7.LR

[Klara]

Indigo Montoya: Kako je Petar pobijedio strah
Psiholozi vele kako se sva motivacija ?ovjekova napaja iz tri izvora: ljubavi, radoznalosti i straha. Ovo je pri?a o najve?em motivatoru me?u njima, Strahu.

Kako je Petar pobijedio Strah

Udarci su plju[?]tali po njoj poput ki[?]e a nakon svakog zamaha o?evih golemih zidarskih [?]aka Ĺžena zgr?ena na podu pored kuhinjskog stola ispustila bi mukli uzdah.

?Kao da mlati po vre?i cementa? - pomislio je Petar promatraju?i, po tko zna koji put, mu?an prizor skriven iza od[?]krinutih vrata svoje sobe dok su mu se suze slijevale niz lice.

Stari je kao i uvijek bazdio na lo[?]e vino i psovao poput ko?ija[?]a zasipaju?i surovim udarcima njegovu majku koja je cvile?i poput psa bezuspje[?]no poku[?]avala za[?]titi svoje lice.

?Trebao bi u?initi ne[?]to, trebao bih je braniti?? - pomislio je dje?a?i? nervozno sti[?]?u?i nejake [?]ake u bespomo?nom bijesu. Kao da je na neki neobja[?]njiv na?in ?uo odjek njegovih misli njegov otac zastane u pol zamaha i naglo se okrene ka mraku sobe u kojem se skrivao. Susrev[?]i se sa njegovim zakrvavljenim pogledom Petar osjeti kako ga obuzima plima ledenog straha i njegova se nenadana hrabrost, pred opasno[?]?u da ?e otac svoj pijani bijes usmjeriti na njega, raspe poput pijeska na vjetru.
Napola oduzet klinac najti[?]e [?]to je mogao otpuĹže pod krevet i Ĺžestoko sti[?]?u?i plahtu u rukama skvr?i se u pra[?]ini i pau?ini poput dojen?eta iz sve snage poku[?]avaju?i zatomiti jecaje [?]to mu zagreba[?]e grlo.
Trenutak kasnije udarci se nastavi[?]e a Petar navu?e plahtu preko glave u nadi da ?e ga tanko platno za[?]titi od zla i bijesa [?]to su divljali u susjednoj sobi. Skriven u tami izgubio je svaki pojam o vremenu. Kao u bunilu bio je tek djelomi?no svjestan [?]umova koji su dopirali iz kuhinje. Mukle udarce napokon je smjenilo nerazgovjetno mumljanje njegovog oca i kr[?] razbijenog stakla nakon ?ega je nastupila posvema[?]nja ti[?]ina. Dje?ak se po?eo tresti, [?]to od hladno?e koja mu je nagrizala kosti [?]to od suza kojima je natapao platno u koje je bio omotan.

Jo[?] uvijek se bojao. Strah je obuzeo ?itavo njegovo bi?e, izljevao se iz njega ispunjavaju?i sku?eni prostor poput nabujale rijeke. Imao je osje?aj da je zatvoren u kutiju ?iji se zidovi polako ali neumitno sti[?]?u oko njega. Nije mogao disati, borio se za zrak bezuspje[?]no poku[?]avaju?i otrgnuti se ledenom stisku koji mu je [?]?epao grlo, boli koja mu je parala utrobu i? hladnog pritiska na grudima?

Dje?aka iznenada obuzme jeziv osje?aj kako nije sam pod krevetom, kako je u njegov mali zaklon neopazice upuzao netko nepozvan.

Isprva se borio sa porivom da skine prekriva? sa glave no na koncu ipak, beskrajno sporim pokretom izviri iz svog pamu?nog vela i namah se oduzme. U sred mraka, poput Ĺžeravica u kaminu blje[?]tala su dva sjajno Ĺžuta oka. Nekoliko trenutaka bio je posve nepomi?an, nemo?an da se pokrene, nemo?an da svrne pogled od hipnotiziraju?eg sjaja ni pedalj od njegova nosa a onda se sa njegovih usana odlijepi vrisak.

U jednom jedinom pani?nom pokretu Petar se iskobelja iz prekriva?a i ispuĹže iz tame udariv[?]i znojnim le?ima u zid o koji se se jo[?] uvijek odbijali odjeci njegova krika. Pretpostavljao je da ga se ono iz mrkle tmine pod krevetom ne?e usuditi slijediti u polumrak sobe.
Pretpostavka je bila pogre[?]na. Uski prorez potpune tame pod daskama kreveta ve? u slijede?em trenutku obasja plavi?asto svjetlucanje a onda iz nje pred prestravljeno dijete isplazi spodoba iz njegovih najgorih no?nih mora. Petar zatvori o?i bezuspje[?]no poku[?]avaju?i istjerati stravi?nu sliku iz svog uma.

?Sve je ovo samo san, stra[?]an san, stra[?]an san?? - ponavljao je u sebi poput molitve. ? ?Kad otvori[?] o?i vidjeti ?e[?] da u sobi nema nikoga, samo san, san??

Napokon je otvorio o?i. Nije sanjao.

Prikaza je i dalje bila tu, korak daleko od njega. Potpuno uspravljena nadvila je svoje plavi?astim sjajem obasjano dlakavo tijelo nad dje?aka seĹžu?i golemim rogovljem nalik na ovnujsko gotovo do stropa. Promatrala ga je nijemo, kravavo crvenih usana kao noĹžem urezanih u sivo bezizraĹžajno lice ponad kojih su Ĺžarom Ĺžeravica blistale Ĺžute bezosje?anje o?i. Ti[?]ina je bila neizdrĹživa.

?T-tko si ?ti?? - propenta napokon Petar.

Prikaza ne odgovori. Umjesto toga nekoliko puta stisne i otvori svoje goleme pandĹže kojima su, seĹžu?i do koljena, zavr[?]avale njene mi[?]i?ave ruke proizvode?i pri tome odvratan zvuk nalik na grebanje nokta po [?]kolskoj plo?i.

?Odgovori?? - prozbori ne[?]to odlu?nije dje?ak.

Prikaza od[?]uti jo[?] malo onda napokon prostorijom putmula grmljavina njenog glasa:

?Ja sam?Strah?
?Strah?!? - dje?ak kao da nije razumio odgovor.
?Tvoj strah Petre? - naceri se spodoba otkrivaju?i pritom nisku o[?]trih, prljavosme?ih zubi uokvirenih slinom.
?Moj strah?!? - Petrove se o?i razroga?i[?]e od iznena?enja.
?Da Petre, tvoj strah. Ti si me stvorio, ti mi daje[?] snagu, ti me? hrani[?].?
Petar je nijemo gledao stvorenje pred sobom poku[?]avaju?i pojmiti njene rije?i. Kao da ju je izraz njegova zaprepa[?]tena lica beskrajno zabavljao, prikaza izvije usne u ne[?]to nalik osmijehu i nastavi:
?Zar ne vidi[?]? U no?ima poput ove, zahvaljuju?i tebi ja rastem i razvijam se. Sre?om po mene u tvojem su domu ovakve no?i ?este.?
?A-li, ovo je prv-vi put, da si se ukazao. Po ?emu je ova no? ??
??posebna?? - dovr[?]i njegovo pitanje prikaza.

Dje?ak klimne glavom.

?Do[?]li smo do samog kraja, ti i ja. Dao si mi sve [?]to si imao Petre, red je da krenem dalje. Ima jo[?] klinaca koje treba posjetiti. Dje?aka ?ija ?e vriska utaĹžiti moju glad i djevoj?ica ?ije ?e me suze ugasiti moju Ĺže?.?
?Zna?i odlazi[?]?? - dje?akov glas obasja tra?ak nade.
?Da, no ne prije mojeg zadnjeg obroka? - odvrati stvorenje sa ledom u glasu.
Petar je bolno bio svjestan igre hladnih trnaca [?]to mu zaplesa[?]e le?ima.
?Ĺ to? jo[?]? Ĺželi[?] od mene??? - upita na rubu pla?a.
?Tvoje srce i tvoj um?? - nemilosrdni odgovor udari ga u lice poput pljuske ? ??tvoju du[?]u, zauvijek.?

Dje?akovi se obrazi iznenada zaĹžari[?]e, promjena je bila trenutna i iznena?uju?a. Sti[?]?u?i [?]ake Petar tiho odvrati samouvjereno[?]?u koja je i njega samog zaprepastila:

?Ne!?
?Molim?!?
Prikaza kao da nije shvatila njegov odgovor na[?]to se dje?akov glas izvije u histeri?ni vrisak:
?Ne, proklet da si! Ne?u! Nedam!?
?Oh, pa ti se opire[?]? Ts, ts, ts? pazi se dje?a?e. Mogao bih ti umjesto du[?]e uzeti ne[?]to daleko vrijednije, Ĺživot primjerice.? - prijetnja u glasu rogate spodobe gotovo se mogla opipati u zraku no na samom njenom rubu Petar je osjetio zrnce?ne?ega.

?Nesigurnost?? - Osjetio je peckanje u vrhovima prstiju, ?vor u njegovom Ĺželucu iznenada se raspetlja i provala ?istog bijesa u njemu eksplodira poput vulkana.
?Ubij me ali ne?u ti biti rob! Ne Ĺželim ?itav Ĺživot provesti u strahu, spavati pod krevetom i skrivati se u mraku. Ne bojim te se! Ne bojim se nikoga! Idi do vraga!?

Zaprepa[?]tena njegovom nenadanom odlu?no[?]?u prikaza nesvjesno ustukne pred klincem. Petru taj pokret ulije novu odlu?nost i on sakupiv[?]i svu svoju hrabrost u [?]aku, stisnutom pesti zamahne prema spodobi.
Bol je bila gora nego da je lupio u zid. Dok mu je ruka trnula sve do lakta Petar je bio uvjeren kako je polomio sve kosti u noj i to posve uzalud.

Strah se naime, premda ga je dje?ak dohvatio po sred grudi, nije pomakao ni za milimetar. Petar je u prvi mah pomislio kako je udarac prikazu vi[?]e iznenadio nego [?]to ju je ozbiljnije uzdrmao no onda se na njenim prsima, poput ruĹže rascvjetala velika purpurna masnica. Strah se zgr?i a tijelo mu potrese neobja[?]njiva drhtavica. Plavi?asti je sjaj koji ga je obavijao, u po?etku posve polako a onda sve brĹže i brĹže po?eo mijenjati boju. Isprva u purpur a potom u jarko crvenu sve dok se na koncu spodoba ponovno ne uspravi pred dje?akom blje[?]te?i u polumraku sobe naran?asto poput malenog sunca. Strah promotri svoje novo obli?je i potom svoj pogled svrne ponovno na klinca.

?Odlazi? i ne vra?aj se vi[?]e? - odvrati ti mu Petar.

Prikaza je jedno vrijeme nijemo stajala pred dje?akom koji je kiptio od bijesa, kao da se ?udila promjeni kroz koju su oboje pro[?]li, potom klimne i okrene se na peti. No umjesto da se vrati natrag odakle je i do[?]la, uputi se ka izlazu njegove sobe, prema pijanom hrkanju koje je dopiralo odnekud sa druge strane njenih vrata.

Trenutak kasnije vrisci njegova oca ispuni[?]e ku?u, no Petar ih, nakon dugo vremena bezbriĹžno spavaju?i na svojem krevetu, nije ?uo.

Ja sam prvo pomislila da je ovo tvoja pri?a Jo[?] jedan krug za koju si rekao da ?e[?] je naknadno postati. Ali ovo je o dje?jem strahu - mora da je nastao mali nesporazum oko postanja.
Nema veze, ja ?u onda tako?er postati moju pri?u, nadam se da su Leon i Dren tako?er napisali...

Svi?a mi se kako si zamislio pri?u: dje?ak se boji, suo?i se sa strahom i poslije toga se vi[?]e ne boji. No ova pri?a nije za djecu. Poruka koju nosi definitivno nije ne[?]to [?]to bih Ĺželjela ispri?ati djeci. Dakle, ovo mora biti pri?a za odrasle. Ali pisana je na na?in kao da pri?a[?] djeci. Hm...

Dje?ak je izgubio kontrolu, poludio na neki na?in. Pretvorio se u ?udovi[?]te, postao sam ona spodoba isijavaju?ih o?iju. Ili sada ima[?] dijete sa dubokim psihi?kim problemima ili "pravo" ?udovi[?]te. I jedna i druga varijanta mi je zanimljiva i mislim da bi mogao jo[?] puno napraviti sa krajem pri?e. MoĹžda ?ak i napraviti poantu koja bi bila prihvatljiva za djecu...

svi?a mi se pri?a :headbang:

[Klara]

L.Z.: Ĺ to je, Marko, za[?]to pla?e[?]?

Marko je sa smije[?]kom legao na krevet koji mu je tetka priredila na kuhinjskom podu male garsonijere, iako mu je nedostajala majka. Izjutra je s Tetom bio u videoteci i podignuo kasetu ninja kornja?a, a kasnije kad se Tetak vratio s posla Kung Foo film.
U glavi su mu se iznova i iznova odigravale fantasti?ne scene borbe scene borbe dok je ?vrsto sti[?]?u?i svojg medvjedi?a Garfilda poku[?]avao zaspati. Ali nije mu i[?]lo dan je bio preuzbudljiv.
Uskoro mu je postalo dosadno leĹžati zatvorenih o?iju, a kako su Tetka i Tetak ve? odavno spavali a u ku?i bio mrkli mrak, nije mu preostalo ni[?]ta nego da gleda igru slabih zraka svijetla koja su dopirala kroz poluzatvorene grilje kada bi pro[?]ao automobil.
Iako mu je bilo tek [?]est godina nije mu kao i ve?ini njegovih vr[?]njaka smetao mrak. Nije se bojao ?udovi[?]ta iz ormara i nije pokrivao o?i kada bi na kakvom filmu pokazali truplo. Znao je da te stvari ne postoje i pravio se vaĹžan [?]to moĹže pogledati pogledati epizodu Dosjea X bez da ima no?ne more.
Ali nikako nije mogao zaspati, iako su fluorescentne kazaljke velikog ku?nog sata ve? pre[?]le dvanaest. Prevrtao se u svom improviziranom krevetu, zatim jo[?] malo gledao igru svjetla. U jednom je trenutku kroz grilju polako po?elo ulaziti ne[?]to ja?e svijetlo, sli?nije sun?evoj svijetlosti nego slabom odrazu svijetla prolaze?eg automobila, samo [?]to se svijetlost nije [?]irila i osvjetljavala prostoriju nego ostajala u svom obliku.
Marko se prestra[?]i, i nagonski povu?e deku do brade i napola zatvoriv[?]i o?i nastavi promatrati svijetlo. Kad je u cijelosti u[?]lo u stan imalo je oblik nalik ljudskome, a za njome po?ne ulaziti jo[?] jedno svijetlo. Svjetlosna utvara nastavi lebdjeti u zraku ?ekaju?i da u?e jo[?] jedna. Marko u strahu navu?e deku preko glave o?ekuju?i do nje nekakvu za[?]titu. Ostao je pokriven moĹžda desetak minuta, a onda proviri, da se jo[?] jednom uvjeri da nije sam u sobi. Nije bilo ni?ega i Marko je odahnuo. Zatvorio je o?i i ?vrsto odlu?io zaspati, jo[?] osje?aju?i onaj osje?aj straha [?]to ga je doveo na rub pla?a. Mama, pomislio je i jo[?] ?vr[?]?e zatvorio o?ne kapke.
Ali taj naum prekinula je [?]kripa vrata spava?e sobe. Tetka ili Tetak su se probudili da odu na WC, palo mu je na um. Pomislio je da otr?i tamo i spava s njima, nema veze [?]to je on veliki de?ko, ne no?as. Ve? je napola ustao kad je ugledao Tetka kako ide prema vratima. Hodao je kao u transu. Bili su to njegovi crni brkovi, njegov veliki trbuh, ali Marko je osje?ao da to nije on. Iza njegovih pokreta ostajao je svjetlosni trag koji se trenutak kasnije gubio u tami stana. Za njim je i[?]la Tetka, hodaju?i na isti na?in kao Tetak i ostavljaju?i isti trag svijetla koji bi se gubio u mraku. Uz nju i[?]ao je isti osje?aj.
Dok je Tetak otklju?avao vrata okrenuli su glavu prema Marku koji je sjedio u na podu za?u?eno ih gledaju?i. Njihove o?i bile su svijetlost, Marko se uĹžasne i odgurne se natrag, do zida ispod prozora. Obje se zlobno nasmje[?]e i tiho za?u iz stana ostaviv[?]i otvorena vrata.
Marko gotovo da nije mogao misliti od straha ali ipak nagonski po?e za njima. Skrivao se iza uli?nih stupova, parkiranih auta, mole?i se da ga ne vide.
Ulice su bile prazne, a asfalt je bio leden pod Markovim bosim nogama.
No? je bila vrlo tiha, a ulicom je odzvanjalo samo pjevu[?]enje susjeda koje je Marko znao pod imenom barba Drago, koji je uvijek zaudarao po alkoholu, i koji mu je jednom kupio sladoled.
Uskoro se susreo s Tetom i Tekom, koji su zastali pored velike lipe [?]to je rasla sa strane cesto i ?iji su snaĹžni korijeni podignuli asfalt. Marko se sakrio u obliĹžnjem grmu, i drhtavom rukom skloniv[?]i jednu granu da bi mogao bolje vidjeti.
-Ve?'r, Valter remo popit co?-, zateturao je skinuv[?]i prljavu coca cola kapu Tetki.
Tetak nije ni[?]ta rekao pri[?]ao mu je bliĹže i odjednom je u njegovoj ruci bljesnula velika o[?]trica noĹža. Jednako brzo o[?]trica je zavr[?]ila u tijelu barba Drage, u[?]av[?]i ispod rebra i zavr[?]iv[?]i vjerojatno u srcu. Marka ne[?]to te[?]ko stegne oko srca i nagonski rukom pokrije o?i. ?uo je kad udarac tijela o pod, ?uo je zvuk razbijanja stakla boce koju je barba Drago drĹžao u ruci. Marko je po?eo plakati, nekontrolirani su jecaji gu[?]ili, Ĺželio se probuditi. Brzo je maknuo ruke s o?iju, uspjev[?]i na trenutak vidjeti Tetku i Tetka kako umrljani gustom krvlju pohlepno grizu komade Dragetovog mesa. Lokva krvi polako je curila ulicom.
Potr?ao je ku?i, nadaju?i se da ?e se probuditi, suze su mu se slijevale niz obraz u veliki kapljama ?ine?i ga mokrim poput stijene niz koju te?e slap. Usko?io je u krevet ?vrsto zatvoriv[?]i o?i. Uskoro je zaspao.
Kada se probudio bilo je jutro i majka i Tetka su sjedile za stolom piju?i jutarnju kavu. Odmah je potr?ao u zagrljaj majci, rekav[?]i da je ruĹžno sanjao. Majka ga je poljubila u obraz i rekla da je sve u redu.
-Idemo doma ljubavi.-, rekla je tako njeĹžno, a Marko je Ĺželio ku?i vi[?]e od i?ega, Ĺželio se maknuti od more.
Povela ga je za ruku pozdravljaju?i tetku, i iza[?]la iz zgrade.
Vani je bio prekrasano, vedro i sun?ano, pravi proljetni dan. Jo[?] malo pa ?u mo?i i na kupanje, pomislio je Marko. Uskoro iza ugla stigli su i do djela ulice pokaraj koje je rasla velika lipa, mjesta iz Markove more, i on se ?vrsto privine uz majku.
Ulica je bila ogra?ena trakom i policijskim kolima, crvenu su mrlju komunalci ispirali s plo?nika. Marko upita majku [?]to je bilo. Ona se sagne i kaĹže mu da je barba Drago oti[?]ao kod boga, na najljep[?]e mjesto na svijetu.
Marka preplavi uĹžas i on se sru[?]i na pod i sklup?a u poloĹžaj fetusa glasno jecaju?i i tresu?i glavom. Krupne suze tekle su mu niz obraz.
Smiriti ga nisu uspjeli ni kola?ima ni igra?kama, ve? jakim sedativima.
Kasnije kada je ve? odrastao i kada su ga premjestili u sanatorij u Puli, nije prestao plakati no?ima, danju je zurio u prazno i nikada nije progovorio ni[?]ta osim jedne rije?i koju bi izgovorio kada bi ga netko upitao, ne shva?aju?i razlog njegovog stanja, ''Ĺ to je, Marko, za[?]to pla?e[?]?''.
-Brbuhe.-, izgovorio bi tiho, a zatim iznova po?eo plakati s izrazom lica koji je odavao neshvatljivo jak uĹžas koji mu je donosilo to ime, ime straha iz djetinjstva.

Pri?a mi je bila zanimljiva za ?itanje. Ali mislim da je to pri?a o dje?aku, me?utim ne i pri?a za djecu. Mislim da pri?e za djecu moraju imati neku "utje[?]nu", dobru poruku, jer djeca dublje doĹživljavaju pro?itano i te[?]lo im je distancirati se i re?i: ovo je stra[?]no ali je samo pri?a. Ne bih voljela da mi je netko kao djetetu pri?ao o tome da se moji ro?eci pretvaraju u ?udovi[?]ta i da je pri?u zavr[?]io s tvrdnjom da to nije bio san.

Horor dio pri?e nije previ[?]e originalan. Ali svi?aju mi se opisi, kako si prikazao svjetlost i kretnje "za?aranih" Tetka i Tete. Najbolji dio pri?e je po mom mi[?]ljenju dio o dje?aku: po?etak i kada do?e majka. Dobro si opisao malog junaka pri?e. Sam kraj pri?e je [?]ablona kakvu sam ve? puno puta pro?itala.

Ĺ to su brbuhe?

nisam ni[?] mjenjao, nisam imao vremena.
Znam da nije pri?a za djecu, htio sam napisati pri?u za djecu ali nije mi i[?]lo
Ĺ to su brbuhe?

to je bilo ime koje sam izmislio za svijetla koja su dopirala kroz prozor i sli?ila mi na nekakve utvare i kojih sam se uĹžasno bojao

[Klara]

Klara: Stric Jakov
Ana nije dobro nau?ila vjeĹžbicu za ovaj tjedan. Prsti su zapinjali na tipkama i jedva je uspijevala odsvirati note. O drĹžanju tempa nije bilo ni govora a samoj sebi je zvu?ala kao pokvareni uli?ni vergl. "U?itelju, mogu li ja to nau?iti ponovno za sljede?i tjedan?" pitala je a sitan sjedokosi ?ovjek je nezadovoljno klimao glavom.
Nije imala sluha i vjeĹžbe je morala u?iti napamet. ?ak i kada bi se svojski potrudila i kada bi prsti pritiskali tipke to?nim redoslijedom i s to?nim razmacima - onako kako je pisalo u partituri - u?itelj je kritizirao da svira mehani?ki. Iako je bio prijatelj njezinih roditelja najve?a ocjena koju je ikada upisao u malu biljeĹžnicu bila je "vrlo dobar". Mala siva biljeĹžnica sluĹžila je kao izvje[?]taj mami, koja je smatrala da se sve moĹže nau?iti uz dovoljno truda i da je za Anu dobro da provodi vrijeme uz klavir, umjesto da se skriva u svome svijetu ma[?]te. Ona je jako htjela ugoditi mami ali nije uspijevala biti uspje[?]na u sviranju. Ponekad je ma[?]tala je o tome da uz pomo? neke ?arolije postane uspje[?]na i prestane razo?aravati svoju mamu. Kada je do[?]la ku?i oti[?]la je ravno na kat, u svoju sobu. Mama je imala posla u kuhinju i nije ju stigla pitati kako je bilo na sviranju.
Dva dana prije toga u posjeti im je bila mamina sestra, teta Ivana. Sjedile su u kuhinji, Ana se pravila da u?i povijest ali samo je zurila u stranicu. Iako je u prvom ?itanju zapamtila sve potrebno nije zatvarala knjigu da bi mogla nesmetano slu[?]ati mamin i tetin razgovor.
Pri?ale su o svome brati?u koji se zvao Jakov. Jakov je bio malo sporiji od ro?enja, nije uspio zavr[?]iti niti jedan razred osnovne [?]kole. Budu?i da je bio snaĹžan radio je u [?]umariji, cijepao i vukao drva, a stanovao je sa sestrom. Jedne se ve?eri nije vratio ku?i iz [?]ume. Sestra se nije previ[?]e zabrinula jer je imala pune ruke posla sa svojom malom djecom. Ipak, nakon dva dana je alarmirala susjede u selu pa je zapo?eta potraga za Jakovom.
Na[?]li su ga pretu?enog i vezanog za tra?nice na dijelu pruge koji se ne koristi. Nikada nije uspio ispri?ati [?]to mu se desilo ali pretpostavili su da su ga napali i oplja?kali razbojnici - iako je jedina vrijednost koju je Jakov imao sa sobom bio mali dĹžepni sat koji je ionako stajao i kojega je dobio od djeda.
Bio je jedva Ĺživ kada su ga na[?]li. Osim [?]to mu je bila slomljena ?eljust i noga, bio je u [?]oku zbog pretrpljenog straha. Uspio se oporaviti ali nikada vi[?]e nije razgovijetno govorio niti je mogao hodati bez [?]take. A i ?inilo se da svijet oko sebe razumje mnogo manje nego do tada.
Rodbina je zamjerila njegovoj sestri [?]to ga nije ranije traĹžila. "Od tada nitko vi[?]e nije dobar s njom. Ja nisam ni nju ni Jakova vidjela godinama," rekla je teta Ivana.
"To ba[?] nije u redu," rekla je mama. "Mislim re?i, trebala ga je traĹžiti, ali treba i nju razumjeti - ima troje djece a Jakov je ionako volio sam lutati uokolo."
Ĺ utjele su malo a Ana je ispod oka vidjela tetu Ivanu kako klima glavom. "Ipak su nam rod," nastavila je mama. "Mogla bih ih jednom pozvati da do?u k nama na kavu."
Ani se u ma[?]tu usjekla slika pretu?enog mladi?a vezanog za tra?nice. Zami[?]ljala je krvavu izobli?enu ?eljust i crvene, od straha podivljale o?i. No?u bi sanjala susret s misterioznim ro?akom.
Zato je bila vrlo uzbu?ena kada je ?ula maj?in povik iz kuhinje: "Ana do?i dolje, do[?]ao je stric Jakov!"
Sjela je na pod i navla?ila pau?e, da u prizemlje ne silazi bosa. ?inila je to polako, odga?aju?i trenutak susreta. Zami[?]ljala je pogrbljenog, visokog ?ovjeka koji se oslanja na [?]taku. I nerazumljive, grlene rije?i. Pitala se da li ?e morati s njim razgovarati. I da li ?e je on poku[?]ati dotaknuti, zagrliti i poljubiti kako to obi?no stariji ro?aci ?ine. Pla[?]ila ju je ta pomisao i na trenutak je poĹželjela da ne mora si?i. Mogla bi doviknuti mami da ima puno zada?e ili da je boli trbuh.
Ali odmah je odustala od te ideje jer je zapravo bila jako, jako znatiĹželjna. Htjela je vidjeti kako izgleda taj tajnoviti, stravi?ni ro?ak, kako mu izgleda lice i pogled, ho?e li sjesti na kau? i piti kavu s njenim roditeljima. Pretpostavila je da ?e s njim biti i sestra. Mogu?e je da ?e jedna od tema razgovora biti napad u kojemu je stradao i da ?e saznati jo[?] ne[?]to o njemu.
Zavr[?]ila je s obuvanjem papu?a i krenula prema stepenicama. Hodala je polako, s napetim osje?ajem i[?]?ekivanja. Iz kuhinje su dopirali glasovi. Mamin, tatin i jo[?] jedan mu[?]ki, razgovijetan glas.
Tada joj je postalo jasno. Stric Jakov. I njezin u?itelj klavira, kojega je ona uvijek oslovljavala samo s "u?itelju", zvao se Jakov.
Osje?aj i[?]?ekivanja naglo je nestao povla?e?i se pred strepnjom od kritike njenog sviranja pred majkom. Imala je osje?aj da ju je stvarnost preplavila naglo poput vala.
Sljede?ih pola sata Ana je sjedila za stolom poslu[?]no i tiho, s osje?ajem neuspjeha. U?itelj je pred mamom rekao da bi trebala puno, puno vi[?]e vjeĹžbati.
Kada je oti[?]ao pitala mamu ho?e li kada u posjetu pozvati ro?aka Jakova. "On Ĺživi u domu za nemo?ne osobe ve? vi[?]e od dvadeset godine," odgovorila je mama, obja[?]njavaju?i da se nesre?a dogodila davno prije Aninog ro?enja. "Ali mogla bih pozvati njegovu sestru. Zna[?], ona ima unuku tvojih godina."
Kasnije je sjela za klavir i ponavljala staru vjeĹžbicu, razmi[?]ljala o iznena?enjima i i[?]?ekivanjima. Zaklju?ila je da o?ekivanja ?esto mogu biti stra[?]nija nego stvarnost.
VjeĹžbica pod njenim prstima nije zvu?ala mnogo bolje nego ujutro. Ana je razmi[?]ljala o stricu Jakovu. Pro?i ?e jo[?] dosta godina dok ne shvati da su njena ma[?]tovitost i znatiĹželja, a ne umije?e sviranja klavira, osobine koje ?e je u?initi uspje[?]nom osobom.

----------------------------------------------------------------


Nadam se da nemate ni[?]ta protiv [?]to ovo ba[?] i nije SF

ma ne?emo, ali mogla si dodati ne[?]to "zanimljivije", ja sam u svoj strah hrpu toga dodao na osnovicu, pri?a je dobra, ali vi[?]e mi se ?ini kao pri?a za Pisa?u Ma[?]inu

Misli[?] re?i nije dovoljno "stra[?]na" za NOSF?

Kakva vrsta pri?a je za Pisa?u Ma[?]inu?

pa mislio sam re?i da je ovo radionica za sf i srodne Ĺžanrove a na pisa?oj ma[?]ini se skupljaju ve?inom pisci koji pi[?]u "obi?nu" prozu.

Ja ne volim praviti razliku izme?u "obi?ne" i SF proze. U ovoj pri?i nisam uvela nerealan element jer mi nije trebao. Mogla sam napisati da teta ispri?a kako su Jakova napali vukodlaci a ne razbojici - onda bi se pri?a mogla svrstati u horor. Ali mislim da je ovo bilo dovoljno da prepla[?]i dijete (Anu).
Raci mi radije da li smatra[?] da pri?a funkcionira kao dje?ja.

funkcionira ali mislim da bi djetetu bila dosadna, po meni ovo je vi[?]e pri?a odraslog koji zapisuje crtice iz djetinjstva

[Klara]

prvo, ispri?avam se na zaka[?]njelim komentarima, ali jednostavno nisam imala prije prilike pro?itati pri?e, a kamo li detaljno ih prou?iti da bih mogla napisati svoj komentar.. nemojte ubudu?e biti toliko nestrpljivi!! :iconbiggrin:

kao drugo, nisam uspjela skuĹžiti koja je to?no bila tema ove radionice, pretpostavila sam da je sf/horor pri?a pisana iz perspektive djeteta a ne dje?ja pri?a (kako mi se ?ini iz komentara ostalih).. dvije opaske: moji komentari su pisani sa stajali[?]ta da se radi o pri?ama za odrasle, pisanim iz dje?jeg kuta gledi[?]ta; ako ste pisali dje?je pri?e, onda mi to, da prostite, malo ide na Ĺživce, jerbo ne vidim konkretan razlog za to.. ovo je kao prvo SF&F forum i ne vidim ba[?] previ[?]e djece da skaku?e okolo. gledajte, nemam ja ni[?] ni protif djece ni dje?jih pri?a, samo smatram da je ovo krivo okruĹženje, dec ol! :dontknow:

i kao tre?e, komentare sam napisala samo za Indigovu i LZovu pri?u jer Klarina uop?e nije SF&F (a smatram da bi trebala biti zbog gore navedenih razloga).. ni[?]ta osobno klara! ti moĹžda ne pravi[?] razliku izm sf-a i kako kaĹže[?] 'obi?ne' literature, ali 99,9% ljudi pravi..

dakle, komentari. ponavljam, poku[?]ala sam dati [?]to objektivnije i 'stru?nije' komentare, dakle, ne samo 'svi?a mi se' ili 'ne svi?a mi se', ve? i razloge pro i kontra:

Kako je Petar pobijedio strah

- pri?a je lijepo napisana do otprilike sredine, kasnije se razvodnjuje, radnja postaje predvidljiva
- svi?a mi se sam po?etak pri?e, opisi dje?akovog straha pred 'pijanim bijesom' njegovog oca, kako se sakriva ispod kreveta, a plahta mu je jedina za[?]tita, opis paraliziraju?eg straha koji ga obuzima kad shva?a da nije sam ispod kreveta
- no, na samom po?etku pri?e, nalaze se tri usporedbe ('kao da mlati po vre?i cementa', 'psovao poput ko?ija[?]a' i 'cvile?i poput psa') koje bi trebalo izbaciti, odnosno preraditi. kao prvo, nalaze se preblizu jedna drugoj, pa upadaju u o?i, a kao drugo, pri?a je pisana iz perspektive djeteta, te su mi one neprimjerene dje?jem na?inu pri?anja. isto tako ima par izraza, poput 'namah se oduzme' ili 'propentao' koji mi se ?ine u neskladu s ostatkom pri?e i stilom pisanja.
- dio '..isplazi spodoba iz njegovih najgorih no?nih mora..' - opis ?udovi[?]ta koji dolazi kasnije trebao bi se nalaziti tu jer je ta re?enica svojevrsna najava opisa, a kako opisa nema nastaje praznina u kojoj se ?itatelj pita [?]to sad?
- za[?]to mi se ne svi?a drugi dio pri?e? - ako Ĺželi[?] napisati pri?u za djecu o ?udovi[?]tu Strahu koji papa njihove du[?]e ako mu se predaju, onda okej. onda je to pri?a za djecu s poukom. Ĺželim re?i da je takvo ?udovi[?]te, kao prvo predvidljivo (stoga dosadno), a kao drugo, ne moĹže prepla[?]iti odraslog ?itatelja. mislim da bi u ovoj pri?i odli?no funkcionirao svojevrsni 'sting in tail' - da ?udovi[?]te zapravo nije ?udovi[?]e (osim po svome obli?ju), ve? da je do[?]lo dje?aku da mu pomogne da se rije[?]i tog straha i da oja?a. svi?a mi se kraj kad ?udovi[?]te umlati oca, no bolje bi pri?a funkcionirala kad ne bi bilo dijela u kojem ?udovi[?]te obznanjuje dje?aku svoje zle namjere.
- npr. ?udovi[?]te bi i dalje moglo biti Strah, ali ne da se ono hrani dje?akovim strahom, nego moĹžda upravo obratno, da se dje?ak 'hrani' ?udovi[?]tem i da je recimo 'pojeo' previ[?]e ili sli?no..
- pri?a pati od kroni?nog nedostatka zareza! te[?]ko ju je te?no ?itati zbog toga


Ĺ to je, Marko, za[?]to pla?e[?]?

- svidjela mi se pri?a i svidio mi se njen kraj, samo treba neke dijelove uskladiti ili nadopuniti kako se kraj ne bi ?inio pretjeranim
- ima puno gramati?kih i stilskih gre[?]aka koje treba popraviti!
- 'medvjedi? Garfield'?? - Garfield je ma?ak. a ako dje?ak ima medvjedi?a kojeg je nazvao Garfield, onda to treba napomenuti
- nakon [?]to dugo pri?a o tome kako nije pla[?]ljiv kao druga djeca, odmah po pojavi neobi?ne svjetlosti dje?ak se prestravi - u tom bi se trenutku vi[?]e trebalo koncentrirati na dje?akovoj radoznalosti i opisivati postepeni nadolazak straha kad po?inje shva?ati da to [?]to se doga?a nije film ili serija, ve? stvarnost
- napisati re?enicu-dvije vi[?]e o neobi?nom pona[?]anju Tetka i Tetke
- na kraju, kad s majkom hoda pored Dragine ku?e, trebao bi malo detaljnije opisati kako u dje?aku postepeno raste strah i moĹžda 'podsjetiti' ?itatelja na doga?aje od pro[?]le no?i; malo poja?ati tu paniku koja ?e naposlijetku potpuno oduzeti dje?aka i zbog koje ?e zavr[?]iti u umnobolnici
- brbuhe? - ako je to ne[?]to [?]to postoji u folkloru ili narodnim predanjima, onda to treba razraditi i objasniti u tekstu. ako je izmi[?]ljena rije?, onda to isto napisati. ovako je dosta nerazumljivo, ?itatelj se pita koji je sad to vrag, gdje sam to propustio?

eto, toliko od mene.. :wave:

Hehe, Dies Irae

Al dobro, drago mi je da je ovo napokon po?elo funkcionirati kao literarna radionica...

Al dobro, drago mi je da je ovo napokon po?elo funkcionirati kao literarna radionica...

Da, i meni je drago vidjeti komentare, nisam o?ekivala da ?e ih jo[?] biti za ovaj krug radionice
(a pogotovo ne ovako o[?]trih i ozbiljnih :mrgreen: )

kao drugo, nisam uspjela skuĹžiti koja je to?no bila tema ove radionice, pretpostavila sam da je sf/horor pri?a pisana iz perspektive djeteta a ne dje?ja pri?a

Tema je bila pri?a za djecu.

ako ste pisali dje?je pri?e, onda mi to, da prostite, malo ide na Ĺživce, jerbo ne vidim konkretan razlog za to..

Konkretan razlog: vjeĹžbati pisati za ?itatelja koji nije kao mi (u ovom slu?aju jer je puno mla?i). Pisati za ?itatelja koji ima isti ukus kao mi sami je lako, ovo drugo je teĹže... I ne Ĺživciraj se zbog toga

.. ni[?]ta osobno klara! ti moĹžda ne pravi[?] razliku izm sf-a i kako kaĹže[?] 'obi?ne' literature, ali 99,9% ljudi pravi..

Ja mislim da je postotak znatno manji. Najvi[?]e 85,7 % :;
No, da ima[?] pravo, ovo je SF stranica.

Nadam se da ovako ozbiljan pristup zna?i da ?e[?] se uklju?iti u sljede?i krug radioice. Ima[?] li prijedlog za novu temu?

pogotovo ne ovako o[?]trih i ozbiljnih

nije mi bila namjera biti o[?]tra, samo sam htjela dati objektivnu i konstruktivnu kritiku

Iskreno re?eno meni se o[?]trina svi?a... povla?ivanje u smislu "paz' da se X.Y. ne uvrijedi" u sustavu L.R. kakvu smo osmislili jednostavno nebi imalo smisla.
Sve je pod kapom nebeskom podloĹžno kritici, "ni[?]ta nije sveto" a ponajmanje pisana rije?...

Osobno se slaĹžem sa kritikom moje pri?e... i sam sam pi[?]u?i je imao osje?aj kako "imam materijal" ali kako kona?ni proizvod nekako nije ono [?]to sam Ĺželio dobiti...

Ĺ to se ti?e zareza, to je izgleda moje prokletstvo, brzoplestost i sklonost ka duga?kim re?enicama ([?]to ste mi ve? par puta ovdje nabili na nos :iconbiggrin: ) jednostavno ne idu ruku pod ruku.

Ergo (i cogito i sum k tome)... o[?]trinu kritike u L.R. trebalo bi ipak razlikovati od neobjektivnog izljevanjem Ĺžu?i nad ne?ijim radom a toga u Irinom postu, barem po mom sudu nije bilo ni u tragovima...
Rock on!
:blob:

pogotovo ne ovako o[?]trih i ozbiljnih

nije mi bila namjera biti o[?]tra, samo sam htjela dati objektivnu i konstruktivnu kritiku

Bila si o[?]tra, ali to je pozitivno! I konstruktivno :headbang:

Ĺ to je, Marko, za[?]to pla?e[?]?

- svidjela mi se pri?a i svidio mi se njen kraj, samo treba neke dijelove uskladiti ili nadopuniti kako se kraj ne bi ?inio pretjeranim
- ima puno gramati?kih i stilskih gre[?]aka koje treba popraviti!
- 'medvjedi? Garfield'?? - Garfield je ma?ak. a ako dje?ak ima medvjedi?a kojeg je nazvao Garfield, onda to treba napomenuti
- nakon [?]to dugo pri?a o tome kako nije pla[?]ljiv kao druga djeca, odmah po pojavi neobi?ne svjetlosti dje?ak se prestravi - u tom bi se trenutku vi[?]e trebalo koncentrirati na dje?akovoj radoznalosti i opisivati postepeni nadolazak straha kad po?inje shva?ati da to [?]to se doga?a nije film ili serija, ve? stvarnost
- napisati re?enicu-dvije vi[?]e o neobi?nom pona[?]anju Tetka i Tetke
- na kraju, kad s majkom hoda pored Dragine ku?e, trebao bi malo detaljnije opisati kako u dje?aku postepeno raste strah i moĹžda 'podsjetiti' ?itatelja na doga?aje od pro[?]le no?i; malo poja?ati tu paniku koja ?e naposlijetku potpuno oduzeti dje?aka i zbog koje ?e zavr[?]iti u umnobolnici
- brbuhe? - ako je to ne[?]to [?]to postoji u folkloru ili narodnim predanjima, onda to treba razraditi i objasniti u tekstu. ako je izmi[?]ljena rije?, onda to isto napisati. ovako je dosta nerazumljivo, ?itatelj se pita koji je sad to vrag, gdje sam to propustio?

eto, toliko od mene.. :wave:

sve ti stoji, jo[?] nisam imao vremena srediti je ali budem, Thanks na kometaru

sam sam pi[?]u?i je imao osje?aj kako "imam materijal" ali kako kona?ni proizvod nekako nije ono [?]to sam Ĺželio dobiti...

ovo je bilo moje osobno mi[?]ljenje, moĹžda nekom drugom ovakva pri?a funkcionira

Ĺ to se ti?e zareza, to je izgleda moje prokletstvo, brzoplestost i sklonost ka duga?kim re?enicama

ni[?]ta stra[?]no ni klju?no! neki lektor bi ti sigurno prije objavljivanja izzarezivao pri?u.. ja osobno volim duge re?enice i pisati i ?itati. tip: razdvajati zavisne re?enice! probaj re?enicu pro?itati na glas. tako ?e[?] najbolje vidjeti gdje ti je logi?na stanka :;