Ja pišem o kurvama

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
biljana
Puppeteer
Posts: 134
Joined: 07 Feb 2007, 23:49
Location: Rijeka
Contact:

Ja pišem o kurvama

Unread post by biljana »

recimo... ovu sam kolaž pričicu poslala na natječaj za FFK, nije prošla, očito, pa bih voljela da malo virnete i prokomentirate :oops: , po mogućnosti konstruktivno

Seoska kurva

Perunov avatar, Mlad-i-Lijep-Gospodin, te se godine kasno pojavio, kad su se već svi ponadali da ih je taj bog zaboravio i zametnuo, ali ne, sredinom jeseni, krasne, tople i rodne, osvanuo je usred malog trga, kratko i nesigurno titrajući u zlatnoj izmaglici jesenjeg sutona, ali ipak stabilan i cio, sa svim udovima i sposobnošću govora. Našao se točno pred Amarinim vratima, koja su bila širom otvorena jer je upravo provjetravala kuću nakon svog posljednjeg posjetitelja, debelog trgovca koji je dobro plaćao, ali se znojio kao vepar. „Iiijk....“ ciknula je Amar kad ga je ugledala onako plavog, zlatnog i providnog, bacila metlu kojom je mlatila ispred praga i otrčala do prve susjede, koja je odjurila dalje, otvarala su se vrata, zatvarali su se prozori, lupkale su potplate, vikalo se, cikalo i dozivalo, a onda su se ljudi, zapuhani i zajapureni, netko brišući čelo, netko tarući usta, netko češkajući glavu, sjatili na mali trg i opkolili Mladog-i-Lijepog-Gospodina. Avatar je malo zatreperio, ali mu nisu dali da išta kaže, o, ne, rekoše seljani, dosta je bilo praznih priča, nama sada više odgovara Thor Gromovnik, njegov je Malj moćniji od Perunove Å ake.
-To ćemo još vidjeti – rekao je Mladi-i-Lijepi-Gospodin, i bacio svjetleću kuglu na gomilu, kugla se rasprsla i obavila ih bijelim dimom, a kad se dim razišao, ljudi su stajali i kašljali suznih očiju, ali nikakve druge štete nije bilo, a nije bilo ni avatara. No, zaključili su, dobro smo prošli, riješili smo se starog i dosadnog boga. Kome treba bog koji nije u stanju načiniti pošteni avatar? Perunovim avatarima vijek trajanja nije dulji od petnaest minuta, i svaki put su sve pohabaniji i pohabaniji.Thor, eh, to je sasma druga stvar, Thorov avatar, Moćni Kentaur, pišao je plamen i rigao vatru iz nosnica, a kapi znoja pretvarale su se u bisere na sjajnoj koži. Ah, kako je lijep! Oh, kako je snažan! moglo se čuti dok je Kentaur kaskao trgom i popisivao mladiće za postrojbe Thorovih Asasina. Muškarci su poslije otišli u gostionicu da nastave s razgovorom, vinom i kartama, a žene su se okupile oko šterne i brbljale.
Amar je ušla u kuću i zatvorila vrata za sobom, poskidala crne i srebrne rupce s prozora, Thorovo znamenje, i metnula plave i zlatne, za starog Peruna, jer je ona mekog srca i njezino se srce uvijek priklanja slabijima. Nakon malo razmišljanja, stavila je vazu s žutim suncokretima u sredinu, ni za koga posebno.
Slijedećeg dana grom je udario usred stada ovaca u dolini, jednoj se sirotoj zapalilo runo, i ona se, pomahnitala od straha i boli, dala u bezglavu jurnjavu selom i usput zapalila šikaru i travu, stolove pred gostionicom, drvene nadstrešnice, bale sijena i rublje koje se sušilo na trijemovima.
Istog su dana došli Perunovi Templari, njih tridesetak, i isprevrtali kolica s povrćem na maloj tržnici, i pretukli koga su stigli, i silovali koga su uhvatili, pa se i Amar, iako je nosila plavozlatni rubac, našla poleđuške na glavicama kupusa, rajčicama, mrkvama i krumpiru. Amar je malodušno, ali bez mnogo galame širila noge, pa nisu to prvi vojnici koje sreće, jest da se na pljuske i psovke ne možeš navići, ali nije to najgore što jednu kurvu može snaći, doduše, ni novčića, ni kruščića, samo razderane haljine, samo modrice i žuljevi i koža prljava od sokova, sline i vina. Templari su poslije popili svo vino u gostionici, što nisu popili, to su prolili, porazbijali boce, rascijepili bačve, razlupali stakla na prozorima i zapišali sve kuteve prije no što su otišli, pjevajući i galameći.
-Oj, Perune, bože dragi, dosta je bilo, shvatili smo, naučili smo...
Za par dana Perun je poslao novog avatara, Viteza Zmaja-od-Vatre, a taj je stigao s vjetrom koji vitla, s bukom koja zaglušuje, s plamenom koji prži. Najprije je palio, zatim progovorio.
- Tako, znači- pitao je Perun kroz usta svog izaslanika, - nije vam bilo dobro? Sada biste Thora?
Thor hoće njih, zavapili su, i što oni, jadni i bijedni, mogu protiv volje jednog Boga? Nisu li uvijek bili poslušni i marljivi, i vjerni i iskreni? Nisu li na oltare stavljali samo odabrane ponude? Nisu li u Templare slali samo cvijeće mladosti, dok selo nije opustjelo?
Vjerolomnici i bijednici, zaključio je Perun i zgromio Å akom stari zvonik.
A Thor će odgovoriti, znala je Amar, i bit će nevolje, a to nije dobro za posao. Otišla je provjeriti zalihe u malom podrumu i stavila ključ u bravu. Onda je opet oprala uboje, previla ugrize, premjestila vazu sa suncokretima na stol, da joj budu svjetlost u tami, i čvrsto zatvorila prozore, da ne gleda spaljeno selo, da ne pusti rat u svoju kuću.


Gradska kurva

Nelis jako voli živjeti, i zato je sad ovdje, stiščući mali zavežljaj, u rupce umotan kruh i sir, jedino što je uspjela na brzinu uzeti prije no što je pobjegla iz grada. Ona hoda u koloni, u zbjegu, iza grupe flagelanata. Muškarci na čelu kolone sljedbenici su boga Peruna Krvožednog, Peruna Gromoglasnog, Peruna Jedinog, i njihovi plavo-zlatni bičevi kruti su od skorene krvi, a metalne kuglice na vrhovima odavna su bez sjaja. Bičevali su se složno, kao jedan, fijuk – desnom rukom preko lijevog ramena, fijuk - lijevom rukom preko desnog ramena. Zbjeg je dugačak, ne vidi mu se kraja. Za repom kolone sijeva i trešti, trese se zemlja, naprijed gruva i valja snažan vjetar, neki ljudi od same strave padaju i ne dižu se više, slijepo pužu naokolo, izbezumljeni, već pobijeđeni i pokošeni vrućim božjim dahom. Ovaj bog više nema milosti, i ne pravi razliku između nevjernika i vjernika, između muškarca i žene, starca i djeteta, između čovjeka i životinje. Iza njih se žari nebo, plamti zemlja, čuju se vriskovi, i jauci i plač i molitve.
Ovi pred njom, ogoljelih leđa, teturaju i viču, sijevaju bičevi, odzvanjaju pokliči, cijepa se koža, cijepa se nebo, na crvenu svjetlu njihova se krv čini crnom, i crna krv lipti, crna kiša pada, škripe zubi, stenje zemlja pod stopama mnogoljudne kolone. Jedan vrlo mladi akolit urla na sav glas; Tu sam, Bože, dođi i uzmi me! Uzmi moje meso, uzmi moju krv..! Para habitus i pada na koljena, pjeva i plače. Nelis se grozi, u tom mladiću ona vidi spremnost na smrt i žrtvu u slavu boga, a on je samo akolit, a ne Templar. Nelis se svega boji, ali ona je odlučila preživjeti i ne dati se ovom ludilu. Ona jest kurva, ali nije glupa, i nije njoj život dojadio, i zato grabi naprijed i ne mari kad koga sruši ili nagazi, ili pregazi, ne mari za ispružene ruke koje čupaju njezine haljine ili kosu. Ne čupaju oni zato što je ona to što jeste, premda bi se u nekoj drugoj prilici loše provela u ovoj mahnitoj skupini, oni čupaju i grebu da se održe na nogama, ali ne uspijeva svima, ne uspijeva mnogima, i za njima ostaju tijela koja se bolno grče u blatu. Samo da je prijeći preko prijevoja, ostaviti grad daleko iza sebe, ostaviti dolinu i izložene obronke, stići na drugu stranu, maknuti se bogu s puta, jer ovaj je bog ili slijep, ili ravnodušan, i uzalud se pjeva i plače i moli, ništa ne dopire do njega. Zato Nelis hoda pognute glave, čvrsto držeći zavežljajčić na grudima, gura se naprijed, udara ramenom, zamahuje bokom, hoda onako kako žene ne hodaju, i uspijeva ostati na nogama. Cesta pod njihovim umornim tabanima tvrda je i razrovana, i mnogostruko zavija, i uspinje se polako. Daleko je još do prijevoja, do druge strane, do spasenja. Ona se osvrće, iako se ne želi osvrtati.
Thorova se svjetleća kočija jutros pojavila iznad zaljeva, Asasini su u gradu, Templari su pred gradskim vratima. Perun hoće svoje, Perun je došao po svoje, njegova je blistava kula lebdjela visoko, rubin-crvena. Bože! Nelis osjeća kako gori od sama pogleda na nju.
Tmasti oblaci, grubo nebo nad njima. Nekakav se bljesak kotrlja površinom oblaka i zemlja i nebo postaju odjednom turobni i teški, i teško nebo pritišće zemlju. Ona mrlja, rubin-crvena Perunova kula, cijepa nebo, svrdla nebo, prosipa zrake po moru, zrake se šire u krug crvenkasta svjetla na morskoj površini, tamo rubini padaju po vodi, i more vri, para se diže i Nelis zatvara oči da ne vidi proključalo more, rukama pokriva uši da ne čuje krikove ptica, da ne čuje vriskove ljudi, ni lelek.
Od rana jutra nije jela, nije pila, nije stala, i sad je snaga pomalo napušta, usta su suha, a u grudima steže, noge slabo slušaju, u glavi se vrti, posustaje. Ako stane – gotovo je, ako padne, zgazit će je, i zato hoda drvenim nogama, još dugo, još satima. Ali ne može tako zauvijek i kad, konačno, noge popuste pod njom, i ona se, kao lutka, složi na zemlju, čini to s nekim olakšanjem i zahvalnošću, a njezin duh ostaje lebdjeti nad kolonom, i ona kao da nije uistinu ovdje jer više nema straha, nema boli, ni suza. Ona pada licem u cvjetove podbjela i žutog ljutića ( gle! proljeće je stiglo), i postaje samo promatrač, i gleda ostale kako idu nošeni masom, gleda pobješnjele pse, prestravljene mačke, štakore koji se motaju oko nogu, grebu, zagrizu, kljucnu, otkidaju... I ljudi grebu i grizu, kidaju i kljucaju, i Nelis je sva u ritama, kože načete na tisuću mjesta, krv i sokovi, sokovi i krv, krv ljudska pjenušava, slatka, natapa zemlju.
Pa nije tako strašno umrijeti, tješi se, samo odvojiš duh od tijela, kao što si tisuću puta do sad činila kad bi neki od muškaraca koje opslužuješ bio posebno ružan, ili smrdljiv, ili grub, pustiš misli na neke daleke obale, a tijelo otrpi ono što otrpjeti mora. Ali prizor nije lijep, i zato ipak molim, Bože Perune, Bože Thore, mračni bogovi naši, ne biste li zatvorili svoje krvave oči, ne biste li zažmirili..?



Kurtizana

Okupali su je u mlakom mlijeku i dobro posušili mekim ručnicima, istrljali kožu dok nije postala rumena i glatka, a zatim su je polegli na tvrdi ležaj i toplim voskom poskidali svaku nježnu dlačicu s njezina tijela. Bran se smiješila sneno i umiljato, bilo je neugodno, ali vrlo malo, i kratko je trajalo, i ona je pustila da joj rade sve što trebaju napraviti, i nije se bunila, jer su joj rekli da za ovu prigodu mora biti posebno lijepa. Počeli su je odijevati, a tu je došlo do male rasprave i natezanja – treba li uzeti plavozlatnu ili crnosrebrnu haljinu, na koncu se složiše da bude bijela, i odjenuše joj najbjeliju bijelu haljinu, meku i podatnu, sjajnu. Prekrasno, nasmiješila se Bran, dobro će ići uz ukrase za kosu, uz niske bisera i vjenčiće tratinčica. Nema tratinčica ovako kasno ljeti, ludice mala, kažu. Dobit će vijenac od kantariona, vele, i kantarion ima lijepe cvjetove. Malo su je poškropili parfemom i ushodali se oko nje zadovoljno trljajući ruke. No, no, rekoše, sad bi morali poći, čekaju na nas, i netko podiže skut, netko ju podupre o lakat, i tako je izvedoše na danje svjetlo.
Bilo je ružičasto jutro, ružičasta, ah! najdraža Branina boja ( možda je trebala tražiti ružičastu haljinu?), i svijet se činio savršenim dok je koračala u lakim cipelicama po sagu od cvijeća kojeg su bacali pred nju. Bran se smiješila lijevo, Bran se smiješila desno, mahnula je ručicom prema nekim poznatim licima i malo se namrštila kad bi oni okrenuli glave, ili spuštali poglede. Doveli su je u kulu, i pomogli da se uskim stubama popne do kruništa. Tamo je ugledala svog slatkog, dobrog Gospodara, i milo ga je pogledala, a Gospodar je odvratio naklonom. Ljudi su bili svečano obučeni, kako i priliči. Iako je glad zavladala, iako rat predugo traje, kako kažu, iako su trbusi prazni, a pogledi mutni, na ovom se dvoru uvijek znalo zabaviti. Kad se zaustavila nasred pozornice, prišli su joj noseći veliki pehar, i Bran je zahvalno popila napitak od makova mlijeka, trava i meda, gust, topao i sladak, i prijao je, jer ovo je jutro bilo svježe, i hladan je bio dodir vjetra koji joj je mrsio kosu i podizao skute. Pripremili su oltar od cvijeća i lišća, i poveli je tamo, a ona se malo zakikotala kad je shvatila da su joj noge nekako obamrle, pa joj treba pomoć i za tih par koraka. Legla je sama. No, pomislila je, moglo bi se i zaspati da nije ovoliko ljudi oko nje, a na nebu iznad, vidjela je, leti jedno Božje Oko, zuji kao pčelica. Dakle, važan događaj, slatki Bože, Gospodar će biti zadovoljan. Gospodar je uvijek zadovoljan svojom malom Bran. Sunce je bilo nisko, ružičastozlatno, i Bran je zatvorila oči, i pustila svjetlost da se razlije po njoj, da se odbije od sjajne oštrice nad njom, i da se zarine u nju jednim kratkim i snažnim udarcem. – Hu- izusti, i ne vidje više dvorjane, blijede, tihe sjene, i milog Gospodara gdje stoji, zadihan i rumen, a hlače mu bubre od žestoke erekcije, kao nikad prije.
- Zar ne bi trebala biti djevica – upita dvorska luda, - ha, Gospodaru?


Dvorska luda

- Chorus angelis, chorus angelis, ljiljane moj bijeli – lupetao je starac, dvorska luda, i spustio se s kule vukući jutenu vreću za sobom, a u vreći je zveketalo i lupalo dok je poskakivala po stubama..
Dvorska luda se od te jutene vreće ne odvaja nikada, ni kad piša, ni kad jede, ni kad spava. Doduše, on rijetko jede, i malo spava, a i mokrenje izaziva snažne bolove u preponama, pa ga izbjegava kad god može. Koji put pokazuje kako to izgleda, pa skakuće na jednoj nozi i pravi grimase bola i jada, a ljudi se smiju, jer ljudi su glupi, i ne razlikuju istinu od privida. U jutenoj vreći, kako se priča, on čuva kojekave drangulije, svakojake umazane i poderane sitnice koje je skupio tko zna gdje i tko zna kad, ali njemu su važne, i ako itko pokuša otvoriti vreću, on odmah izvlači nož i postaje živa vatra, ubadajući zrak oko drznika. - ...chorus angelis bijeli ljiljanu, cvijete neuveli, Perunova šako, ne, ne, Thorov malju, daj, daj - pjevušio je luda i izašao u dvorište, pogledao u nebo i vidio kako ono Božje Oko još uvijek lebdi u visini. Sunce je sjalo pravo u oči, pa nije mogao razabrati boje na krilima, no, Perun ili Thor, njemu je svejedno. Nasmijao se bezubim ustima, spustio vreću na tlo, jednom rukom se uhvatio za mošnice ( boli! ), a drugom pokazao srednji prst, i isplazio jezik na Oko. Onda je otišao u svoj kutak, mračan i topao, i istresao sadržaj vreće na pod.
Iskotrljaše se tako; kipić svetog Nikole s bradom, kipić svetog Antuna Padovanskog, kipić svetog Franje Asiškog, kutijica s moćima svete Paraskeve, krunica od maslinova drva, šapasti križ od ružina drveta, Alahovo oko od fajansa, i Fatimina ručica, filigransko srebro, sivi rupci za mudžahedine, i pločice sa zapisima, i molitvene čegrtaljke, i mala figura bogopsa-Anubisa, i figurica pernate zmije, i kipić Bude od limunova drva, i zelene grančice s pupovima za niže bogove s polja, livada i šuma, i svašta drugo. Hehe, bezubo se smije naboranim licem, i siše i cucla tvrdu koricu kruha, hehe, smije se, i otvara pločice s zapisima, i vrti molitvenom čegrtaljkom, i gladi Anubisa, popravlja kapicu svetom Nikoli, premeće krunicu.
- Chorus angelis, chorus angelis, dobri bogovi - šapće, - još gubavci i zmije, jel tako? Još spodobe grozne da napuče zemlju i more.
Korica koju žvače gorka je od plijesni i on je ispljune, kašljući s gađenjem.
- No, doista – mumlja kroz kašalj, - možda bih... kh!... radije malo... kh!.. kolača?
Premišlja i mršti se, i tare usukani trbuščić.
- Nmmm – mumlja, ustaje i uzima iz vreće one zelene mladice, još uvijek pune sokova i nabreklih pupova, pa traži kakvu posudu i nađe olubljen glineni lonac,
metne mladice unutra, nagrabi malo suhe zemlje iz kuteva i sve to dobro utapka koščatim prstima. Zatim ustaje, otpasuje hlače, i cupkajući, hučući i proklinjući, piša u lonac, da zalije što je posadio.
Do podneva su se mladice sasvim razlistale, do večeri i procvjetale, a sutra će i plodove donijeti. Navečer luda s postolja uz ognjište poskida kipiće Marsa i Aresa, i zlatnoplavo znamenje Perunovo, i srebrnocrno znamenje Thorovo, i sve to ubaci u vreću.
Chorus angelis, dobri bogovi moji – reče luda, čvrsto zaveže vreću, podmetne je pod glavu i spremi se na spavanje.


Seoska kurva...

Å umski vilenjak se te godine kasno pojavio, kad su već svi pomislili da ih je Stari narod zaboravio, ali ne, krajem ljeta, krasnog, toplog i rodnog, osvanuo je usred malog trga, nesigurno se ljuljajući na nogama i kolutajući očima. Našao se točno pred Amarinim vratima koja su bila širom otvorena jer je upravo provjetravala kuću nakon svog posljednjeg posjetitelja, debelog trgovca koji je dobro plaćao, ali se znojio kao vepar. „Iiiijk...“ ciknula je Amar kad ga je ugledala onako dlakavog, dugouhog i zelenog, bacila metlu kojom je mlatila ispred praga i otrčala do prve susjede, koja je odjurila dalje, otvarala su se vrata, zatvarali prozori, lupkale su potplate, vikalo se, cikalo i dozivalo, a onda su se ljudi, zapuhani i zajapureni, netko brišući čelo, netko tarući usta, netko češkajući glavu, sjatili na mali trg i opkolili malog vilenjaka.Vilenjak je zatreptao očima i pročistio grlo, ali mu nisu dali da išta kaže, o ne, rekoše seljani, o, ne, dosta je bilo.
Image
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Unread post by Izitpajn »

GAAAAAH!!! :shock: Ajd pročitaj prvu rečenicu na glas i reci mi misliš li da to može bolje!

Dalje nisam pročitao, budem kad se steknu kvalitetniji uvjeti (tišina, kućni komp a ne ovaj u zbornici itd.)
User avatar
Izitpajn
nobody
Posts: 4027
Joined: 10 Nov 2003, 17:42
Location: Sesvete Republjik
Contact:

Unread post by Izitpajn »

GAAAAAAAH!!!! :shock: Bio sam radoznao pa sam pročitao i drugu i treću rečenicu. I sad u igru ulazi moja profesionalna deformacija. Dakle, obrazovanje.

Htio bih te upoznati s jednom zanimljivom tipkom koja se nalazi na tastaturi između zareza i minusa. Na toj tipki nacrtana je točka, a ta točka služi za završavanje rečenica.

Ta točka, naime, služi da se povremeno i ubaci u tekst.

O ostatku kad pročitam.
User avatar
biljana
Puppeteer
Posts: 134
Joined: 07 Feb 2007, 23:49
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by biljana »

Ja pišem duuugačke rečenice... :dontknow:
Image
MadDog
Ancient
Posts: 646
Joined: 21 Nov 2003, 10:14
Location: S onu stranu komandnog prompta
Contact:

Unread post by MadDog »

Izitpajn wrote:Htio bih te upoznati s jednom zanimljivom tipkom koja se nalazi na tastaturi između zareza i minusa. Na toj tipki nacrtana je točka, a ta točka služi za završavanje rečenica.
Oprosti. Å to. Ti. Imaš. Protiv. Dugih. Rečenica?
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Hic blog hic salta
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Unread post by Milena »

biljana wrote:Ja pišem duuugačke rečenice... :dontknow:
Nije bed u dugačkim rečenicama, dugačke rečenice mogu biti ok, a bilo je i ljudi koji su na nedostatku interpunkcije izgradili cijele karijere. Ali.

Ali treba ih kombinirati i sa kratkima, da se stvori dinamika. Pa onda dodaš i koju srednje dugačku. E, to je tek mrak! Onda možeš stvoriti ritam u tekstu, povući čitatelje naprijed, pa stati. Dati im da predahnu. Pa onda opet...

(Reagiram samo na prvi odlomak, više kad stignem pročitati do kraja.)
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

Ima jedan profesor na mome faksu koji voli pisati rečenice od stranicu i pol, s time da u njih umetne još trideset rečenica, a sve lijepo odvojeno zarezima. Pa, umjesto da pročitam tih stranicu i pol za minutu-dvije, meni treba petnaest minuta, jer nikako ne mogu povezati sve te goleme količine riječi u neku smislenu cjelinu. Nakon petnaest minuta mučenja, psujem majku i bacam knjigu u najbliži zid, jer još uvijek ne kužim o čemu čovjek piše.
Dugačke rečenice su u redu ako se njima želi postići dinamičnost ili ako se nakon jednog, dva zareza radnja nastavlja dalje, bez da moramo pamtiti što je ono bilo rečeno između sedamnestog i dvadeset trećeg zareza. Ovako čocjek pročita rečenicu i onda ne zna što je pročitao. Točke su čudni biseri. Nakon svake, rečenica ti nekako ostaje u glavi. Barem do slijedeće točke. I tako napreduješ do kraja teksta.
Ljudima je urođeno da završavaju nešto. Svatko, tko nešto radi, radi to da bi završio. Svaka točka koju pročitaš, podsvjesno te obavještava da si sve bliži kraju teksta i to ti podiže adrenalin i želju za čitanjem. A, ako je nešto zanimljivo, onda i žaljenje što će to što čitaš završiti, jer više nećeš imati točaka koje bi ti označavale nove završetke...

Sad sam ga zasrao, al, u globalu: manje zareza, više točaka! :D
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
User avatar
biljana
Puppeteer
Posts: 134
Joined: 07 Feb 2007, 23:49
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by biljana »

Na traženu temu u natječaju ja sam rekla sve što sam mislila reći, upravo onako kako sam htjela da bude izrečeno. Da je napisano drugačije, to ne bi bila ista priča. Ili, ako hoćete, ja ne bih bila ja. Nisam imala potrebu za točkama tamo gdje je sve jedna misao koja juri .
Priča možda ništa ne valja, zbog slabe izvedbe ili slabe ideje, ili jalove konstrukcije. Ne smeta mi previše. Iz mene je izašlo sve ono što je trebalo, pa imam osjećaj da sam obavila svoje.
I, još nešto, čitala sam dosta, i mnoge priče nalazim korektno napisanim, sve na svom mjestu, ideja drži vodu, likovi dobro opisani, a način pisanja toliko sličan jedan drugome da mi se čini kao da su svi proizašli iz iste škole. To samo po sebi nije loše, ali da nema imena autora uz njih, pomislila bih da je sve napisao isti čovjek. Takve priče brzo zaboravim, autore pomiješam.
Voljela bih da nije tako.
Ja probala drugačije, po svome...
Image
User avatar
niniane
Vampiruša
Posts: 2364
Joined: 14 Aug 2006, 11:05
Location: somewhere over the rainbow...

Unread post by niniane »

U svakom slučaju je dobro isprobavati. I ako postaviš priču tako da je ovakav način pisanja namjeran, onda to drži vodu - ali ja se osobno ne bih usudila raditi takve stilske eksperimente dok prvo ne pokažem da znam pisati "normalnim" stilom (hm, još radim na tome :D )
Ne znači da je priča loša ako je stilski drugačija. No kao što se komentiralo na ovom podforumu tipu-koji-ima-problema-s-gramatikom-i-pravopisom (topic Htjeo bih napisati priću... ali ne znam kako - ili tako neki naziv), ljudi često neće uhvatiti ideju priče i njenu poantu ako im pažnju previše odvlače nepravilnosti u pravopisu/gramatici/stilu.
I u svakom slučaju, niti nemoj prepravljati već napisane priče. Svaki put kad sam to pokušala, završni proizvod mi se činio umjetan i lošiji od originala - zato što to nije bilo ono što sam prvotno napisala. Tako da se u tome slažem s tobom.
... characters, personalities, stories and larps...
User avatar
Panonsky
Puppeteer
Posts: 127
Joined: 19 Oct 2006, 23:13
Location: Planet Zemlja

Unread post by Panonsky »

Dakle 'vako. Pročitao sam cijelu priču, i osim prve tri rečenice, čini mi se sasvim O.K.
Zašto spominjem baš prve tri? Ključne su. Svatko tko je ikada bilo što pročitao zna i sam da je to učinio zato što ga je privukao početak, a u ovoj priči je upravo on preeedosadan, usudio bih se reći.
Å to se tiče ostatka priče, dopadaju mi se opisi i upotreba pridjeva u rečenicama. Zamjeram što su Thor i Perun prikazani u negativnom kontekstu, iako znamo da su bili (i jesu) dobri Bogovi svjetla. Pretpostavljam da je autoricu na ovakav prikaz navelo što su oba Boga koji se spominju bili ratnici (ali ratnici dobra i svijetla!)
Dugačke rečenice meni osobno ne smetaju, jer ionako brzo čitam pa te znakove interpunkcije niti ne primjećujem, no da čitam polako bilo bi problema ;-) Eto, probaj sama na glas pročitati prvi paragraf, pritom poštujući znakove interpunkcije.
Dakle, početak je malo ''težak'', no kako priča odmiče, sve mi se više sviđa i sve bolje zvuči. Iako svaka pričica o kurvi može stajati zasebno nekako mi sve skupa ne čini cjelinu. U prve dvije zajednička nota je spominjanje Thora i Peruna, no već u idućoj, pa i nadalje, nema Bogova. Vjerujem da je to i jedan (ako ne i glavni) od razloga zašto ti priča nije prošla na natječaju. Inače, ''dvorska luda'' i ''Seoska kurva'' su mi odlično napisani, eto, bez zamjerke na njima. Nažalost, probala si s nečim novim tamo gdje je žiri očekivao homogenost, pa ti se priča nije uklopila u ''odabir urednika''. No, od kuda da pisac zna što će utjecati na umove ljudi u žiriju?
?
User avatar
Sir John
Hani
Posts: 68
Joined: 22 Sep 2007, 17:36
Location: dva koraka do tamo

Unread post by Sir John »

procitao sam djelce u cijelosti. primjetio sam nekoliko zabavnih elemenata, natruhe (citaj radjanje) osebujnog stila i izricaja ali i gomilu kliseja koji kvare ukupan dojam

sve u svemu - pricica nije losa, ali je obiljezena jednim velikim nedostatkom. naime, vidljivo je da neznas o cemu pises. ili da budem precizniji, vrlo je vidljivo da se nisi nikad bavila prostitucijom (sto nije preduvijet za pisanje o toj temi ;)) te da nisi cak ni popricala s osobama koje se time bave. da si to ucinila, likovi nebi bili tako dvodimenzionalni, bezkarakterni i sto je najgore potpuno nemotivirani....

moj je savijet da svoj stil vjezbas kreirajuci likove i situacije koje bolje poznajes, jer koliko god ti se pisanje o kurvama cinilo zabavno ili cak provokativno ono gubi na smislu ukoliko se temi ne pristupa s adekvatnom pripremljenoscu...

ili ukratko - najbolje je pisati o onome sto najbolje poznajes :D
kad vec biras idiota - neka bar bude plemenit...
User avatar
biljana
Puppeteer
Posts: 134
Joined: 07 Feb 2007, 23:49
Location: Rijeka
Contact:

Unread post by biljana »

Priča nije dobra iz mnogih razloga, ali ne zbog ovih koje uglavnom spominjete :D , trebalo je spretnije povezati cjeline. Trebalo je cjeline izbrusiti. Iako sam htjela da ostane tako, od kamenčića koji pokrene lavinu ( zato bujični stil) nekih tamo božjih događanja, a likovi su samo refleksija nemoći, obezvrijeđenosti, svođenja na objekte. Otud izbor profesije, a i da imam neku poveznicu u nedostatku jačih veza. Bogovi su takvi kakve ih tu vidim: bahati. Ljudi će uvijek biti ljudi i bla,bla, bla....
Očekujem puno od onog tko čita, i da čita između redaka :angel: , možda i da čita misli
:dontknow:
Image
User avatar
Milena
The Q
Posts: 1316
Joined: 05 May 2007, 13:48
Location: tu i tamo
Contact:

Unread post by Milena »

Sad kad sam pročitala cijelu...
biljana wrote:Priča nije dobra iz mnogih razloga
To stoji. Ali prvo da kažem što je, po mome sudu, dobro: dobra je ideja, i dobro je kolažirana.

Nije dobra izvedba. Kao što su ti ljudi uglavnom već i rekli, svaka priča je dobra samo onoliko koliko natjera ljude da je pročitaju (koliko god u školama šutjeli o tome :D). Ozbiljno mislim ono "natjera": čak i ljudi koji vole čitati znaju da tamo vani ima na stotine tisuća fenomenalnih stvari koje još nisu pročitali, i neće gubiti vrijeme na nešto što im od prve ne uvali spiku da je i to još jedna od tih fenomenalnih stvari.

E, sad. Kako natjerati ljude da pročitaju priču. To je cijeli kunst, zapravo, ali, na konkretnom primjeru, trebalo bi doista skratiti rečenice, bar na početku. Ako si, kako sama kažeš, htjela da kamenčić pokrene lavinu, onda kreni od kamenčića, pa kasnije, kad su ljudi već uložili nešto vremena u priču i teško da će odustati, produžuj rečenice i zadaj teže zadaće.

Drugo, iako je to u crticama teško postići, sve bi puno bolje funkcioniralo da znamo nešto o likovima. Nije bitno imaš li osobne podatke o kurvama. Bitno je da mi, čitatelji, dobijemo osobne podatke o ovim tvojim kurvama. Što mi doznajemo o njima?
  • > Amar: seoska kurva koja voli suncokrete. Malo tanko, ali kul, imaš malo prostora.
    > Nelis: gradska kurva (kaže naslov), koja voli živjeti (kažeš nam ti, ali mi to ne vidimo) i koja nije glupa (i opet, kažeš nam ti, a mi to ne vidimo, dapače, pitamo se kako to nije glupa a tako je nesnalažljiva da čak i pogine.)
    > Bran: ili ima maks. 7 godina ili je retardirana, ili oboje.
    > Dvorska luda: starac s jutenom vrećom koji bogovima pokazuje prst, zna se koji. To je isto malo tanko, ali kul.
Drugim riječima: od četiri lika u priči, mi doznajemo nešto sitno samo o dva, i onda nam se živo fućka što se s tim likovima događa. I da, izbor profesije je dobar ako želiš pokazati objektifikaciju, ali bi bolje funkcionirao da mi tu objektifikaciju doživimo kao takvu, dakle iz perspektive likova, a ne da moramo to zaključivati naknadnom analizom.

biljana wrote: Očekujem puno od onog tko čita, i da čita između redaka


To je potpuno ok, ali da bi netko čitao između redaka mora prvo, um, htjeti pročitati retke... :?

Sori ako ti se ovo čini agresivnim. Urednička reakcija. :wave:
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
User avatar
Belzebubbles
Ancient
Posts: 840
Joined: 16 Feb 2007, 00:52
Location: zgri

Unread post by Belzebubbles »

Sir John wrote:naime, vidljivo je da neznas o cemu pises. ili da budem precizniji, vrlo je vidljivo da se nisi nikad bavila prostitucijom (sto nije preduvijet za pisanje o toj temi ;)) te da nisi cak ni popricala s osobama koje se time bave.
:lol: :lol:

Eto, ni ja se ne bavim prostitucijom, ali ipak želim ostaviti kratki komentar.

Dakle, prva rečenica je ubojica, uništi svaku želju za čitanjem i ostavi gorak dojam da je pisac nepismen. Ovakve si pokuse mogu priuštiti face, imena i mange, ali bojim se da to u tvom slučaju baš i ne ide.
Kad prijeđeš te anakonde na početku, cijela stvar ni nema tako loš okus.
Opisuješ snažne slike, mislim da ti je u njima glavna moć. Svidjeli su mi se neki prizori, kao npr. rijeka ljudi, samobičevanje, smrt u masi i iznad svega toga ta palača koja visi sa neba.

Ȓisto logički, smeta me činjenica da Perun može stvoriti avatara na samo 15 minuta, dok istovremeno ima moći koje su doista svemoguće i fantastične.

Slušaj Milenu, dobro kaže, bilo bi bolje da si masivne rečenice ubacila u sredinu. Ȓitatelj je tako navučen na cijelu priču pa će i lakše prežvakati, ili prepoznati pravu vrijednost tvojih međuretkovnih poruka.

biljana wrote:Priča nije dobra iz mnogih razloga, ali ne zbog ovih koje uglavnom spominjete , trebalo je spretnije povezati cjeline.
Moraš shvatiti jednu stvar, mi čitatelji nismo ti. Svaki čitatelj drugačije shvaća napisano djelo, a pisac ima sasvim drugi pogled. Generalno, ljudi ti ukazuju pažnju na ono što oni smatraju da je krivo, ti misliš da je greška nešto drugo - učlani se u klub!
Ȓesto činim greške u pisanju, neke od njih si i sama vidjela. Tu bih posebno istaknuo jednu stvar - priča je samostalna jedinica, ili bi barem trebala biti. Ukoliko ti moraš davati objašnjenja o stilu i priči, ona više nije samostalna, a time i manje-više neuspjela.

Neće tebe naši komentari baciti u depru, vidim da si prilično tvrde glave. To je dobro, moraš znati što radiš. :uzdravlje:
Post Reply