LR 23 - poison

[Nimrod]

Posjet



Napeto su promatrali spuštanje letjelice. Već četvrti put u zadnjih deset godina tvrdnje znanstvenika kako nisu sami u svemiru su se potvrđivale. Svi su očekivali još jednu u nizu naprava divovskih razmjera, koja će se spustiti, kružiti po površini, bušiti tlo, i nakon nekog vremena jednostavno zamrijeti, a potom narednih deset godina zbunjivati sve oko sebe, ali sveukupne vojne snage su ipak stavljene u stanje pripravnosti, a diplomatska delegacija za uspostavljanje prvog kontakta oformljena. Protokol je protokol, i mora ga se slijediti.
Ova letjelica je bila puno veća i od druge po redu, najveće koja se spustila na planet. Napeto su promatrali njeno prizemljivanje na poljanu koja je prethodno bila evakuirana, kao jedno od tri potencijalna mjesta na koja bi se letjelica mogla spustiti. Kada je zaglušujuće brujanje konačno prestalo, na letjelici su se otvorila ogromna vrata. Tri prilike su istupile van. Nisu bile nimalo slične uređajima koji su se do tada spustili na planet. Nisu se kretale na kotačima, niti na pokretnim trakama, već na dvije noge, prilčno skladno za svoju veličinu. Bili su ogromni, veliki koliko i naprava broj dva. Delegaciji se učinilo da se radi o svjesnim bićima. Praćeni vojskom, zaputili su se prema njima. Predsjedavajući je stao pred prvi entitet, naklonio mu se, pročistio grlo i započeo:
- Dragi posjetitelji, dopustite mi da vam u ime svih stanovnika poželim srdačnu dobrodošlicu na naš planet. Toplo se nadamo da ćemo uspostaviti prijateljski odnos temeljen na obostranom poštovanju i…
Vojska je zapucala iz svih raspoloživih oružja, ostatak diplomatske delegacije se vrišteći razbježao.
* * *
Nakon što je učinio nekoliko koraka po površini planeta, Antino svemirsko odijelo je zasula šaka prašine. Upitno je pogledao Ivana, koji je samo slegnuo ramenima. Nastavili su hodati. Pod njihovim nogama su nestajali gradovi, sela i stotine tisuća malih, kukcolikih stanovnika planete koju su zemaljski znanstvenici nazvali ZX-754.

[TB]

Ideja je već iskorištena. Ali to nema veze, sve ideje su več iskorištene, stvar je samo u obradi. Međutim, ovo je vrlo naivno. Jer odmah na početku veliš da ti mali stanovnici planeta imaju znanstvenike. Da znaju za let u svemiru. Kuže da su to što slijeće na njihov svijet nekakvi uređaji. Dakle, dosta su napredni.
Da su stanovnici planete tako napredni, a ujedno tako mali da ih austronauti ni ne primjećuju, ni ne vide kada im gaze po gradovima, zar ne misliš da nije baš vjerojatno da bi išli uspostavljati kontakt sa tako ogromnim bićima na način da stanu pred njih i počnu govor dobrodošlice?

[viator]

Mislim da je skrivena poruka ovog teksta indiferentnost i bezobzirnost nekih prema slabijima od sebe, iako zaista mrvicu naivno smišljeno. Kako su ovdje svi odgojeni na SF-u i sigurno poznaju neke njegove osnovne postulate, vjerojatno su kao i ja prvo promislili kako se nitko ne bi spustio na planet bez da ga skenira i provjeri ima li na njemu života u bilo kojem obliku. Osim, naravno, ako se radi o kakvim divljim i glupavim balkanskim astonautima ( imena upućuju na to ).

[Milena]

Vjerojatno je kratkoća forme jedan od razloga za relativno slab "umjetnički dojam" u ovoj priči -- naprosto, prostor nije dovoljan da bismo stigli makar i zainteresirati se za likove, tako da stvar ostaje na razini dosjetke. Dosjetka je, nažalost, puno puta iskorištena. Osobno, radije bih vidjela fokus na jednom od junaka na maloj strani, tako da se na kraju bar zapitam što mu se dogodilo. Ovako, potencijal je tu, ali razrada nije dovoljno razrađena... Sori...

[ratchet]

To je ipak samo minijatura. U takvoj kratkoj formi je zapravo i normalno da je naglasak na tom twistu ili dosjetki. Za nešto više bi trebao puno duži tekst. Uglavnom zgodno.

[poison]

viator je dobro shvatio ideju priče, koja je trebala u svojoj (namjernoj) naivnosti biti ironična. skeniranja planeta su provedena - ali svi uvijek očekuju inteligentni život na svoju sliku i priliku.
milena je uhvatila bit problema.
a ono što je pjesnik htio reći... pokušala sam napraviti parodiju na kolonizacije novootkrivenih zemalja kakve su se događale u povijesti. no, dobro... ako priču od 300 riječi treba objašnjavati s još 200, onda autor treba još puno graha papati.

[Krvoje]

Meni je super što se astronauti zovu Ante i Ivan. Stereotipno dodaje njihovoj nezgrapnosti. Iz nekog razloga sam ih zamislio kao djecu, vjerojatno zato jer nisu shvatili da gaze po civilizaciji. Ovako odoka, fali mi rečenica u kojoj je neka akcija prije one kad zapuca vojska, a zadnja rečenica je previše deskriptivna na kraju, kao da objašnjavaš vic. Inače, zgodno

[Xaotix]

skeniranja planeta su provedena - ali svi uvijek očekuju inteligentni život na svoju sliku i priliku.
milena je uhvatila bit problema.

Jasno je da su "domaćini" mala bića, ali tek se u zadnjem paragrafu spominje da su kukcoliki.
Možda bi stvar bolje stajala da se njihova različitost od astronauta naglasila od početka.

[niniane]

Slažem se s Xaotixom, možda bi bolje funkcioniralo. I ja bih isto radije vidjela zadnji dio iz perspektive nekog od tih malenih,a ne ljudi.

Hvala Bogu, nije opet Ivana - već Ivan :zubo:

[Iljko]

Pa i mene je zasmetalo da ti mali kukci nisu imali tehnologije za komunikaciju, ili je u međuvremenu razvili. Jer na kraju krajeva oni su znali da dolazimo.
A kao parodija na povjesna osvajanja, pa nisu baš trebali biti toliko različiti , da jih uništimo. Svjesno ili usput.
Pa ipak sam ju bez daha od početka do kraja pročital. :zubo:

[Bahod]

Kaj ja znam je da je tema ofucana je da je izvedba naivna, ali meni je baš dobro sjela, možda je dojam samo stvar trenutka, ali po meni OK
za vako kratku formu. Evo kad baš moram, bilo bi mi još bolje da je komponenta humora majo jaće izražena.