte na tim glazbenim televizijama su na engleskom. Njemački pop i rock pjevači nemaju prođu u Njemačkoj ako pjevaju na njemačkom, samo endemima uspijeva uvaliti njemački Njemcima. Iako ono što pjevaju na engleskom ima manje smisla od novije Severinine produkcije (o gramatičkim greškama da i ne govorimo).Krvoje wrote:Postoji iluzija, u nas, da na engleskom jeziku šund (glazba, tekst, film) bolje zvuči. & ljudi to ozbiljno misle. Pa, pišu ti ljudi na engleskom poeziju i prozu, skladaju itd.
Što nas dovodi do druge točke:
Koristeći engleski jezik dobiva se veće tržište. Nekoliko puta je spomenuta veličina američkog tržišta. Pribrojite mu i englesko, pa dodajte k tome i Australiju - a to su samo zemlje u kojima je službeni jezik engleski. Postoji još mnoštvo zemalja, osobito u Africi i Aziji, gdje se kolonizacijom - bilo političkom do 19. ili ekonomskom u 20. stoljeću, engleski jezik čvrsto ukorijenio i čak i prednjači pred službenim jezikom zemlje. Kada se sve to zbroji, dobiva se ogromno tržište. Može se djelo prevesti na engleski, da. No vjerujem da bez posredstva prevoditelja djela lakše dolaze do izdavača (bar po mojoj logici - jer da bi izdavač zamijetio djelo, prvo ga treba razumjeti, što znači da sam autor mora ili prevoditi svoje djelo ili plaćati prijevod...), tako da i tu postoji neka logika. No posreći se jednom, a koliko je luzera koji pišu nastavak ili spin-off Gospodara prstenova na engleskom...Hm... možda se može povezati s topicom; npr. frend je za neki članak negdje prije nekog vremena intervjuirao Kiran Desai (indijska spisateljica, dobila je sad nedavno Bookera za "Inheritance of loss"). Žena reče da joj je strašno pomoglo u karijeri kad je počela pisati na engleskom.
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
Frank Herbert
Re: Podilaženje publici ili...?
Dobro, svima je jasno da se povećava tržište ako se nauči pisati na engleskom. Čini mi se da vrlo malo ljudi uspije pisati za vanjsko tržište.
Kako postići da se piše na hrvatskom i za Hrvatsku, i kako postići da kod nas bude toliko publike da se, osim što joj se nude kvalitetne stvari, još može i podilaziti šundom?
Kako postići da se piše na hrvatskom i za Hrvatsku, i kako postići da kod nas bude toliko publike da se, osim što joj se nude kvalitetne stvari, još može i podilaziti šundom?
Re: Podilaženje publici ili...?
Pa vršite pritisak na knjižare. Koliko je prodavaca u knjižarama čulo za npr. Dalibora Perkovića, a za UBIQ ili za Asimova itd. Kako očekivate da prodaju nekom šund kada ne znaju ni za Asimova? :xTB wrote:Dobro, svima je jasno da se povećava tržište ako se nauči pisati na engleskom. Čini mi se da vrlo malo ljudi uspije pisati za vanjsko tržište.
Kako postići da se piše na hrvatskom i za Hrvatsku, i kako postići da kod nas bude toliko publike da se, osim što joj se nude kvalitetne stvari, još može i podilaziti šundom?
Re: Podilaženje publici ili...?
Mislim da nam je potreban profesionalni časopis. Naravno sa vrhunskim stranim pričama. Ja osobno sam upoznao Hr. autore u SIriusu. Kad sam vidio da se pisci kao Pihač, Raos, Đokić idr, ravnopravno nose sa poznatim stranim imenima, dobio sam dokaz kvalitete naše SF književnosti. Isto to je činila i kasnije Futura, koja je i redovno objavljivala priče koje bi dobivale i najprestižnije nagrade, pa su se opet naši pisci mogli čitati i u takvom društvu. Naravno potrebni su i kupci istog, a to već otvara raspravu zašto profesionalni časopis u Hrvatskoj ne može opstati.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
Aldous Huxley
Re: Podilaženje publici ili...?
Kupci moraju znati što se na tržištu nudi da bi to uopće poželjeli, a tada im pak mora biti lako dostupno, za 15 kn na svakom kiosku ili u Konzumu, naravno, na uočljivom mjestu, a ne da se mora kopati da bi ga se našlo skrivenog ispod Tene i Arene.ratchet wrote:Naravno potrebni su i kupci istog, a to već otvara raspravu zašto profesionalni časopis u Hrvatskoj ne može opstati.
I nemojte me sad popljuvati da se za 15 kn ne može napraviti časopis. Možda bolje da je u njemu manje sadržaja, bolje kvaliteta nego kvantiteta, pa da izlazi češće i javnost se na njega navikne, i ne mora imati biti sav ušminkan, od čaše je važnije ono u njoj. Što se pak tiče honorara autorima, barem to, kad su u pitanju pisci nije problem - ima da su sretni što im je objavljena priča, kaj će im honorar.
Ako se ni uprkos svim mjerama štednje časopis ne pokriva, tu su oglašivači da spase stvar. Zašto ne bi vrijedni pekač kruha - sve radi sam (ja sam u svog zaljubljena i doživljavam ga kao živo biće) ili suđerica (i ona mi je srcu draga, kako samo šljopče) bili na duplerici SF časopisa.
Oprostite na lupetanju, dođe mi u ovaj sat.
plavuše i vjernice definitivno bolje prolaze u životu, njih drugi čupaju iz govana
(J. Blažić)
(J. Blažić)
Re: Podilaženje publici ili...?
totally :off: : drago mi je da nisam jedina munjena. mi našu suđericu zovemo mariška i kupujemo joj poklone za rođendan. need i say more? pekač nemamo, ali nikica, moj toster za sendviče, mi je jako drag prijatelj.
"Madness in method, that is genius."
Frank Herbert
Frank Herbert
Re: Podilaženje publici ili...?
Koliki su troškovi i zašto Futura nije bila jeftinija od 30 kn, to je već pitanje za one koji znaju nešto o tome. ali nekad se mogla kupiti na gotovo svim kioscima Tiska i bila je lijepo vidljiva. I to sa oglašavanjem je opet stvar oglašivaća, njegove procjene isplativosti oglašavanja u određenom časopisu, pa treba za unapređivanje toga valjda imati i nekog za marketing, a u nas se sve obično svede na jednog urednika. A platiti treba. Ako ne domaće pisce, a ono agente stranih pisaca svakako. Pogotovo ako se radi o pričama koje su osvojile Huga, Nebulu ili nešto slićno. Tu je i kvalitetan prevodotelj koji teško da će raditi mukte. Skupi se. Iako mi se čini da je u slućaju Future visoka cijena bila jedan od otežavajućih faktora. Puno je ljudima 30 kn što je je, ne vjerujem ni da Playboy uspjeva prodati po toj cijeni neku zadovoljavajuću nakladu, a lako je njima, samo preuzmu sadržaje iz stranih izdanja i nađu ponekad neku našu mladicu željnu slave.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
Aldous Huxley
Re: Podilaženje publici ili...?
I tako smo od rasprave o podilaženju publici došli do milih nam tostera i mladih hrvatica u Playboyu.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
Aldous Huxley
Re: Domaća komercijala (bilo: Podilaženje publici ili...?)
Nisam ga tako shvatio. Mislim da je dečko samo pokušao naglasiti problem percepcije fantasyja od strane čitalačke publike, kao, gro ljudi čita fantasy na engleskom, pa im je domaći fantasy nespojiv sa standardom na koji su navikli - kao da na skupom, usviranom audiofilskom Hi-Fiju umjesto Sarah Vaughan ideš slušati sprženi mp3 Tomphsona.SAMSUILUNOV OTAC wrote: Odmah mi pada na pamet onaj lik što je na ovogodišnjem Istrakonu tvrdio da bi Krušvarova i općenito ostale knjige hrvatskog fantasyja bile "dobre" kad bi bile napisane na engleskom jeziku.
E sad, problem se javlja kad ti isti revni čitatelji fantasyja krenu pisati, pa koriste jezične konstrukcije koje nisu u duhu hrvatskog jezika.
Sličan problem imao sam kad sam čitao latinoamere, Markesa & Fuentesa. Rečenica koja se rastegne prek tri stranice, i kak god okreneš nemreš postić efekt ko i oni.