Krvoje - stilska vježba:

[Krvoje]

Evo sam pokušao stilsku vježbu produživanja vica. Vi mi recite šta je ispalo:
U prašnom prostoru vikendice vonjalo je na vlažnu javorovinu. Kiša je već jutros jenjala, a sad je nebo ispunjavalo prostrano plavetnilo po kom je, prema rubu horizonta, polako išlo Sunce.
Dok su se u maloj ostavi s mirisima prirode miješali vonj benzina i raznoraznog alata, on je brižno uljio mehanizam malog, ali moćnog stroja.
Grlenim glasom pjevušio je neku pjesmu koju su sad puštali na radiju, pa naposlijetku istupio kroz poluotvorena vrata da u spremnik ulije gorivo. Pustio je da tekućina glatko otklokoće unutra i polako namjestio plastični čep.
Radio-aparat, iako već pomalo istrošenih baterija, i dalje je na mahove razgovjetno gugutao svoje pjesme, povremeno spontano mijenjajući stanicu.
On povuče uzicu motora, osebujnim trzajem tjerajući njegove klipove na rzanje. Ponovi radnju još nekoliko puta, svakim povlačenjem osjećajući kako je bliže cilju, makar je rika motora ostajala ista. Napokon, učini mu se da je u kostima šake osjetio suptilnu promjenu takta. Zastane na trenutak, kao mačka koja će skočiti na vrapca, pa odmjereno i sigurno povuče uzicu. Motor zaklapara zvukom poput predenja nervoznog risa, pa se smiri i ponovno posve stane.
„Bolan Mujo, pustider tu flaksericu i promijeni stanicu na radiju! Hoćeš da me izludiš tim čeretanjem?“, razlegne se odnekud kao kroz zidove kuće Fatimin čvrst glas.
Mujo promrmlja nešto za sebe pa osloni alatku uza zid i ponovno uđe u šupu. Nestrpljiv da se vrati poslu, pomno je okretao kotačić za biranje frekvencije. Kad su se šumovi konačno smirili, zrak ispune zvuci njemu dobro poznate melodije. Razdragan i odjednom veseo, Mujo pohita da pozove Fatu na ples.
U tom trenu glazba stane i svečana tišina zamijeni svaki zvuk. Mujo pomisli da su baterije došle do kraja snaga, no tad se oglase duboki tonovi spikerova glasa.
„Prekidamo program zbog važne obavijesti.“, značajna stanka iznenadi Muju i učini da se nekako osjeti nelagodno.
„Zemlju su posjetila bića s drugoga svijeta.“, nastavi, načas pročistivši grlo, „Izvanzemljani su prijateljski raspoloženi i razumiju naš govor. Ukoliko sretnete jednog od njihove vrste, molimo vas da mu pristupite bez straha i panike. Slijedi opšti opis izvanzemljana:“, Mujo je netremice gledao u okrugao zvučnik radio-aparata, kao da će se ovaj čas na njemu pojaviti slika bića s drugog planeta.
„Anatomija ove vrste iznimno je antropomorfna.“, spikerov profesionalno smiren glas sad je zadrhtao,“Izgledaju sasma poput nas, iako su nižeg rasta i malčice drukčije pigmentacije“, zastane pa nakon još jedne, Muji nedokučive pauze nastavi.
„Mali su, dakle, i velikih crvenih očiju! I razumiju naš jezik, pa ako kojeg vidite, slobodno mu se bez bojazni obratite!“, završi izlaganje.
Mujo dalje nije slušao dodatne komentare, nego je hitro izišao iz šupe, utrčavši u kuću tako žustro da je gotovo srušio Fatu na vratima kuhinje. Sljedećih nekoliko sati sjedio je za stolom, pogleda uprtog kroz prozor, i pušio cigaretu. Nije govorio ništa, i tako sve dok nisu legli i ugasili svjetlo.
„Fato, vjeruješ li ti u svemirce?“, napokon je upitao, u mraku sobe.
„Vjerujem bolan, a što ne bi?“, odgovorila mu je sneno.
„Zar? I vjeruješ da su tu oko nas?“
„Kakve gluposti pričaš, Mujo?“, osjeti kako je okrenula svoje lice prema njemu, „Sigurno postoje, ali oni su daleko. Da su ovdje, već bi se javili! Imaju televiziju i radio, pa mogu svi da ih čuju!“
„A šta ako se već jesu javili?“, Mujo progovori stisnutog grla, „Danas sam slušao na radiju, kazali su da ih ima...da su svuda oko nas“, kad je ovo rekao na glas, Muji se njegov strah, zajedno s cijelom pričom učini malo smiješnim.
„Mujo moj!“, šapne Fata, glasnim šaptom, „I ti slušaš te gluposti? Ono ti je bila radio--predstava, a ne stvarna vijest. Å utider bolan i spavaj!“, tom Fatinom rečenicom završila je svaka rasprava, iako je Muji trebalo još nekoliko minuta da se samome sebi nasmije i bezbrižno usne.

Sutradan ujutro, Mujo pođe u sječu drva, ostavivši za sobom zbunjenu Fatu, jer nije ponio ništa u čemu će ih nositi. Ovaj dan je bio posve bez kiše i Mujo se zapravo veselio šetnji šumom. Krijepio ga je svjež zrak i opijale raznolike arome sa svih strana.
Briga od sinoć ga je još uvijek malo kopkala, no sad kad je prespavao, već mu se poprilično smiješnim činilo što je onako podjetinjio. Pomisao da bi tako lutajući šumom mogao naletjeti na stvorenje s drugoga svijeta bila je nemoguća. Svejedno, trudio se izbjegavati je, jer je u njegovom trbuhu stvarala nelagodu.
Napokon Mujo zastade pokraj prekrasnog stabla ogromne krošnje. Sjekirica koju je ponio sa sobom mogla mu je služiti samo kao ukras. Ovako je mogao sjesti pod drvo, otvoriti smotuljak s hranom i ubrati nekoliko bobica kupine iz grmova koji su rasli bliže zemlji.
Sagne se Mujo pa u izvrnuti rub majice stane metati plodove kupina i malina, koji su bili posve neobrani, kao da su čekali baš njega.
Veselio se njihovom slatko-kiselkastom okusu i malo kasije no što bi inače shvatio da se šuškanje njegovog grma miješa sa zvukom iz šikare nekoliko metara dalje.
Mujo podigne pogled pa promotri kako se grmovi nekoliko koraka dalje od njega tresu. Iz nekog razloga, noge mu obamru i bi mu teško ustati. Bobice je posve ispustio, a rukama je sad samo čvrsto stezao držak sjekirice.

Poželi pobjeći i maknuti se odavde što prije, no pomisli na jezikovu juhu koju će mu prirediti Fata i rugalice koje će mu recitirati ako pobjegne od takvog nečeg.
Vjerojatno je samo neki zec ili lisica. Kuna, ili velika vjeverica.
Mujo je samome sebi najmanje zvučao uvjerljivo, pa je dok mu je srce žestoko lupao, oprezno prišao šipražju. Ruke su mu podizale sjekiru u pozi dostojnoj majstora borilačkih vještina, pa što god da tamo nađe, nije imalo šanse da dotakne Muju.
Progutavši jako veliku knedlu, Mujo razmakne grane velikog grma koji se njihao, pa na svoj užas u njegovoj unutrašnjosti ugleda nisku priliku okruglih velikih crvenih očiju, kako stišće sablasne usnice.
Pogled malog čudovišta posve ga je skamenio, pa Mujo ne nađe hrabrosti ni da pusti grane, a kamoli da nekako reagira na njegovu pojavu. Ȓinilo mu se da ga stvor također zbunjeno gleda.

„Ja sam Mujo, iz Doboja!“, začuje svoj glas kako se obraća svemircu. Sjetio se kako su na radiju rekli da razumiju jezik, pa se nadao da je to istina, „Sječem drva!“, u gesti za koju se nadao da izgleda miroljubivo, podigne sjekiricu malo iznad glave.
Vladala je tišina, tek nekoliko trenutaka, sve dok stvor nije pogledao u alatku, pa u Muju. Za ljudske pojmove iskrivljenim glasom reče:

„Ja sam Haso!“, predstavi se, „Iz donjeg Vakufa. Serem.“

[Krvoje]

Hej, pa ovo nije nitko komentirao! Å ta tolko ne valja?

[Bahod]

Pa svi smo čekali rasplet afere Kokoška :zubo:

[Krvoje]

A šišaj ga, trebao sam slikat s mobitelom i poslat n 24h. Ili otvorit blog sa slikom i pokrenut pripadnu debatu...

[Sir John]

pa kad vec pitas...

vic sam cuo pred 10 godina, stil mi je pomalo naivan, a SF komponenta je malo...pa...nevedljiva

[Krvoje]

SF-komponenta, vanzemaljac. Mislim, prilično je očito :p

U kojem smislu naivan? Zbog kliše žargona? Argumentirat molim.

Da, pa vic je star, al eto meni je drag pa sam ga zato uzeo.

[Sir John]

ufff

bas me zelis natjerati da tipkam - al ajde...

SF-komponenta, vanzemaljac. Mislim, prilično je očito :p

vanzemaljac sam po sebi nije SF komponenta - kada korisim taj 'pojam' obicno mislim na neku postojecu ili izmisljenu znanost koja je temelj price - ovdje bi doduse mogao izvuci psihologiju kao znanost ali jasan je nedostatak spekulativne i inventivne komponente koja najcesce predstavlja okosnicu za nadogradnju beletristickog segmenta znanstvene fantastike...

dakle niti obradjujes nesto nepoznato, niti ekstrapoliras nesto iz poznatog, niti to poznato obradjujes na novi nacin - zakljucak SF komponente nema (barem za mene )

U kojem smislu naivan? Zbog kliše žargona? Argumentirat molim.

kad smo kod stila - vise sam ga dozivio kao banalnog nego kao naivnog ali mi je naivno lijepse zazvucalo :angel:
klise u dijalogu si sam spomenuo, ali nema ga samo tamo jer se i cijela naratvina kostrukcija moze na taj nacin opisati (vjerujem da mozes i puno bolje ali ovaj put...). osim toga nedostaje element zacudnosti koji je jako bitan kada se pricaju ili prepricavaju vicevi.
uglavnom imam dojam da si jednostavno protrcao kroz vic razmisljajuci samo o kraju pa si po putu izgubio i konstrukciju i mogucnost ostavljanja osobnog stilskog pecata koji bi u jednoj stilskoj vjezbi trebao imati puno vazniju ulogu...

Da, pa vic je star, al eto meni je drag pa sam ga zato uzeo.

to je ok, ali ako ti je vec tako drag mogao si mu mozda posvetiti malo vise paznje

i budes li me jos tjerao na tipkanje bolje ti je da prije toga pripremis jednu hladnu (bezalkoholnu) pivu i dostavis istu na moj radni stol :P

[Krvoje]

OK Hvala na komentarima. Ako nam se ikad ukrste putevi, i bude prilike, rado platim pivu.