Vojnik

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Eomer
Ewok
Posts: 22
Joined: 20 Jan 2008, 13:09
Location: Zamet
Contact:

Vojnik

Unread post by Eomer »

Evo početka moje priče koja je fantasy. I ovo je samo uvod u nju. Hvala na konstruktivnoj kritici.

Vojnik


Kapljica kiše pala mu je na čelo i lagano se spustila u oko što je bilo sasvim dovoljno da ga probudi iz nemirnog sna, onog istog koji ga je proganjao svaku večer več mjesec dana. Lica svojih mrtvih prijatelja i zemlju natopljenu krvlju neče nikada zaboravit kao ni svoju ozljedu koja ga nakon svakog sna o bitki u šumama Gramlinga jednako zaboli kao i tog dana. Ubrzanog disanja i znojem okupanog lica nekoliko trenutaka pokušavao je razaznat što je san a što java. Napokon se pribravši, primjetio je da je tek osvanula zora. kilometrima udaljen od te zlokobne šume okružen svojim usnulim suborcima. Izašao je iz vreče za spavanje napravljene od vučje kože, te se počeo oblačiti. Navukao je vunene čarape i još jedan par gača da ga dodatno utople na ovim istočnim ravnicama na kojima je več zima polako širila svoje hladne pipke. Na smeđim kožnim hlačama još su se vidjeli tragovi bitke, nekoliko rezova oštrice mača smijestilo se iznad desnog koljena bolno ga podsječajući na zadobivanu ranu. Preko vunene majice, koju mu je sašila Loredana, navukao je svoj žičani oklop na kojem su se još vidjeli tragovi osušene krvi. Stavivši pojas, primjetio je da je još dodatno smršavio, no tome se ni najmanje nije čudio jer pošiljke hrane počele su dolaziti sve rijeđe. Prekopao je svoju kožnu torbu i izvadio brusni kamen da naoštri svoju spatu. Oštreći je sjetio se svog oca, koji je također cijeli svoj život proveo u Fennistirskoj vojsci. Još je bio desetogodišnji dječak kada su četiri vojnika u ulaštenim carskim oklopima donijeli njegovo tijelo kući i uručili njegovoj šokiranoj majci potvrdu plačenog pokopa i kožnu vrečicu sa 30 zlatnika za njegovu hrabru službu. Sjetio se majke kako je ridala cijelu noć proklinjući vojsku,cara i bogove. Pitao se hoće li i njegova Loredana to morati proživjeti, hoće li i ona tako lijevat suze za njim ali najviše od svega, dali će Ariana i Delor morat gledat pokop svog oca. Iz njegovih razmišljana trgnulo ga je hladna bol u rukama koje su se sledile do kostiju od hladnog planinskog zraka. Puhnuo je u njih i malo ih protrljao da ih zagrije, te navukao rukavice od bivolje kože. Na rubu šume ugledao je jednog od svojih suboraca kako stoji na straži i uzima gutljaj iz čuturice. Po dugoj sjedoj bradi i velikom kvrgavom nosu prepoznao je Ronalda. Po ono malo riječi koje je progovorio s njim, znao je da je iz južne pokrajine carstva imenom Dramass, te da ima ženu i jednog odraslog sina, također vojnika stacioniranog negdje na sjevernim granicama carstva. Kiša je počinjala padati sve jače probudivši još neke od vojnika. Primjetio je da je jedan od desetak probuđenih bio i njegov dobar prijatelj iz Elidira, kojeg je poznavao još od djetinjstva kada su zajedno trčkarali ulicama, kupali se u lokalnom jezercu, te radili razne dječje nepodopštine. Jednu od njih uvijek će pamtiti. On i Ivan preko ljeta radili su kao pomočnici kod kovača kod kojeg je naučio neke stvari o oružju koje su mu do sada koristile u vojnoj službi. Preko puta kovačnice bila je smještena mala pekarnica puna različitih miomirisa. Još je mogao osjetiti miris mesnih pita koja su se tog jutra hladile na prozoru. Njih dvoje ukrali su nekolko komada, te pobjegli glavom bez obzira svako u svoju stranu. Sjećao se kako mu je srce brzo lupalo kada je stigao na jezerce nakon vrludanja po mjesnim uličicama. Sjeo je na obalu i počeo jest još vrelu pitu, no onda je ugledao nju, Loredanu. Sjedila je ispod hrasta i pjevušila neku pjesmicu očiju zatvorenih. Približio joj se polako poput mačke, da ju ne prestraši, te joj lagano dotaknuo plavu dugu kosu, zatim rame. Djevoka blijedopute kože lica i prčastog nosića lagano je otvorila svoje velike plave oči i tog trenutka je znao, zaljubio se na prvi pogled. Iz njegovih sretnih sjećanja trgnuo ga je grubi glas zapovjednika. - “Ajmo lijenčine, ustajanje. Danas moramo prevaliti još 15 kilometara. Ustajte!”. Polako, uspavani tabor počeo je vrvjeti životom. Oni probuđeni, što od kiše što od zapovjednika, budili su ostale drugove. Tridesetak metara od njega nekolicina vojnika, unatoč jakoj kiši, uspjela je upaliti vatru. Pedantno je u kožni ruksak posložio prljavu robu, brusni kamen, nož i mješinu s vodom, a na vrh je stavio komad slanine i tvrdi kruh zamotan u komad bijele tkanine. Nakon nočašnjeg sna nije mu bilo do jela, samo je žudio za šalicom kave koju nije pio več dva tjedna. Brzo i spretno je smotao vreču za spavanje i privezao je za donji kraj ruksaka kojeg je prebacio na leđa. S tla je podigao koplje i drveni štit, te se zaputio prema vatri oko koje se več okupilo desetak promrzlih vojnika. Stigavši tamo ugurao se između dva vojnika, po naglasku sjevernjaka. Na kišom natopljenu zemlju spustio je štit i sjeo na njega. Nekolicina ih je jela slaninu i kruh, dvojica su oštirla svoje mačeve, dok su južnjaci veselo raspravljali u kojim tavernama u Alisgardu je najbolja zabava. Sjevernjaci pored njega raspravljali su o mogućnostima carske vojske da zaustavi vojsku Kalimarske konfederacije. Iz ono malo razgovora što je uspio čuti, stanje na sjeveru posebno je brinulo sjevernjaka njemu s lijeva, kojem je obitelj živjela u selu nekoliko kilometara udaljeno od granice. Dvojica vojnika na suprotnoj strani digla su se da pomognu mladom crvenokosom vojniku, visokom i žgoljavom poput breze, koji je nosio kotao pun vode. Njih troje uz malo muke zakačili su kotao na metalne šipke oblikujući piramidu iznad vatre. Hastanu nije baš bilo do govora, samo je slušao svoje suborce primjećujući da neki od njih još nisu okusili pravu bitku, te o njima pričaju kao da je to dječija igra, no znao je da če kada okuse taj stravični doživljaj promjeniti priču. Večinu vojnika u ovoj jednici nije poznavao pošto su on i još nekolicina, koji su jedini preživjeli bitku kod Gramlinga, bitku koju bi on najradije izbrisao iz sječanja, pristupili tek prije tjedan dana. Nekon nekog vremena, jedan od vojnika koji su donijeli kotao, na Hastanovo čuđenje, iz torbe je izvadio posudu kave i ubacio je u vodu. Miris kave počeo se lagano ali sigurno širiti cijelim taborom. Čim je osjetio, u ovom trenutku taj za njegove nosnice bležen miris, prekopao je svoju torbu i izvadio malen metalni lončić koji inače služi za juhu. Kava ujutro, kojoj se nije nadao, popravila mu je raspoloženje narušeno nočašnjim snom i nostalgijom za domom. U trenutku dok si je kutlačom nadoljevao kavu, kod njihove vatre stigao je kapetan 3. balinee kojoj su on i svi oko vatre pripadali. Još zapuhan i crven u licu, što od hladnoče, što od svježeg jutarnjeg brijanja hladnom vodom, hrapavim glasom izdao im je svima zapovjed : "Imate deset minuta da se spremite i ..." - prekinuo ga je goropadni kašalj toliko jak da su neki od vojnika skočili misleći da će se kapetan ugušit. Nakon par minuta kašljanja kapetan je došao k sebi, i uz još pokoje lagano kašljucanje vratio se na izdavanje zapovjedi. -"Kao što sam rekao, imate još 10 minuta da se spremite i budete postrojeni u balineu. Krečemo prema Orlovoj kuli." - opet ga je prekinuo kašalj, al ovaj put ne tako žestok kao prvi. "Neka nam bogovi podare bolje vrijeme i pobjedu u ovom ratu" - završio je i otišao prema ostalima iz 3. balinee okupljenima oko drugih vatri. Oni napola spremni su žurno navlačili svoje žičane oklope, tunike i spremali torbe. Hastan, već spreman, na miru je popio svoju vruču šalicu kave koja je bila užasna okusa, no kako je nije pio već tjednima, godila mu je i okusom i mirisom u toj mjeri da je na trenutak pomislio da u životu nije pio bolju. Popivši otišao je do potočića udaljenog stotinjak metara da ispere posudu od taloga kave i očisti štit na kojem se od njegove težine nakupilo podosta blata. U čiščenju prekinuo ga je zvuk roga ozačavaši da svi vojnici moraju stat u formaciju. Još jednom umivši svoje izmoreno lice, uputio se prema svojem mjestu u formaciji 3. balinee. Dvije stotine vojnika, unatoč jakoj kiši, hladnoči i umoru, uredno je stalo u formaciju za nekoliko trenutaka. Upravo je to bio ponos fennestirske carske vojske, ta uredna formacija balinee koju su doveli do savršenstva mukotrpno vježbajući u vojnim kampovima, gdje svi vojnici znaju svoje mjesto. Stjegovi balinea osvanuli su u zrak, svi krvavo crvene boje označavajući da njihova krv, njihov život sada pripada fennestirskoj vojsci, na kojima se u sredini isticao bijeli ris istočnih jedinica, te broj balinee. Gromoglasan zvuk bubnjeva s početka formacije najvio je početak marša laganim korakom. Dvije stotine pješaka i pedest konjanika krenulo je prema Orlovom tornju.



***
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Vojnik

Unread post by niniane »

Ideja ok, fantasy stil pisanja - ali fali mi razbijanje u odlomke, lakše bi se čitalo...
I pripazi na pravopis. (č i ć, ije i je...)
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Eomer
Ewok
Posts: 22
Joined: 20 Jan 2008, 13:09
Location: Zamet
Contact:

Re: Vojnik

Unread post by Eomer »

znam sve to. Ovo je tek friško napisano, i treba prepravke. ;) Zanimao me stil.
A ideja je prikazat običnog vojnika u fantasy romanima, tj. onog koji su uvijk samo brojke u fantasy romanima.
User avatar
ratchet
Ancient
Posts: 879
Joined: 19 Aug 2007, 21:04

Re: Vojnik

Unread post by ratchet »

je li to samo uvod ili se nešto kasnije i zbiva. I zbilja je nabijeno i glomazno. Razbij to odlomcima i s pokojom rečenicom dijaloga više. Eto još da Amerika prijeđe na metrički i svi su tu. Koliko je ono kilometara Frodo prevalio?
Čovjek je u potpunosti za religiju sve dok ne posjeti neku istinski religioznu zemlju. Nakon toga se svim srcem odjednom zalaže za kanalizaciju, mehanizaciju i zajamčenu minimalnu plaću.
Aldous Huxley
User avatar
Eomer
Ewok
Posts: 22
Joined: 20 Jan 2008, 13:09
Location: Zamet
Contact:

Re: Vojnik

Unread post by Eomer »

Kao što sam napisao prije samog teksta, uvod je. Nisam baš htio staviti puno dijaloga jer je tip dosta šutljiv.
Nebelwerfer
Zmajić
Posts: 179
Joined: 18 May 2007, 16:16
Location: Na štandu
Contact:

Re: Vojnik

Unread post by Nebelwerfer »

preporučam da onda napišeš bez dijaloga :zubo:
možda da se baciš i u experimentiranje pa da napišeš priču bez dijaloga i opisa... bez sadržaja čak :vrag:
dam glavu da bi za desetak godina ušlo u lektiru
Image
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Re: Vojnik

Unread post by niniane »

Roman toka svijesti, ha, Nebelwerfer?.. :D
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Xaotix
The Source
Posts: 2847
Joined: 19 Apr 2005, 12:55
Location: Schrodingerova kutija

Re: Vojnik

Unread post by Xaotix »

Kad ćeš već sve ovo prepravljati, onda većina komentara gubi razloge. Ali zbilja, da razbiješ stvar u odlomke i paragrafe odmah na početku, puno bi se lakše čitalo.

Ima slika koje mi se sviđaju, ali su utopljene u gomili drugih opisa. Pretpostavljam da si vojnika želio približiti čitatelju kroz njegova sjećanja, no ona mi se čine preopširnima. Kraće slike bi možda čak bile i snažnije.

Kad opisuješ vanjski izgled vojnika i njihovu opremu, opet sam zatrpan detaljima. Sam opis oblačenja i pakiranja torbe mi je predug, samo sam čekao da počneš opisivati šavove na odjeći.

Također, čini mi se da se previše posvećuješ okolnim likovima. Ne znam na koju duljinu priče ciljaš, i koji će sve likovi biti uključeni, ali meni ima previše detalja o Loredani, Ronaldu i Elidiru. Ako su ti bitni za kasniji dio priče, možeš ih uključiti malo kasnije. Trenutno su ti svi natrpani na početak, kao u uvodnoj špici filma.

Inače, ime glavnog junaka navodiš tek nakon polovice uvoda. Sa svim imenima navedenima prije, nisam ga uspio odmah identificirati. Ako već ime nisi želio staviti na početak, možda si ga mogao precizirati tako da se netko obrati glavnom junaku.

Sviđa mi se ritual prve kave, makar bila i loša.
Isto, razlika između sjevernjaka i južanjaka tokom razgovora, razogovr o birtiji nasuprot ozbiljnoj političkoj temi.


A sad bi trebao nešto napisati da ne ispadne da samo kritiziram :lol:
Randomness is strong with this one!
Post Reply