LR 30: Bubba Zanetti
Posted: 11 Dec 2010, 16:04
SLIJEPI MIŠ
Imao je crni povez zavezan preko očiju koji je ionako više predstavljao nekakav bizarni modni detalj jer je prostorija u kojoj se nalazio bila potpuno mračna. Krenuo je polako naprijed i već nakon par koraka došao do zida. Zid je bio hladan i gladak, a vjerojatno i bijel. Bar su tako pretpostavljale njegove ruke kojima je ispitivao površinu zida. Njegov je um grozničavo pokušavao dokučiti svrhu ove igre u koju su ga ubacili. Zadnje čega se sjećao bio je dubok muški glas koji mu rekao da ni pod kojim uvjetima ne skida povez, a prije toga bio je u sobi zavaljen u naslonjač i gledao televiziju. Onda je zaspao. Valjda.
Iznenada mu je uši proparalo glasno mijaukanje točno iza njegovih leđa koje ga je natjeralo da se naglo okrene. „Jebemu, kud baš iza leđa, zašto ne slijeva ili zdesna?“- pomisli. Krenuo je u smjeru zvuka koji je se sada već raspršio prostorijom i nestao. „Mic, mic!“-viknu u blesavom pokušaju da uspostavi nekakvu komunikaciju sa društvom u prostoriji. No odgovora nije bilo.
Krenuo je ponovo naprijed. Trebalo je utvrditi veličinu prostorije, pa je stoga polako odšetao do suprotnog zida. Hodao je uza zid dok nije tako napravio otprilike 2 kruga. Zaključio je na kraju da se radi o pravokutnoj prostoriji 8 sa 8 metara, a prva asocijacija koja mu je pala na pamet glede njene veličine, bila je Šah. „Hm, nadam se da nisam pijun u ovoj igri ako se već radi o šahu.“ – pomisli. Ostala mu je još jedino utvrditi visinu prostorije, no trenutno mu se to učinilo irelevantnim podatkom, a i nije mu padala na pamet nikakva jednostavna metoda da to napravi na brzinu. Penjati se nije mogao po glatkom zidu, a urlanje i čupanje zaključaka na osnovu širenja zvuka je odlučio preskočiti.
Svoje je misli opet usmjerio prema svom sustanaru. Što mačak radi u partiji šaha, ako se naravno uopće radilo o šahu? Spustio se polako u klečeći položaj i pljeskanjem i mijaukanjem desetak sekundi neuspješno pokušavao dozvati bilo kakav odgovor. „Gdje li je taj prokleti mačak? Kladim se da je crn. A možda je i crven sa plavim prugama.“ – strujalo mu je kroz sve zbrkanije misli. Situacija mu se nije svidjela već na samom početku, a sada mu se sve više u glavu uvlačila misao kako ovo neće dobro završiti.
Osjećao je prisustvo nekoga ili nečega i nije se mogao oteti dojmu da to nešto nije prijateljski raspoloženo prema njemu. Strah je ušao u njega. Strah se nalazio sa njime u prostoriji. „Hej! Prekinite s ovim! Pustite me van!“ – viknu u užasu.
Panika je ušla u njega. Strah ga je vrebao.
Začuo je režanje ravno ispred sebe.
Naglo je skinuo crni povez sa svoje glave, a zatim osjetio kako mu tama trga tijelo.
Imao je crni povez zavezan preko očiju koji je ionako više predstavljao nekakav bizarni modni detalj jer je prostorija u kojoj se nalazio bila potpuno mračna. Krenuo je polako naprijed i već nakon par koraka došao do zida. Zid je bio hladan i gladak, a vjerojatno i bijel. Bar su tako pretpostavljale njegove ruke kojima je ispitivao površinu zida. Njegov je um grozničavo pokušavao dokučiti svrhu ove igre u koju su ga ubacili. Zadnje čega se sjećao bio je dubok muški glas koji mu rekao da ni pod kojim uvjetima ne skida povez, a prije toga bio je u sobi zavaljen u naslonjač i gledao televiziju. Onda je zaspao. Valjda.
Iznenada mu je uši proparalo glasno mijaukanje točno iza njegovih leđa koje ga je natjeralo da se naglo okrene. „Jebemu, kud baš iza leđa, zašto ne slijeva ili zdesna?“- pomisli. Krenuo je u smjeru zvuka koji je se sada već raspršio prostorijom i nestao. „Mic, mic!“-viknu u blesavom pokušaju da uspostavi nekakvu komunikaciju sa društvom u prostoriji. No odgovora nije bilo.
Krenuo je ponovo naprijed. Trebalo je utvrditi veličinu prostorije, pa je stoga polako odšetao do suprotnog zida. Hodao je uza zid dok nije tako napravio otprilike 2 kruga. Zaključio je na kraju da se radi o pravokutnoj prostoriji 8 sa 8 metara, a prva asocijacija koja mu je pala na pamet glede njene veličine, bila je Šah. „Hm, nadam se da nisam pijun u ovoj igri ako se već radi o šahu.“ – pomisli. Ostala mu je još jedino utvrditi visinu prostorije, no trenutno mu se to učinilo irelevantnim podatkom, a i nije mu padala na pamet nikakva jednostavna metoda da to napravi na brzinu. Penjati se nije mogao po glatkom zidu, a urlanje i čupanje zaključaka na osnovu širenja zvuka je odlučio preskočiti.
Svoje je misli opet usmjerio prema svom sustanaru. Što mačak radi u partiji šaha, ako se naravno uopće radilo o šahu? Spustio se polako u klečeći položaj i pljeskanjem i mijaukanjem desetak sekundi neuspješno pokušavao dozvati bilo kakav odgovor. „Gdje li je taj prokleti mačak? Kladim se da je crn. A možda je i crven sa plavim prugama.“ – strujalo mu je kroz sve zbrkanije misli. Situacija mu se nije svidjela već na samom početku, a sada mu se sve više u glavu uvlačila misao kako ovo neće dobro završiti.
Osjećao je prisustvo nekoga ili nečega i nije se mogao oteti dojmu da to nešto nije prijateljski raspoloženo prema njemu. Strah je ušao u njega. Strah se nalazio sa njime u prostoriji. „Hej! Prekinite s ovim! Pustite me van!“ – viknu u užasu.
Panika je ušla u njega. Strah ga je vrebao.
Začuo je režanje ravno ispred sebe.
Naglo je skinuo crni povez sa svoje glave, a zatim osjetio kako mu tama trga tijelo.