LR 23 - Iljko

[Nimrod]

Uzdignuće
napisao ILJKO







Pogled je bio veličanstven. Sa ove visine vidjelo se skoro cijelo Jadransko more, obale Italije te Dalmacija sa otocima. Šteta što se ja van moglo gledati samo preko ekrana.

Dok jurimo sa skoro 100 km/h uvis, nemogu a da se sa ponosom ne sjetim svog djeda, koji je bio jedan od graditelja ove veličanstvene zgrade. Orbitalni lift, kojeg je omogučilo pronalaženje Hyperfilamenta. Tvari tanke, ko paučina ali fleksibilne i črvšće od bilo čega, čak i do sada pronađenog. U početku su svi mislili da ta tvar neče mnogo promjeniti. Proizvodnja i jednog grama Hyperfilamenta je bila skuplja od ičeg zamisljivog normalnom čovjeku. Ali kako stvari ponekad zbivaju, nedugo zatim još jedno revolucionarno otkriće je uzbunilo svijet. Jedna genetski modificirana bakterija je bila u stanju popravljati ljudsko tijelo, te ga i obnavljati skoro u nedogled. Zamislite, praktična besmrtnost. Ali kao kod svih dobrih stvari i ovdje je postojala kvaka. Bakterija je bila tako agresivna, da bi uništila cijelokupni ekositem Zemlje u par tjedana. Prvo je zavladala svugdje rezignaciaja ali onda su došli do briljantne ideje. Preselimo čovječanstvo u svemir. Sada imamo hyperfilament i izgradnje orbitalnog lifta te preseljenje ljudi bi bilo izvedivo.

Kad nesmrtnost stoji samo korak od tebe onda cijena novca brzo gubi vrijednost. Masovna proizvodnja Hyperfilamenta je započeta još iste godine i desetci Orbitalnih liftova je krenulo putem neba. A problem prehrane je isto bio brzo riješen. Ljudi če se i dalje rađati na Zemlji i proizvoditi hranu, a kad dosegnu starost od 50 godina kreneju putem uzdignuća, ka jednom od mnogih orbitalnih gradova.

Bilo je teško oprostiti se od žene i djece. Ali u vjeri da čemo jednog dana opet biti zajedno, pa i videofon postoji zar ne, krenuo sam putem orbite. Lift je nesmetano mojim mislima jurio putem neba. A moj osmjeh je veselo titrao na licu, u iščekivanju skore vječnosti.

[Milena]

Hmm... ideja je jako dobra. Fakat. Šteta što nije ispričana već je prepričana. (Opet se sudaramo sa zidom od 300 riječi? Da, starinske priče su bile kratke i u riječima i (često) u karakterizaciji, ali su bile priče, a ne sižei. Bar one dobre...)

Polaziš od pretpostavke koja krasi tako puno starog SF-a, a koju je Marion Bradley jednom opisala kao uvjerenje da su ljudi racionalna a ne racionalizirajuća bića. Ali u hommageu je to ok.

Neću pričati o jezičnim problemima jer a) sad nemam vremena, i b) znam da slovencu nije lako s hrvaščinom. Ali ću ipak pitati zašto "hyperfilament"? Zašto ne neki "domaćiji" tehnobabl? Ovo baš jako upada u oko. Bar meni.

Nisam sigurna da logika baš posve drži vodu kad se radi o bakteriji. Ne upuštam se čak ni u to zašto ljudsko tijelo popravlja a ostatak ekosistema uništava -- samo mi nije jasno kako ljudi mogu preživjeti bez ekosistema, pa makar i u svemiru. Ono, nekaj moraju jesti, ne? Neku vodu piti. Itd. A otkud im to kad će im bakterijica to popati? Ili, ako neće, zašto neće? Bojim se da je ovo velika rupa.

I, na kraju -- žena i djeca. Hm. Dakle, ostavljam ženu i djecu (neću komentirati per se) na ne znam koliko godina, ali nije bed jer ću postat besmrtan? I nimalo se ne brinem što će mi djeca u međuvremenu raditi? Da neće žena nać' nekog drugog tipa (ispod 50, je li)? Baš mi je sve to svejedno? Ne znam, baš jaaako ne znam... :scratch: :scratch:

Sori...

[Nimrod]

Opet se sudaramo sa zidom od 300 riječi?

Zid kako god da okrenem - kad zadam dužu formu, onda mi stigne jako malo priča...

[Iljko]

Prvo nisam Slovenac (iako mi to nije u hvalu pošto izglede neznam previše dobro maternji jezik) ali jesam pohađao samo slovensku školu.
O ostalom, pa 300 rijeći je mi bilo jako malo. Ideja je bila da se ljudi do neke određene dobne granice ne podvrgavaju terapiji, koja iako donosi dugovjećnost sa sabom poteže neplodnost i život izvan ekosistema. Osim onoga kojega sami umjetno stvore. Tako da se time da do te dobne granice ludi ostaju na Zemlji osigurava produžetak vrste. Isto tako ( a to sam trebao negdje unutra dati) oni na Zemlji proizvode svu hranu. To bi bila njihova druga po redu zadača. A agresivna bakterija, pa to sam malo preuzel iz Star treka nova generacija, ako se ko sjeća epizode u kojoj se suoćavaju sa ljudima koji imaju vrlo agresivni imunski sistem. Bakterija nek bi bila programirana da napadne svaku tuđu stanicu ili tuđu (neljudske) DNK. Od tuda opasnost po ostali eko sistem.
Napuštanje žene i djece, pa to su naša moralna uvjerenja. Mi smo se srećom od mnogih morala prošlosti isto tako oddaljili zar ne? A on jih i ne napušta. Ja to tako nisam osjetio. Više menje bi trbali biti blizu po godištima. A ako živiš 5 ili 6 stoljeća što su onda par godina?
Tu se potpuno slažem sa tobom da ponekad se i meni posreći dokaj dobra ideja ali onda je nekako neuspijem dobro prenjeti na papir. Ali trudim se. :zubo:

[Milena]

Prvo nisam Slovenac (iako mi to nije u hvalu pošto izglede neznam previše dobro maternji jezik) ali jesam pohađao samo slovensku školu.

Ispričavam se; ja sam samo gledala lingvistički (nesmrtnost, problemi s palatalima i neke konstrukcije koje odaju slovenski...) U svakom slučaju, školovanje (pa onda nužno i dobar dio života) na stranom jeziku, to je sasvim dobro opravdanje za probleme s pisanjem materinskog... To se sve može savladati.

Što se tiče tvojih objašnjenja o bakterijama, ok, ona mogu držati vodu -- ali moraju biti unutar priče, a ne dostupne na zahtjev. I da, shvaćam ja da je to jako malo riječi, ali onda moraš ili stisnuti zube i riješiti stvar nekako drugačije, ili riskirati da probiješ limit. Je, u radionici je zadano 300 riječi, ali svaka priča, na kraju, mora biti dugačka točno onoliko koliko njoj treba.

Napuštanje žene i djece, pa to su naša moralna uvjerenja. Mi smo se srećom od mnogih morala prošlosti isto tako oddaljili zar ne? A on jih i ne napušta. Ja to tako nisam osjetio. Više menje bi trbali biti blizu po godištima. A ako živiš 5 ili 6 stoljeća što su onda par godina?

Auč... Dobro, idemo ovako. Ako pažljivije pogledaš, vidjet ćeš da ja ne govorim o napuštanju žene i djece. Govorim o sasvim drugom setu pravila, potpuno nevezanih s proklamiranim socijalnim moralom: ljudi u trajnoj monogamnoj vezi počešće imaju tendenciju zahtijevati ekskluzivnost, a roditelji s više od 5 minuta iskustva se ne pitaju hoće li im djeca zaribati, nego kad će i kako zaribati. Brinuti za to nije pitanje morala, nego banalnog očuvanja vrste... A osim toga, dok ih djeca sustignu neće proći 5-6 godina nego nešto više, zar ne?
Da ne govorim da ne možeš servirati tradicionalnu (patrijarhalnu, monogamnu, levistraussovsku) obitelj sa ženom i djecom a onda ignorirati ono što su povijesno uvijek bile socijalne posljedice takve funkcionalne zajednice.

Tu se potpuno slažem sa tobom da ponekad se i meni posreći dokaj dobra ideja ali onda je nekako neuspijem dobro prenjeti na papir. Ali trudim se. :zubo:

Hej, tome radionice i služe... Samo tako naprijed! :cheers:

[Iljko]

Trebao sam več puno prije se pridružiti. Ovakve podatke sam jednotavno ne dobiješ. Kako izgleda sam si sam više manje priučio mnoge slabe navike.
Bit ću bolji .

[ratchet]

Uglavnom se Milena dotakla svega onog što je i meni upalo u oči pa se i nema mnogo dodati. Ipak dvije stvari. Prva je, stavi hrvatski riječnik u Word ( ako u njemu pišeš ) i provjeri pravopis, izbjeći ćeš mnogo sitnih grešaka. Druga je, čitaj što više hrvatske knjige. Ne znam koliko godina imaš ali odrastanje i školovanje u stranoj zemlji ne bi smjelo biti opravdanje za sve. Da je tako i ja bih se izvlačio na to za svaku svoju grešku. Meni je hrvatski nekad služio kao jezik za nužnu komunikaciju sa roditeljima i sa rodbinom kad bih ljeti dolazio, na njihovo veselje, s obzirom kako sam ga govorio.

[niniane]

Potpisujem - iako za pravopisne i gramatičke greške imaš opravdanje, to ne znači da ih trebaš pustiti tako. Pusti Word neka radi za tebe A ovo s čitanjem knjiga na hrvatskom bi mogla biti dobra ideja, makar sam ja osobno dosta skeptična prema ispravljanju jezičnih poteškoća bilo koje vrste u odrasloj dobi (doduše, ne znam koliko imaš godina...)
Što se priče tiče... i ja imam problem s time što mi više zvuči poput koncepta za neku dulju priču (ne mora biti puno dulja, ali ono, par kartica više ), odnosno, kako Milena reče, prepričavanja. A ideja mi se sviđa :cheers: Možda bi mogao poraditi na njoj i napisati je ponovno, ali ovaj put sa izmjenama koje ti ljudi predlažu. Mogla bi to biti dobra priča :cheers:

[Bahod]

Nu malo kasnim s čitanjem i komentarima, ali bjeh u gužvi velikoj.
Problem komentiranja sa zakašnjenjem je taj da prvi kažu ono pametno oni malo kasnije ono očito a ja na kraju moram tražiti dlaku u jajetu da bih ispao originalan:
Tvoja dlaka: Ovaj hiperlift od ultra tankog/laganog/savitljivog/štogod supermaterijala je upotrijebio Raos u Vertikali. E sad ja ne znam jesi li ti čitao Vertikalu ili nisi (zapravo ne znam što je gore) ali kratka priča mora, ali stvarno mora imati originalnu ideju. Jer budimo realni u 300 riječi teško da ćeš ne znam kako razviti karakterizaciju likova ili pokazati svoj vanredan stil, dakle sve leži na ideji. A ti brate imaš jedan dio koji nije tvoj, a jedan (bakterije) koji nema smisla (da znam da si to kasnije objasnio, ali ovo je komentar priče a ne tvojih odgovora na komentare).

[Krvoje]

Ja, eto, nemam kaj za dodat, osim da se pridružim onome da čitaš kolko stigneš na hrvatskom. Ako i jesi star, hrv vs slo nije tolka razlika.