Kraj malih naroda

[Danijel]

(Ja sam ovaj pamfletić nažvrljao dok sam bio slabe volje. Ipak ga postam - vidim da se nešto slabo posta u zadnje vrijeme :-(.... Skoro nevezano uz ovo - da li ste čitali priču Krunoslava Gernharda: Libra mrtvieh nazivja? Smatram da ima genijalnu uvodnu rečenicu.)

<center>Kraj malih naroda</center>

Kraj je radnog vremena i Josipa završava sa poslom. Bankarska službenica, 33 godine. Visoka, crnokosa, tanka u struku. Danas je Josipa dobila povišicu plaće pa je red da se to proslavi. Zato poziva svoju najbolju kolegicu, Mariju, u obližnji kafić. Također mobitelom zove Gogu, dobru prijateljicu iz školskih dana «Ajd' dovuci dupe, stara. Ja plaćam!». Josipa na brzinu u glavi izračuna – oko 70 do 90 kuna, sve skupa je ne bi smijelo koštati više.

Josipa je nerotkinja.

Kao i obićno kada uđu u kafić, najviše pogleda prilijepi se za Mariju. Plavuša kao iz časopisa. 31-godišnjakinja, tek trunku pretankih usnica, tek trunku premalih grudi... Marija je nerotkinja.

Ali i Josipa također dobro odrađuje svoje – zgodna je i plijeni pažnju. Nije joj nikakav problem postići da dečki plate cugu kada, i ako, to ona poželi... Ali ne sada. Sada ove dvije curke ne zanimaju dečki.

No dobro, ovo je kafić pa Josipa ipak pazi da se pristojno isprsi. U odnosu na kolegicu, njezine su grudi jasno bolje. Dobila ih je sa četrnaest, a sada su joj... ona je nerotkinja.

Nerotkinja.

Posjedale su i naručile svaka svoje. Ostavile su i mjesto za Gogu. Cerekaju se i pričaju, često uglas i upadajući jedna drugoj u riječ onako kako to već žene najbolje znaju. A onda dolazi i Goga i priključuje se... Goga nerotkinja.

«... eee, koji idiot...» cerekala se Josipa, a onda doda «... za razliku od Tomislava»
«Uuu!» Goga i Marija spremno prihvate promjenu teme. «Dobar mali! Treblo bi ga trošiti»
«Je» složi se Josipa kroz smijeh «drago mi je što ga je mama rodila».

Uh.

Uh.

Rodila ga. Majka ga rodila. Ȓudna, čudnovata neka žena. Možda ludo hrabra? A možda tek žena koja nije imala izbora.

Ponekad, Josipin primozak vrišti «Ne, ne. Nisi hrabra!». A Josipin mozak je smiruje «Ali imaš izbora, mala. Ti imaš izbora.» Njezin mozak obrazlaže «Takva si. Jednostavno, takva je tvoja priroda. Å to je onda tu loše?» A primozak, tiho, sanjarski, sebi u bradu dodaje «Možda jednog dana napokon dođe netko sa bespogovornim zahtijevom i tako preuzme naše breme.»

Biti savršena majka. Onako, kao iz časopisa. Strašno. Jezovito. Demonski. Zato Josipa bira... ona bira... još malo pričekati.

Nerotkinja po izboru.

Da.

Da.

Taj danak koji svi plaćamo. Danak u krvi.

<center>***</center>

Dok Josipa opušteno razgovara u ugodnom društvu, unutra u njenoj utrobi spremno je novo jajašce. Noćas, tako je odlučila, prespavati će kod svog dečka. Nakon što ugase svijetla, ona će voditi ljubav s njim odgovorno pazeći da pritom ne naprave kakvu glupost. Jajašce, odnosno ono što od njega ostane, će svoje mjesto naći u smeću ili kanalizaciji.

Nije kraj.

Josipa i njezine dvije prijateljice nisu jedine klijentice kafića. Malo podalje za stolom, sama, u modernom poslovnom kostimu, sjedi prekrasna žena. Mobitelom vodi vrlo ozbiljan razgovor. Zove se Nataša i ima 38 godina. U Natašinoj utrobi nema jajašaca. Samo jalova praznina. Nataša je nerotkinja, ali ne više po izboru. Bojim se da bi Nataša mogla i umrijeti sama.

Još nije kraj.

U kutu kafića, pored prozora, nalazi se stolić. Na stolić, sasvim uz njegov rub, postavljen je manji lonac sa zemljom u koji je usađena ukrasna biljka, cvijet. Cvijet zalijevaju i on raste. Ništa što cvijet radi nije pogrešno. Ništa što radi nije suprotno njegovoj prirodi. Dapače, sve radi baš onako kako jedan cvijet i treba. Ono okreće listove prema prozoru i pruža ih u nadi da će dohvatiti još malo više svjetla. Å to je tu loše? Ali cvijet ne zna ništa o fizici, statici i ravnoteži. Mnogo prije nego što njegovi listovi dosegnu prozorsko staklo, statička ravnoteža će biti narušena, a lonac iz kojeg cvijet raste prevaliti će se preko ruba i pasti dolje. U tamu.

Kraj.

Danijel Gorupec, 2007

[Bahod]

Nu s nekoliko mjeseci zakašnjenja stiže komentar -

Dakle napišem uvodnu rečenicu i odem pročitati priču - a sad ne znam kako dalje.
Å to reći?
SF? baš i nije osim ako postoji nekakva zakulisna igra koja je meni promakla.
Zanimljivo? Pa u principu nije dosadno - samo priča nas vodi ka kulminaciji štobirekli pančlajnu kojeg nema. Ȓak ova ideja s cvijetom nije loša, samo je loše izvedena.
Ocjena? Ajmo reći 2+ s tendencijom da bude 3, no malo sam umoran.

Malo izbrusiti č-ć, ije-je, s-sa

Zaključak ne pisati kad si loše volje. :wave:

[MadDog]

Hm... a zašto su tolike žene nerotkinje?
Pomalo rasistički,... zašto upravo žene moraju biti te zbog kojih umiru mali narodi?
Znanost napreduje, ovo se očito dešava u nekoj nedefinirano bliskoj, ali ipak budućnosti - uzgoj djece in vitro, nešto kao maternični replikatori iz Vorkosigana, hermafroditizam, partenogeneza... zašto samo klasika?

OK... ima "štofa", trebalo bi stilski razraditi.
Pati od istih nedostataka od kojih pati i moj komentar - zbrzano je.
Respect.

[Izitpajn]

Hehe, i ja sam valjda uspiio propustiti originalno objavljivanje ovoga ovdje, pa kad ga već vaskrsnuste, da se i ja javim.

Dobro napisano (jedino me malo upiklo u oko "obićno"), sa srcem, kako jedino i valja pisati, ali, što se sadržaja tiče, meni je to najobičniji patriotskopopulistički pamflet. Žene, rađajte da ne izumru Hrvati! Jebote, k'o da su Hrvati najveće svjetsko blago koje se mora sačuvati jer će inače cijela civilizacija patiti! Ovo k'o da je pisao križanac Tomsona i don Ante Bakovića.

[Belzebubbles]

Ne možemo izumrijet ni da hoćemo, imamo prejaku dijasporu.
Sjeme 'rvata je posijano cijelim svijetom, što će reći: epidemija bez granica.

[Dagi]

A da malo zamijenimo teze? Recimo, promjenom naslova. Neka bude Smrt čovječanstva, recimo. Postaje li priča tada SF? Je su li onda Hrvatice-nerotkinje-po-izboru samo vizura kroz koju je ispričana priča? Å to bi bilo da su protagonistice Kineskinje/Å kotice/Armenke/Kečua Indijanke itd.?

Naime, mislim da je najveći problem ove priče u naslovu, pa zbilja ispadne da se ovdje nariče nad rasplođivanjem Hrvata. Izmijenim naslovom priča bi dobila na žanrovskoj težini - čovječanstvo koje izumire vlastitim izborom! - a k tome bi izbjegla samonametnutu etiketu pamfletića.

I ošće. Počnimo s Josipom. No, Marija neka postane Mary ili Maria (ne blejite, u nekoj hipotetskoj budućnosti Hrvatska upada u EU, pa je onda zamislivo da Mary/Maria radi u banci u Hrvatskoj; zapravo, banke nam ionako jesu pune stranaca koji menadžiraju), a Goga... Recimo, neka Azijatkinja. A Nataša može ostati Nataša, primjerice Ruskinja. Mislim da bi priča time dobila još više.

Ajmo probati tako!

[MadDog]

Ma, nije uopće problem u imenima, odnosno u "nacionalnom određenju" ili whatever... čak ni u malim narodima... problem je što su za "izumiranje" "krive" žene... zašto?
I ako su već "krive", kako je do toga došlo... gdje su nestala sva suvremena (i buduća) znanstvena dostignuća na polju prokreacije?
Znam da je lakše kritizirati nego napisati, ali... kad je već tu... :angel:

[Dagi]

Eh da, taj mizoginistički element... Ne znam, možda da se ubaci par muških likova koji su isto tako odlučili biti neplodnima? To bi, doduše, tražilo već priličnu ekspanziju teksta - ili ne nužno, ako bi, od četiri lika koja se spominju, dvojica bili muškarci.

A obrazloženje kako je do toga svega došlo? To bi zbilja zahtijevalo proširenje.

[Danijel]

Hej!

Pozdrav svima i HVALA na komentarima (napokon, zar ste na moru od svibnja

Dagi imaš pravo - originalno sam htio adresirati cijelu zapadnu civilizaciju, ali sam priču sveo na Hrvate da dobijem više komentara

E sad, originalna teza mi je bila "ako je potpuno slobodna u odlučivanju, žena neizbježno postaje sterilna po vlastitom izboru -> naime, evolucija ženu nikada nije imala prilike pripremiti na punu slobodu". Nažalost od toga nikako nisam uspio napraviti priču, nego samo ovaj pamfletić.... a dugo sam se mučio

Danijel

[Bahod]

E sad, originalna teza mi je bila "ako je potpuno slobodna u odlučivanju, žena neizbježno postaje sterilna po vlastitom izboru -> naime, evolucija ženu nikada nije imala prilike pripremiti na punu slobodu".

Jel možeš ovo malo pojasniti?
Naime nisam baš da nisam doma s evolucijom pa me zanima na koji način misliš da:
ad1 žena neizbježno postaje sterilna
ad2 evolucija nikad nije ženu pripremila za potpunu slobodu

[Danijel]

Bok Bahod,

Prvo mi je važno da shvatiš da "teza" nije nužno moje uvjerenje, nego (po meni) zanimljiva SF spekulacija.


Pokušavam si objasniti zašto se u bogatijem zapadnom društvu rađa manje djece. Naime, zabrinut sam jer mislim da negativni ili čak nedovoljni prirodni prirast na kraju dovodi do propasti kulture/civilizacije(doduše, još smo jako daleko od toga). Hoću reći... biološki gledano, zapadna civilizacija je očigledno(?) neuspješna. Ne proizvodimo ni približno toliko potomaka kao manje napredne kulture. Naš udio se smanjuje.

Enivej, primjetio sam da žene rađaju manje djece, pa spekuliram da je to možda nužna posljedica "napretka", tj. povećanja prava žena na samostalno odlučivanje. Moja SF teza kaže da: ako žena može slobodno odlučivati hoće li imati djecu ili ne, ona će ona taj važan čin odgađati sve dok uvijeti za život njezinog prevrijednog ploda ne bude potpuno savršeni.... a savršeni nikada nisu. Žena neće o djetetu razmišljati kao o potrošnoj robi, neće se kockati sa njegovim budućim životom.

A možda je baš to kockanje važno za opstanak vrste. Bilo koje vrste.

ad2... ne vjerujem da je ikada postojalo dugotrajno društvo u kojem bi žena imala tako visoka prava kao danas (npr. da uopće razmišlja ne roditi dijete). Dakle, mislim da evolucija nije imala prilike prilagoditi njezin mentalni sklop ovim novim okolnostima. Zato je njezin mentalni sklop (još) neadekvatan što je vodi u sterilnost.

Opet kažem, ovo je samo SF spekulacija. Ako pronađeš teške povrede znanstvene logike u njoj onda ih napiši - biti će mi lakše

Danijel

[Izitpajn]

ad2... ne vjerujem da je ikada postojalo dugotrajno društvo u kojem bi žena imala tako visoka prava kao danas (npr. da uopće razmišlja ne roditi dijete). Dakle, mislim da evolucija nije imala prilike prilagoditi njezin mentalni sklop ovim novim okolnostima. Zato je njezin mentalni sklop (još) neadekvatan što je vodi u sterilnost.

Hehe, sad kad dežurne feministice zagrizu u ovo Naravno, može se raspravljati i koliko je mentalni sklop muškarca prilagođen novim okolnostima ili koliko je mentalni sklop čovjeka općenito prilagođen društvu u kojemu živi. For further reading, I reccomend ""Day of the Triffids" ("Dan trifida", Kentaur) zaboravio-sam-ime i "Smrt trave" (isto Kentaur), mislim da je John Wyndham.

[Bahod]

Bok Bahod,

Prvo mi je važno da shvatiš da "teza" nije nužno moje uvjerenje, nego (po meni) zanimljiva SF spekulacija.

OK – ne da mi se sad u semantiku :zubo:

Pokušavam si objasniti zašto se u bogatijem zapadnom društvu rađa manje djece. Naime, zabrinut sam jer mislim da negativni ili čak nedovoljni prirodni prirast na kraju dovodi do propasti kulture/civilizacije(doduše, još smo jako daleko od toga). Hoću reći... biološki gledano, zapadna civilizacija je očigledno(?) neuspješna. Ne proizvodimo ni približno toliko potomaka kao manje napredne kulture. Naš udio se smanjuje.

Dopusti meni da ti objasnim.

Zašto se rađa manje djece? Iz jednostavnog razloga nisu nam potrebna.
Naime djeca se rade iz čisto praktičnih razloga – nastavak vrste (primijetit ćeš da ovo nije izmišljotina homo sapiensa). Nekad „davno davno“, a i danas „daleko daleko“ bilo je nužno napraviti tucet djece iz nekoliko očitih razloga, navest ću samo glavna dva da ne davim.
1. Mortalitet je bio ogroman, tu mislim na djecu, sad se ne sjećam točne statistike, ali mislim da je omjer bio 1:4 dakle napraviš 12-ero djece i troje ih doživi „zrelost „ .
Dakle što ih više napraviš veće su šanse da će tvoji geni opstati.

2. OŽV je bio za 50-godina manji – penzije nisu postojale (krećemo li se danas opet prema tome) – bilo je potrebno osigurati radnu snagu za hladnu zimu života.

Enivej, primjetio sam da žene rađaju manje djece, pa spekuliram da je to možda nužna posljedica "napretka", tj. povećanja prava žena na samostalno odlučivanje. Moja SF teza kaže da: ako žena može slobodno odlučivati hoće li imati djecu ili ne, ona će ona taj važan čin odgađati sve dok uvijeti za život njezinog prevrijednog ploda ne bude potpuno savršeni.... a savršeni nikada nisu. Žena neće o djetetu razmišljati kao o potrošnoj robi, neće se kockati sa njegovim budućim životom.

Nu da o tome bi se dalo raspravljati, no evidentno je da danas ljudi daleko dulje žive (vidi OŽV) te nije ni potrebno rađati s 14.

A možda je baš to kockanje važno za opstanak vrste. Bilo koje vrste.

Opstanak vrste je uvijek kocka.

ad2... ne vjerujem da je ikada postojalo dugotrajno društvo u kojem bi žena imala tako visoka prava kao danas (npr. da uopće razmišlja ne roditi dijete). Dakle, mislim da evolucija nije imala prilike prilagoditi njezin mentalni sklop ovim novim okolnostima. Zato je njezin mentalni sklop (još) neadekvatan što je vodi u sterilnost.

Da, nije mi baš jasno ovo gore, no mislim da si pobrkao pojmove, naime nije moguće mentalno – ma koliko god „mentalni sklop“ bio neadekvatan izazvati sam sebi sterilnost.
Naime sterilnost ne dopušta slobodu odluke tipa hoću/neću nego isključivo ne mogu.
Mislio sam još nešto "pametno" nadopisati ali mi je ishlapilo. :wave:

[MadDog]

originalno sam htio adresirati cijelu zapadnu civilizaciju, ali sam priču sveo na Hrvate da dobijem više komentara

:headbang:
Dobra ideja... relativno odnedavno zastupam tezu da je i čitatelju puno lakše ako čita o "nekom svom", iako ima onih autora kojima se lik nužno mora zvati Ghaaranghadßydart da bi ono o čemu pričaju bilo SF (btw, podlegao sam toj predrasudi i katastrofalnoj pogrešci jednom, čak i u literarnoj radionici tu na Nosfu (vidi 2. LR ako još postoji, Entropijska cesta))

E sad, originalna teza mi je bila "ako je potpuno slobodna u odlučivanju, žena neizbježno postaje sterilna po vlastitom izboru -> naime, evolucija ženu nikada nije imala prilike pripremiti na punu slobodu". Nažalost od toga nikako nisam uspio napraviti priču, nego samo ovaj pamfletić.... a dugo sam se mučio

Hm... ne bih želio iskušavati sve implikacije ove početne teze... samo bih rado primijetio kako se o problematici nije do sada izjasnila niti jedna članica, sve smo se "momci" sjatili... govori li to nešto o našem mentalnom sklopu? :shaking: :scratch: :dontknow: :? :wave: