Jedne subotnje noći u Sigetu

Unread post by **Xaotix** » 24 Jul 2006, 00:11

Nije željela da je otpratim do stanice. Rekla je da ima stvari o njoj koje ne znam. Ipak, nasmijao sam ju do pristanka. Smijali smo se cijelim putem kroz zelenkasti park prošaran svjetlom okolnih lampi, dok je na tulumu s petog kata iza nas Edo Maajka bježao od Prikaza.

Nisam stigao čuti kad se njen smijeh prekinuo...

***

Krv mi udara u ušima i gasi sve zvukove. Jedva čujni šum automobila na cesti, praćen bljeskom farova... Muzika dopire s balkona, ali glasovi se gube... Šuma NE bi trebala biti ovako gusta.. Ovo je samo park... Najobičniji parkić u Novom Zagrebu... Kako mogu nekog izgubiti u 100 kvadrata šumarka?
Prsti koji stežu bok osjećaju ljepljivu vlagu.... Bol pulsira kroz njih. Hrapavo dahtanje koje me pratilo u zadnjih par trenutaka je sada samo moje...
Shvaćam da ga više ne čujem. Niti njega niti nju. Dok me mjesečevo plavetnilo oplahuje kroz stabla naslanjam se na drvo i otkrivam još jednu bol... Moje rame više nije moje. Ruku jedva pomičem. Osjećam hladnoću na onom što je ostalo od kože ukočenog vrata. Kladim se da bih vidio kost da mogu spustiti pogled.
Valjda je pobjegla. Nadam se da jest. Osjećam se kao vitez iz davnina, koji je spasio dijevu od zmaja. Ali vitez na kraju dobija poljubac a ne krv koj mu lipti niz prste. Valjda zato jer se na zmaja baca mačem, a ne svojim mesom.

Definitvno sam u šoku. Nemam vremena za takve gluposti! Naći ju, izvući nas van, uloviti Hitnu... Onda mogu izigravati junaka.

Ne znam zašto, ali gledam nebo kroz krošnje. Ne sjećam se kad sam legao... Koliko sam daleko mogao oteturati? Čini mi se da čujem automobil sa ceste... iza sebe. Ili tramvaj, za auto je pretih. Sigurno sam daleko. Ne vidim ni svjetlo lampi. Samo plavičasti mjesec ispunjava nebo. Nisam mogao daleko otići. Struja? Nestalo je struje.. Mora biti ...

U tami nazirem lik. Izranja kao iz vode. Mala prilika smaragdnih očiju u tamnoj odjeći izgleda kao blijedo lice koje lebdi nad zemljom. Nadnosi se nad mene i smiješi krvavo crvenim usnama koje sam uvijek želio poljubiti. Arterijski krvavim.
"Moramo odavde", jedva prepoznajem svoj glas, "Jesi li dobro? Ako se vrati..."
"Ššššššššš.... U redu je. Otjerala sam ga. Sve će biti u redu..."
"Otjerala? TO? Što je to uopće bilo?", osjećam miris krvi u suhom grlu.
"Pas. Jako veliki pas... Samo budi miran", tužnijim će glasom.

Pas? Medvjed, vjerojatnije. Nisam vidio psa koji bi morao spustiti glavu da me ugrize za rame, niti pseto koje šapom može probiti rupu koju grabim sve skliskijom rukom...
"Sranje!", Cijepljenje protiv bjesnoće, šivanje, gipsevi i longete, metri zavoja i antiseptika mi prolaze pred očima. "Moram na Hitnu... On me.. Jebem mu..."
Srebro mjesečine nestaje u njenoj kosi. Spušta ruku na moj obraz, gotovo smirujuće. Prsti su joj možda vlažno ljepljivi... ili je to možda moj znoj...

"Oprosti... Nisam te smjela pustiti sa sobom. Ali bio si tako zabavan..."
Prsti se penju kroz moju kosu i razderani rukav mi otkriva dugu crnu liniju.
"I tebe je ugrizao?"
"Ne to je samo ogrebotina. Ne brini...", tužan pogled mi govori da bih se trebao brinuti.
"Što je to bilo? Nešto ne štima! Imaš mobitel? Nađi moj, u džepu je! Zovi hitnu!"
"Sve će biti u redu... Neće boljeti... Hitna ne može stići na vrijeme. Samo ćeš zaspati. Izgubio si previše krvi. Vjeruj mi... Poznajem krv..." Njen prigušen glas pluta iz daljine. Nijanse sivog se iza nje stapaju u crno ništa. Izgledam poput pepela, iz mojih očiju je ugasla boja... Osim tih usana i dva smaragda.
Želim joj reći da je volim, i da je sve u redu, i da me ne boli. Ona zna sve to.
Svejedno šapućem samo dvije riječi. Djeluje zatečeno, kao da nije očekivala da ću ih ipak izgovoriti. Njena maglovita ruka je pred mojim licem i ja spuštam usne na nju. Svi okusi su nestali osim njene kože.
Povremeno osjetim tutanj u ušima... Sve rijeđe i rijeđe. Možda mi je hladno. Ne znam da li jest, sve dok usne na naidju na žar. I slankasti ugriz zgrušane krvi.

Hladno mi je... A njena ruka je vrela... Grabim ju i pijem njenu toplinu. Pogled mi se diže prema njenom. Vidim samo usne raširene u iznenađenju... Želi izvući ruku iz mog zagrljaja, ali ja se držim poput pijavice.
"NE!"
Ruka isparava iz moje i ona se uspravlja nada mnom. Uplašena.
"Ne želiš to. Vjeruj mi. Ne želiš imati posla s tim sranjem!"
Usisavam zadnje kapljice slankastog soka s jezika...
Sve što želim reći je "Volim te", ali šutim. Ima li smisla ponavljati?
A i sumnjam da bi me slušala. Sad već djeluje... ljuto?
"To nije kao u knjigama! Nisi vampir, nisi vukodlak, samo si... Nešto! Glad! Znaš li koliko mi je trebalo da je zauzdam?! Da ne budem ONO? Ono čudo od maloprije?"
Želim je pitati o čemu priča, ali više ne vidim ni tamu. Sve se rasplinjava kao dim od cigarete. Cekam slijedeći udarac u ušima koji će prigušiti njen glas, ali ga nema... Niti nje...

***

Prozor na petom katu pumpa ritam Chemical Brothersa duboko u noć. Ne trebaju mi uši da ga čujem, mogu ga osjetiti u želucu. Ali uši mi ispod ritma čuju žamor mnogih grla, otvaranje frižidera, klokotanje boce tequille, i struganje mnogih nogu na glatkom parketu. S druge strane tri automobila prolaze cestom, 20 metara od mene. Jednom će uskoro probiti auspuh. Gledam par na skrivenoj klupici preko ceste, i njihovo uzbudjenje. Ona miriši po voću, on po soli. Osjećam topot mačjih šapica na mekoj zemlji. Opipavam glasove i boje koje donosi nepostojeći povjetarac.
Negdje blizu, u grmlju, ili iza stabla, ona čeka i promatra. Čini mi se da mogu okusiti njenu kožu. I njenu potisnutu glad. Glad za nečim svježim i crvenim. Osjećam je kao svoju. Toliko svoju, da ju želim utažiti.

Izabrao sam plijen i ulazim u noć.

Unread post by **Xaotix** » 24 Jul 2006, 00:22

Ne, nisam iz Sigeta. Prolazim Sigetom prema uredu.
Park uz cestu je samo bio katalizator za tristo stvari koje su mi se motale po glavi. Jednostavno je spadala tamo. Sjeo sam i napisao pri?u, prepravio je dva puta slijede?eg dana, i zaboravio je na dva mjeseca.
Tada je pri?ala kako sam se osje?ao. Dakle, vi[?]e ili manje sam ju proĹživio, ali su mnogi elementi promijenjeni iz dramatur[?]kih razloga

SAMSUILUNOV OTAC · Unread post by **SAMSUILUNOV OTAC** » 22 Aug 2006, 12:58

Dobra je! Lijepa atmosferi?na pri?a.:pale: Napravi roman od toga. Ako je Viktoria Faust mogla napisati roman o vampirima u PoĹžegi, napi[?]i ti o vampirima u Zagrebu.

Dakle, vi[?]e ili manje sam ju proĹživio,

Imate pse koji se moraju sagnuti da te ugrizu za rame? Daj mi odmah jedno [?]tene!

Unread post by **Xaotix** » 22 Aug 2006, 16:45

SAMSUILUNOV OTAC wrote: Lijepa atmosferi?na pri?a.:pale:

Hvala.. Iako.. ovo bljedilo me malo zbunjuje.. pa nije bas tak... uh.. strasna? :scratch:

Imate pse koji se moraju sagnuti da te ugrizu za rame? Daj mi odmah jedno [?]tene!

Za tu uslugu ti ipak preporucujem Bahoda i njegovog peseka

Unread post by **Bahod** » 22 Aug 2006, 18:33

pa nije moj pesek ba[?] tak velik

evo jedna

SAMSUILUNOV OTAC · Unread post by **SAMSUILUNOV OTAC** » 23 Aug 2006, 11:59

Xaotix wrote:SAMSUILUNOV OTAC je napisao/la:
Lijepa atmosferi?na pri?a.:pale:
Hvala.. Iako.. ovo bljedilo me malo zbunjuje.. pa nije bas tak... uh.. strasna? :scratch:

Taj smajli? mi je ostao gre[?]kom jer sam prvo napisao druk?iji komentar (odnosno sli?an, ali drugim rije?ima), pa sam ga prepravljao. Uglavnom, ostajem pri tezi da mora[?] napisati roman o vampirima u Zagrebu. :mrgreen:

@ Bahod
Jo[?] mu fali samo crveni nos i prodaj ga ?edu mrazu! :uzdravlje:
btw, kad je ve? rije? o psima, jel zna itko koja je najve?a vrsta psa na svijetu? (ovo nije vic, zapravo pitam :drunken: )

Unread post by **Bahod** » 23 Aug 2006, 12:47

upravo ovaj na slici iznad na kojoj Warg ima nepunih 11 mjeseci

Unread post by **Xaotix** » 23 Aug 2006, 14:56

Dosta zachatavanja topica :angryfire:! ajmo malo konstruktivnih kritika!

Unread post by **Ire** » 23 Aug 2006, 16:57

a to su bili čudni zvukovi koji su me sinoć držali budnom!

dosta je ovako .. emotivna priča .. sviđa :mrgreen:

Romantica · Unread post by **Romantica** » 25 Aug 2006, 10:32

Svi?a mi se pri?a. Za mene je dobra ona pri?a koja me prikuje uz ekran. A ova je.

Quicksilver · Unread post by **Quicksilver** » 25 Aug 2006, 15:58

KaĹže Romantica da: "Za mene je dobra ona pri?a koja me prikuje uz ekran. A ova je."

E, pa i mene je. Svidja mi se vampirska tema u kombinaciji s dozom intimne napetosti (to gotovo i da ne ide jedno bez drugog, uostalom ugriz vampira nosi u sebi ne[?]to erotsko), ali mi je jo[?] bolje kako si odabrao/la da se s petog kata ?uju "Prikaze" (ako zamisli[?] filmsku scenu s pjesmom u pozadini, taman na po?etku pri?e dobije[?] odgovaraju?i sablastan [?]timung).
Chemical Brothers i detaljan opis svega [?]to glavni lik ?uje/osje?a potpuno su me asocirali na moj lik u PC gamu Vampire: The Masquerade - Bloodlines. Dobar opis poprimanja vampirskih super-sposobnosti.
Ako ?e[?] kojim slu?ajem pro[?]irit pri?u ili napisat roman (kako predlaĹže SAMSUILUNOV OTAC) moĹže[?] npr. ubacit lik iz V:TES Card game-a: Anastasz di Zagreb (doista se tako zove, ne zezam se!). Malo intertekstualnosti moĹže cijelu pri?u u?init jo[?] fornijom (ili bolje re?eno: so?nijom).
Samo nastavi!