NOSF forum

Sötona

„Sötona!“ reče netko.
Uz to je spušten poklopac i rupa je ostala odsječena od svijeta.
„Mislim da te nisam trebao slušati“, unutra.
„Vještičji znak je bio apsurdna laž. Oboje smo svjesni činjenice. Svaka ideja da ti je upravo madež nekoliko centimetara ispod lijeve bradavice mogao poslužiti kao, takorekuć – pipa za nekog demončića…“
„Problem nije u tome što ja znam ili ne znam da si ti zlo i da su svi tvoji 'savjeti' upravo samo još jedan dokaz zloćudne ti prirode. Znam ja da kuhanje ljudi nije normalno. Znam ja da ljudsko meso nije spremnik moći koji valja apsorbirati…“ Sebastijan odsutno gleda inficirani batrljak.
„Ili onaj trenutak u kojem smo presuđivali prstu. Tada je to bio NAŠ prst. I ti si uvidio da je prepun zaraze i oku nevidljivih crvenih crva. Upravo je zato bilo neophodno da se prekine veza moždanog tkiva s tkivom prsta.“
„Volio sam taj prst“, zaključi Sebastijan besprstno.
„Sjećam se našeg prvog susreta. Valjao sam se u eteru kao nekakva sablažnjivo nezaposlena krava koja naganja oblake. Ne znam, nabasao sam na odbljesak tvojeg čela, čini mi se. Gledao si spaljivanje vještice. Kasnije smo doznali da ti je bilo žao. Samo su rijetki plakali za općinskom raspuštenicom.“
Sada bi se počešao najradije: „Sodomija me odvela na stranputicu. Ah, kada sam bio gotov – tȁ oni su mislili da im je u staju upao čopor vukova. „
„Zbunjuje ona letargičnost tih nasilnih misli i djela. Bjesomučna potreba da se nešto ustvari osjeti. Natjerati nas da si pretvorimo moždane u kašu. Jer bi se MORALO nešto osjećati pri takvim događanjima. Ili manifestacija grozote u onim demonskim tvorevinama. Pa naravno da si imao demončića, izrastao ti je iz bedra, urastao ti je u leđa, trčao je po susjedstvu, krao djecu noću. Morao se manifestirati na kraju svega.“
„Otac kaže da će me vatra pročistiti od zla i da će mi duša naći mir. Naravno, završit ću u paklu. Otac kaže da ću tamo odsluživati kaznu i čekati Dan kada će Krist i moju dušu osloboditi iz okova“, Sebastijan, javni bilježnik u gradu B., čeka da ga puste iz zatvorske rupe.

pa... ne razumijem :x
a čitao sam polako...
je li on sam u toj rupi, pa priča sam sa sobom? jesu li zbog toga rečenice između 'njih dvojice' nepovezane, kao da svaki brije svoj film, jer ako je fokus bio na razvoju dijaloga, onda mi ovo izgleda neuspjelo...

ne znam, zbunjujuće, osjećam se glup

E Sebastijane, crni Sebastijane. Sad čekaš Sabah sa Šejtanom. :vrag:
Pričica je malo nejasna i nije lako pohvatati sve konce. Fali možda pokoja rečenica u samom dijalogu (ili monologu) , no sve u svemu nije uopće loše. Sviđa mi se ideja, solidno odrađeno.

:uzdravlje:

Sötona

A zakaj s umlautom?

Uz to je spušten poklopac i rupa je ostala odsječena od svijeta.
„Mislim da te nisam trebao slušati“, unutra.

Jako dobra konstrukcija.

„Volio sam taj prst“, zaključi Sebastijan besprstno.

Slatko.

I ova priča je de facto promašila temu (po broju likova), ali je zanimljivo složena. Rekla bih da je prekratka, jer usprkos nekim jako dobrim stilskim rješenjima ne uspijeva (bar u meni) pobuditi neku jaču reakciju. A ima potencijala za to.

Milena wrote:I ova priča je de facto promašila temu (po broju likova) (...)

nu, nu, da odgovorim (a istovremeno, pretpostavljam, i na ovo). Dakle, mislim da sam se tu držao zadanih okvira. Doduše, moja dva lika (tj. entiteta) nisu fizički odvojeni već (dijelom) nastavaju isto tijelo. I svejedno komuniciraju, opet, s ponešto buke u kanalu. Ali svejedno smatram da postoji komunikacija, da postoji svjesnost oba entiteta o postojanju drugog entiteta, da postoje eksplicitni dokazi međusobnog djelovanja jednog na drugog, interakcije jel, i konačno, oni su zatvoreni u fizičkoj prostoriji (čak i ako zanemarim da tijelo Sebastijana mogu zvati metaforičkom prostorijom koju nastava ovaj drugi šaljivdžija) iz koje trenutačno ne mogu izaći.

eh, eh, spojler u komentarima. kad sam prvi puta citala sam imala wtf? reakciju. ali, objasnjenje autora i drugo citanje, pa mi je sad jasnije... ali opet. pri prvom citanju apsolutno mi nista nije bilo jasno :scratch:

obicno izignoriram komentare autora i pisem komentare po prvom dojmu (moj je stav nekako da je prica ono sto jest i ne zanimaju me objasnjenja), ali jbg. kad kontas o cemu se radi prica postane fora nekako je cudna, opicena prica i to mi se svidja da mi je takva bila odmah nakon prvog citanja bila bih sretnija :P

Dobro jutro. Doista, solidno odrađen dijalog između dvije ličnosti jedne osobe koje su zapravo posljedica metastaza melanoma a prostorija nije zatvorska već izmučeno tijelo. I čeka na izlaz kroz lomaču. Malo se kose detalji o moždanom tkivu sa srednjim vijekom ali whocares. Izvrsna interpretacija!

Mene cijela ova minijatura jako podsjeća na onaj govor na kraju Matrixa 2 za koji su svi rekli da je apsoluto nepotreban, isprazno kvazifilozofiranje koje ti lopatom nabacuje riječi samo kako bi zvučalo pametno, a da ništa ne kaže i tako to.

Ne kažem da je priča takva. Govor j bio takav. A priča me podsjeća na taj govor.

Ono od Arhitekta....? Brrrr... Ne bih se složio, nažalost. Priča se ipak čini razumljiva.

Da, nelakoshvatljiva priča, ali, kao što reče Milena, ima potencijala i mogla je biti duža za poneku rečenicu. Vrlo dobar stil.

Kad bih morao odgovoriti na pitanje o čemu je priča, slegnuo bih ramenima. Znamo da je introventiran prikaz demona i čovjeka, podsjeća me na jedan dijalog Giacoma Leopardija, iz knjige Dijalozi, no, kao i taj, pati od sindroma proživljavanja prošlosti. Sve se dogodilo, sve je gotovo, zna se kamo će ići i kako će se završiti. Jasno je, razumljivo i logično. Opis lika, njegovih čina i puteva je, doista, izvrsno složen, to bi bili zapravo prvi odlomci sjajnog uvoda u knjigu.

:scratch:

Pa sam pročitao komentare...

:scratch:

Imam osjećaj da mi fali svak druga rečenica, i da ako ih izmislim mogu dobiti priču. Ali sa svakim čitanjem izišljam druge rečenice pa mi se stvar razvodni.

Ima mi dobrih detalja (besprstni zaključak, demončić izrastao iz bedra itd.), ali sam valjda preglup da skužim cjelinu (ili samo preovisan o zapadnjačkom linearnom načinu razmišljanja)

Slično kao i za Samuelovu priču - ima potencijala, samo da je nešto duža. Glup sam, nisam shvatio ni iz dva čitanja, tek iz komentara, makar mi je palo na pamet da dva entiteta nastanjuju isto tijelo. I ne znam, 'besprstni' mi nije legao :vrag: