Nadam se da će vam se sviđati priča
Krvava Mary
Toni Juričić
Još uvijek osjećam onaj hladan kasnojesenski zrak u mojim plućima. Sjećam se kako sam stajao na balkonu svoje sobi i gledao u daljinu nadolazeću oluju koja je svakim trenom bila sve bliža. Svakog puta kad bi nebo zasvijetlilo sablasnim blijedilom, a Thor lupio svojim maljem od čijeg se udarca zemlja tresla, a zvuk bijesonog udarca čuo se nadaleko, vraćale su mi se dijelovi davno zaboravljenih sjećanja iz mojeg života. Trnci su prolazili mojim tijelom dok sam gledao kako munje paraju nebo i ispuštaju svoj sablasan krik. Na krilima oluje došla je i hladnoća tjerajući me natrag u svoje tople i sigurne odaje
Umor me je polako počeo hvatati, ali iz nekog razloga nikako nisam mogao utonuti u san. Stalno se nešto motalo po mojoj ludoj glavi, nedopuštajući mi da utonem u duboki san. Možda mi strah ili paranoja nisu to dopuštali te me držali budnoga ili samo sudbina koja nije dopuštala da me obuzme duboki san. Moju pažnju su zaokupile svijeće u kutku sobe. Plamtjele su slabašnim svjetlom i činilo se da će se svakoga časa ugasiti. Ipak pružale su nekakav čudan otpor, zbog kojeg se nisu gasile te nastavile osvjetljavati sobu slabašnim svjetlom. Potpuno hipnotiziran zurio sam u njih, izgubivši se u vlastitim mislima. Slabašni plamićak se odjednom ugasi a mene istrgne iz svijeta misli
Shvativši da ove ove noći neću tako lako zaspati te da ću najvjerojatnije dočekati kako prve zlatne zrake sunca obasjaju brda i njive te gledati njihovo probijaje kroz svilene zastore moje spavaće sobe. Ustao sam s kreveta, nataknuo papuče na noge te napustio sobu krenuvši tumarati ogromnom kućom poput stare aveti izgubljene između života i smrti tražeći konačan mir. Dok sam besciljno lutao kućom u potrazi za umorom sinula mi je ideja da otiđem u očevu radnu sobu, punu zanimljivih knjiga, pa si možda nađem druga da mi radi društvo ove hladne jesenje olujne noći.
Otvorivši vrata sobe, otvorio sam i vrata sjećanjima iz djetinjstva. Vidio sam se kako se penjem po tatinoj stolici da bi uspio dohvatiti željenu knjigu. Rijetko sam uspješno dohvatio željenu knjigu koje su se nalzile visoko, ali onda se pojavio moj otac uzevši me te dignuo do police s knjigom koju sam želio. Nalet vjetra neočekivano zatvorio vrata zamnom, uz tresak zbog kojeg je jeza prošla mojim tijelom. Nekoliko sam minuta kružio sobom, tražeći knjigu koja bi mogla zaukupit misli ove, još mlade, noći sve dok sunce ne izađe iz istočnih brda. Kružio sam sobom sve dok mi pozornost nije zaokupila jedna debela knjiga tvrdih grimiznih korica.
Izvukao sam je s police i uzeo u svoje ruke. Na grimiznoj naslovnici bez ilustracije, zlatnim je slovima bilo ispisano njeno ime „ LEGENDE I MITOVI „ . Sjeo sam za očev radni stol te otvorio tu debelu i prašnjavu knjigu godinama staru i zaboravljenu. Oduvijek su me zanimale takve priče, stolječima stare i legendarne kojima nije posve potvrđena istinitost tih događaja. Njene žute stranice odavale su koliko je duboko stara ova knjiga, koja je već naraštajima u našoj obitelji. Otac mi je jednom rekao da je njegov pradjed našao knjigu na tavanu kuće, te da je pripadala pradjedjedu od mog pradjeda koji je putovao svijetom videvši i svjedočivši raznim legendarnim i čudesnim pustolovinama. Začudo pradjed mog djeda nikome nije rekao za ovu knjigu, nitko možda nebi ni saznao za njeno postojanje da moj djed nije pukom srećom
( zapravo nesrećom ) nije našao ispod starih poslovnih papira njegovog pradjeda koji je nestao na moru.
Oluja se konačno počela smirivati, a kiša prestala padati. Ponekad bi noć blijedo zasvijetlila, ali nije bilo traga užasnim krikovima gromova. S velikim interesom i zanimanjem sam čitao knjigu. Oluja se konačno počela smirivati. Možda je to samo smirenje pred oluju ? Može biti, sveje moguće na ovom svijetu. Neopisiv je osjećaj kad imate takvu knjigu u svojim rukama, koja samo čeka da oda tajne koje kriju njene žute stranice. Sati su prolazili, a ja sam sa velikim zanimanjem listao knjigu, sve dok mi pozornost nije privukao naslov koji me podsjetio na stravičan događaj iz mog djetinjstva. Velika crna slova otkrivala je ime mog straha, naslovljenog „ Legenda o Kravoj Mary „ .
Pred mnogo, u olujnoj noći nevjerojatno sličnoj ovoj kad mi je bilo tek osam godina moja prijateljica i ja čitali tu istu knjigu. Kao i ove noći, i onda sam ( tj. smo ) bili sami u ovoj ogromnoj kućerini osim sluškinje koja je odavno utonula u san, čija je kći bila moja prijateljica i neprežaljena ljubav. Listajući knjigu nabasali smo na Legendu o Krvavoj Mary. Legenda govori o jadnoj ženi imenom Mary koja je mučena i ubijena u sobi punoj ogledala, koja su zarobila njezinu dušu izvrtavajući je te tvoreći izvrnutu i nakaznu verziju njene duše i tijela. Njenu prokletu dušu je moguće prizvati u svoje ogledalo ako poslije ponoći u mračnoj sobi ispred zrcala triput zazoveš njezino krvavo ime nakon čega se ona pojavi pokušavajući pobjeći iz zrcala. Nakon par trenutaka ona će nestati, a na zrcalu ce ostati tragovi krvi i njezine borbe da se oslobodi zatvora.
Druga verzija legende govorila je o staroj opakoj vještići koja je prije nego što su je spalili na lomači, zarobila svoju dušu u zrcalu kako bi i nakon smrti mogla mučiti i ubijati kradući životnu energiju onog jadnika koji ju je prizvao te tako vraćala životnu energiju u svoje tijelo, ojačajući se kako bi kasnije mogla izaći iz zrcala u kojem je stoljećima. Njezin duh možete prizvati ako ste, kao u prethodnoj verziju, u zamračenoj sobi ispred ogledala sedam puta prizvali njezino prokleto ima počevši od tihog šapta pa sve do visokog tona, nakon čega bi se ona pojavila, isisala život iz vašeg tijela ili vas zarobila u zrcalo da joj budete društvo. Postoje još varijanta tih legenda, ali ovih dvije sam se uvijek najviše bojao. Sve varijante su bile na sličnu shemu, uvijek ste morali biti ispred ogledala u zamračenoj sobi po noći, te par puta na glas prizvati ime Krvave Mary a posljedice bi bile : njezino prikazivanje u ogledalu, iskopane oči, vaše unakaženo tijelo,a ponekad bi samo razgovarala s vama moleći da pronađete onoga tko ju je zatvorio ovdje i osvetite se u njeno ime, ali u većinu slučajeva bi vas snašla strašna kob.
Također u knjizi su se nalazila razna svjedočanstva koja potvrđuju istinitost te legende i što se dogodilo onima nakon prizivanja. Jedna djevojka nakon prizvanja doživjela je srčani udar koji nije preživjela. Bilo joj je tek 15 godina. Drugi slučaj govori kako je djevojka, nakon prizivanja oboljela od neke čudne i ondašnjoj medicini ( vjerujem i sadašnjoj ) nepoznate bolesti. Djevojka je postajala svakim danom sve blijeđa i blijeđa, sve dok konačno par mjeseci kasnije nije preminula zbog nedostatka krvi u svom tijelu. U trenutku kad je preminula, ogledalo kojim se služila za prizivanje krvave Marry, naglo je prokrvarilo. Nebo je ponovno zasijavalo poparaćeno jakim pljuskom kiše, a gromovi su parali tamno olujno nebo.
Neznam kako sam popustio pred prijateljičinim nagovaranjem da otiđem prizvat krvavu Mary i potvrditi ako su te priče istinite. Možda sam joj htio dokazati kakva sam muškarčina, iako mi je bilo tek osam godina. Pristao sam na izazov, na što se moja prijateljica zahihotala od veselja i uzbuđenja. Moram priznati da su mi se ruke cijelo vrijeme tresle od straha. Otišao sam u spavaću sobu svojih roditelje, ugasio svijetlo te se našao lice u lice s velikim ogledalom.
Soba je bila ogromna i mračna. Ponekad bi je osvijetlio blijeda svijetlost popraćena vrištavim udarcem groma. Moje tijelo počelo se nekontrolirano tresti od straha i hladnoća je prolazila mojim žilama. Što ako ipak je ta legenda stvarna, što ako ona iskoči iz ogledala da mi iskopa oči ? Između svih tih silnih misli začuo sam i smijeh prijateljice, iza vratiju sobe, kako se ruga jer nemam hrabrosti da izvršim zadatak koji mi je zadala. Nakon nekog vremena uspio sam se sabrat. Prestrašenih sam očiju gledao glomazno ogledalo. Drhtavim sam glasom izrekao ime prokletnice Mary. Od silnog straha koji je projurio mojim tijelom zanijemio sam na par trenutaka i ustuknuo par koraka natrag , ogledavajući sve oko sebe tražeci bilo kakve znakove. Nakon par trenutaka, ponovno drhtavim glasom po drugi put prizovem ime krvave Mary. Cijela je soba zasijevnula od groma koji je zagrmio u daljini, a u ogledalu pričinio mi se mutan grimizan odraz stare ćelave vještiće.
Kuća je zaorila mojim vriskom. Sav uspaničen izjurio sam od sobe buncajući neke besmislice i tražeći svog oca.. Lice mi je bilo blijedo od straha, straha koji mi je Krvava Mary utjerala u kosti. Nakon šta sam sav u strahu otrčao u svoju sobu, sakrio sam se ispod kreveta, buncajući i drhteći. Moje su hlače bile mokre, jer sam se u strahu pomokrio. Moja prijateljica, ostala je u šoku, jer je promatrala sve šta se događalo u sobi. Također se zavukla ispod mog kreveta, te smo tamo proveli čekajući da zora svane. Nakon tog nemilog događaja, noćima nisam mogao spavati. Bojao sam se približavati zrcalima, pogotovo noću zbog straha da me Mary još uvijek čeka. Čak ni noću nisam šetao kućom sam jer me je bilo previše strah. Srećom, vrijeme je zalječilo moju duboku ranu, koja je ponovno prokrvarila nakon što sam u knjizi uočio onaj grozan naslov.
Moran priznati da sam se malo i nasmijao sjetivši se svojeg mladenačkog straha. Osmijeh je kratko trajao, a moje ruke su se počele trest kao i one noći. Vratio sam knjigu među njene stare drugove i otišao na spavanje u nadi da ću moći zaspati.
Ponovno me mučila nesanica i znam vrlo dobro zašto nisam mogao utonuti u san. Svakoga puta kad bih zatvorio oči pojavila bi se ona, krvava Mary. Njene crne oči iz kojih se slijevala krv tupo su gledale u mene, a na njezinom licu se nalazio odvratan osmijeh. Nisam mogao razmišljati, njene oči su me potpuno začarale. Nemogavši više to izdržati, ustao sam iz kreveta te se zaputio u sobu mojih roditelja da s konačno suočim s duhom prošlosti, s mladenačkim strahom i da konačno zalječim tu staru ranu. Sad ću konačno shvatit ako je to samo legendarna priča koja služi za strašenje djece ili ipak nešto više i strašnije od priče za laku noć
Ušao sam u praznu sobu mojih roditelja. Soba je bila ista kao kad sam kao dječak prizivao kravu Mary. Kiša je pljuštila a gromovi bi katkad osvjetlili sobu na trenutak.. Polaganim korakom sam se približio zrcalu. Ne mogu vam opisati stanje u kojem se nalazilo moje tijelo. Jedva sam stajao na nogama, a cijelo se tijelo treslo poput šibe. Tko bi rekao da strah iz vaše mladosti, strah kojeg se odrasli nebi trebali bojati može izazvati iste reakcije kao i u vašem djetinjstvu. Došavši do zrcala, grom je zaparao olujnim nebom i na trenutak osvijetlio sobu i zrcalo na kojem sam vidio svoje prestrašeno lice. Ponovno mi je trebalo vremena da skupim hrabrosti da je pokušam prizvati. U trenutku kad sam mislio odustati, iz mojih ustiju pobjegao je tihi šapat izgovarajući prokleto ime Krvave Mary. Nije se dogodilo ništa. Nasmijao sam se, te ponovio njeno ime. Opet ništa. Duboko sam udahnuo i ponovno prizvao njeno ime. Nije bilo ničega, nije bilo krvavog odraza u zrcalu, nije nitko iskočio, unakazio ili iskopao oči. Čak ni grom nije udario ni prestrašio me svojim vriskom kao pred par godina. Od srca sam se nasmijao, te odlučio isprobati koju drugu verziju prizivanja. Počeo sam zazivati njeno ime od laganog šapta pa sve do glasnijeg tona. Neznam koliko sam puta izgovorio njeno ime, ali opet se ništa nije dogodilo. Nije bilo ničega. Dokazao sam da je legenda od Krvavoj Mary samo stravična priča i ništa više. Počeo sam se glasno smijati od veselja. Moj mladenački strah je nestao, moje tijelo se smirilo, a ja sam se zaputio u krevet na spavanje sretan što su napokon moć mirno zaspati. Zaspao sam lako, zaspao sam poput malene bebe. Nije bilo gromova koji me mogao probuditi te noći. Čak sam mislio da cu imati noćne more zbog prizivanja, ali ih nisam imao.
Te kišne i olujne noći sanjao sam ono što sam vidio u zrcalu pri prizivanju, sanjao sam upravo ono što sam vidio ujutro kad sam se probudio. Ništa...
