Kriskindl

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Bahod
The...
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG
Contact:

Kriskindl

Unread post by Bahod » 21 Dec 2006, 20:53

Evo nisam već dugo postao priču.
Ova je trebala biti za radionicu ali je ispala preduga, a kako me bolest spriječila da napišem drugu po zadatku, postam ovu pa komentirajte ako vam se da.

P.S. Ovo je prvi draft pa ne zamjerite ako ima kakovih greškica u vidu tipfelera ili logičnosti.

-Ah Božićno doba. Najljepše i najveselije dane u godini svi željno iščekuju. Nekako se ljudi promijene kad Sv. Nikola zakuca na prozor i provjeri jesu li čizme propisno ulaštene. Kao da je godina završila. Odrasli padaju u konzumentski trans i nemilice troše teško zarađene ( i one koje još nisu zaradili) novce. Svi polu pijani od prividnog blagostanja i alkohola. Tih zadnjih mjesec dana uvijek proleti dok se čovjek okrene i onda nas u surovu stvarnost bolno vraćaju šamarčine koju s osmjehom i kamatama dijele drage nam banke.
Djeca, u principu ne doživljavaju tu podlu životnu zamku toliko bolno. Uživaju u sjajnim novim igračkama i ne primjećuju sjenu na licima odraslih. Ta, zašto i bi, što roditelji, bake i djedovi imaju s njihovom srećom? Tko su oni doli posrednici između njihovih želja i Djeda Mraza? Pardon, pretpostavljam da se dotični danas zove Djed Božičnjak.
Meni je darove donosio Kristkindl, ili kako su ga u mojoj kući tada zvali Kriskindl. Od malena me je uveseljavao piđamama i donjim vešem, i tek pokojim crvenim autićem kada je došla u posjet teta iz Belgije. Drugoj je djeci Djed Mraz na Novu godinu dijelio slatkiše i slikovnice na nekakvim priredbama u poduzeću, na koje ja nikad nisam bio pozvan. Mrzio sam tog Djeda Mraza i tu djecu koja su mi se smijala kada sam došao u školu na Božić u novom (prevelikom) puloveru kojeg mi je Kriskindl ostavio kod bake.
Oni nisu morali ići u školu na Novu godinu i smjeli su se hvaliti što im je Djed Mraz donio, ja sam morao tiho sjediti u klupi na Božić i trpjeti pikavu grubi vunu kriskindlovog pulovera. Ipak bio sam sretan jer sam znao da je Kriskindl meni donio nove gače i pulover jer sam bio dobar, a njima nije jer nisu.
Bilo je to lijepo doba; naranđa od Svetog Nikole, a gače i pulover ili kapa od Kriskindla.

Kad sam imao sedam ili osam godina dogodilo se nešto. Nešto što me natjeralo da zauvijek zamrzim to doba godine i da do kraja života kupujem donji veš sa zebnjom u srcu i leđima oblivenih hladnim znojem.

Dva dana prije Badnjaka pikulao sam se na tepihu hodnika i s osmjehom na licu sjećao se pisma kojeg sam jutros svečano predao mami da dostavi Kriskindlu. Ove sam godine zaželio kožne rukavice, plave. Snijeg je napadao preko koljena već za Svetog Nikolu i svakih nekoliko dana nadopunjavao tragove od cipela i netom očišćene ceste. Moje stare vunene rukavice nisu bile dobre za grudanje. Mokri se snijeg lijepio na njih i nikako nisam mogao napraviti dobru grudu. Kako sam ove godine bio jako dobar, smatrao sam da je vrijeme da naplatim sav taj trud.
U igri su me prekinuli povišeni glasovi iz kuhinje.
- Kožne rukavice! Pa dobro Mora znaš li ti koliko to košta? Å to fali vunenima? Reci toj svojoj pametnoj majci da isplete jedne i problem riješen. Uostalom već si mu kupila piđamu. Ja nikad nisam dobio piđamu za Božić.- urlao je otac. Ah tata, tata nikad nije dobre volje oko Božoća. Nekad sam mislio da je to zato što ne ide u crkvu nedjeljom pa mu Ktiskindl ne donese poklon. Danas znam zašto.
-Nemoj Miro tako. Pa Božić je samo jednom godišnje. Znam da je teško, ali izgurat ćemo nekako.- mama je kao uvijek pričala polako, glasom koji je mogao umiriti potres.
-Dobro kupi mu, uzmi na čekove. Razmazit ćeš tog malog, kao što su tebe tvoji razmazili. Å to će htjet sljedeće godine, bicikl valjda?-


Skupio sam pikule s tepiha i uvukao se u svoju sobicu. Nisam palio svijetlo imao sam osjećaj da me netko gleda i nisam imao nikakvu namjeru provjeravati jesam li sam u sobi.
Sjećam se osjećaja praznine i duboke nevjerice. Ta zašto bi mi mama lagala. Možda sam ove godine napravio nešto zločesto, pa zato mama mora kupiti poklon umjesto da mi ga Kriskindl donese? Nemoguće, prošle sam godine imao jedinicu iz matematike na polugodištu, a dobio sam termo-čarape. Možda je i prošle godine mama kupila poklon. Ali, ali ako mama kupuje poklone što to znači? Gdje je Kriskindl? Zar je moguće da je Zoran iz četvrtog a) govorio istinu? Ako Kriskindl ne donosi poklone možda ni ne postoji?
Izgubljen u mislima nisam primijetio da je u sobici postalo strašno hladno i da mi se dah gotovo pretvara u snijeg pri svakom izdisaju. Tek kada mi je vilica počela nekontrolirano drhtati trgnuo sam se iz misli i našao se u najhladnijoj sobi na svijetu. Tresao sam se kao šiba (rekla bi moja baka). Iako sa sjevernoj strane kuće nije bilo ulične rasvjete, bjelina snijega proizvodila je dovoljno svijetlosti da tamna spodoba naslonjena na prozor baci debelu sjenu u sobu.
Okamenjen od straha i nevjerojatne hladnoće sjedio sam na svom krevetu i s nevjericom gledao stvorenje na prozoru. Hladnoća koja mi je probijala sljepoočnice, ledila je suze, a oči širom otvorene od straha prijetile su da će prsnuti. Glas tih poput povjetarca dopre do gotovo plavih ušiju – Borna zašto? Zašto si morao to pomisliti. Ti si bio zadnji.- ono što me je odvelo u potpuno novu dimenziju straha nije bilo to što je rekao već kako je to rekao. Iako nikada nisam imao priliku čuti posljednje riječi umirućeg, tog sam trenutka bio siguran da ne mogu zvučati strašnije od ovog, a opet osjećao sam da se duboko iza krije višetisućljetna snaga. Boja glasa naizmjence je, bez nekog vidljivog ( hm, valjda čujnog ) pravila, zvučala čas kako dječji vrisak, čas kao hroptanje starog debelog djedice.
Prilika se sporo odvojila od prozora i krenula k meni. Još uvijek nesposoban za iole kompliciraniji pokret i glas, poput trka i vriska, uspio sam samo navući rub deke do nosa i gotovo zatvoriti kapke preko ledom okovanih očiju. Nakon nekoliko spazamičnih koraka spodoba se nagnula preko kreveta i dovoljno približila da joj vidim lice.
Gusta bijela brada izmjenjivala se s rumenim dječjim obraščićima, sijeda kosa iza visokog, naboranog čela s plavim rijetkim uvojcima. Transformacije su se događale konstantno, ali ne istovremeno na cijelom licu, čineći tako grotesknu metamorfnu masu koja kao da je prijetila da se izlije iz premalog kalupa. Jedino su oči bile stalno iste. Plave oči koje su optužujući prodirale u moju dušu. Oči iz kojih se izlijevala hladnoća, bijes, strah i mržnja.
Sjećam se ledenih ruku koje su me čeličnim stiskom uhvatile za vrat, sjećam se tame koja je polako, ali sigurno prekrila svijet i sjećam se zadnje rečenice koje je započelo dijete, a završio starac – Ti si ubio mene, sad ću je tebe.- i sjećam se zvuka tisuće ledenih iglica kako padaju po meni, krevetu i cijeloj sobi.

Probudio sam se u bijelom krevetu u bijeloj sobi. Pomislio sam da sam umro. Polako sam pogledao okolo i na bijelom ormariću pored kreveta ugledao plave kožne rukavice. Pokušao sam izvući ruku ispod plahte i uzeti rukavice, ali bila je teška kao olovo, uspio sam je pomaknuti samo milimetar ili dva. Odjednom se sjena nadvila nad mene i skupivši svu hrabrost pogledao sam gore očekujući Njega. Umjesto Njega ugledao sam nju. Majčino umorno, uplakano lice, na kojem se postepeno stvarao najljepši osmijeh na svijetu. – Oh, Borna – prošaptala je udijelivši mi zvučan cjelov u čelo. Nestala je na trenutak i čuo sam vrata kako se otvaraju i vrisak koji se prolomio, valjda, cijelom bolnicom – MIIIIIIIIIIIROOOOOOOO BUDAN JE!!!!!!!!!!!!-

Eto, to je moja priča. Sada znate zašto mrzim Božić i blagdane i zašto se sa strahom u očima trzam svaki put kada vidim ili čujem za Djeda Mraza. Pardon, pretpostavljam da se dotični danas zove Djed Božičnjak.
Last edited by Bahod on 22 Dec 2006, 00:11, edited 1 time in total.
Image
ParSek :lol:

User avatar
Bubba Zanetti
Pa'u 10. razine
Posts: 428
Joined: 09 Jul 2006, 12:42

Unread post by Bubba Zanetti » 21 Dec 2006, 21:16

He he (pljuc pljuc u dlanove, pa da krenem)

Nisu gače i piđama, već su gaće i pidžama.
BTW, provjeri pravopis.
:vrag: :vrag: :vrag:
:D

Priča je inače klišejasta, ali nije loša. One jeza djelove Å tefan bi Kralj sigurno složio bolje, ali inače funkcionira čisto solidno. Sve u svemu, sjedi dobar.
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.

User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2101
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC » 21 Dec 2006, 23:21

Jel to trebala bit priča za onaj natječaj?
Slažem se s Bubbom. Ima nekih gramatičkih greškica, ali i sam si napisao da ih možemo očekivati, pa ne zamjeram. :uzdravlje:
Sama priča je dobra, ne preoriginalna, ali teče, što bi reko Å eks. :drunken:
Možda si trebao pred kraj malo bolje objasniti što se dogodilo. Pretpostavljam da je čed Mraz sleš Božićnjak umro dok je davio malog ili je mali sve to sanjao (klišej, buđenje na kraju priče, essekon - ring a bel?:angel:). U svakom slučaju nešto se zbilo jer mama ne bi onako reagirala da je samo spavao, al nisam baš uspio uhvatiti što. :dontknow:
Everything in all, it's good man! :uzdravlje: :santa:
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.

User avatar
Bahod
The...
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG
Contact:

Unread post by Bahod » 22 Dec 2006, 00:08

Inače ne volem komentirati komentare na prvu loptu, al' kad me već vučete za jezik.
Bubba Zanetti wrote:He he (pljuc pljuc u dlanove, pa da krenem)
Nisu gače i piđama, već su gaće i pidžama.
BTW, provjeri pravopis.
:vrag: :vrag: :vrag:
:D
Kak ono ide:
[smart face]ah da[/smart face]
Kolo od sreće uokoli
vrteći se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.
:lolčina:
Nu in maj difens gače i piđama su tu s razlogom, mislim da se može iščitati zašto. Ako ne, nazovimo to pjesničkom slobodom.
Priča je inače klišejasta, ali nije loša. One jeza djelove Å tefan bi Kralj sigurno složio bolje, ali inače funkcionira čisto solidno. Sve u svemu, sjedi dobar.
:uzdravlje:
Klišeji su namjerno tu.
Nu da, ali ja nisam King niti si umišljam da jesam. ;)
SAMSUILUNOV OTAC wrote:Jel to trebala bit priča za onaj natječaj?
Je, jedna od i sve ispale preduge, ova je ispala najslabije pa sam nju stavio na puškodrom. :lol:
Slažem se s Bubbom. Ima nekih gramatičkih greškica, ali i sam si napisao da ih možemo očekivati, pa ne zamjeram. :uzdravlje:
Sama priča je dobra, ne preoriginalna, ali teče, što bi reko Å eks. :drunken:
:uzdravlje:
Možda si trebao pred kraj malo bolje objasniti što se dogodilo. Pretpostavljam da je čed Mraz sleš Božićnjak umro dok je davio malog

Istaknuo Bahod
Očito je da ne treba ništa dodatno pojašnjavati. ;)
ili je mali sve to sanjao (klišej, buđenje na kraju priče, essekon - ring a bel?:angel:).

Giv mi sam kredit for Gad sejk.
Everything in all, it's good man! :uzdravlje: :santa:
:lol:
-e-
E da, i hvala vam dečki na promptnim komentarima u ovo posno doba nisam im se nadao tako brzo. :santa: :uzdravlje:
Image
ParSek :lol:

User avatar
Romantica
Jedi Master
Posts: 272
Joined: 22 Jul 2005, 09:11

Unread post by Romantica » 22 Dec 2006, 12:19

Bahod meni je priča fantastična. Zanimljiva i čitka. Ja inače puno više volim priče pričane u prezentu, ali ova je jednostavno morala biti pisana u prošlom vremenu. Meni je OK.

A pravopisne greške? Ma opusti se. Nismo ovdje na ispitu iz pravopisa. M atko ih uopće nema???
Mah - mah

User avatar
Bubba Zanetti
Pa'u 10. razine
Posts: 428
Joined: 09 Jul 2006, 12:42

Unread post by Bubba Zanetti » 22 Dec 2006, 14:10

Bahod wrote:E da, i hvala vam dečki na promptnim komentarima u ovo posno doba nisam im se nadao tako brzo. santa
Kritika uvijek čeka spremna. Iza ugla.
Image

:D :D:

:uzdravlje: und ȒinȒin
Perhaps it's the result of an anxiety.

TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Unread post by TB » 22 Dec 2006, 14:34

Svidja mi se prica.


Ali kad sam Romantici cangrizavo zakerao, ajde onda cu i tebi! :D
Kritika iza ugla:
Prvi odlomak u kojem opcenito objasnjavas o Bozicu I konzumerizmu mi se ne svidja. Naprosto jer mi je nekako “nebeletristicki”, a i svi to znaju.
Kad pocnem sa citanjem ovdje: “Kad sam imao sedam ili osam godina dogodilo se nešto.” to mi je puno bolji pocetak.

User avatar
niveska16
Puppeteer
Posts: 147
Joined: 30 Jun 2006, 22:08
Location: Dalmacija

Unread post by niveska16 » 23 Dec 2006, 09:52

Meni je priča savršena,slikovita, tečna...sve sam proživjela skupa s "junakom".Ili sam ja u banani ili nešto nije u redu, izmamila mi je suze... :x

P.S.Da ne misliš da ti podilazim, morala sam zatvoriti oči pred pravopisom.
Pozdrav tebi! :santa:

User avatar
Bahod
The...
Posts: 1584
Joined: 02 Aug 2005, 21:37
Location: ZG
Contact:

Unread post by Bahod » 23 Dec 2006, 10:21

Hvala svima na komentarima.
Kaj se tiče pravopisa;
Vidim da ste svi zapeli ko Rus na Mjesec, pa da se objasnim:
Gotovo sam siguran da ima greška i griješkica koje su mi promakle – to je zbog neprovjere.
No neke stvari ( vjerojatno one koje vas bodu u oči, su tu namjerno ); dakle gače, piđama, naranđa, Kriskindl; a trebali su biti i buhtl, krafn ( hebiga u jednom je trenutku priča sama krenula pa nije bilo mjesta za sve)i sl. Sam stavio namjerno.
Zašto pobogu?
Pa zato jer mali Borna tako piše, slično kao što sam ja u tim godinama tako pisao, pa sam ih ostavio poradi autentičnosti.
E sad možda nisam dovoljno sustavno razradio tu svoju (ne)lucidnu ideju (Prvobitno je u priči trebalo biti i pismo malog Borne koje je trebalo uvesti taj krnji pravopis.), a možebitno je i loša. Meni se ista svidjela kada sam pisao.

Eto tolko.
Image
ParSek :lol:

Post Reply