NOSF forum

Prašina

- Od svih mjesta, nisam očekivao da ću se probuditi ovdje.
- E, pa, lijepo sam ti rekla.
- Jaoj, zar ćeš opet tupiti po tome?
- Pa kad sam u pravu.
- ... ne, nisi.
- Mogao si lijepo dati novčanik čovjeku. I sat.
- ... to što on nije uopće bio čovjek nema veze, jelda?
- Ali neeeeee. Naš Kiki mora biti faca, mora izigravati nekakvog junaka.
- Okej, kolika je ono tebi dioptrija? I da sam se skinuo gol i dao mu sve sa sebe, ne bi nam pomoglo.
- Da, bi.
- Ne, ne bi. Samo bi bio još sretniji, jer bi dobio nekakvu bolesnu kulinarsku predigru.
- Ili bi nas možda pustio.
- Da, da otplešemo pjevajući u zalazak sunca. Pardon, izlazak.
- Nisi smiješan, znaš.
- I ja tebe volim, hani.




- Što misliš, koliko smo već dugo ovdje?
- Ne znam. Odakle mi sat?
- Pa, kad ga već nisi dao lopovu...
- Sveti Stallmane, spasi me! Zar ti stvarno nemaš pametnijeg posla nego meni njurgati zbog ovoga?
- Pa, kad jesi kriv.
- Okej, sad mi je dosta. Izlazimo odavde. Sad. Odmah.
- Što?
- Što što?
- Eh?
- U čemu je problem?
- Ne znam o čemu više pričamo!
- O prokletom izlasku odavde.
- Ali...
- Ali ŠTO?
- Pa zatvoreno je. Vjerojatno ima i neke fensi bravice. I zemlja je teška. I prljava.
- Bravo Sherlock... erm. Ess? Sherlockess? Bla, nebitno. Vrlo obzervativno s tvoje strane. „Zemlja je prljava.“ Vau. Oborila si me s nogu svojim mentalnim sposobnostima.
- Pa kad je! Nokti mi neće rasti zauvijek, znaš. Moram ih čuvati.
- Ti... imaš ozbiljnih problema. Vidim da ti medicina nije jača strana. A meni je dosta.
- Ček... što... hej, nemoj! Puknut će ako budeš tako lupao!
- To je i ideja.
- Ne, ali prljavština, čekaj...
- Bolje zatvori usta.
- Ali...
- Iiiiiiiiiii idemo!


Plavušica s komadom... no, nije ni hladno ali nije ni toplo oružje. Nije od metala pa da je hladno, ali ni nema nekakav mehanizam koji se temelji na mini eksploziji pa nije ni toplo. Mlako?
Dakle, plavušica s komadom primitvnog mlakog oružja u vidu naoštrenog drveta, hoda grobljem.

Ne tako iznenada (jer je to očekivala, ipak joj je to u opisu radnog mjesta), ruka iznikne iz jednog groba. Pa glava i torzo i onda još jedna ruka. Ona uzdahne i podigne svoj primitivni naoštreni komad drveta. Dva blatnjava vampira se iskobeljaju iz rupe koju su ostavili za sobom.

- Eto, jesi sad sretan, moji nokti su uništeni, uništeni!!

Plavušica podigne obrve, a onda uzdahne. Uvijek su naporni ti zajedno zakopani parovi. S razlogom postoji ono „dok nas smrt ne rastavi“. Nakon smrti nikad to ne funkcionira.

Kiki nastoji ignorirati svoju suprugu, ako je možemo tako zvati. A onda vidi komad oštrog drveta kako se kreće prema njemu.

- O, sra...

Sekundu i tri četvrtine kasnije, dvije hrpice prašine su na svježe iskopanom grobu. Plavušica s kolcem nastavlja svoju ophodnju.

Simpa pričica, no mene baš nije ubola u žicu.
Izvedba sasvim korektna, no ovo mi izgleda tek kao prepričanih desetak minuta iz jedne od epizoda Buffy - prikoljiteljica vampira.

:uzdravlje:

nadmudrivanje njih dvoje mi se baš sviđa, kao da ih smrt nije pretjerano pogodila. sama radnja me se nije nešto dojmila, više mi je kao nekakva dosjetka...

Ja sam ovamo uletio bezveze pa ne znam jel tema radionice bila vezana uz vampire, ali ja do predzadnje rečenice nisam skontao u čemu je caka. Ako ste vi skontali, onda svaka čast, ali priča mi je dobra baš zato jer je pančlajn taman kako treba, taman gdje treba i nigdje ničega viška. Ne znam što bi vi više u jednoj kartici teksta.

Xaotix wrote:- Sveti Stallmane, spasi me!

Disklejmer: ovime si me kupila unaprijed. :zubo:

Plavušica s komadom... no, nije ni hladno ali nije ni toplo oružje. Nije od metala pa da je hladno, ali ni nema nekakav mehanizam koji se temelji na mini eksploziji pa nije ni toplo. Mlako?

Ovo je preslatko.

Sve u svemu, meni osobno najbolja priča u ovoj radionici. Poantica na pravom mjestu, jako dobar tajming, i ono što je u ovoj varijanti najbitnije, u malo prostora (i fizičkog i narativnog) razrađeni odnosi između likova tako da nam je sve jasno. Bravo!

općeniti mi je dojam da i nije previše maštovita priča. Prepirka jest iznimno živopisna, baš simpatično uvjerljiva.. Al, nekako me i ne oduševljava obrat na kraju. Ne radi se o očekivanosti ili neočekivanosti, jednostavno mi nije dovoljno važno da bih mario. Recimo da nema neki posebni element koji bi mi nešto novo otkrio ili oslikao ili modelirao. Radi se o nadasve subjektivnom doživljaju priče, naravno.

da, to je u biti buffy fanfic. gleduckam je opet u poslijednje vrijeme so...

no, da. prihvacam njurganja, za slijedeci put cu nastojati nesto originalnije hvala svima na komentarima

Dobro jutro. Prah smo bili u prah ćemo se vratiti. Jah... malo ostaje wtf? dok sviće ideja da je nesretno dvoje naišlo na vampira i pokopano u istom! grobu (prilično nekrofilski uzbudljivo za uvjerljivo najmanju prostoriju u cijelom LR30) Priča je zabavna (naglasak na noktima ) interakcija je pošteđena svakog moraliziranja i ne vrti se u krug, ukratko, skidam kapu. Hvala Bogu da je netko uključio plavušicu u priču.

Interakcija mi je zakon, cijelo vrijeme sam čekao da žena spomene nešto u stilu "A lijepo je meni moja mama govorila; Udaj se za Peru, on je lekar...".
Izvrstan detalj mi je i onaj da postoji razlog za ono "dok nas smrt ne rastavi".

Jedina stvar koja mi nije legla je plavušica, kao očita aluzija na Buffy. Prije nego polete kuke i motike, Buffy mi se sviđa, i priča je izvrsno pogodila njen stil (je li mlako oružje Mr. Pointy?). No, bila bi mi puno bolja (i originalnija) da nije tako očigledan fan fic.

Svejedno, najbolja priča na ovoj radionici. Dobri dijalozi, dobar tok i tajming, kraj na pravom mjestu. Kratko jasno i zaokruženo!

Slučajno je jedina priča koja me nasmijala.

nije nista slucajnost :P fala, fala

Nisam još pročitao sve priče u radionici, pa ne mogu reći je li mi ova najbolja ili nije, ali da je zabavna, to je. Dijalozi vrckavi, neozbiljni, dobro dočaran odnos između likova.
Kad si spomenula onu plavušicu na groblju, odmah mi je pala na pamet Buffy, ali, ja sam mislio da su ovo dvoje u grobu zombiji, a ne vampiri, tako da se može reći kako sam neočekivano preobraćen na kraju.

Dobra priča. :uzdravlje:

Za sada meni najbolja do onog djela sa grobljem. Imam osjećaj da se to moglo malo drugačije završiti. Ali razumijem ljubaf prema serijalima