Zagonetka

Priče (nevezane za Literarnu radionicu), pjesme, crteži i ostale kreacije forumaša

Moderators: Nimrod, niniane

User avatar
Hamenaglar
Ancient
Posts: 813
Joined: 25 Apr 2005, 20:05
Contact:

Zagonetka

Unread post by Hamenaglar »

Zagonetka

Razmisli sam malo, otkrij o čemu je riječ, shvati to kao zagonetku, ne mogu ti ja sve otkriti. Znam, nestrpljiv si, još si ti mlad Antune, a i ovi dokumenti o meni su poprilično šturi. Evo ispričat ću ti priču onako kako sam ju ja doživjela, možda ti sada bude jasnije.

Bilo je to prije četrdesetak godina, znam još mi ne vjeruješ, ne izgledam starije od dvadesetak, u to se uvjerim sama kad se vidim u ogledalu. Tada, kada ova priča započinje izgledala sam isto kao i sada, zapravo bila sam četrdesetak kila teža. Taman sam upisala treću godinu studija. Što sam studirala? Ne sjećam se, mislim da niti nije važno za priču.

Znaš, nisam ti ja bila neka ljepotica i često mi se srce slomilo, a tada sam zapravo bila i nevina. Nitko nije htio djevojku od osamdeset kila u krevetu. S vremenom me to prestalo dirati, ili barem me nije uznemirivalo kao prije. Na fakultetu nisam više bila ona cura iz srednje koja bi davala svoje srce prvom koji me pogleda. Stekla sam neke prijatelje i prijateljice. No, hajde da preskočimo sav ovaj nevažan dio.

Upoznala sam njega. Ime mu je bilo Vlatko, mislim ili možda Vlado. Stara sam ne sjećam se. Ne, nisam bila zagrijana za njega, niti u jednom trenutku. Bio je on ljepuškast istina, ali meni tada više nije bilo do ljubavi. Htjela sam se družiti s njim, jer je bio zabavan i pametan. Slikao je, sad sam se sjetila, slikao je. Ne znam je li bio dobar, no meni su se njegove slike sviđale. Još uvijek ih vidim u glavi, bile su tako moćne, jednostavne, a opet moćne.

Ah, sad mi navire Prosjak. Hodaš li ikad gradom, Antune? Ima li još prosjaka, ili ih je društvo istrijebilo? Ah, nije niti važno, ali ta slika je prikazivala prosjaka, možda ratnog veterana, stisnutog u nekoj od glavnih ulica grada. Zagrnuo se u svoj proderani kaput, no zimska hladnoća ga je svejedno tresla. Ispred njega je bila prazna šalica iz koje sigurno nitko godinama nije pio. čovjekovo lice je bilo grč, ali u očima mu se vidjela nada, nada da će neka kovanica sletjeti u šalicu, nada da jednog dana hladnoća neće više prodirati kroz rupe u njegovom starom kaputu. Pitaš se zašto ti opisujem ovu sliku. Vjerojatno zato jer mi je i danas ona najbistrije sjećanje iz tog razdoblja mog života. Evo, evo, vratit ću se priči.

Kao što rekoh, Vlatko mi je ubrzo postao drag prijatelj. Dosta smo vremena provodili zajedno. Šetali gradom i pričali. Tada sam se osjećala uistinu zadovoljno. Nije to onaj osjećaj zaljubljenosti, sedmog neba, ovo je bilo jednostavno zadovoljstvo, nije bilo straha, nije bilo opsjednutosti i želje, samo užitak, kao kad plivaš u moru ili hodaš šumom i slušaš šumove drveća. Trajalo je to nekoliko tjedana, a onda se on prestao javljati. No dobro nije se baš prestao javljati, ali sve češće je imao neke izlike da se ne nađe sa mnom, tako da su se naši sastanci s nekoliko puta na tjedan prorijedili na svega jedan svaka dva tjedna. No, dobro imao je obaveze, razmišljala sam, kada to prođe, opet ćemo se nas dvoje družiti. Jednog dana, ne znam zašto niti kako, osjećala sam se sretno. Uzela sam papir i crvenu olovku te nacrtala srce i zatim ga probola strelicom. Sjela sam u tramvaj, ne znam da li još tramvaji voze Zagrebom, krenula sam prema njegovom stanu. Kada mi je otvorio vrata, nosio je samo svoju kutu, a ženski glas se začuo dopirući iz njegove sobe.

- Koga to imaš tamo, ha, vraže mali? - upitala sam.

- Što trebaš? Zauzet sam.

- Ma ništa, samo ti htjedoh dati ovo. Bila sam vrijedna i kreativna.

Izvadila sam svoj "majstorski" crtež i pokazala mu ga, pokušavajući namjestiti svoj najslađi izraz lica. Gledao ga je nekoliko trenutaka i razmišljao, osjećala sam da nešto nije u redu.

- Martina. - rekao je - Ja ne znam čemu ovo, mislim da ti nikad nisam dao nekakve naznake da me zanimaš u tom smislu. Ja, stvarno ne želim da mi više daješ ovakve stvari. Zapravo mislim da bi bilo najbolje da prekinemo naš odnos.

Okrenuo se i zatvorio vrata. Bio je to zadnji put što sam ga vidjela. Stajala sam tako pred njegovim stanom, pokušavajući shvatiti što se to upravo dogodilo. Je li on krivo shvatio moju šalu? Zar je on stvarno pomislio da sam zaljubljena u njega? Dok sam putovala doma, srce mi je luđački tuklo. Zašto? Pa tko je on? Poznajem ga svega dva mjeseca, nit ga volim, nit sam ga voljela, ali srce mi lupa. Zašto? Osjećala sam da se sav moj oklop, koji sam godinama gradila, ruši.

Nekako sam došla do vrata stana, ruke su mi se tresle i tek nakon trećeg pokušaja sam uspjela ugurati ključ u bravu. Dovukla sam se do kreveta i legla, odjevena i obučena. Pokušala sam zaspati, ali srce mi je i dalje tuklo. Udaralo je poput teškog boksača čiji se protivnik zapleo u konopce i ne može pasti. Uplašila sam se, ovo mi je bilo nešto posve novo. Znala sam da Vlado nije uzrok, on je samo bio okidač. Onaj koji je srušio zadnju branu pred nabujalom rijekom. Utapala sam se u svojim osjećajima, mislima, svemu onome što sam kroz godine potiskivala, a bjesomučni ritam mog srca je sve to još više potencirao. Ustala sam se iz kreveta i nekako, ne znam kako, dovukla do telefona. Podigla sam slušalicu i nazvala hitnu.

- Hitna služba, izvolite. - javio se operater.

- Trebam pomoć. - jedva sam izgovorila.

- O čemu je riječ?

Zaustila sam da nešto odgovorim, ali me bol u prsima zaustavila. Ugledala sam svoje srce kako iskače iz mojih grudi. Palo je na pod, ali se nije zaustavilo, već je i dalje tuklo i udaralo bjesomučnim ritmom. Onesvijestila sam se.

Nekoliko dana kasnije, probudila sam se u bolnici. Ubrzo sam saznala da sam prikopčana na uređaj koji simulira rad srca. Moje srce mi nisu mogli vratiti. Doktori su ulazili i izlazili. Postavljali su mi neka pitanja, ali sve u svemu nitko nije imao pojma kako se to dogodilo, a još manje kako sam preživjela bez srca sve do dolaska hitne.

Nakon još tjedan dana, prebacili su me ovdje, da me mogu promatrati i proučavati poput laboratorijskog miša. Znaš li, vjerojatno ne znaš, ovdje baš u ovom krevetu sam doživjela svoj prvi spolni odnos. Netko bi rekao da sam bila silovana, ali meni je zapravo bilo svejedno. Antune, nemam ti ja više osjećaja. Umjetno srce ne može zamijeniti pravo. Ne mogu reći da mi je žao, jednostavno, nije me briga. Znaš, svaki put kad pogledam svoje srce i vidim kako je istrunulo i ostarjelo ništa ne osjetim. Samo ga gledam kako i dalje tuče i tuče i tuče.

Eto to ti je moja priča, a što ćeš ti otkriti iz nje i hoće li ti to biti dovoljno, ja ne znam.
nema me.
User avatar
Bubba Zanetti
Pa'u 10. razine
Posts: 428
Joined: 09 Jul 2006, 12:42

Unread post by Bubba Zanetti »

Hm... nadrealizam. :uzdravlje:
Zagonetka. :scratch:
Ajd da bubnem nešto. Artur je valjda sin glavne junakinje.
:blob:
Vjerojatno nisam pogodio, al priča je odlična. :mrgreen:
Perhaps it's the result of an anxiety.
User avatar
Indigo Montoya
Ancient
Posts: 605
Joined: 25 Mar 2004, 13:12
Location: Out of my mind
Contact:

Unread post by Indigo Montoya »

One of those things that ... make you go hmm ...
:blob:
Image
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Unread post by Nazir »

Definitivna je prednost da sam je procitao od pocetka do kraja cim sam je vidio sto je velika prednost da me zaintrigiralo! :)
User avatar
SAMSUILUNOV OTAC
Autor u Smokvinom listu
Posts: 2110
Joined: 30 Dec 2005, 00:50
Location: 26. dimenzija, treća kuća desno, iza bukve

Unread post by SAMSUILUNOV OTAC »

Zapravo nije ni bitno jel tu netko nečiji sin ili nije. Ne znam zašto, ali dok sam ju čitao, na um mi je pao Zločin i kazna. Valjda slična atmosfera ili nekakva izgubljenost koja lebdi zrakom, nemam pojma, ali u svakom slučaju mi se svidjelo. Odlična priča! :mrgreen: :uzdravlje:
Kap limuna, zrno soli,
I svaka rana malo više boli.
TB
Ancient
Posts: 559
Joined: 31 May 2006, 13:25
Location: Zagreb

Unread post by TB »

Srce trune, a ona ostaje ista godinama...
Prva ljubav debele neizivljene studentice je mocna stvar. :-)))

Zagonetka je ko je Antun? Ali mislim da zagonetka nije tu vazna… To je prica atmosfere… I stvar je u tome da li si uspio probuditi neki osjecaj kod citatelja… Mislim da jesi.
Nekom ce se prica svidjeti, nekom ne, ali ovoj prici se ne moze nista prigovoriti…
To je cini mi se vise "fantasticarska "prica nego fantasy ili sf.
User avatar
Nazir
Ancient
Posts: 917
Joined: 09 Aug 2006, 16:41

Unread post by Nazir »

Podsjetilo me na Doriana Graya :drunken:
User avatar
Hamenaglar
Ancient
Posts: 813
Joined: 25 Apr 2005, 20:05
Contact:

Unread post by Hamenaglar »

ljudi moji, nastavite li ovako, cak cu pomisliti da je ovo dobra prica.
nema me.
User avatar
Aranel
Pa'u 10. razine
Posts: 466
Joined: 05 Oct 2003, 15:20
Location: Istočna Anarhija
Contact:

Unread post by Aranel »

Ja mislim da je Vlado.
Post Reply