Hrvoje Peradin - Prokleta lutnja

[Krvoje]

Evo neĆega na čemu piskaram zadnjih dana. Nikako da bude gotovo pa ću stavit ovo šta ima! Komentirajte i pljujte!

„Prokleta lutnja!“, čarobnjak je odgurnuo drveno glazbalo, u bijesu iz prsta ispuštajući ogroman mlaz čarobne prašine. Zvuci njegovog nespretnog muziciranja naglo su bili utihnuli, pa je sad u kontrastu s njima potreseno zvonila šuplja utroba instrumenta.

“Nek si ukleta tisućljećima, ti i svi koji te svirali!“, psovao je da su iskre frcale, kako su samo čarobnjaci znali.

„Potrebno je mnogo strpljenja, majstore čarobnjače, da biste stekli vlast nad takvim glazbalom!“, utješno je rekao čovjek razbarušene kose.

„Ugodite tu lutnju, majstore graditelju!“, čarobnjak se uspravio u svoju punu dugačku visinu, “Za pripitomiti zmaja ona mora biti u savršenom skladu!“, odlučio je ignorirati njegov komentar i mišljenje.

„U redu“, sad se i majstor graditelj uspravio u svu svoju, ne toliko impresivnu, visinu, “Ali znate moju cijenu!“, njegovi tamni brci nisu djelovali niti izbliza autoritativno kao bijela brada čarobnjaka, no svejedno je odavao dojam čovjeka koji ne odstupa od vlastitog stava.

„Oslobodit ću vas vukodlaštva...“, čarobnjak odmahne rukom. To su za njega bile trivijalije.

„Sutra ujutro se vraćam. Neka bude spremna!“, okrenuo se na peti, koja je ostala sakrivena negdje ispod dugačke plave halje, pa u maniri putnika iskoračio iz kolibe.

Majstor graditelj je pognuo glavu u znak pozdrava. U sebi se nasmijao. Ȓarobnjak koji poput djeteta šizi zbog neuspjelog sata glazbe odudarao je od opće reputacije mudrih staraca s dugim bradama. Ovaj očito nikad nije učio svirati.

Nježno uzme lutnju u svoje dlakave ruke pa položi prste na njezine žice, smirujući odjek njihovih slučajnih zvukova. Polako počne zatezati vijke na vratu, uha prislonjenog o tijelo glazbala. Pažljivo je napeo svaku žicu, pa kad je osjetio da su ove u suglasju, tiho počeo prebirati po njima. Znao je da će ako pretjera sa sviranjem dovesti instrument van savršenstva kojeg je čarobnjak zahtijevao, no glazbalo je zaslužilo da ga se bar malo mazi.

Zmajeve ste mogli ukrotiti i običnim tamburama. Oni su, kao i ljudi, više voljeli živu, osjećajnu glazbu, nego puko skladno suzvučje. Kako je čarobnjak svirao, bit će bolje da lutnju još jednom ugodi pred jutro.

Preludirao je zatvorenih očiju, sjetno redajući sve skladbe koje je na dvoru podučavao, prije no što ga je svladala bolest. Ȓinilo mu se prikladnim da to čini na ovakvom glazbalu.

Otvorio je oči i maknuo uho s rezonantnog trbuha. Bez prekidanja svirke, zagledao se u bogato ukrašenu ploču glazbala. Rozeta pod žicama, izrezbarena poput prozora palače, sa svojim neobičnim oblicima davala mu je ideje za nove improvizacije.

Magični bljesak izleti iz utrobe lutnje i osvijetli sad već posve mračnu kolibu. Ona ponovno kakofonično zaklapara i uskoro njen zvonak zvuk posve utihne.

„Majstore graditelju?“, majstor čarobnjak sutradan je ujutro u dogovoreno vrijeme stigao i podigao instrument s poda. Odgovora na njegov povik nije bilo, sve dok nije prstima odsutno prešao preko žica.

Umjesto zvuka akorda, začulo se lupetanje iz trbušastog tijela lutnje.

„Ovdje sam!Pogledajte na prozor!“, paničan glas majstora graditelja prigušeno je došao kroz zvučnu rupu.

„Molim?!Kako ste samo dospjeli tamo?“

„Ne znam. Ugađao sam lutnju i odjednom se našao ovdje, unutra...“

„Ugađali ste...?Jeste li je svirali?!“

„Jesam...ne možete ugoditi instrument bez toga!“, čvrst glas majstora graditelja počeo je odzvanjati zajedno s pojedinim žicama.

„Što imate unutra?“

„Ovdje je soba... Krevet, nekoliko ormarića, stolić... još neke sitnice i prozor!Vidim vas kroz njega, vidite li vi mene?“

„Ne vidim...Majstore graditelju, bojim se da sam vas ukleo...“

„Molim?!“, na trenutak kao da se oglasio akord, pun zaprepaštenja.

„Nehotice sam, izgleda, bacio čini na ovu lutnju. “

„I što sad?Pa poništite ih. Hoću van!“

„Nažalost, ne možete“, glas mu je zvučao iskreno pokajnički, “Nakon nekoliko tisuća godina možda, ili ako vas netko prije toga oslobodi. “

„Kako da me oslobodi?“, zrnce razuma pokušavalo je prikupiti majstorov takt.

„Sviranjem, jednako kao što ste dospjeli unutra. “

„Hoću li mu morati ispuniti želju?“, drhtavim glasom se pokuša našaliti.

„Hoćete, ali to je način da vas se oslobodi!Nekako vam ipak mogu pomoći. Poslat ću vas u zaborav. Kad se probudite, vaša kletva bit će gotovo pri kraju!“, čarobnjak je odložio lutnju pa počeo bajati i mahati rukama.

„Majstore čarobnjače, da znate, imate mnogo potencijala kao glazbenik, samo trebate vježbati! Zapamtite, to vam je jedini način da naučite!“, reče majstor majstoru, pomirljivo, dok se čarobna prašina dizala oko njih. Majstor graditelj navikao je na kletve po sebi.

„Ako se nekako opet sretnemo, osobno ću vas podučavati!“, majstor graditelj nakratko zastane, “Majstore čarobnjače...Å to ako me netko izvuče odavde za vrijeme punog Mjeseca?“

Na ovo nije dobio odgovor, jer je vrtlog čarobnog pijeska uskoro zavijorio i zatrpao njegovu svijest.

----------------------------------------------------------------------------------

Ima još malo, al to mi je previše da vas sad sotim tlačim. Molim da me hračkate, onako argumentirano, kako samo konstruktivni kritičari znadu

[Mindphaser]

Prva polovina price je dobra iako mi se nije svidio lik carobnjaka, valjda zato sto me podsjetio na Gandalfa. Prica ima dosta interesantnih elemenata: npr. vukodlaka-majstora... Ovo bi trebalo vise razraditi. Kletva i upadanje u lutnju je vise u fazonu 1001 noci... Jednostavno, prica trazi aktivnije ucesce vukodlaka, konflikt, a ne predavanje visoj sili...
Toliko... nadam se da sam bio konstruktivan!

[Krvoje]

Istina. Ovo je prva polovica, u drugoj vuko stupa na scenu. Iako ga ja nisam mnogo razrađivao, jer ne volim horore; više sam se bazirao na 1001 noć dijelu.

Gandalf ne ispušta vilinsku prašinu iz prsta, razlikovno uzimam da je to dovoljno

[Bubba Zanetti]

Jedina ozbiljnija zamjerka odnosi se na ove iritantne razmake. Ne znam je li to namjerno ili je kod prebacivanja forum krivo progutao entere.

Inače ovo djeluje dosta u redu , ali je nemoguće dati bilo kakvu suvislu kritiku dok se priča ne zaplete i raplete. Ovo je tek uvod.

:uzdravlje:

[Panonsky]

Zašto pljuvati? Iskreno govoreći, meni se priča jako svidjela. Više puta sam je pročitao ne bi li pronašao nešto da mi ne odgovara, ali sve stoji kako treba. Naravno, treba uzeti u obzir kako nisam lektor već samo čitatelj i kao takvom priča je odlična. :headbang:

[Krvoje]

Jedina ozbiljnija zamjerka odnosi se na ove iritantne razmake. Ne znam je li to namjerno ili je kod prebacivanja forum krivo progutao entere.
:uzdravlje:

Namjerno Zbog manije da će tak bit čitljivije, stavio sam prored 1.5

Kvala, drugi dio još dovršavam pa ću ga metnut kad budem zadovoljan.

@panonsky - Pa pohvalu mi sigurno nije neugodno čut Hvala, drago mi je da ti se sviđa

uzgred, mindphaser, imaš nešto protiv gandalfa lično, ili zbog klišeja?