LR - 19 Ire
LR - 19 Ire
NEKA BUDE ZELENO
Znao sam samo gdje sam bio. Ne i gdje jesam.
Trebao sam biti na poslu u devet. No na putu se pokvario tramvaj, pa sam ušao u kafić koji je bio odmah nasuprot mom tramvajskom crvenom sjedištu. Nastao je krkljanac. Nitko se nikamo neće maknuti dok ne poprave tramvaj, a ZET-u se nije žurilo. Nije ni meni. Posao je ionako bio zakurac, a kava je predobro mirisala da bih se uzrujavao oko nekoliko sati kašnjenja.
Konobarica me poprijeko gledala, kao da zna o čemu razmišljam. Njezini su prsti čarobirali iznad moje kave, iz šalice se pušilo, zapalio sam cigaretu. S prvim sam srkom bacio pogled na njene noge dok se udaljavala. Nosila je guste čarape boje kože i bijele borosane. Malo više - uski minjak s prorezom, pa lagana bijela košulja. Masna kosa svezana u neuredan rep. Nije bila posebno lijepa, ali je imala tijelo kraljice. Gibala se poput balerine, a parala pogledom kao da je Crvena Sonja. Ostavio sam se usporedbi i u mislima se vratio na prorez, kad se stala vraćati do mog stola.
- Zaboravila sam vodu - glas joj je bio dubok i ugodan. Nokti na rukama izgriženi.
- Hvala - mislio sam da ću reći, trebalo je tako zvučati, ali se začuh kako izgovaram: - Udaj se za mene ...
Iz zvučnika nisu treštali narodnjaci, kako bi se očekivalo za ovu vrstu rupe, već Dire Straitsi, mogao bih se zakleti da znam pjesmu.
Nije ništa rekla, ničime pokazala iznenađenje, samo je gurnula ruku u veliki džep svoje pregače i preko stola mi proturila zeleni papirić ...
***
Osjećao sam naočale na nosu i kako mi se s čela slijeva znoj. Miris trave je bio intenzivan i miješao se s mirisom pive kojom je netko zalio pod, pa je pod nogama bilo ljepljivo. Sjedio sam na barskoj stolici, jednom nogom poduprt o pod, drugom o prečku stolice, u rukama držeći gitaru. Prstima sam prebirao poznatu melodiju.
Opet nam je na repertoaru bio omiljeni bend: Dire Straitsi, a ja nisam mogao vidjeti uživa li publika niti briga li je uopće. čuli su se glasovi, ženski smijeh, zvuk razbijene čaše, sve pomiješano sa slatko-oporim mirisom koji mi je dopirao od ispod nosa. Povukao sam dim i zadržao dah. Netko mi je otrgnuo džoju iz zubiju i opsovao zbog sline koju sam mu proslijedio. Jebiga, sviram gitaru, pomislio sam.
Rasturali smo, ali možda je to samo bila trava. Sjećao sam se kako je to izgledalo kad se svijet okreće oko tebe. Dok sam još mogao vidjeti, bio mi je to dosta čest i poznat osjećaj. Sada, u mraku, mogao sam samo zamišljati vrtoglavicu. Glava mi je bila postavljena na feder što poskakuje na upravljačkoj ploči terenca koji juri pustinjom ... Dok su moji prsti sami svirali znane im melodije, osjetio sam tuđe prste na svom licu. Lutali su preko pustinje, preko kotača, penjući se uz haubu, prodirući u staklo, zarivajući mi se u lice. Na lahorasti dodir papirića otvorio sam usta ...
***
- Hoćeš zeleno? - oblikovala su njezina usta pitanje. Mahnula mi je s drugog kraja prostostorije. Izgledalo je kao plesni pokret.
Nasmiješila sam se gledajući je naopačke obješena o motku i potvrdno joj mahnula desnim stopalom. Spustila sam se na koljena i obuhvatila znojnim grudima prečku koja je vibrirala u ritmu glazbe što mora da je treštala iz visokih zvučnika okolo podija. Ja glazbu nisam mogla čuti, ali to ni nije bilo potrebno dok god sam svoje gole grudi izlagala iskolačenim očima pijanaca i impotentnih šatro mafijaša. DJ mi je iz svog kaveza signalizirao da kreće s Dire Straitsima. To nam je bila omiljena glazba u sporim, ljepljivim večerima kad je nebo bilo krcato oblacima unutar kojih su bljeskale munje, koje nikako da potjeraju barem jednu kapljicu kiše. Bile su to večeri pune znojnih kolutova na košuljama dosadnih bankara i prerano oćelavljelih informatičara, večeri kada se pio viski, a novčanice se lijepile za prste, kad je svaki od tih nazovi-muškarčina želio zgrabiti nešto, zabiti se u nešto, ali je bio prefrustriran ili preočajan ili prebijedan, pa se opijao tražeći zaborav.
Odjednom se nalazila iza mene. Njezine su ruke prelazile preko mog tijela i istom privukle sve poglede u baru. Njeni su mi bokovi zadavali spori ritam. Kretale smo se kao jedno tijelo, bio je to naš naučeni ples. Poljubile smo se izazvavši odobravanje publike - gledala sam ih dok su pljeskali. Njen je jezik mome predao malu zelenu ceduljicu ...
***
Pojačala sam radio kad sam začula prve poznate taktove, a potom nastavila rezuckati mrkvu na tanašne kolutove. Nokti su mi bili lijepo manikirani i obojani ružičasto. No prste su mi i dalje pobjeđivale bore, vidjelo se da to više nisu ruke djevojke koja je nekoć vrtila bokovima i bila glavna na podiju dok je iz zvučnika treštao Dire Straits. Bacila sam nož na dasku i obrisala prste o pregaču. Trenutak sam stajala zagledana u varivo koje se krčkalo na vatri iščekujući da bude promiješano. Dok mi je srce odzvanjalo u grudima, otrčala sam do ogledala. Tražila sam ih i nalazila ... Bore oko očiju, usana, ovješena koža kao kod buldoga ... Gadila sam se sama sebi. Jebena starost, kad li je samo naišla?
Ruke su mi se tresle dok sam njima prelazila preko lica. Plave oči s užasom su promatrale precrvenu kosu jedne starice. Pretamno iskvarcanu kožu jedne babuskare. Prebijele i presavršene zube jedne stare guske koja odbija ne biti više mlada.
Tijelo mi je i dalje bilo čvrsto, ali detalji su više otkrivali nego sakrivali. Tko još nosi ovakve traperice? Već su odavno izašle iz mode i ne valja ih nositi ni u privatnosti svoga doma. Oklijevajući sam ih skinula s gađenjem promatrajući grude kože na koljenima, vene koje su se isprsile preko listova. Bacila sam hlače negdje iza sebe istovremeno se promatrajući kako izgledam u tangama koje starice ne bi smjele nositi. Povraćalo mi se od same sebe pa sam počela vrištati. Vrištala sam punim plućima dok je iz kuhinje dopirao smrad zagorene hrane.
Neka gori, neka sve nestane ... Potrčala sam prema torbici i iz novčanika izvadila bijeli zamotuljak. Drhtavim - staračkim, o tako staračkim! - prstima odmotala sam bijelu maramicu koja je mirisala na jagode i prinjela usnama zeleni papirić ... Neka bude zeleno ...
***
Trgnuo sam se kad se trgnuo i tramvaj. Svi su poletjeli prema naprijed, a ja sam se odalamio koljenom o sjedalo ispred. Dobro da nisam razbio zube o prečku, pomislio sam, a opsovao glasno nešto drugo. Tramvaj je odlučno stao. Pogled mi se polako bistrio dok sam nesvjesno prešao prstima preko džepa na košulji kamo sam spremio prazni omot zelenog paketića.
Bilo je jebeno jutro. Mora da sam se cijelu noć nadrogiran vozio tramvajem. U glavi mi je zvonio Dire Straits makar se nisam sjećao kad sam ih zadnji put slušao. Bio sam znojan i sigurno sam smrdio, ali nije bilo pomoći. Morat ću ovakav na posao. Ne bi mi bilo prvi put, osim toga posao je bio zakurac. Mogao sam ga i žmirečki obavljati, lijevom rukom dok desnom drkam, a nogama sviram Bacha na sintesajzeru. Jebeni stvarnosni izgledi za napredovanje i jebeni team building na kojeg sam odbijao otići. Pa što ako dobijem otkaz, da vidim kako će naći boljeg programera od mene.
Tramvaj je stajao i stajao.
- Ovo će potrajati - dobacio je vozač iz svoje kabine, uzrokujući val protesta putnika. Počeli su izlaziti na ulicu gdje je zrak bio još zagušljiviji od onog koji je zakužio tramvaj, a ja sam poželio još jedan papirić. Pet minuta i stvarnosti mi je već bilo dosta, barem ove moje ... Trebao sam odmora, još tuđih razmišljanja, još drugih mirisa i okusa, iskustava svojih supatnika po zelenom, samo da odem daleko odavde. Ali, gdje da nabavim zeleno u ovo doba dana i ovdje ...? Gdje sam uopće?
Pogledao sam na ulicu i odmah meni zdesna kroz prozor ugledao poznati par nogu u borosanama. Nisam znao da radi u birtiji, ali sam znao što uvijek ima kod sebe. Zadovoljno sam se nasmiješio svojoj sreći i odlijepio iz sjedišta. Unutra sam naručio kavu i vodu ...
Znao sam samo gdje sam bio. Ne i gdje jesam.
Trebao sam biti na poslu u devet. No na putu se pokvario tramvaj, pa sam ušao u kafić koji je bio odmah nasuprot mom tramvajskom crvenom sjedištu. Nastao je krkljanac. Nitko se nikamo neće maknuti dok ne poprave tramvaj, a ZET-u se nije žurilo. Nije ni meni. Posao je ionako bio zakurac, a kava je predobro mirisala da bih se uzrujavao oko nekoliko sati kašnjenja.
Konobarica me poprijeko gledala, kao da zna o čemu razmišljam. Njezini su prsti čarobirali iznad moje kave, iz šalice se pušilo, zapalio sam cigaretu. S prvim sam srkom bacio pogled na njene noge dok se udaljavala. Nosila je guste čarape boje kože i bijele borosane. Malo više - uski minjak s prorezom, pa lagana bijela košulja. Masna kosa svezana u neuredan rep. Nije bila posebno lijepa, ali je imala tijelo kraljice. Gibala se poput balerine, a parala pogledom kao da je Crvena Sonja. Ostavio sam se usporedbi i u mislima se vratio na prorez, kad se stala vraćati do mog stola.
- Zaboravila sam vodu - glas joj je bio dubok i ugodan. Nokti na rukama izgriženi.
- Hvala - mislio sam da ću reći, trebalo je tako zvučati, ali se začuh kako izgovaram: - Udaj se za mene ...
Iz zvučnika nisu treštali narodnjaci, kako bi se očekivalo za ovu vrstu rupe, već Dire Straitsi, mogao bih se zakleti da znam pjesmu.
Nije ništa rekla, ničime pokazala iznenađenje, samo je gurnula ruku u veliki džep svoje pregače i preko stola mi proturila zeleni papirić ...
***
Osjećao sam naočale na nosu i kako mi se s čela slijeva znoj. Miris trave je bio intenzivan i miješao se s mirisom pive kojom je netko zalio pod, pa je pod nogama bilo ljepljivo. Sjedio sam na barskoj stolici, jednom nogom poduprt o pod, drugom o prečku stolice, u rukama držeći gitaru. Prstima sam prebirao poznatu melodiju.
Opet nam je na repertoaru bio omiljeni bend: Dire Straitsi, a ja nisam mogao vidjeti uživa li publika niti briga li je uopće. čuli su se glasovi, ženski smijeh, zvuk razbijene čaše, sve pomiješano sa slatko-oporim mirisom koji mi je dopirao od ispod nosa. Povukao sam dim i zadržao dah. Netko mi je otrgnuo džoju iz zubiju i opsovao zbog sline koju sam mu proslijedio. Jebiga, sviram gitaru, pomislio sam.
Rasturali smo, ali možda je to samo bila trava. Sjećao sam se kako je to izgledalo kad se svijet okreće oko tebe. Dok sam još mogao vidjeti, bio mi je to dosta čest i poznat osjećaj. Sada, u mraku, mogao sam samo zamišljati vrtoglavicu. Glava mi je bila postavljena na feder što poskakuje na upravljačkoj ploči terenca koji juri pustinjom ... Dok su moji prsti sami svirali znane im melodije, osjetio sam tuđe prste na svom licu. Lutali su preko pustinje, preko kotača, penjući se uz haubu, prodirući u staklo, zarivajući mi se u lice. Na lahorasti dodir papirića otvorio sam usta ...
***
- Hoćeš zeleno? - oblikovala su njezina usta pitanje. Mahnula mi je s drugog kraja prostostorije. Izgledalo je kao plesni pokret.
Nasmiješila sam se gledajući je naopačke obješena o motku i potvrdno joj mahnula desnim stopalom. Spustila sam se na koljena i obuhvatila znojnim grudima prečku koja je vibrirala u ritmu glazbe što mora da je treštala iz visokih zvučnika okolo podija. Ja glazbu nisam mogla čuti, ali to ni nije bilo potrebno dok god sam svoje gole grudi izlagala iskolačenim očima pijanaca i impotentnih šatro mafijaša. DJ mi je iz svog kaveza signalizirao da kreće s Dire Straitsima. To nam je bila omiljena glazba u sporim, ljepljivim večerima kad je nebo bilo krcato oblacima unutar kojih su bljeskale munje, koje nikako da potjeraju barem jednu kapljicu kiše. Bile su to večeri pune znojnih kolutova na košuljama dosadnih bankara i prerano oćelavljelih informatičara, večeri kada se pio viski, a novčanice se lijepile za prste, kad je svaki od tih nazovi-muškarčina želio zgrabiti nešto, zabiti se u nešto, ali je bio prefrustriran ili preočajan ili prebijedan, pa se opijao tražeći zaborav.
Odjednom se nalazila iza mene. Njezine su ruke prelazile preko mog tijela i istom privukle sve poglede u baru. Njeni su mi bokovi zadavali spori ritam. Kretale smo se kao jedno tijelo, bio je to naš naučeni ples. Poljubile smo se izazvavši odobravanje publike - gledala sam ih dok su pljeskali. Njen je jezik mome predao malu zelenu ceduljicu ...
***
Pojačala sam radio kad sam začula prve poznate taktove, a potom nastavila rezuckati mrkvu na tanašne kolutove. Nokti su mi bili lijepo manikirani i obojani ružičasto. No prste su mi i dalje pobjeđivale bore, vidjelo se da to više nisu ruke djevojke koja je nekoć vrtila bokovima i bila glavna na podiju dok je iz zvučnika treštao Dire Straits. Bacila sam nož na dasku i obrisala prste o pregaču. Trenutak sam stajala zagledana u varivo koje se krčkalo na vatri iščekujući da bude promiješano. Dok mi je srce odzvanjalo u grudima, otrčala sam do ogledala. Tražila sam ih i nalazila ... Bore oko očiju, usana, ovješena koža kao kod buldoga ... Gadila sam se sama sebi. Jebena starost, kad li je samo naišla?
Ruke su mi se tresle dok sam njima prelazila preko lica. Plave oči s užasom su promatrale precrvenu kosu jedne starice. Pretamno iskvarcanu kožu jedne babuskare. Prebijele i presavršene zube jedne stare guske koja odbija ne biti više mlada.
Tijelo mi je i dalje bilo čvrsto, ali detalji su više otkrivali nego sakrivali. Tko još nosi ovakve traperice? Već su odavno izašle iz mode i ne valja ih nositi ni u privatnosti svoga doma. Oklijevajući sam ih skinula s gađenjem promatrajući grude kože na koljenima, vene koje su se isprsile preko listova. Bacila sam hlače negdje iza sebe istovremeno se promatrajući kako izgledam u tangama koje starice ne bi smjele nositi. Povraćalo mi se od same sebe pa sam počela vrištati. Vrištala sam punim plućima dok je iz kuhinje dopirao smrad zagorene hrane.
Neka gori, neka sve nestane ... Potrčala sam prema torbici i iz novčanika izvadila bijeli zamotuljak. Drhtavim - staračkim, o tako staračkim! - prstima odmotala sam bijelu maramicu koja je mirisala na jagode i prinjela usnama zeleni papirić ... Neka bude zeleno ...
***
Trgnuo sam se kad se trgnuo i tramvaj. Svi su poletjeli prema naprijed, a ja sam se odalamio koljenom o sjedalo ispred. Dobro da nisam razbio zube o prečku, pomislio sam, a opsovao glasno nešto drugo. Tramvaj je odlučno stao. Pogled mi se polako bistrio dok sam nesvjesno prešao prstima preko džepa na košulji kamo sam spremio prazni omot zelenog paketića.
Bilo je jebeno jutro. Mora da sam se cijelu noć nadrogiran vozio tramvajem. U glavi mi je zvonio Dire Straits makar se nisam sjećao kad sam ih zadnji put slušao. Bio sam znojan i sigurno sam smrdio, ali nije bilo pomoći. Morat ću ovakav na posao. Ne bi mi bilo prvi put, osim toga posao je bio zakurac. Mogao sam ga i žmirečki obavljati, lijevom rukom dok desnom drkam, a nogama sviram Bacha na sintesajzeru. Jebeni stvarnosni izgledi za napredovanje i jebeni team building na kojeg sam odbijao otići. Pa što ako dobijem otkaz, da vidim kako će naći boljeg programera od mene.
Tramvaj je stajao i stajao.
- Ovo će potrajati - dobacio je vozač iz svoje kabine, uzrokujući val protesta putnika. Počeli su izlaziti na ulicu gdje je zrak bio još zagušljiviji od onog koji je zakužio tramvaj, a ja sam poželio još jedan papirić. Pet minuta i stvarnosti mi je već bilo dosta, barem ove moje ... Trebao sam odmora, još tuđih razmišljanja, još drugih mirisa i okusa, iskustava svojih supatnika po zelenom, samo da odem daleko odavde. Ali, gdje da nabavim zeleno u ovo doba dana i ovdje ...? Gdje sam uopće?
Pogledao sam na ulicu i odmah meni zdesna kroz prozor ugledao poznati par nogu u borosanama. Nisam znao da radi u birtiji, ali sam znao što uvijek ima kod sebe. Zadovoljno sam se nasmiješio svojoj sreći i odlijepio iz sjedišta. Unutra sam naručio kavu i vodu ...
Last edited by Nimrod on 06 Jul 2007, 10:16, edited 1 time in total.
English is the result of Norman soldiers attempting to pick up Anglo-Saxon barmaids, and is no more legitimate than any of the other results.
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
- H. Beam Piper, from "Fuzzy Sapiens"
Vidiš li ti to, sestro, kako neće nitko da da svoj komentar na priču. Drhte, drhteââŹÂŚ Osobno mi je drago što si uspjela nešto napisati i ovdje, čak sam mislio kako će sada svi pohitati da ti pronađu mane u tekstu, aliââŹÂŚ
A ništa, onda ću ja prvi iznijeti svoje viđenje na koji način sam doživio ovu priču.
Prvo što mi je ''upalo u oko'' je dužina teksta! Znam, znam, nema to veze ako je tekst dobar, al' ako je bio dogovor najviše tri kartice, čemu onda pet? Još jedan ''tvrdoglavizam'' s tvoje strane odnosio bi se i opet na nepridržavanje dogovora, naime, bilo je zadano ne koristiti se vidom, a ti opetââŹÂŚ
HmââŹÂŚ Sad kad ponovo čitam priču, pa čekaj maloââŹÂŚ ovo uopće nije S.F.! Nije niti horor. Zar u L.R.-u prolaze nežanrovski tekstovi iliââŹÂŚ?
Eto, to sam ti morao prigovoriti. Da nisam, pukao bi.
Inače, priča mi se svidjela, gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške), sve u svemu, prolazi. Eto, ja sam započeo, a nadam se da će još netko primijetiti nešto što ja nisam.
A ništa, onda ću ja prvi iznijeti svoje viđenje na koji način sam doživio ovu priču.
Prvo što mi je ''upalo u oko'' je dužina teksta! Znam, znam, nema to veze ako je tekst dobar, al' ako je bio dogovor najviše tri kartice, čemu onda pet? Još jedan ''tvrdoglavizam'' s tvoje strane odnosio bi se i opet na nepridržavanje dogovora, naime, bilo je zadano ne koristiti se vidom, a ti opetââŹÂŚ
HmââŹÂŚ Sad kad ponovo čitam priču, pa čekaj maloââŹÂŚ ovo uopće nije S.F.! Nije niti horor. Zar u L.R.-u prolaze nežanrovski tekstovi iliââŹÂŚ?
Eto, to sam ti morao prigovoriti. Da nisam, pukao bi.
Inače, priča mi se svidjela, gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške), sve u svemu, prolazi. Eto, ja sam započeo, a nadam se da će još netko primijetiti nešto što ja nisam.
?
Nu Ire eto da bacim komentarčić ;
Kao i u tvojim prijašnjim radovima nemam nekakve posebne zamjerke, priča je lijepo napisana, i zaokružena, da bi čovjek riječ rekao.
Kako sam prvo pročitao komentar naravno da sam tražio spomenute nedostatke pa da ispravim kritičara.
No kako je gro mojih škrabarija ispalo nesuvislo trabunjanje upravo poradi kraćenja teksta, draže mi je da je duže nego da ne valja
Kao i u tvojim prijašnjim radovima nemam nekakve posebne zamjerke, priča je lijepo napisana, i zaokružena, da bi čovjek riječ rekao.
Kako sam prvo pročitao komentar naravno da sam tražio spomenute nedostatke pa da ispravim kritičara.
Gramatika je odlična (što se i očekivalo) a greške su tipfelerske prirode ili ako baš moramo biti sitničavi jednu možemo proglasiti pravopisnom.Panonsky wrote: gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške)
Iako tvrdoglavost ne osporavam, ovaj dio zadatka je Ire odlično odradila, zapravo tako dobro ukomponirano u tekst da sam se morao vraćati da pronađem avizualnost.Panonsky wrote: Još jedan ''tvrdoglavizam'' s tvoje strane odnosio bi se i opet na nepridržavanje dogovora, naime, bilo je zadano ne koristiti se vidom, a ti opetââŹÂŚ
S ovim se dijelom moram složiti tekst je predug i nije SF.Panonsky wrote: Prvo što mi je ''upalo u oko'' je dužina teksta! Znam, znam, nema to veze ako je tekst dobar, al' ako je bio dogovor najviše tri kartice, čemu onda pet? HmââŹÂŚ Sad kad ponovo čitam priču, pa čekaj maloââŹÂŚ ovo uopće nije S.F.! Nije niti horor.
No kako je gro mojih škrabarija ispalo nesuvislo trabunjanje upravo poradi kraćenja teksta, draže mi je da je duže nego da ne valja
heh
možda je nimrod trebala postati moju priču uz komentar s kojim sam joj je poslala: "duža je nego je bilo zadano i općenito sam fulala temu, iako se radi o nekakvom putovanju"
ne znam, krenula sam pisati po zadatku, ali je priča sama ošla k vragu :dontknow:
e sad, SF definitivno nije, nije ni fantasy, a ni horor ...
al nije baš ni normalna. nemojte mi reć da sam opet fulala prenijeti ono što sam htjela reći jer ću se zabiti čelom u zid :x
možda je nimrod trebala postati moju priču uz komentar s kojim sam joj je poslala: "duža je nego je bilo zadano i općenito sam fulala temu, iako se radi o nekakvom putovanju"
ne znam, krenula sam pisati po zadatku, ali je priča sama ošla k vragu :dontknow:
e sad, SF definitivno nije, nije ni fantasy, a ni horor ...
al nije baš ni normalna. nemojte mi reć da sam opet fulala prenijeti ono što sam htjela reći jer ću se zabiti čelom u zid :x
Instant Geek. Just Add Coffee.
Nisi fulala. I priča jest SF, ništa manje nego što su to one priče koje u zadnje vrijeme dobivaju kandidature za Nebulu (a bogami i Huga). Nije "dobar, stari SF", i nije izrazito žanrovska, ali ima svoj SF element bez kojeg ne bi funkcionirala.Ire wrote: nemojte mi reć da sam opet fulala prenijeti ono što sam htjela reći jer ću se zabiti čelom u zid
I, usput, nadovezala bih se na kolegu Bahoda i potvrdila da je priča lijepo zaokružena i dobro napisana. Da je ja uređujem, rekla bih ti da je malo skratiš i izravnaš da bude tečnija, ali i ovako drži vodu. :uzdravlje:
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)
Oduševile su me svaka pričica za sebe. Pogotovo onaj opis konobarice u prvom dijelu i dio o ostarjeloj ženi koja kuha ručak.
Sve skupa za mene ne funkcionira kao priča. Ne kužim baš smisao zelenog papirića. A mora da postoji smisao kada su ga ostali shvatili, samo meni nije jasan??
Ali priču sam pročitala 2 puta i razmišljala o njoj, i još razmišljam. Rijetko koja priča me natjera da toliko razmišljam o njoj :headbang:
Sve skupa za mene ne funkcionira kao priča. Ne kužim baš smisao zelenog papirića. A mora da postoji smisao kada su ga ostali shvatili, samo meni nije jasan??
Ali priču sam pročitala 2 puta i razmišljala o njoj, i još razmišljam. Rijetko koja priča me natjera da toliko razmišljam o njoj :headbang:
Nema se tu šta komentirat' osim: Poslije čitanja ostaje dobar osječaj - da se upravo pročitala iznimno dobra priča. Ne treba tebi radionica, ti trebaš voditi radionicu! :headbang:
Dobra jednostavna ideja lijepo napisana.. Da, priča spada u žanr, ali i u meinstrim.
Tko li je ta konobarica koja odmah tako dobro zna što ljudima treba?
Koju pjesmu Dire Straitsa si slušala kad si pisala?
Dobra jednostavna ideja lijepo napisana.. Da, priča spada u žanr, ali i u meinstrim.
Tko li je ta konobarica koja odmah tako dobro zna što ljudima treba?
Koju pjesmu Dire Straitsa si slušala kad si pisala?
Bahod wrote: Kako sam prvo pročitao komentar naravno da sam tražio spomenute nedostatke pa da ispravim kritičara.Gramatika je odlična (što se i očekivalo) a greške su tipfelerske prirode ili ako baš moramo biti sitničavi jednu možemo proglasiti pravopisnom.Panonsky wrote: gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške)
Bitno da smo mi krenuli s komentarima, sve će se dalje objasniti. Nekako mi se čini da nitko nije htio prvi krenuti, pa sam se ja ''žrtvovao'' prvi iznijevši svoje viđenje, kako bi ujedno mogli komentirati i moje kometare (hehehe.) Da. Brkam gramatiku i pravopis (nije li to jedno te isto?) Evo što sam ja pronašao da je greška, a sad baš nemam rječnik da provjeravam, no...
''oćelavljelih - oćelavjelih''
''prinjela - prinijela''
''žmirečki ââŹâ žmirećki''
I na kraju jedna žlica tipfelera :P
Nemojmo sada steći dojam kako je priča loša, naprotiv, odlična je (a nije od Gavrlilovića.) Ă Â to se tiče mojeg osvrtanja na gramatiku i pravopis, postaje lako razumljivo ako napomenem kako sam malo više pozornosti započeo posvećivati istim u svojim tekstovima (a sad s kolikim uspjehom vrijeme će pokazati) :uzdravlje:
E da, ova priča me malo podsjeća na ''Portov'' stil pisanja, ne znam zašto.
:dontknow:
?
ja bi malo pikala tvoj brejn .. šta bi točno skratila i što smatraš pod izravnaš?Milena wrote:rekla bih ti da je malo skratiš i izravnaš da bude tečnija
hm, pa sve je u zelenom papiriću ..Klara wrote:Ne kužim baš smisao zelenog papirića.
hvala, ali itekako mi treba radionica, daleko je to od odličnogTB wrote:Ne treba tebi radionica, ti trebaš voditi radionicu!
ne znam baš :scratch: imam filing da su Portove priče blaže i finije, ne znam kak da se izrazim ..Panonsky wrote:E da, ova priča me malo podsjeća na ''Portov'' stil pisanja, ne znam zašto.
par albuma u plejeru ako netko možda nije skužio, obožavam straitseKoju pjesmu Dire Straitsa si slušala kad si pisala?
Instant Geek. Just Add Coffee.
- Bubba Zanetti
- Pa'u 10. razine
- Posts: 428
- Joined: 09 Jul 2006, 12:42
Moderatorici. :poguzi:
Mislim... ljudi žrtvuju kvalitetu svojih tekstova kako bi stali u zadane gabarite, znoje se zbog zadane teme, a vi onda ovako. :cussing:
Zar to nije moglo biti postano pod Čičamiču?
Inače, mimo toga, priča mi se svidjela. Manje više sve štima, pa ja ne bih tu puno...
:uzdravlje:
Mislim... ljudi žrtvuju kvalitetu svojih tekstova kako bi stali u zadane gabarite, znoje se zbog zadane teme, a vi onda ovako. :cussing:
Zar to nije moglo biti postano pod Čičamiču?
Inače, mimo toga, priča mi se svidjela. Manje više sve štima, pa ja ne bih tu puno...
:uzdravlje:
Perhaps it's the result of an anxiety.
Pikaj ti pikaj, samo na svoju odgovornost, nikad ne znaš što ćeš tamo naći...Ire wrote:
ja bi malo pikala tvoj brejn .. šta bi točno skratila i što smatraš pod izravnaš?
Dakle, ovako. Skratila bih sve. Svih pet dijelova ima višaka. To su mali viškovi, pridjev tu, rečenica tamo, ali sve zajedno diže gramaturu priče a meni bi ovo bolje sjedilo da je lean and mean. Na primjer:
Umjesto "Znao sam samo gdje sam bio. Ne i gdje jesam." ja bih stavila: "Znao sam gdje sam bio. Ne i gdje jesam." Kužiš? Ono "samo" ti ne treba, jer ga se osjeti iz druge rečenice. Kao što rekoh, to su stvarno male stvari.
E, sad, izravnavanje je povezano sa skraćivanjem. Na primjer, u trećem dijelu, prvo naglasiš da ona ne čuje glazbu, a onda joj DJ signalizira da kreće sa Straitsima. To ti je "hupser" u priči, mjesto gdje će čitatelj zastati i pitati se zašto joj DJ to govori kad ona ionako ne čuje glazbu, ili zašto je bilo bitno da mi čitatelji doznamo da je ona ne čuje kad svejedno dobivamo informaciji o glazbi. To možeš riješiti čistim izbacivanjem nekog elementa (ja bih glasala za ono kako ona ne čuje glazbu, jer su Straitsi tu jako fini fil rouge), premda, naravno, možeš naći i neko drugo rješenje, samo je bitno da ljudi ne zapnu na tome mjestu.
Cijela fora priče (kako je ja čitam) je u toj finoj cikličkoj strukturi, u tome kako je svima lakše kad puše (cuclaju, whatever) tuđe nevolje a ne svoje, a da bi to dovoljno došlo do izražaja mislim da bi cijeli tekst trebao biti maksimalno ekonomičan, da se sjaji kao gladak srebrni prsten (neću reći zlatni jer se ne radi ni o burmi ni o one ringu). I onda bi stvar bila perfektna.
Jesam sad jasnija? :wave:
I blame Hemingway. Of course, I blame Hemingway for a lot of things. Still working out how to pin global warming on him. (Snarkhunter)