Duše Pustinje (prva polovica)

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Belmorn
Ewok
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac
Contact:

Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Belmorn »

Bila je sredina dana kad je napokon ugledao grad u duljini. Dalmir je lagano klizio nekoliko centimetara iznad zemlje obuven u svoje, naizgled posve nove sandale. Iako je imao dovoljno novca da kupi konja, on je preferirao levitaciju. Životinja je bila nepotreban luksuz, a ako se Dalmir stvarno potrudi, može se kretati brže od bilo kojeg konja. Kad se dovoljno približio gradu, lagano je sletio i nastavio pješice. Kroz svoja putovanja je naučio da obične ljude plaši čovjek koji hoda bez da dodiruje tlo, pa je odlučio malo prošetati, da ne uzbudi stražare.
Bio je odjeven u običnu sivo-smeđu putničku odjeću i da nije tetovirao ovorene oči na svoje kapke i nosio prepoznatljiv ljubičast plašt, ljudi mu ne bi posvetili ovoliko pažnje. Pozdravio je stražare na gradskim vratima mahnuvši im nezainteresirano i produžio glavnom cestom, vješto se izmičući govnu koje je vol ispred njega elegantno ispustio.
Šimovčani su bili običan grad na rijeci Mirni, dobrih dan i pol sjevernije od Varlokara. Iako su mnogi ovdje dolazili zbog trgovine ili molitve, Dalmir je ovdje bio službenim poslom. Dok su mnogi iz njegovog reda putovali u malim skupinama, s profesionalnim avanturistima, on je preferirao putovati sam.

Unatoč općenito pozitivnoj atmosferi u ulici, netko je iz gomile ipak uspio pljuniti na ruku Ljubičastog plašta. Plaštevi su uglavnom uživali respekt kao spasioci i zaštitnici, ali bi se uvijek se našla neka budala s ludim teorijama zavjere u kojima su Plaštevi potjerali Keutonce s planina u tajnom savezu s Breganzom ili su pripadnici njihovog reda zapravo zmijske izdajice. Takvi nezahvalnici su Plašteve nazivali Treptarima, prema mitu da su u davna vremena rezali kapke kako ne bi treptajem propustili nešto.

Prosječan je čovjek bio pošteđen mnogo gadnih stvari s kakvima se jedan Plašt morao svakodnevno sukobljavati kako bi osigurao miran život stanovnika Carstva. Nezahvalnost takvih ljudi je stvarno pogodila Dalmira, jer je on probdio mnoge noći za siguran san običnog puka.
Unatoč svojoj mirnoj prirodi, Plašt nije mogao oprostiti takvu uvredu uniformi koju je nosio. Okrenuo se u smjeru iz kojeg ga je buntovnik pljunuo i preskočivši gomilu, potrčao za njim. Pljuvač je razmicao rulju kako bi izbjegao brze korake Plašta. No, jednom talentiranom čovjeku kakav je bio Dalmir, ni gomila na trgu, ni brze noge njegove mete nisu bile prepreka. Njegov ga je red odabrao jer je bio jedan od rijetkih ljudi s urođenim darom za varanje prostora. Na svijet je gledao kao na plahtu, a ljude kao na niti koje ju čine. On je bio konac s iglom koji je mogao svuda. Krojio je svoj put kako je on htio, a ne pravocrtno kao ostali ljudi. Jednostavno je pomoću moći koje je trenirao od svoje mladosti, zaobišao sav prostor između njega i pljuvača. Ljudima na ulici se učinilo kao da je ušetao u gorući plavi zid i jednostavno se pojavio ispred umornog prijestupnika koji je mislio da je uspio pobjeći.

Obrisao je slinu s ruke u majcu uplašenog bjegunca i zadovoljan demonstracijom moći produžio prema Prljavoj škrgi, birtiji u kojoj se trebao sastati s svojim doušnikom. Kad je ušao unutra shvatio je da je zbog mirisa i mušterija, zapravo riječ o krčmi i to lošoj. Kao i ostale kuće u blizini, Prljava škrga je bila plutajuća nastamba na dva kata. Mornari, smrdljivi po ribi su se ovdje dolazili odmoriti i popričati o sisama, ribama i o čemu već da takvi ljudi govore.

Drveni pod škrge je bio ljepljiv i prljav pa se Plašt ponovno zaželio levitiranja kako ne bi upropastio sandale. Prišao je starom mornaru s kratkom, sijedom bradom i sjeo za njegov stol, kao da su stari znanci. Nitko se nije ni osvrnuo prema čovjeku u uniformi.

"Kako žena?" upita starac Dalmira, iako je dobro znao da ovaj nema ženu.
"Bolje nego tvoja." odgovorio mu je Plašt, dok je namještao stolicu. "Što imaš za mene ovaj put? Nadam se da je bilo vrijedno puta."
Starac mu je gurnuo zgužvani žućkasti papir preko stola.
Dalmir je mnogo puta plaćao informacije od tog čovjeka, iako nije znao njegovo ime ni kako usitinu izgleda. Stari ribar je bila samo jedna od brojnih krinki njegovog doušnika.
"Ovaj put imam nešto posebno za tebe. Mislim da tako nešto čovjek još nije vidio." ponosno je izjavio špijun maskiran u ribara.
Dalmir je razmotao papir preko stola i pogledao crtež na njemu. Ako je ovo bilo ribarovo djelo, uistinu je bio dobar crtač. Plašt je podlakticom lagano izgladio papir prije nego što je pozornije proučio ono što je na njemu. Na žućkastom papiru je bio nacrtan čovjek, do struka gol, koji je izgledao kao da je djelomično zaleđen. Komadi leda ili kristala su mu prekrivali dobar dio brade i preko obraza zahvaćali uho. Šaka i podlaktica lijeve ruke su bili potpuno kristalizirani, ali su unatoč tome zadržali oblik. Ostatak tijela je bio prekriven sitnijim nakupinama kristala.
Zabacio je kosu iza uha "Odakle ti ovaj crtež?" Dalmir nije micao pogled s papira dok je ispod stola ritmički lupkao nogom.
"Sviđa ti se? Sam sam ga napravio." Starca je zabavljala moć koju je u tom trenutku imao nad njim, te je odgađao pravi odgovor koliko je mogao. "Vidio sam tog čovjeka u gradu. Zanima te gdje?"
"Ne zavlači, nego mi odgovori. Dobro znaš da te mogu privesti zbog prikrivanja ovakvog čovjeka." Plaštevi su uistinu imali zakonsku moć da privedu osumnjičene za skrivanje ili pomaganje čudovištima poput onog na crtežu, no Dalmir ju je rijetko koristio. Više je volio rješavati stvari razgovorom i novcem.
Na trenutak se učinilo da će starac napokon reći, no pojavio se krčmar i primio narudžbe. Tek kad se udaljio, ribar je progovorio. "Saznao sam od svojih izvora da gradom šeta čovjek potpuno zakriven, koji bogato plaća trgovce i ugostitelje za razne informacije. Problem je bio u tome što njegovi zlatnici nisu bili od zlata. Ako bi se čovjek malo jače potrudio, mogao bi ih smrviti u fini pijesak." Ribar je na stol bacio zlatnik, a Dalmir ga sumnjičavo podignuo. Pogledao ga je s obje strane i probao zdrobiti. Iako se uistinu činilo da je riječ o pravom zlatniku, puknuo je pod pritiskom i smrvio se u pijesak koji se prosipao kroz Dalmirove prste. On je pogledao prema starcu koji je nastavio pričati.
"Prije tjedan ili dva, dok sam njuškao po konobama, slučajno sam virnuo na njegov prozor. Gradom šeta pokrivena lica, ali je gotovo gol dok je sam u sobi. Mislim da moli, meditira ili nešto slično."
"O kojoj je konobi riječ?"
Starac se nasmješio. "Nalazimo se u njoj. Veličanstvena ustanova zar ne? Jedna od rijetkih preostalih u gradu u kojem te ZAISTA nitko ništa ne pita. Možda je u bijegu."
"Takve zaključke prepusti meni kad ga privedem. Da li je i sada ovdje?" Upitao je Dalmir tiše, kao da se bojao da ga njegova meta ne čuje.
"Mislim da se upravo sada moli."

Na stolu je ostavio malu zveckavu vrećicu i prošetao do šanka. Ondje je popio jednu ljutu, onu koju je krčmar trebao donjeti, te se uspeo stubama, prema gostinjskim sobama.

Došao je do one na kraju hodnika koja je bila najluksuznija i najskuplja, jer je uz krevet i škrinju imala i stol, te malo bolji pogled na rijeku. Prislonio je uho vratima, ali ništa nije čuo. Pokucao je i povikao. "Ljubičasti plašt je! Otvaraj!" I dalje tišina. "Samo želim razgovarati." Nikakva reakcija.
Činilo se da je soba prazna, pa je Dalmir odlučio pričekati. Uzeo je sobu pri kraju hodnika, onu koja je djelila zid sa sobom njegove mete.

Sunce je lagano zalazilo dok je Dalmir između prstiju motao iskopinu svog nosa. Većina ljudi se bunila da im vrijeme prebrzo leti. Dalmir nije bio jedan od njih, naprotiv, njemu se činilo kao da se vrijeme ne giba dovoljno brzo. Nije mogao dugo čekati na jednom mjestu, volio se glibati te mu je zasjeda teško pala.

Kroz prozor su se čuli razni zvukovi, cvrčci, ljudi i neke čudne ptice, ali Dalmir ih je sve potisnuo kad je napokon čuo stupanje po hodniku. Netko je otključao sobu na kraju hodnika i ušao u nju. Zidovi su bili tanki i čulo se kako ta osoba spušta neke stvari na stol. Dalmir je pretpostavljao da je riječ o teškoj knjizi i nekakvim staklenim posudama koje su zvučale puno kad su udarale jedna o drugu.

Uzbuđeni Plašt je ustao i obuo se, te izišao na hodnik. Naslonio se pokraj vrata i ponovio isti govor. "Ovdje pripadnik garde Ljubičastih plašteva! Otvori vrata da možemo razgovarati."
Iz druge se sobe osjetio miris svijeća za meditaciju. Dalmir je koristio slične kad je želio pročistiti misli, te je zastao pred vratima i duboko udahnuo. Čuo je kako teška tkanina pada na pod i zvuk pucketanja ili struganja ali nije bio siguran.
Čovjek iz druge sobe je i dalje šutio, pa je Dalmir odlučio ponovno prekinuti tišinu. "Ulazim. Bez naglih pokreta." Primio je kvaku i polako gurnuo vrata.

Onaj isti miris svijeća je ispunio njegove nosnice dok je gledao kristalnog čovjeka s crteža golih prsa, kako pali još jednu svijeću. Sudeći po magičnom žezlu na stolu, vjerojatno je čarobnjak iz Sifendosa ili prokleto dobar lopov. Dok su carski čarobnjaci koristili štapove i knjige čarolija, slavni čarobnjaci Sifendosa su za svoje magije trebali samo magično žezlo koje su sami sastavili. Kristalni čovjek je smireno upalio posljednju svijeću i položio ju na staklenu bocu, koja je bila puna pijeska. Kristali na njegovom licu i tijelu su isijavali prekrasnom narančastom bojom.

"Dobrodošao" rekao je uz naklon. "Moje ime je Zeris."
"Uhićeni ste u ime Mladena i Carstva, za nezakonito vračanje i krivotvorenje novca."
"Nikomu nisam skrivio, nema razloga za takve optužbe." Čarobnjak je raširio ruke u pretjeranoj prijateljskoj gesti.
"Krivotvorili ste novac i koristili ga za prijevare."
"Ti ljudi nisu zaslužili pravi novac, jer su i oni mene pokušali prevariti. Lagali su i davali krive informacije, samo da im platim." Spustio je ruke i prstima prešao preko poklopca jedne staklenke. Dalmir je tada primjetio da su mu i neki nokti postali kristani, kao oštre narančaste kandže.
"Predaj se i ideš u Varlokar na saslušanje. Ako se budeš odupirao, biti ću prisiljen..."

Zeris ga je prekinuo u riječi. "Ti ne shvaćaš! Znaš li da je Sifendos nekad bila plodna prašuma? Ta pustinja je nekad bila puna flore i faune danas potpuno izgubljene. Bezobzirni su čarobnjaci krali magiju iz zemlje i gradili svoje veličanstvene oaze i gradove, dok su šumu pretvarali u pustinju. Budale su tragale za nečim što nije moglo biti njihovo. Govore da im je stalo, da je sve to za veće dobro, ali su u krivu. Za razliku od njih, ja razumijem da su kristali ključ! Dosežem jedinstvo duha i tijela i sada tragam za sličnima. Oni su živi i svjesni, ali ne na isti način kao što su bili za života. Kao fizička manifestacija duše, oni su čisti od svih umnih tvorevina. Jer um može biti iskvaren kao i tijelo, stoga je samo duh čist. Moja je misija važnija od glupe novčane prijevare."

Dalmir se nagledao svakakvih opasnih luđaka. Šizofrenici koji su odlučili spasiti svijet ubijanjem djece ili propali druidi koji tvrdi da primaju naredbe od golemog nevidljivog kukca. Kristalni čarobnjak nije bio ništa drugačiji od njih. Da su vodili ovaj razgovor prije 5 godina, Dalmir bi barem saslušao što mag želi reći, no sada ga to nije interesiralo. Pitao se da li je Zeris sam ugradio te kristale pod kožu kako bi bio vjerodostojniji u svom deliriju.

"Bez obzira na to, moram vas privesti jer ste počinili kazneno djelo." Plašt je napravio korak prema čarobnjaku.
Zeris je izgledao nervozno, kao da je pod ogromnim pritiskom. "Isti si kao i ostali, nedostaje ti vizija. Ironično zar ne? Imati oči tetovirane na kapcima kad si zapravo poptuno slijep!" Na te je riječi skočio kroz prozor.

Dalmir je volio potjere. Kao i druge igle s koncem volio se kretati, a ovako je imao i izgovor i cilj. Umjesto da skoči na ulicu kao i njegov plijen, pokupio je žezlo s stola i zatvorio oči. Treningom je izvježbao svoje sposobnosti za mnoge stvari, kao teleportaciju na male udaljenosti. Koristio je svoj dar da se pomakne bez kretanja, nestajući u brzogorećem, plavom plamenu. Kad je otvorio oči, našao se na krovu Prljave škrge.

Zeris je mogao trčati, ali Dalmir je bio jednako brz po strmom krovu stare krčme. Kristalni se čovjek probijao kroz rulju, u trku navlačeći nešto odjeće da prikrije svoje iskrivljeno tijelo. Skrenuo je s glavne ulice u neku sporednu koja je zapravo bila prolaz između dvije kuće i počeo se udaljavati od riječkih dokova. Čarobnjak se nadao da će mu mrak ulice donjeti sigurnost, ali kad se okrenuo, i dalje je mogao vidjeti čovjeka kako ga prati s krova, dok se njegov plašt giba na blagom povjetarcu.

Zeris je ponovno skrenuo iza ugla i preskočio neku košaru. Dalmir ga je i dalje pratio, ne ispuštajući ga iz vida. Ponovno je pogledao prema gore ali nije bilo nikoga.
Kao što je očekivao, iza idućeg ugla mu je put prepriječio Ljubičasti plašt. Zeris je zabio ruku duboko u jedan od svojih tajnih džepova i izvukao šaku pijeska koju je uz nekoliko mističnih riječi puhnuo u Dalmirove oči. Uporni je lovac ostao zaslijepljen i čarobnjak je mogao nastaviti bježati.

Nekoliko trenutaka kasnije, okrenuo se toliko da vidi dekoncentriranog Plašta i uživa u pobjedi, no njega nije bilo u ulici. Dalmir je ponovno bio na krovu, lebdio iznad crijepova i dalje prateći Zerisa.
"Ako se ne predaš, morat ću koristiti silu!" viknuo je ovaj s krova. Iako slijep, Dalmirova osjetila su bila preko ljudskih mogućnosti. Osjetio je miris štapića za meditaciju koje je Zeris ranije koristio.
"Ti odustani, ili više neću biti tako milostiv." zaprijetio je čovjek s kristalnom kožom dok je izlazio natrag na glavnu ulicu koja vodi prema jednom manjem trgu. Kad je došao do skromne fontane na samom centru, stao je.

Ljudi su osjetili da nešto nije u redu i napravili mjesta. Netko je pozvao stražu.
Dalmir je mogao nanjušiti, ne - vidjeti strah u zraku. Stanovnici ovog mjesta su polagali svoje živote u njegove ruke, on je imao odgovornost prema njima. Zeris nije bio razuman, nije ga se moglo privesti. Čak i da Dalmir uspije, vjerojatno bi se brzo oslobodio. Obojica su znali da je jedini izlaz iz ove situacije nečija smrt.

Krenuli su istovremeno. Zeris je počeo mrmljati u bradu i zabio ruku duboko u jedan od svojih unutarnjih džepova a Dalmir je brzo izvadio svoj rapir i iako udaljen, stao u položaj za napad. Čarobnjacima treba prići brzo i dok su nespremni i Dalmirova teleportacija će još jednom biti korisna. U međuvremenu, ovaj je upravo završavao neku, Dalmiru nepoznatu, magiju.

Čim se stvorio iza Zerisa, Dalmir se okrenuo i probio ga rapirom.. Oštrica je lako pronašla svoj put kroz nezaštićena leđa čarobnjaka. Iako je to bio čisti pogodak, ipak je imao čudan osjećaj. Više mu se činilo kao da je zabio oštricu u vreću pijeska negu u meso.
Tada mu se zavrtilo. Pokušao je pronaći oslonac, ali su mu se udovi počeli grčiti. Nije mogao ništa osjetiti niti pomaknuti. Ostao je sam.

Zeris se okrenuo prema novonastaloj skulpturi. Ljubičasti plašt se u potpunosti pretvorio u salizirani kip.
"Ne dirajte ga, pustite vračeve da ga spase" viknuo je prestrašenoj rulji i nakon toga nestao u oblaku prašine.

Ljudi su neko vrijeme stajali mirno, cijeli trg je bio tih. Nitko nije očekivao ovakav rasplet. Ljubičasti plaštevi su bili heroji naroda, pomogli su Mladenu osloboditi robove i stvoriti carstvo, prekinuli su krizu između Keutonije i Breganze te redovito spašavali ljude od raznih zala. Zar je moguće da je netko upravo sada srušio tu instituciju? Nervozno, svi su se premještali s noge na nogu, dok u ulicu nisu dotrčali stražari.

Dalmir je otvorio oči. Prvo što je vidio je bio visoki strop crkve s kojeg se na lancima lagano njihao fenjer. Kad mu se razbistrio vid, pokušao je ustati, ali ga je snažna ruka zadržala na mjestu. Osjećao se slabo i nije se opirao. Nad njim se pojavila mlada svećenica. Nasmješila mu se i upitala "Kako je biti ponovno živ?" Nije odgovorio. Prekrižio je ruke preko glave i utonuo u san.

...kao što gore piše ovo je prva polovica, ali sam i ovaj dio mislio debelo mjenjat u nekim djelovima
User avatar
Belmorn
Ewok
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac
Contact:

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Belmorn »

hvala svima na komentarima :occasion9:
User avatar
MrSini
Jedi Master
Posts: 238
Joined: 04 Apr 2005, 21:59

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by MrSini »

Evo ja ću malo da komentarišem kada već nitko neće. Smeta mi ovo:
Dalmir je otvorio oči.
Sve ti je u prošlom vremenu. I opisi su u prošlom vremenu, a ja ne volim čitati nešto što je se nekada dogodilo. Može li se to prebaciti u sadašnje vrijeme?
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Izitpajn »

Belmorn wrote:hvala svima na komentarima :occasion9:
Gle, ne mogu govoriti za druge, ali znam da ja u zadnje vrijeme imam jako malo vremena za čitanje i kad napokon nađem vremena, onda želim da to bude u udobnoj fotelji s papirom u rukama. Sad sam počeo čitati ovo i vidim da su prva dva-tri odlomka okej napisana, ali nisam imao živaca dalje jer me čekaju stvari koje moram napraviti i nisam na mjestu koje stimulira čitanje i svako malo me prekidaju i tako dalje. Dakle, ako sam tvoj post dobro shvatio kao ironiju, u ime svih ostalih ponizno se ispričavam što nismo našli vremena i pažnje za pročitati tvoj nedovršeni uradak i obećavam da ćemo se u budućnosti odnositi s više poštovanja prema tekstovima koje ljudi stavljaju na internet forume.
MrSini wrote:Evo ja ću malo da komentarišem kada već nitko neće. Smeta mi ovo:
Sve ti je u prošlom vremenu. I opisi su u prošlom vremenu, a ja ne volim čitati nešto što je se nekada dogodilo. Može li se to prebaciti u sadašnje vrijeme?
Uh, možeš li ovo malo pojasniti? :shock:
User avatar
MrSini
Jedi Master
Posts: 238
Joined: 04 Apr 2005, 21:59

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by MrSini »

Izitpajn wrote: Uh, možeš li ovo malo pojasniti? :shock:
Radnja se odvija sada ili nekada davno?
Meni kao čitaocu više odgovara kada se piše u sadašnjem vremenu jer me prošlo vrijeme zamara i uspavljuje me kao da mi neko priča bajku za uspavljivanje.
npr.
Bio je odjeven u običnu sivo-smeđu putničku odjeću ....
meni je logičnije: Odjeven je u običnu sivo-smeđu putničku odjeću ....
Pozdravio je stražare na gradskim vratim
Pozdravi stražare na gradskim vratim...
Obrisao je slinu s ruke u majcu uplašenog bjegunca i
Obrisa slinu s ruke u majcu uplašenog bjegunca i....

Sadašnje vrijeme mi privlači pažnju i daje dinamiku.
User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Ire »

kod nas ne fukcionira baš kad je sve u sadašnjem vremenu. ono se uglavnom koristi za brze "akcijske" scene, kad se nešto odvija, događa, dok prošlo vrijeme više odgovara opisima i slično

inače, nije preporučljivo baš šaltati amo tamo po vremenima, tako da je najbolje odlučiti se za jedno.

meni inače priče napisane u s.v. uglavnom ne štimaju, čudne su mi, dok priče u p.v. ni ne zamijećujem u kojem su vremenu ... :scratch: makar zna biti i obratno. vjerojatno je stvar u ritmu i brzini priče
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 879
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by ratchet »

Dobro, sad već čovjeka gnjavite sa ne toliko bitnim stvarima. Kome se sviđa, sviđa, a kome ne nek ne čita. Glavno je da ne vrluda, da je u svom pisanju konzistentan, a to što mu se zamjera nije pravopisno krivo. Ja nisam ništa komentirao jer nisam u osnovi imao što komentirati. Ako je ovo samo neizbrušena prva verzija kojoj još predstoji dotjerivanje, onda je stvar sasvim pristojna. Iako mi smeta postavljanje samo prvog dijela. Što bi sad trebali, išćekivati nestrpljivo ostatak? Ako imaš i drugi dio postaj i njega, ovako to ispada neozbiljno.
Inaće je priča dobra, mislim da si prerastao ovakvu vrstu objavljivanja. Promijeni ono što misliš da treba, pročitaj još par puta dok ti sve ne legne na mjesto, i šalji negdje na objavljivanje.
Ako želiš neku konkretnu zamjerku, evo:
Kao što je očekivao, iza idućeg ugla mu je put prepriječio Ljubičasti plašt. Zeris je zabio ruku duboko u jedan od svojih tajnih džepova i izvukao šaku pijeska koju je uz nekoliko mističnih riječi puhnuo u Dalmirove oči. Uporni je lovac ostao zaslijepljen i čarobnjak je mogao nastaviti bježati.
Ako ga je očekivao izvukao bi pijesak prije iz ( zašto tajnih, po čemu su tajni ) džepa. Ne bi posezanjem i izvlačenjem tek kad mu je prepriječio put dao protivniku vremena da reagira.
Ali to su sitnice koje čovjek i sam većinom ubere nakon par čitanja, i kad pusti da priča malo odleži, ako ima vremena.
Kao što rekoh, okani se čiče miče, potrudi se još samo malo i šalji svoje priče časopisima.
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
MrSini
Jedi Master
Posts: 238
Joined: 04 Apr 2005, 21:59

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by MrSini »

Ire wrote:kod nas ne fukcionira baš kad je sve u sadašnjem vremenu.
Može li pojašnjenje ovoga?
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Izitpajn »

Da, i mene bi zanimalo. Žiljak je dvije trećine priča napisao u prezentu.
User avatar
Ire
Phd In Horribleness
Posts: 6638
Joined: 04 Aug 2003, 18:51
Location: Zagreb

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Ire »

dakle sve piše gore
ako je akcija, a kod žiljka je uglavnom akcija, onda štima
Instant Geek. Just Add Coffee.
User avatar
Belmorn
Ewok
Posts: 29
Joined: 01 May 2008, 12:06
Location: Karlovac
Contact:

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Belmorn »

hvala što ste me primjetili :zubo:
@iztpajn - nisi se trebao ispričavati, čak niti sarkastično

nastavak ne mislim sad postat gore, ionako nije toliko bitna sama radnja koliko "sve ostalo"
i ja sad imam dosta drugih obaveza, uglavnom s fakultetom, pa ću idući put kad postam ovdje staviti gotovu verziju ove ili neke druge priče
Porto
Jedi Master
Posts: 226
Joined: 07 Jul 2005, 14:10
Contact:

Re: Duše Pustinje (prva polovica)

Unread post by Porto »

Belmorn wrote:Bila je sredina dana kad je napokon ugledao grad u duljini. Daljini? Dalmir je lagano klizio nekoliko centimetara iznad zemlje obuven u svoje, naizgled posve nove sandale. Sasvim nevažan detalj. "U svojim novim sandalama". Točka. Iako je imao dovoljno novca da kupi konja, on je preferirao levitaciju. Životinja je bila nepotreban luksuz, a ako se Dalmir stvarno potrudi, može se kretati brže od bilo kojeg konja. I levitacija je sasvim nepotreban luksuz. Nikad ne znaš tko te može vidjeti. Iziskuje puno energije. Ne navodiš niti motiv zbog čega mu je toliko stalo da bi se toliko potrudio.

Kad se dovoljno približio gradu, lagano je sletio i nastavio pješice. Kroz svoja putovanja je naučio da obične ljude plaši čovjek koji hoda bez da dodiruje tlo, pa je odlučio malo prošetati, da ne uzbudi stražare.
Bio je odjeven u običnu sivo-smeđu putničku odjeću i da nije tetovirao ovorene oči na svoje kapke i nosio prepoznatljiv ljubičast plašt, ljudi mu ne bi posvetili ovoliko pažnje. Pozdravio je stražare na gradskim vratima mahnuvši im nezainteresirano i produžio glavnom cestom, vješto se izmičući govnu koje je vol ispred njega elegantno ispustio. Hm, zar zbog toga toliko napornog čarobnjačkog treninga, da bi se izmicao govnu? Kako tek na kraj izlazi s zmajevim govnom. Šimovčani su bili običan grad na rijeci Mirni, dobrih dan i pol sjevernije od Varlokara. Iako su mnogi ovdje dolazili zbog trgovine ili molitve, Dalmir je ovdje bio službenim poslom. Dok su mnogi iz njegovog reda putovali u malim skupinama, s profesionalnim avanturistima, on je preferirao putovati sam.

Unatoč općenito pozitivnoj atmosferi u ulici - malo raspišti te mirise, boje, okuse i vibru grada. netko je iz gomile ipak uspio pljuniti na ruku Ljubičastog plašta. bezveze ti je motiv za pljuvanje. Služi samo kao izgovor za još nepotrebniju i besmisleniju demostraciju čarobnjačke moći koja slijedi... Plaštevi su uglavnom uživali respekt kao spasioci i zaštitnici, ali bi se uvijek se našla neka budala s ludim teorijama zavjere u kojima su Plaštevi potjerali Keutonce s planina u tajnom savezu s Breganzom ili su pripadnici njihovog reda zapravo zmijske izdajice. Takvi nezahvalnici su Plašteve nazivali Treptarima, prema mitu da su u davna vremena rezali kapke kako ne bi treptajem propustili nešto. -kul!

Prosječan je čovjek bio pošteđen mnogo gadnih stvari s kakvima se jedan Plašt morao svakodnevno sukobljavati kako bi osigurao miran život stanovnika Carstva. Nezahvalnost takvih ljudi je stvarno pogodila Dalmira, jer je on probdio mnoge noći za siguran san običnog puka.

Unatoč svojoj mirnoj prirodi, Plašt nije mogao oprostiti takvu uvredu uniformi koju je nosio. Okrenuo se u smjeru iz kojeg ga je buntovnik pljunuo i preskočivši gomilu, potrčao za njim. Pljuvač je razmicao rulju kako bi izbjegao brze korake Plašta. No, jednom talentiranom čovjeku kakav je bio Dalmir, ni gomila na trgu, ni brze noge njegove mete nisu bile prepreka. Njegov ga je red odabrao jer je bio jedan od rijetkih ljudi s urođenim darom za varanje prostora. Na svijet je gledao kao na plahtu, a ljude kao na niti koje ju čine. On je bio konac s iglom koji je mogao svuda. Krojio je svoj put kako je on htio, a ne pravocrtno kao ostali ljudi. -- ovo je cool, samo uz malo napomenu da škare kroje, a konac i igla šivaju... Jednostavno je pomoću moći koje je trenirao od svoje mladosti, zaobišao sav prostor između njega i pljuvača. Ljudima na ulici se učinilo kao da je ušetao u gorući plavi zid i jednostavno se pojavio ispred umornog prijestupnika koji je mislio da je uspio pobjeći.

Obrisao je slinu s ruke u majcu uplašenog bjegunca i zadovoljan demonstracijom moći - e sad sam ostao razočaran, očekivao sam da će ga barem pretvoriti u svinju... produžio prema Prljavoj škrgi, birtiji u kojoj se trebao sastati s svojim doušnikom. Kad je ušao unutra shvatio je da je zbog mirisa i mušterija, zapravo riječ o krčmi i to lošoj. Kao i ostale kuće u blizini, Prljava škrga je bila plutajuća nastamba na dva kata. Mornari, smrdljivi po ribi su se ovdje dolazili odmoriti i popričati o sisama, ribama i o čemu već da takvi ljudi govore. - malo više opisa lučkog grada ne bi škodilo. Tvoj lik se kreće kao u Monopolyju. Od polja do polja.

Drveni pod škrge je bio ljepljiv i prljav pa se Plašt ponovno zaželio levitiranja kako ne bi upropastio sandale. Prišao je starom mornaru s kratkom, sijedom bradom i sjeo za njegov stol, kao da su stari znanci. Nitko se nije ni osvrnuo prema čovjeku u uniformi.???

"Kako žena?" upita starac Dalmira, iako je dobro znao da ovaj nema ženu.
"Bolje nego tvoja." odgovorio mu je Plašt, dok je namještao stolicu. "Što imaš za mene ovaj put? Nadam se da je bilo vrijedno puta."
Neki inventivniji ulet molim, jer ovdje mi dođe da odustanem.
Starac mu je gurnuo zgužvani žućkasti papir preko stola.
Dalmir je mnogo puta plaćao informacije od tog čovjeka, iako nije znao njegovo ime ni kako usitinu izgleda. Stari ribar je bila samo jedna od brojnih krinki njegovog doušnika. Druga je ziher gusar povezom preko oka, drvenom nogom i papigom? KO Inspektor Closeau? "Ovaj put imam nešto posebno za tebe. Mislim da tako nešto čovjek još nije vidio." ponosno je izjavio špijun maskiran u ribara.
Dalmir je razmotao papir preko stola i pogledao crtež na njemu. Ako je ovo bilo ribarovo djelo, uistinu je bio dobar crtač. Pa rekao si da je ribar samo krinka?!? Plašt je podlakticom lagano izgladio papir prije nego što je pozornije proučio ono što je na njemu. Na žućkastom papiru je bio nacrtan čovjek, do struka gol, koji je izgledao kao da je djelomično zaleđen. Komadi leda ili kristala su mu prekrivali dobar dio brade i preko obraza zahvaćali uho. Šaka i podlaktica lijeve ruke su bili potpuno kristalizirani, ali su unatoč tome zadržali oblik. Ostatak tijela je bio prekriven sitnijim nakupinama kristala. Aaaa kužim to je zmrznuti Han Solo. No nij eli to neka druga bajka? Zabacio je kosu iza uha "Odakle ti ovaj crtež?" Dalmir nije micao pogled s papira dok je ispod stola ritmički lupkao nogom.
"Sviđa ti se? Sam sam ga napravio." Starca je zabavljala moć koju je u tom trenutku imao nad njim, te je odgađao pravi odgovor koliko je mogao. "Vidio sam tog čovjeka u gradu. Zanima te gdje?"
"Ne zavlači, nego mi odgovori. Dobro znaš da te mogu privesti zbog prikrivanja ovakvog čovjeka." Kud da ga privede? pa doputovao je levitirajući s drugog kraja svijeta... Plaštevi su uistinu imali zakonsku moć da privedu osumnjičene za skrivanje ili pomaganje čudovištima poput onog na crtežu, no Dalmir ju je rijetko koristio. Više je volio rješavati stvari razgovorom i novcem.
Na trenutak se učinilo da će starac napokon reći, no pojavio se krčmar i primio narudžbe. Tek kad se udaljio, ribar je progovorio. "Saznao sam od svojih izvora da gradom šeta čovjek potpuno zakriven, koji bogato plaća trgovce i ugostitelje za razne informacije. Problem je bio u tome što njegovi zlatnici nisu bili od zlata. Ako bi se čovjek malo jače potrudio, mogao bi ih smrviti u fini pijesak." Ribar je na stol bacio zlatnik, a Dalmir ga sumnjičavo podignuo. Pogledao ga je s obje strane i probao zdrobiti. Iako se uistinu činilo da je riječ o pravom zlatniku, puknuo je pod pritiskom i smrvio se u pijesak koji se prosipao kroz Dalmirove prste. On je pogledao prema starcu koji je nastavio pričati.

"Prije tjedan ili dva, dok sam njuškao po konobama, slučajno sam virnuo na njegov prozor. Gradom šeta pokrivena lica, ali je gotovo gol dok je sam u sobi. Mislim da moli, meditira ili nešto slično."
"O kojoj je konobi riječ?"
Starac se nasmješio. "Nalazimo se u njoj. Veličanstvena ustanova zar ne? Jedna od rijetkih preostalih u gradu u kojem te ZAISTA nitko ništa ne pita. Možda je u bijegu."
"Takve zaključke prepusti meni kad ga privedem. Da li je i sada ovdje?" Upitao je Dalmir tiše, kao da se bojao da ga njegova meta ne čuje.
"Mislim da se upravo sada moli."

Na stolu je ostavio malu zveckavu vrećicu i prošetao do šanka. Ondje je popio jednu ljutu, onu koju je krčmar trebao donjeti, te se uspeo stubama, prema gostinjskim sobama.

Došao je do one na kraju hodnika koja je bila najluksuznija i najskuplja, jer je uz krevet i škrinju imala i stol, te malo bolji pogled na rijeku. - kak on zna kaj je u sobi? Prislonio je uho vratima, ali ništa nije čuo. Pokucao je i povikao. "Ljubičasti plašt je! Otvaraj!" - ajoj... daj pogledaj film No Country For Old Men, da vidiš kakva se tenzija može stvoriti pred vratima jedne sobe. I dalje tišina. "Samo želim razgovarati." Nikakva reakcija.

Činilo se da je soba prazna, pa je Dalmir odlučio pričekati. Uzeo je sobu pri kraju hodnika, onu koja je djelila zid sa sobom njegove mete.

Sunce je lagano zalazilo dok je Dalmir između prstiju motao iskopinu svog nosa. Većina ljudi se bunila da im vrijeme prebrzo leti. Dalmir nije bio jedan od njih, naprotiv, njemu se činilo kao da se vrijeme ne giba dovoljno brzo. Nije mogao dugo čekati na jednom mjestu, volio se glibati te mu je zasjeda teško pala.

Kroz prozor su se čuli razni zvukovi, cvrčci, ljudi i neke čudne ptice, ali Dalmir ih je sve potisnuo kad je napokon čuo stupanje po hodniku. Netko je otključao sobu na kraju hodnika i ušao u nju. Zidovi su bili tanki i čulo se kako ta osoba spušta neke stvari na stol. Dalmir je pretpostavljao da je riječ o teškoj knjizi i nekakvim staklenim posudama koje su zvučale puno kad su udarale jedna o drugu.

Uzbuđeni Plašt je ustao i obuo se, te izišao na hodnik. Naslonio se pokraj vrata i ponovio isti govor. "Ovdje pripadnik garde Ljubičastih plašteva! Otvori vrata da možemo razgovarati."Iz druge se sobe osjetio miris svijeća za meditaciju. Dalmir je koristio slične kad je želio pročistiti misli, te je zastao pred vratima i duboko udahnuo. Čuo je kako teška tkanina pada na pod i zvuk pucketanja ili struganja ali nije bio siguran.
Čovjek iz druge sobe je i dalje šutio, pa je Dalmir odlučio ponovno prekinuti tišinu. "Ulazim. Bez naglih pokreta." Primio je kvaku i polako gurnuo vrata.

Onaj isti miris svijeća je ispunio njegove nosnice dok je gledao kristalnog čovjeka s crteža golih prsa, kako pali još jednu svijeću. Sudeći po magičnom žezlu na stolu, vjerojatno je čarobnjak iz Sifendosa ili prokleto dobar lopov. Dok su carski čarobnjaci koristili štapove i knjige čarolija, slavni čarobnjaci Sifendosa su za svoje magije trebali samo magično žezlo koje su sami sastavili. Kristalni čovjek je smireno upalio posljednju svijeću i položio ju na staklenu bocu, koja je bila puna pijeska. Kristali na njegovom licu i tijelu su isijavali prekrasnom narančastom bojom.

"Dobrodošao" rekao je uz naklon. "Moje ime je Zeris."
"Uhićeni ste u ime Mladena i Carstva, za nezakonito vračanje i krivotvorenje novca."
"Nikomu nisam skrivio, nema razloga za takve optužbe." Čarobnjak je raširio ruke u pretjeranoj prijateljskoj gesti.
"Krivotvorili ste novac i koristili ga za prijevare."
"Ti ljudi nisu zaslužili pravi novac, jer su i oni mene pokušali prevariti. Lagali su i davali krive informacije, samo da im platim." Spustio je ruke i prstima prešao preko poklopca jedne staklenke. Dalmir je tada primjetio da su mu i neki nokti postali kristani, kao oštre narančaste kandže.
"Predaj se i ideš u Varlokar na saslušanje. Ako se budeš odupirao, biti ću prisiljen..."

Zeris ga je prekinuo u riječi. "Ti ne shvaćaš! Znaš li da je Sifendos nekad bila plodna prašuma? - ne shvaćam ni ja. Koji prijelaz... Ta pustinja je nekad bila puna flore i faune danas potpuno izgubljene. Bezobzirni su čarobnjaci krali magiju iz zemlje i gradili svoje veličanstvene oaze i gradove, dok su šumu pretvarali u pustinju. Budale su tragale za nečim što nije moglo biti njihovo. Govore da im je stalo, da je sve to za veće dobro, ali su u krivu. Za razliku od njih, ja razumijem da su kristali ključ! Dosežem jedinstvo duha i tijela i sada tragam za sličnima. Oni su živi i svjesni, ali ne na isti način kao što su bili za života. Kao fizička manifestacija duše, oni su čisti od svih umnih tvorevina. Jer um može biti iskvaren kao i tijelo, stoga je samo duh čist. Moja je misija važnija od glupe novčane prijevare."

Dalmir se nagledao svakakvih opasnih luđaka. Šizofrenici koji su odlučili spasiti svijet ubijanjem djece ili propali druidi koji tvrdi da primaju naredbe od golemog nevidljivog kukca. Kristalni čarobnjak nije bio ništa drugačiji od njih. Da su vodili ovaj razgovor prije 5 godina, Dalmir bi barem saslušao što mag želi reći, no sada ga to nije interesiralo. Pitao se da li je Zeris sam ugradio te kristale pod kožu kako bi bio vjerodostojniji u svom deliriju.

"Bez obzira na to, moram vas privesti jer ste počinili kazneno djelo." Plašt je napravio korak prema čarobnjaku.
Zeris je izgledao nervozno, kao da je pod ogromnim pritiskom. "Isti si kao i ostali, nedostaje ti vizija. Ironično zar ne? Imati oči tetovirane na kapcima kad si zapravo poptuno slijep!" - ovo je okej! Na te je riječi skočio kroz prozor. - Ko u onom vicu... cigo se zbuni i odleti kroz prozor! Dalmir je volio potjere. Kao i druge igle s koncem volio se kretati, a ovako je imao i izgovor i cilj. Umjesto da skoči na ulicu kao i njegov plijen, pokupio je žezlo s stola i zatvorio oči. Treningom je izvježbao svoje sposobnosti za mnoge stvari, kao teleportaciju na male udaljenosti. Koristio je svoj dar da se pomakne bez kretanja, nestajući u brzogorećem, plavom plamenu. Kad je otvorio oči, našao se na krovu Prljave škrge.

Zeris je mogao trčati, ali Dalmir je bio jednako brz po strmom krovu stare krčme. Kristalni se čovjek probijao kroz rulju, u trku navlačeći nešto odjeće - od kud mu odjeća? da prikrije svoje iskrivljeno tijelo. Skrenuo je s glavne ulice u neku sporednu koja je zapravo bila prolaz između dvije kuće i počeo se udaljavati od riječkih dokova. Čarobnjak se nadao da će mu mrak ulice donjeti sigurnost, ali kad se okrenuo, i dalje je mogao vidjeti čovjeka kako ga prati s krova, dok se njegov plašt giba na blagom povjetarcu.

Zeris je ponovno skrenuo iza ugla i preskočio neku košaru. Dalmir ga je i dalje pratio, ne ispuštajući ga iz vida. Ponovno je pogledao prema gore ali nije bilo nikoga.
Kao što je očekivao, iza idućeg ugla mu je put prepriječio Ljubičasti plašt. Zeris je zabio ruku duboko u jedan od svojih tajnih džepova i izvukao šaku pijeska - bio je gol... koju je uz nekoliko mističnih riječi puhnuo u Dalmirove oči. Uporni je lovac ostao zaslijepljen i čarobnjak je mogao nastaviti bježati.- daaa, nije gotovo dok ti ne kažeš da je gotovo.

Nekoliko trenutaka kasnije, okrenuo se toliko da vidi dekoncentriranog Plašta i uživa u pobjedi, no njega nije bilo u ulici. Dalmir je ponovno bio na krovu, lebdio iznad crijepova i dalje prateći Zerisa.
"Ako se ne predaš, morat ću koristiti silu!" viknuo je ovaj s krova. Iako slijep, Dalmirova osjetila su bila preko ljudskih mogućnosti. Osjetio je miris štapića za meditaciju koje je Zeris ranije koristio. -još pali mirisne štapiće u trku? "Ti odustani, ili više neću biti tako milostiv." zaprijetio je čovjek s kristalnom kožom dok je izlazio natrag na glavnu ulicu koja vodi prema jednom manjem trgu. Kad je došao do skromne fontane na samom centru, stao je.

Ljudi su osjetili da nešto nije u redu i napravili mjesta. Netko je pozvao stražu.
Dalmir je mogao nanjušiti, ne - vidjeti strah u zraku. Stanovnici ovog mjesta su polagali svoje živote u njegove ruke, on je imao odgovornost prema njima. Zeris nije bio razuman, nije ga se moglo privesti. Čak i da Dalmir uspije, vjerojatno bi se brzo oslobodio. Obojica su znali da je jedini izlaz iz ove situacije nečija smrt.

Krenuli su istovremeno. Zeris je počeo mrmljati u bradu i zabio ruku duboko u jedan od svojih unutarnjih džepova a Dalmir je brzo izvadio svoj rapir i iako udaljen, stao u položaj za napad. Čarobnjacima treba prići brzo i dok su nespremni i Dalmirova teleportacija će još jednom biti korisna. U međuvremenu, ovaj je upravo završavao neku, Dalmiru nepoznatu, magiju.

Čim se stvorio iza Zerisa, Dalmir se okrenuo i probio ga rapirom.. Oštrica je lako pronašla svoj put kroz nezaštićena leđa čarobnjaka. Iako je to bio čisti pogodak, ipak je imao čudan osjećaj. Više mu se činilo kao da je zabio oštricu u vreću pijeska negu u meso.
Tada mu se zavrtilo. Pokušao je pronaći oslonac, ali su mu se udovi počeli grčiti. Nije mogao ništa osjetiti niti pomaknuti. Ostao je sam.

Zeris se okrenuo prema novonastaloj skulpturi. Ljubičasti plašt se u potpunosti pretvorio u salizirani kip.
"Ne dirajte ga, pustite vračeve da ga spase" viknuo je prestrašenoj rulji i nakon toga nestao u oblaku prašine.

Ljudi su neko vrijeme stajali mirno, cijeli trg je bio tih. Nitko nije očekivao ovakav rasplet. Ljubičasti plaštevi su bili heroji naroda, pomogli su Mladenu osloboditi robove i stvoriti carstvo, prekinuli su krizu između Keutonije i Breganze te redovito spašavali ljude od raznih zala. Zašto ga onda pljuju???? Zar je moguće da je netko upravo sada srušio tu instituciju? Nervozno, svi su se premještali s noge na nogu, dok u ulicu nisu dotrčali stražari.

Dalmir je otvorio oči. Prvo što je vidio je bio visoki strop crkve s kojeg se na lancima lagano njihao fenjer. Kad mu se razbistrio vid, pokušao je ustati, ali ga je snažna ruka zadržala na mjestu. Osjećao se slabo i nije se opirao. Nad njim se pojavila mlada svećenica. Nasmješila mu se i upitala "Kako je biti ponovno živ?" Nije odgovorio. Prekrižio je ruke preko glave i utonuo u san.

...kao što gore piše ovo je prva polovica, ali sam i ovaj dio mislio debelo mjenjat u nekim djelovima
Sve u svemu okej, na tragu R. Scott Bakkera!!! Malo poraditi na pripovjednim situacijama, stilu, dijalogu i bit će dobro!
Post Reply