Jos jedna invazija

[Alien2dio]

Alen Bitunjac


INVAZIJA


Admiral Zlatko je bio izuzetno ponosan i zadovoljan djelom svojih ruku.
Svih četvero ruku.
Otpuhnuo je nevidljivu trunku prašine sa svoje besprijekorne uniforme i nacerio se, pokazujući očnjake vojnom osoblju na komandnom mostu.
Njegov prvi osvajački pohod i odmah za anale vojne povijesti sKuta.
Gotovo je svakodnevno prije spavanja zamišljao koje će mu nadimke prišiti, senzacija gladni novinari, kad se vrati natrag.
Od trenutka kad je s flotom krenuo na ovaj pohod, zauzeo je tri i šest devetina zvjezdanih sustava s ukupno 27 planeta i 16 kometa.
Doduše niti jedan od tih planeta nije bio naseljen ničim naprednijim od jednostaničnih organizama ali su zato svi do jednog bili bogati mineralima i rudama, neophodnim za nezaustavljivi rast vojne industrije njegovog rodnog planeta.
To što planeti nisu bili naseljeni je, na kraju krajeva, bila i olakotna okolnost kad se uzme u obzir da je njegova vojska u početku bila izuzetno neiskusna i zelena i to ne samo po boji ljusaka na njihovim rogovima.

Kad se samo prisjeti kako je izgledala njihova invazija na prvi planet, strese se.
Vojnici su padali jedni preko drugih iskačući iz desantnih letjelica, narednici su lajali zapovjedi koje nitko nije poštivao, a dva oklopnjaka su se čak i sudarila pokušavajući zauzeti isti položaj.
Strašno.
Ali sa svakim novim iskrcavanjem disciplina je rasla a automatizam se popravljao dok na kraju nisu izgledali kao dobro podmazan i uštiman borbeni droid koji ne poznaje riječ neuspjeh.

I sada, konačni test njihovih borbenih sposobnosti.

Naseljeni planet.

Izveštaj! - zarežao je na prvog časnika do sebe.

Mirko je salutirao, okrenuo se na peti i vojnički oštro, odmarširao prema centralnom računalu. Kada je bio potpuno uvjeren da ga Zlatko ne vidi, zakolutao očima – Ovo je već peti puta da ga traži izvještaj o ovom usranom planetu u posljednjih tri sata. Koji mu je kua? – Ali je isto tako znao da to ne bi bilo pametno reći na glas.
Admiral nije bio poznat po toleranciji i blagom temperamentu.

Izvještaj! - izderao se na poručnika koji je radio za računalom.
Mogao se zakleti da je ovaj, isto tako zakolutao očima kad se okrenuo da uključi KOM. Majku mu bezobraznu, jedno je kad ja kolutam očima admiralu, ali da on meni koluta! Dat ću mu ja da tri smjene četka dlaku pasovima...

Izvještaj! – poručnikovo izvikivanje u KOM ga prene iz misli.

Prezentacija kreće, čim Admiral zapovjedi! – začuje se iz malog zvučnika smještenog pokraj poručnikova uha.

Prezentacija kreće, čim Admiral zapovjedi!– izvijesti ga poručnik, okrećući se na stolici prema njemu.

Mirko klimne glavom - Još ćemo se mi vidjet - i odmaršira nazad prema admiralu.

Udahne duboko i počne - Prezentacija...

Nisam gluh, čuo sam! Prezentacija kreni.

Mirko je pocrvenio usprkos zelenim ljuskama, a crvenilo se pojačalo za nijansu kad je čuo poručnika da se cereka.
Ne tri smjene četkanja nego deset, ma ne, četkat će on meni...
U tom trenutku svjetla zgasnu i holografski prikaz planeta zalebdi pred njima i on svoju pažnju usmjeri na taj plavi planet, neobično ružan u njegovim očima.



Zvjezdani sustav klase,....



Zlatko je stajao u svom borbenom skafanderu na vratima desantnog jurišnika. U njegovim vizijama trebalo mu je još nešto što će zaokružiti legendu o njemu i svrstati ga uz bok drugim velikim osvajačima sKuta.
Iskrcavanje s vojskom na prvu liniju bilo je upravo ono što će ga vinuti na pijedestal. Osjetio je blagi trzaj kad su sletjeli.
Hidraulična vrata se otvoriše i on zakorači van. Osjetio je da se povijest ispisuje pred njegovim očima, zato ih je raširio što je više mogao, upijajući ovaj trenutak.
Gledao je kako stotine desantnih jurišnika sleće na golemom prostoru, a iz njih poput bujice izvire najveća, i po njegovom mišljenu, najbolja vojna sila koju je sKnut ikada imao.
Prvi val jurišnika, koji je upravo iskrcao pješadiju, jedva da je uzletio kad je na njegovo mjesto sletao već drugi val otvarajući vrata borbenim droidima. Njihove su hidraulične ruke bile prepune raketnih lansera i načičkane vibro noževima. U daljini je vidio kako su krila vojske formirana s po dvije divizije oklopnjaka na svakoj strani. Njihova mobilnost nije bila velika ali je zato vatrena moć bila zastrašujuća. Znao je da je svaki oklopnjak bio osiguran s pet pasova - ogromnih slinavih šestoronožaca čija je vjernost i krvoločnost bila legendarna. Ništa se kroz njih nije moglo probiti da naškodi laserskim oklopnjacima.
Duboko u njihovoj pozadini nalazila se cijela divizija Sisatih Mandica, katapulta s bojnim otrovima čiji je domet iznosio pet liga.
Pješadija ispred njega već se podijelila u vodove od pedest vojnika pojačanih sa dva pasa i dva borbena droida.
Nadimao se od ponosa. Gotovo da je mogao osjetiti uzbuđenje ravno seksualnom od prizora vojske koja u besprijekornoj formaciji čeka njegovu naredbu da krene s pustošenjem.
Sačekao je da svi zvukovi zamru, i da svaki vojnik bude na svom mjestu a onda je trenutak uživao u novonastaloj tišini. Pokušao je smisliti nešto orginalno čime bi započeo napad ali ništa mu nije padalo na pamet.
Slegnuo je ramenima – A, već će novinari nešto smisliti.
Udahnuo je spremajući se da izda naredbu za početak napada kad je primijetio komešanje vojnika ispred sebe. Gurkali su se i pokazivali jedan drugom nekakmo u daljinu, a neki su ispuštali puške hvatajući se za glavu.
Vidio je kako se njihova savršena formacija rasipa – Koji kua? – pogledao je u smjeru koji su ti kreteni pokazivali i ostao osupnut.
Njegovo desno krilo kao i dobar dio zaleđa bili su zbrisani a bijeli val uništenja se primicao strahovitom brzinom.
Nešto je doslovno melo najveću silu koju je sKnut ikada okupio.
Ȓasnici oko njega su lagano uzmicali a samo ih je nekolicina sačuva dovoljno prisebnosti da pokušaju organizirati kakvu takvu obranu.
Njihove naredbe su uspjele doprijeti do Sisatih Mandi koje još nisu bile zahvaćene Bijelim uništenjem i do nekoliko desetaka borbenih droida.
Pucaj po nahođenju! – čuo je poručnike kako vrište u KOM njegovog skafandera.
Svi do kojih su naredbe došle okrenuli su bacače i nasumično odaslali snopove smrtonosnih naboja prema tom bijelom jurišajućem uništenju.
Zlatko se molio u sebi da eksplozije zaustave ili bar uspore taj val.
Tri, dva, jedan kontakt s preprekom. – vidio je na viziru očitanja udara ali ništa se nije dogodilo.
Bijeli val je bio nezaustavljiv. Osjetio je kako mu suze klize niz oči dok je kao opčinjen zurio u približavajuću smrt.
A onda ga je udarilo i pomelo kao i ostatak vojske prije njega.
Bio je to kraj Admirala Zlatka i cijele njegove vojske.






Ȓistaćica u pogonu Toplane čure čakovića psovala je dok je četkom ribala
mrlje u WC-u.

Å ta ti šljakeri jedu da ovako usmrde i ukenjaju školjku!?

[Dagi]

He, he...

Američani imaju izraz za ovakve priče, a to je "staklenka Tanga". Tang(TM) je sipki granulat narančaste boje koji pomiješan s vodom daje osvježavajuću oranžadu. Nešto kao Cedevita. Priče o "staklenci Tanga" idu u svojoj arhetipskoj formi ovako: hrabra ekspedicija - ili osvajačka horda, ili jedini preživjeli, što god - ide kroz narančastu pustinju kojoj nema kraja. I tako oni idu, idu... A na kraju obrat! Gle, zapravo su oni mikroskopski mali i cijelo su vrijeme u staklenci Tanga(TM)!

S druge strane, priča teče glatko i pismeno je sačinjena. Nedostaje samo pokoji zarez, ništa što elementarna lektura ne bi sredila. Opisi invazione vojske su uvjerljivi, dok im "domaći" izrazi daju satiričnu notu - sviđaju mi se Sisate Mande. Obrat na kraju je, hm, skatološki... To se nekome može svidjeti, a nekome ne. Priča je zabavna, ali je treba tretirati (samo) kao uspjelu vježbu.

[Bahod]

Nu, sad ti reci nešto poslije Dagija, a da ispadneš iole pametan.

Meni se svidjela. :uzdravlje:

[corwin]

Nu, sad ti reci nešto poslije Dagija, a da ispadneš iole pametan.

Meni se svidjela. :uzdravlje:

oteo mi tekst iz prstiju :uzdravlje:

[Panonsky]

Pokušao je smisliti nešto orginalno čime bi započeo napad ali ništa mu nije padalo na pamet.

He, he... meni se ova priča baš čini originalna. A ništa, ništa, samo da pohvalim, nemam nikakvih zamjerki :uzdravlje: