Likantropija
Posted: 04 Dec 2006, 10:45
LIKANTROPIJA
(preporucena muzicka podloga:Miguel and the Living Dead-Lycantropia)
Kada je moj veličanstveni njuh registrovao prisustvo neidentifikovanog gnusnog elementa (NGE), istog trenutka sam otvorio oči! Za tren sam se, onako šokiran, potpuno razbudio. Iznad mene je stajala djevojčica od nekih sedam-osam godina i gledala me sa čuđenjem ljupko vrteći svojom glavom, kao neko kučence koje samo traži da mu se slomi vrat. K(v)rc, i gotovo! A i lijevi dlan me nešto zasvrbio. Dobitak?! Onda je progovorila:
-Bako, bako, a zašto imaš velike uši?
Razrogačio sam oči i pomislio da se ovo u stvari ne događa,da još spavam i imam košmarni san. Trebalo mi je par trenutaka da se prisjetim sinoćnjeg koščatog i žilavog obroka, da bih shvatio o čemu se ovdje, uopšte, radi. I šta mi bi da obučem babine 'aljine i stavim na glavu noćnu kapu!? Možda je to pouzdan znak da sam se sinoć sjajno proveo... Djevojčica je ponovila pitanje:
-Bako,bako,a zašto su ti uši velike?
-Da te bolje čujem! odgovorih. - Tada sam shvatio da i moj daleki rođak koji je to jednom prilikom izgovorio nije imao više opcija. Sa druge strane, mogao sam lako okončati ovu neprijatnu situaciju da prosto smažem malu, ali i mi vukodlaci imamo neke principe, kao što je onaj da ne jedemo ljudske mladunce.
-Bako,bako,a zašto imaš velike oči?
-Da te bolje vidim!- rekoh već malo slobodnije. čak sam pokušao da imitiram i babin drhtavi glasić, a onda pomislih šta će biti kada me upita za zube!?
-Bakooo.... krenula je mala. Očito nije imalo nikakvog efekta to što sam šapom pokušao da prekrijem njušku koja je odavala niz impresivnih zuba (He,he,he...).
-Ćut'...derište!
-...bakooo...
-ć't...ć't...ć't...
-...a zašto...???
-Eeee.... A onda ustadoh.... - Jel' mala? Ti nešto previše zapitkuješ, ovdje!? Ko te je poslao?
-Maaama, bako!
-Mama te poslala! Lažeeeš... (kontroliši, dođavola, taj svoj mediteranski temperament!) hm... mislim, ovaaaaaj, a zašto?
-Zato što si bolesna, onemoćala i usamljena, pa sam ti donijela kooorpu...
-Šta imaš u njoj?
-Pa ima voooća, zelene salaaaate iz našeeee baaaašte, hljeeeba... A jel' mogu da te nešto pitam?
-Ne može!
-A zašto su ti narasli zubi, bako?
Mala definitivno nije zaslužila da živi. Smazao sam i nju. Poslije ove pretrpljene torture nisam imao nekih velikih moralnih dvojbi oko toga. Pretpostavljao sam da mi položaj u hranidbenom lancu dozvoljava da činim iznimke.Uostalom, sjetio sam se nečega što je govorio jedan moj prijatelj, prije nego što sam ga pojeo: "Mučiti djecu - to je surovo. Ali nešto se s njima mora učiniti!" Dakle, smazao sam malu iz čisto humanih razloga... Nismo ni mi vukodlaci bez srca... Ali dobro...
Ponovo sam legao u krevet, donekle zabrinut eventualnom pojavom lovca koji bi trebalo da vaskrsne babu i devojčicu, izvadivši ih iz mog stomaka i da potom natrpa isti kamenjem, ali mi je san,brzo, razbio ove turobne misli.
Ne znam koliko dugo sam spavao, ali kad sam se probudio, primijetio sam da mi je stomak, zaista, nadut. Odmahnuo sam šapom, jer mi vukodlaci nemamo običaj da vjerujemo u srećan završetak bajki i odgegao do bunara da se napijem vode, kad vidi đavola! Izgubih ravnotežu, zbog ogromne težine i upadoh u bunar. Pre nego što sam usmrćen na ovako nevukodlački način, na vrhu bunara sam mogao da vidim tri prilike kako se slavodobitno smiju...
***
Utom se probudio. Njegova sudružica je spavala okrenuta na drugu stranu. Probudio ju je:
-Hej, šta je bilo?! Nisi valjda ponovo sanjao?!
-...
-Ljude?
-...
-Bajke?
-I jedno i drugo!
-Oh, baš mi je žao! Ali zaista nemaš čega više da se plašiš! Ljudi...
-Ne plašim se - zarežao je- nego onaj osjećaj poslije lošeg sna... hm... Šta misliš koliko ih je STVARNO ostalo?
-Ne znam, vjerujem, jako malo... a i preostali će, mislim, brzo prihvatiti Mjesec i primiti nauku Svetog Virusa, kada shvate da su u zabludi... Da, napolju ima sigurno još par stotina fanatika!
-I ja tako mislim...Pogledao je prema otvoru...-Vrijeme je...
Pridigao se s ležaja, protegao i istrčao iz brloga u lov.
(preporucena muzicka podloga:Miguel and the Living Dead-Lycantropia)
Kada je moj veličanstveni njuh registrovao prisustvo neidentifikovanog gnusnog elementa (NGE), istog trenutka sam otvorio oči! Za tren sam se, onako šokiran, potpuno razbudio. Iznad mene je stajala djevojčica od nekih sedam-osam godina i gledala me sa čuđenjem ljupko vrteći svojom glavom, kao neko kučence koje samo traži da mu se slomi vrat. K(v)rc, i gotovo! A i lijevi dlan me nešto zasvrbio. Dobitak?! Onda je progovorila:
-Bako, bako, a zašto imaš velike uši?
Razrogačio sam oči i pomislio da se ovo u stvari ne događa,da još spavam i imam košmarni san. Trebalo mi je par trenutaka da se prisjetim sinoćnjeg koščatog i žilavog obroka, da bih shvatio o čemu se ovdje, uopšte, radi. I šta mi bi da obučem babine 'aljine i stavim na glavu noćnu kapu!? Možda je to pouzdan znak da sam se sinoć sjajno proveo... Djevojčica je ponovila pitanje:
-Bako,bako,a zašto su ti uši velike?
-Da te bolje čujem! odgovorih. - Tada sam shvatio da i moj daleki rođak koji je to jednom prilikom izgovorio nije imao više opcija. Sa druge strane, mogao sam lako okončati ovu neprijatnu situaciju da prosto smažem malu, ali i mi vukodlaci imamo neke principe, kao što je onaj da ne jedemo ljudske mladunce.
-Bako,bako,a zašto imaš velike oči?
-Da te bolje vidim!- rekoh već malo slobodnije. čak sam pokušao da imitiram i babin drhtavi glasić, a onda pomislih šta će biti kada me upita za zube!?
-Bakooo.... krenula je mala. Očito nije imalo nikakvog efekta to što sam šapom pokušao da prekrijem njušku koja je odavala niz impresivnih zuba (He,he,he...).
-Ćut'...derište!
-...bakooo...
-ć't...ć't...ć't...
-...a zašto...???
-Eeee.... A onda ustadoh.... - Jel' mala? Ti nešto previše zapitkuješ, ovdje!? Ko te je poslao?
-Maaama, bako!
-Mama te poslala! Lažeeeš... (kontroliši, dođavola, taj svoj mediteranski temperament!) hm... mislim, ovaaaaaj, a zašto?
-Zato što si bolesna, onemoćala i usamljena, pa sam ti donijela kooorpu...
-Šta imaš u njoj?
-Pa ima voooća, zelene salaaaate iz našeeee baaaašte, hljeeeba... A jel' mogu da te nešto pitam?
-Ne može!
-A zašto su ti narasli zubi, bako?
Mala definitivno nije zaslužila da živi. Smazao sam i nju. Poslije ove pretrpljene torture nisam imao nekih velikih moralnih dvojbi oko toga. Pretpostavljao sam da mi položaj u hranidbenom lancu dozvoljava da činim iznimke.Uostalom, sjetio sam se nečega što je govorio jedan moj prijatelj, prije nego što sam ga pojeo: "Mučiti djecu - to je surovo. Ali nešto se s njima mora učiniti!" Dakle, smazao sam malu iz čisto humanih razloga... Nismo ni mi vukodlaci bez srca... Ali dobro...
Ponovo sam legao u krevet, donekle zabrinut eventualnom pojavom lovca koji bi trebalo da vaskrsne babu i devojčicu, izvadivši ih iz mog stomaka i da potom natrpa isti kamenjem, ali mi je san,brzo, razbio ove turobne misli.
Ne znam koliko dugo sam spavao, ali kad sam se probudio, primijetio sam da mi je stomak, zaista, nadut. Odmahnuo sam šapom, jer mi vukodlaci nemamo običaj da vjerujemo u srećan završetak bajki i odgegao do bunara da se napijem vode, kad vidi đavola! Izgubih ravnotežu, zbog ogromne težine i upadoh u bunar. Pre nego što sam usmrćen na ovako nevukodlački način, na vrhu bunara sam mogao da vidim tri prilike kako se slavodobitno smiju...
***
Utom se probudio. Njegova sudružica je spavala okrenuta na drugu stranu. Probudio ju je:
-Hej, šta je bilo?! Nisi valjda ponovo sanjao?!
-...
-Ljude?
-...
-Bajke?
-I jedno i drugo!
-Oh, baš mi je žao! Ali zaista nemaš čega više da se plašiš! Ljudi...
-Ne plašim se - zarežao je- nego onaj osjećaj poslije lošeg sna... hm... Šta misliš koliko ih je STVARNO ostalo?
-Ne znam, vjerujem, jako malo... a i preostali će, mislim, brzo prihvatiti Mjesec i primiti nauku Svetog Virusa, kada shvate da su u zabludi... Da, napolju ima sigurno još par stotina fanatika!
-I ja tako mislim...Pogledao je prema otvoru...-Vrijeme je...
Pridigao se s ležaja, protegao i istrčao iz brloga u lov.