KAKO JE FEJZER ODLUčIO DA PROMIJENI SVIJET
Nedavno je primijetio čudnu pojavu: babe koje se iznenada pojavljuju iz oblaka dima. Fejzer je odlučio da tome ne pridaje previše važnosti. Što se njega tiče, mislio je, ne bi imao ništa protiv ni da krave polete. Potom je u to ime uzeo jednog crvenog ažutora u obliku sunca i zalio ga gutljajem ”˜Iliescu”™ votke. Nagnuo je glavu natrag i kad je tavanica krenula da pleše, upravio je pogled ispred sebe na HoloTV, koji se nalazio na jednom postolju na sredini sobe. “Dvije.. tri”¦ pet riba u kadru”¦ bez uložaka! Woohoo, novi, treba li reći - ilegalni, hack je zbilja genijalan! Blokira emitovanje suštine reklamne poruke - brenda.” Međutim, kratkotrajni osjećaj nadmoći nad sistemom, brzo bi ustuknuo pred sve jačim talasima beznađa. Prije nekoliko dana - ili su u pitanju bile nedjelje - ne, nisu nedjelje, inače bi policija već banula na njegova vrata, razmišljao bi - otpušten je s posla. Samo su ga jednog dana pozvali u Kadrovsku službu, na najvišem spratu Tvornice i bez riječi mu uručili Rješenje. Nije se bunio, protestovao... očekivao je da nešto tako može da se desi, jer već neko vrijeme nije ispunjavao radne zadatke na način kako se to očekivalo od njega. Napravio je samo jednu grešku, ispostavilo se kobnu: zaljubio se! Prije tačno tri godine, nakon završetka studija, dobio je ponudu četvrte kompanije - Grupa Evroistok, da kao darovit stručnjak zauzme mjesto u Razvojnom sektoru ponosa Kompanije: Temišvarske tvornice za proizvodnju čipova u Utvinu. Ubrzo je počeo napredovati u hijerarhiji, s obzirom da su neke njegove ideje bitno doprinijele smanjenju troškova proizvodnje i povećanju zarade Tvornice, a to se najviše i cijenilo. U takvim okolnostima mu se činilo da je cijeli svijet njegov. A onda je upoznao Nju. Nije mi namjera da opisujem pojedinosti njihovog zajedničkog života. Fejzer ju je volio, možda i ona njega. Kada ga je napustila, Fejzer je mislio da će lako da je preboli, ali kako vrijeme nije učinilo da se to dogodi, posegao je za ažutorima. U početku je uzimao Bijele, čisto da zaboravi, a kasnije počeo da guta i Žute i Zelene i Okrugle i Zvjezdaste i čavolje i Anđeoske, samo da se osjeća dobro. Bilo je pitanje vremena kada će morati da ode iz Kompanije, ali i iz Rumunije. Sada kada nije više bio zaštićen 'kapitulacijama', državne vlasti su imale rijedak i lijep razlog da pokažu zube i najure ga. Takođe, otkaz u jednoj kompaniji nije značio, da će po automatizmu naći posao u konkurentskoj. Postojao je 'Kodeks', kojim su se kompanije, međusobno, štitile od industrijske špijunaže. Ovo je značilo da možda više nikada neće raditi ono za što se školovao. I pored toga, morao je da pronađe bilo kakav posao, radi produženja radne dozvole, pa makar bio to higijeničarski. (U novinama je vidio da jedna nezavisna firma za održavanje toaleta prima radnike.) O povratku u domovinu nije razmišljao. Tamo nije bilo ničega za čim bi čeznuo.
Opsovao je i ustao. Soba je ubrzala rotiranje i Fejzer se pridržao za stol. Izvukao je iz džepa omiljenog čavoljeg i progutao ga, a potom izišao iz stana da potraži posao čistača. U sjedištu Ordo PVC Toaleti Ltd. u Sanmihaju Romani su mu rekli da je prekvalifikovan za posao i da nemaju namjeru zapošljavati svako smeće sa fakultetom koje neka kompanija odbaci. Na povratku u stan, dok je hodao pločnikom, preko puta Metropolitane, provlačeći se između parkiranih automobila, odlučio je da svrši sa ovakvim svijetom: 'Ili ja ili oni', mislio je. 'U stvari, bolje oni nego ja!' Pronaći će neki opaki virus koji će zbrisati s lica Zemlje sve kompanije i njihove marionetske države i sve nezavisne higijeničarske radne organizacije, ali kada je uvidio neke negativne pojedinosti plana, skocentrisao je svoja razmišljanja prema uništenju skupih postrojenja za proizvodnju čipova. Ali i to je bilo neizvodljivo, zbog dobrog obezbjeđenja Tvornice. Pljunuo je na asfalt!
U tom trenutku pred njim se stvori oblak dima iz koga izađe baba. Fejzer ustuknu. Baba je nešto zapisivala u blokčić i kada je završila, istrgla je list i pružila ga Fejzeru. Wtf.
- “Pediapsa pentru scupiatul pe suprafaÅ£a publicčƒ?!” (“Kazna za pljuvanje po javnoj površini?!”) pročitao je u nevjerici
- PuteÅ£i sčƒ platiÅ£i la cea mai apropiat bancomat! (Možete uplatiti na najbližem bankomatu!), reče mirno baba
- Ovo mi se samo priviđa... Hebeni ažutori!
- Dar dacčƒ platiÅ£i la faÅ£a locului aveÅ£i rabat zece procente. Din cauza sârbâtorilor. Statul a hotčƒrît sčƒ se încadreze în acÅ£iunea globalčƒ: Mai ieftin Crčƒciun! (A ako platite na licu mjesta imate popust od 10%. Zbog praznika. Država je odlučila da se uključi u globalnu akciju kompanija: Jeftiniji Božić!)
-Dar este iunie”¦(Ali jun je...)
- AcÅ£iunea sa prelungit din cauza reacÅ£iei bunčƒ a consumčƒtorilor! (Akcija je produžena zbog dobre reakcije potrošača!)
- Dar cine Dracu eÅŸt tu? (A ko si do vraga ti?)
Baba je pokazala značku:
-Divizie de combate încčƒlcarei! DetaÅŸamentul de contrascuipatul nčƒvalesc! Scuipatul, baiatule, este o încalcarea serioasa.Åži eu acelaÅŸ aÅŸa înÅ£elg lucru meu. Nu aÅ£i ÅŸtiut cčƒ numai un pas Včƒ desparte de destiunul asasinului masiv, având în vedere statistica”¦Pentru cčƒ nu aveÅ£i în vedere sčƒ platiÅ£i la faÅ£a locului”¦La revedere, Domnule!
(Divizija za suzbijanje prekršaja. Jurišni protivpljuvački odred. Pljuvanje je ozbiljan prekršaj, mladiću. A ja isto tako shvatam svoj poziv. Zar niste znali da vas samo korak dijeli od sudbine masovnog ubice, sudeći prema statistici... S obzirom da nemate namjeru da platite na licu mjesta... Do viđenja, gospodine!) - okrenula se i nestala u oblaku dima.
Fejzer se počešao iza uha, a onda je osjetio kako mu je nešto prešlo preko stopala. Aaaargh”¦ Jedna bioD - Dacia je uspjela da pronađe slobodno mjesto za parkiranje između dva automobila na pločniku, baš na mjestu gdje se nalazio Fejzer. Kada je izišao iz auta vozač je samo hladno prokomentarisao:
-Auto-pilot!
Ovo je, zaista, bila kap koja je prelila čašu. Krajičkom oka spazivši na pločniku odbačenu Plastičnu Vodovodnu Cijev, Fejzer ju je zgrabio i udario njome po vjetrobranskom staklu ”˜fosilnog”™ Renaulta. (Tada Fejzer još nije mogao da zna da se naziv artefakta Plastična Vodovodna Cijev izgovara sa strahopoštovanjem, a piše velikim slovom... po mogućnosti crvenom hemijskom.) U tom trenutku, na njegovo veliko iznenađenje, automobil je nestao. Ispario. Osvrnuo se. Baba je očigledno imala poteškoća sa lociranjem mjesta zločina. Sa strahopoštovanjem (šta sam rekao!) je pogledao Plastičnu Vodovodnu Cijev, a zatim, trgnuvši se, pobjegao kući.
Što je tražio, to je i našao. Način i svrhu! Fejzer će biti uništitelj na pločniku parkiranih automobila, a sredstvo kojim će se svetiti društvu koje to dozvoljava biće Plastična Vodovodna Cijev. Doći će dan, mislio je, kada se ljudi neće više provlačiti između parkiranih automobila. Prezirao je gradske oce koji su od pločnika načinili trakavičasto parkiralište i time zgrnuli bogatstvo na kojem su im zavidjeli i veći lopovi od njih. Pješačke oaze su nestale. Prije nekoliko godina niko nije mogao ni da pretpostavi moguće negativne posljedice saveza između posjednika vozačke dozvole i onih koji je izdaju. Danas Fejzer zna da je zrno pijeska, vjetrom nanijeto na zelenu površinu u pustinji, siguran znak da će ova jednom, neprimjetno, da nestane. Na sreću, ove “brodelijanske” fantazmagorije nisu štetno djelovale na mentalno zdravlje našeg junaka, pošto je za svaki slučaj progutao dva ažutora. Ipak, sada je bilo mjesta optimizmu. Mogućnosti dotičnog dezintegratora su bile ogromne. I on, Fejzer, koji će u istoriji biti, sasvim opravdano, zapamćen kao Mastermajnd, će se poslužiti njime i izboriti se za životni prostor.
Izvukavši iz jednog javnog reciklatora staru najlonsku čarapu - umalo izgubivši ruku - odnio ju je u stan, oprao, stavio na glavu i krenuo u akciju. Plastična Vodovodna Cijev je počela da sije strah među motorizovanim građanstvom. Automobili parkirani na pločniku su nestajali jedan za drugim. Babe koje se iznenada pojavljuju iz dima su u početku pokušale nešto da urade, ali naš heroj im je ostavio tek toliko prostora da nemoćno sliježu ramenima. Užas je vrebao iza svakog ugla, sve i jednog stambenog bloka varošice Temišvara, a i šire. Pošto je njegov luzerski alter ego izbačen iz stana zbog neplaćanja računa, Majnd Fejzer je pronašao utočište u neprobijenoj cijevi gradske podzemne željeznice (linija proglašena neisplativom). Njegov Fejzer Cave!
Teško je bilo očekivati da javnost zdušno podrži akcije Majnd Fejzera, kada ni on sam nije bio uvjeren u ispravnost, ali i svrhu istih. Nakon početnog entuzijazma, njegovo oduševljenje je jenjavalo,tako da je kvalitet akcija opadao. Polako je počeo gubiti vjeru u sebe i vjerovatno bi je izgubio da ga jednog dana nije posjetio sindikalni Veliki Majstor Reda PVCToaleti Ltd. Fejzer nije mogao da sakrije iznenađenje. Veliki Majstor mu je objasnio da ga je pronašao preko najnovijeg kartičnog holo-izdanja Yellow Pages, ispričao se zbog toga što nisu na vrijeme spoznali njegov talenat, kad je, svojevremeno, došao da traži posao kod njih i povjerio mu se da je nedavno iz Riznice Reda nestala jedna Plastična Vodovodna Cijev, koja je trebalo da zamijeni staru u Centralnom Toaletu Reda, ali je izrazio uvjerenje da će na ovakav način Cijev biti iskorišćena cjelishodnije. Pored toga Veliki Majstor mu je uputio podršku cijelog Reda i molbu da poštedi njihov vozni park, koji se nalazi na jednom dijelu platoa ispred Opere. Fejzeru je tada ponuđen posao nadzornika temišvarskih mobilnih toaleta uz platu i koeficijent primjeren njegovom obrazovanju, što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Usto, Veliki Majstor je proizveo Fejzera u viteza Reda PVC-a i na odlasku mu poklonio futrolu za PVC od pevecea, uz obrazloženje da se sindikalni red trenutno nalazi u složenoj finansijskoj situaciji. Mastermajnd Fejzer je povratio samopouzdanje, navukao opranu najlonsku čarapu na glavu, stavio PVC u futrolu od pevecea i krenuo u pohod. Ovoga puta su mu na meti bila isključivo vozila na fosilno gorivo. Na taj način je htio da novim akcijama dâ posebno obilježje, iako je već u to vrijeme bavljenje ekološkim problemima bilo izlišno, ali ko je poznavao našeg junaka tako dobro kao ja, trebalo je da zna da se on nikada nije povodio za vladajućim trendovima! Javnost je, dakle, u početku bila protiv akcija master Fejzera, ali kada je stanovništvo uvidjelo prednosti pločnika bez automobila, ovaj ulični osvetnik je uskoro bio zatrpan pozivima građana, koji su insistirali da se uništi i njihovo vozilo. Klinci širom grada u školu su išli sa opranim najlonskim čarapama na glavama, a roditelji su im sa zadovoljstvom čupali iz sudopera autentične plastične vodovodne cijevi. Euforično, zaista.
Fejzer se nakon nekog vremena zamislio. Jeste da se izborio sa automobilima, nema ih više na pješačkim površinama, jeste da ima podršku u građanstvu i kompanijama (koje su zadovoljno trljale ruke zbog povećanja prodaje bio-automobila, zbog čega se ponadao i povratku na stari posao kad jednom slavodobitno otkrije svoj pravi identitet), ali mu nikako nije bilo jasno zbog čega ta stoka plaća moronima iz gradske uprave karte za šetnju pločnikom. čak su i naplatne rampe uveli. Razočaran i moralno ponižen odlučio je da batali posao gradskog osvetnika i istupi iz Reda koji je, kako se sam uvjerio, kao rđa nagrizao njegovu ideju i okoristio se njegovim uspjesima, tako da su zbog Fejzerove popularnosti dobili monopol na održavanje svih sanitarnih čvorova četvrte kompanije. Sav slomljen je otišao kući, u Fejzer Cave i zaspao - prvi put nakon četiri dana. Probudio se 40 sati kasnije u smradu svoje mokraće i sadržaja stomaka, koji je izbljuvao. Ostao je tako da leži neko vrijeme, gledajući oglodanu površinu tunela, pokušavajući da shvati... A onda mu je u vidokrug ušla raščupana, krezuba glava. Kriknuo je i brzo se pridigavši, zauzeo odbrambeni stav (kako je naučio na jednom kursu) prema prljavom starcu... ili starici. Tek tada je Fejzer postao svjestan života oko sebe i beskraja kartonskih kutija, između metalnih bačava s vatrom. Spopao ga je očaj. Okrenuvši se, ugledao je spasonosnu svjetlost dana i, spotičući se o ljude, potrčao je k njoj!
Nekoliko nedjelja poslije hodao je pločnikom, sa prethodno plaćenom kartom u džepu. Da li je ovo stvar za koju se borio, suze lio, a i krv, takođe!? Eh, živote, pomislio je i pljunuo na asfalt. Pred njim se u istom trenutku stvori baba...
-”¦.!?
-”¦.?!
Do đavola i sa babama. Uzeo ju je pod ruku i ne obazirući se na njene proteste, preveo je preko ulice.
Kako je Fejzer odlučio da promijeni svijet
-
Mindphaser
- Hani
- Posts: 70
- Joined: 01 Dec 2006, 19:00
- Location: BiH
-
Belzebubbles
- Ancient
- Posts: 840
- Joined: 16 Feb 2007, 00:52
- Location: zgri
-
Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
-
Mindphaser
- Hani
- Posts: 70
- Joined: 01 Dec 2006, 19:00
- Location: BiH
Mozda... pa jeste... Superhik... U stvari, (pod)svjesno sam upotrijebio neke stvari iz Alana Forda. Lik nisam gradio prema njemu, ali neki motivi i nacin pripovijedanja (u odredjenim dijelovima texta) su max-bunkerovski, odnosno brixyjevski. Vidis sada: azutori - boca vina!
A prica je, naravno, nastala iz revolta prema parkiranim automobilima na plocnicima!
A prica je, naravno, nastala iz revolta prema parkiranim automobilima na plocnicima!
Prva stvar koja mi nije 'legla' je pomalo arhaični način pripovijedanja. Druga stvar je 'asimetričnost' priče. Naime, prvi dio je dosta realističan, što je potencirano npr. upotrebom konkretnih imena gradova, dok prema kraju dosta naginje ka nadrealizmu. Još neke stvari mi se ne sviđaju, ali su više općenite, stvar feelinga, o tome ćemo u subotu uz pivo.
...eto tako...
-
Mindphaser
- Hani
- Posts: 70
- Joined: 01 Dec 2006, 19:00
- Location: BiH
@ Mrstar
Prica je bas simetricna, za razliku od par drugih koje sam ovdje ostavljao. Nalazim da ce biti ostrih sukoba oko shvatanja umjetnosti! :zubo:
@ Romantica
Ubola si u sridu! To je i mene mucilo kako da rijesim. Ali samo kod onoga dijela kada ga je posjetio Veliki Majstor. Nasao ga je preko Yellow Pages - OK (stavio je u oglas "umjetnicko ime"), ali kako je Majstor mogao da zna da je dolazio da trazi posao kod njih - to nisam objasnio! Inace, niko nije znao ko je on, zato sto je nosio opranu najlonsku carapu na glavi, nadjenu u jednom od javnih reciklatora!
Prica je bas simetricna, za razliku od par drugih koje sam ovdje ostavljao. Nalazim da ce biti ostrih sukoba oko shvatanja umjetnosti! :zubo:
@ Romantica
Ubola si u sridu! To je i mene mucilo kako da rijesim. Ali samo kod onoga dijela kada ga je posjetio Veliki Majstor. Nasao ga je preko Yellow Pages - OK (stavio je u oglas "umjetnicko ime"), ali kako je Majstor mogao da zna da je dolazio da trazi posao kod njih - to nisam objasnio! Inace, niko nije znao ko je on, zato sto je nosio opranu najlonsku carapu na glavi, nadjenu u jednom od javnih reciklatora!
Evo samo da pohvalim priču koja me je blago rečeno oduševila. Naravno, ima par sitnica koje su mi zasmetale, a odnose se jedino na strukturu nekih rečenica, no neću kvariti ukupni dojam sitnicama. Bravo :headbang:
Nadam se da si ovo poslao na bilo kakav natječaj, po mojem skromnom mišljenju pozornost nebi izbjegao a ovisno od ostalih priča možda bi i pobjedio... :uzdravlje:
Nadam se da si ovo poslao na bilo kakav natječaj, po mojem skromnom mišljenju pozornost nebi izbjegao a ovisno od ostalih priča možda bi i pobjedio... :uzdravlje:
?
nisam pročitao priču ali zašto me ta vodovodna cijev nekako asocira s nedavno pročitanim Kratkim izletom Antuna Ă
 oljana i motivom kanalizacijske cijevi? ma zanemarite me ne znam gdje mi je glava još dva tjedna škole a ja visim na netu strah me je učiti :drunken:
Inside Every Living Person Is A Dead Person Waiting To Get Out
Terry Pratchett
Terry Pratchett