LR - 19 Ire

[Nimrod]

NEKA BUDE ZELENO

Znao sam samo gdje sam bio. Ne i gdje jesam.
Trebao sam biti na poslu u devet. No na putu se pokvario tramvaj, pa sam ušao u kafić koji je bio odmah nasuprot mom tramvajskom crvenom sjedištu. Nastao je krkljanac. Nitko se nikamo neće maknuti dok ne poprave tramvaj, a ZET-u se nije žurilo. Nije ni meni. Posao je ionako bio zakurac, a kava je predobro mirisala da bih se uzrujavao oko nekoliko sati kašnjenja.
Konobarica me poprijeko gledala, kao da zna o čemu razmišljam. Njezini su prsti čarobirali iznad moje kave, iz šalice se pušilo, zapalio sam cigaretu. S prvim sam srkom bacio pogled na njene noge dok se udaljavala. Nosila je guste čarape boje kože i bijele borosane. Malo više - uski minjak s prorezom, pa lagana bijela košulja. Masna kosa svezana u neuredan rep. Nije bila posebno lijepa, ali je imala tijelo kraljice. Gibala se poput balerine, a parala pogledom kao da je Crvena Sonja. Ostavio sam se usporedbi i u mislima se vratio na prorez, kad se stala vraćati do mog stola.
- Zaboravila sam vodu - glas joj je bio dubok i ugodan. Nokti na rukama izgriženi.
- Hvala - mislio sam da ću reći, trebalo je tako zvučati, ali se začuh kako izgovaram: - Udaj se za mene ...
Iz zvučnika nisu treštali narodnjaci, kako bi se očekivalo za ovu vrstu rupe, već Dire Straitsi, mogao bih se zakleti da znam pjesmu.
Nije ništa rekla, ničime pokazala iznenađenje, samo je gurnula ruku u veliki džep svoje pregače i preko stola mi proturila zeleni papirić ...

***

Osjećao sam naočale na nosu i kako mi se s čela slijeva znoj. Miris trave je bio intenzivan i miješao se s mirisom pive kojom je netko zalio pod, pa je pod nogama bilo ljepljivo. Sjedio sam na barskoj stolici, jednom nogom poduprt o pod, drugom o prečku stolice, u rukama držeći gitaru. Prstima sam prebirao poznatu melodiju.
Opet nam je na repertoaru bio omiljeni bend: Dire Straitsi, a ja nisam mogao vidjeti uživa li publika niti briga li je uopće. čuli su se glasovi, ženski smijeh, zvuk razbijene čaše, sve pomiješano sa slatko-oporim mirisom koji mi je dopirao od ispod nosa. Povukao sam dim i zadržao dah. Netko mi je otrgnuo džoju iz zubiju i opsovao zbog sline koju sam mu proslijedio. Jebiga, sviram gitaru, pomislio sam.
Rasturali smo, ali možda je to samo bila trava. Sjećao sam se kako je to izgledalo kad se svijet okreće oko tebe. Dok sam još mogao vidjeti, bio mi je to dosta čest i poznat osjećaj. Sada, u mraku, mogao sam samo zamišljati vrtoglavicu. Glava mi je bila postavljena na feder što poskakuje na upravljačkoj ploči terenca koji juri pustinjom ... Dok su moji prsti sami svirali znane im melodije, osjetio sam tuđe prste na svom licu. Lutali su preko pustinje, preko kotača, penjući se uz haubu, prodirući u staklo, zarivajući mi se u lice. Na lahorasti dodir papirića otvorio sam usta ...

***

- Hoćeš zeleno? - oblikovala su njezina usta pitanje. Mahnula mi je s drugog kraja prostostorije. Izgledalo je kao plesni pokret.
Nasmiješila sam se gledajući je naopačke obješena o motku i potvrdno joj mahnula desnim stopalom. Spustila sam se na koljena i obuhvatila znojnim grudima prečku koja je vibrirala u ritmu glazbe što mora da je treštala iz visokih zvučnika okolo podija. Ja glazbu nisam mogla čuti, ali to ni nije bilo potrebno dok god sam svoje gole grudi izlagala iskolačenim očima pijanaca i impotentnih šatro mafijaša. DJ mi je iz svog kaveza signalizirao da kreće s Dire Straitsima. To nam je bila omiljena glazba u sporim, ljepljivim večerima kad je nebo bilo krcato oblacima unutar kojih su bljeskale munje, koje nikako da potjeraju barem jednu kapljicu kiše. Bile su to večeri pune znojnih kolutova na košuljama dosadnih bankara i prerano oćelavljelih informatičara, večeri kada se pio viski, a novčanice se lijepile za prste, kad je svaki od tih nazovi-muškarčina želio zgrabiti nešto, zabiti se u nešto, ali je bio prefrustriran ili preočajan ili prebijedan, pa se opijao tražeći zaborav.
Odjednom se nalazila iza mene. Njezine su ruke prelazile preko mog tijela i istom privukle sve poglede u baru. Njeni su mi bokovi zadavali spori ritam. Kretale smo se kao jedno tijelo, bio je to naš naučeni ples. Poljubile smo se izazvavši odobravanje publike - gledala sam ih dok su pljeskali. Njen je jezik mome predao malu zelenu ceduljicu ...

***

Pojačala sam radio kad sam začula prve poznate taktove, a potom nastavila rezuckati mrkvu na tanašne kolutove. Nokti su mi bili lijepo manikirani i obojani ružičasto. No prste su mi i dalje pobjeđivale bore, vidjelo se da to više nisu ruke djevojke koja je nekoć vrtila bokovima i bila glavna na podiju dok je iz zvučnika treštao Dire Straits. Bacila sam nož na dasku i obrisala prste o pregaču. Trenutak sam stajala zagledana u varivo koje se krčkalo na vatri iščekujući da bude promiješano. Dok mi je srce odzvanjalo u grudima, otrčala sam do ogledala. Tražila sam ih i nalazila ... Bore oko očiju, usana, ovješena koža kao kod buldoga ... Gadila sam se sama sebi. Jebena starost, kad li je samo naišla?
Ruke su mi se tresle dok sam njima prelazila preko lica. Plave oči s užasom su promatrale precrvenu kosu jedne starice. Pretamno iskvarcanu kožu jedne babuskare. Prebijele i presavršene zube jedne stare guske koja odbija ne biti više mlada.
Tijelo mi je i dalje bilo čvrsto, ali detalji su više otkrivali nego sakrivali. Tko još nosi ovakve traperice? Već su odavno izašle iz mode i ne valja ih nositi ni u privatnosti svoga doma. Oklijevajući sam ih skinula s gađenjem promatrajući grude kože na koljenima, vene koje su se isprsile preko listova. Bacila sam hlače negdje iza sebe istovremeno se promatrajući kako izgledam u tangama koje starice ne bi smjele nositi. Povraćalo mi se od same sebe pa sam počela vrištati. Vrištala sam punim plućima dok je iz kuhinje dopirao smrad zagorene hrane.
Neka gori, neka sve nestane ... Potrčala sam prema torbici i iz novčanika izvadila bijeli zamotuljak. Drhtavim - staračkim, o tako staračkim! - prstima odmotala sam bijelu maramicu koja je mirisala na jagode i prinjela usnama zeleni papirić ... Neka bude zeleno ...

***

Trgnuo sam se kad se trgnuo i tramvaj. Svi su poletjeli prema naprijed, a ja sam se odalamio koljenom o sjedalo ispred. Dobro da nisam razbio zube o prečku, pomislio sam, a opsovao glasno nešto drugo. Tramvaj je odlučno stao. Pogled mi se polako bistrio dok sam nesvjesno prešao prstima preko džepa na košulji kamo sam spremio prazni omot zelenog paketića.
Bilo je jebeno jutro. Mora da sam se cijelu noć nadrogiran vozio tramvajem. U glavi mi je zvonio Dire Straits makar se nisam sjećao kad sam ih zadnji put slušao. Bio sam znojan i sigurno sam smrdio, ali nije bilo pomoći. Morat ću ovakav na posao. Ne bi mi bilo prvi put, osim toga posao je bio zakurac. Mogao sam ga i žmirečki obavljati, lijevom rukom dok desnom drkam, a nogama sviram Bacha na sintesajzeru. Jebeni stvarnosni izgledi za napredovanje i jebeni team building na kojeg sam odbijao otići. Pa što ako dobijem otkaz, da vidim kako će naći boljeg programera od mene.
Tramvaj je stajao i stajao.
- Ovo će potrajati - dobacio je vozač iz svoje kabine, uzrokujući val protesta putnika. Počeli su izlaziti na ulicu gdje je zrak bio još zagušljiviji od onog koji je zakužio tramvaj, a ja sam poželio još jedan papirić. Pet minuta i stvarnosti mi je već bilo dosta, barem ove moje ... Trebao sam odmora, još tuđih razmišljanja, još drugih mirisa i okusa, iskustava svojih supatnika po zelenom, samo da odem daleko odavde. Ali, gdje da nabavim zeleno u ovo doba dana i ovdje ...? Gdje sam uopće?
Pogledao sam na ulicu i odmah meni zdesna kroz prozor ugledao poznati par nogu u borosanama. Nisam znao da radi u birtiji, ali sam znao što uvijek ima kod sebe. Zadovoljno sam se nasmiješio svojoj sreći i odlijepio iz sjedišta. Unutra sam naručio kavu i vodu ...

[Panonsky]

Vidiš li ti to, sestro, kako neće nitko da da svoj komentar na priču. Drhte, drhte… Osobno mi je drago što si uspjela nešto napisati i ovdje, čak sam mislio kako će sada svi pohitati da ti pronađu mane u tekstu, ali…
A ništa, onda ću ja prvi iznijeti svoje viđenje na koji način sam doživio ovu priču.
Prvo što mi je ''upalo u oko'' je dužina teksta! Znam, znam, nema to veze ako je tekst dobar, al' ako je bio dogovor najviše tri kartice, čemu onda pet? Još jedan ''tvrdoglavizam'' s tvoje strane odnosio bi se i opet na nepridržavanje dogovora, naime, bilo je zadano ne koristiti se vidom, a ti opet…
Hm… Sad kad ponovo čitam priču, pa čekaj malo… ovo uopće nije S.F.! Nije niti horor. Zar u L.R.-u prolaze nežanrovski tekstovi ili…?
Eto, to sam ti morao prigovoriti. Da nisam, pukao bi.
Inače, priča mi se svidjela, gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške), sve u svemu, prolazi. Eto, ja sam započeo, a nadam se da će još netko primijetiti nešto što ja nisam.

[Bahod]

Nu Ire eto da bacim komentarčić ;
Kao i u tvojim prijašnjim radovima nemam nekakve posebne zamjerke, priča je lijepo napisana, i zaokružena, da bi čovjek riječ rekao.
Kako sam prvo pročitao komentar naravno da sam tražio spomenute nedostatke pa da ispravim kritičara.

gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške)

Gramatika je odlična (što se i očekivalo) a greške su tipfelerske prirode ili ako baš moramo biti sitničavi jednu možemo proglasiti pravopisnom.

Još jedan ''tvrdoglavizam'' s tvoje strane odnosio bi se i opet na nepridržavanje dogovora, naime, bilo je zadano ne koristiti se vidom, a ti opet…

Iako tvrdoglavost ne osporavam, ovaj dio zadatka je Ire odlično odradila, zapravo tako dobro ukomponirano u tekst da sam se morao vraćati da pronađem avizualnost.

Prvo što mi je ''upalo u oko'' je dužina teksta! Znam, znam, nema to veze ako je tekst dobar, al' ako je bio dogovor najviše tri kartice, čemu onda pet? Hm… Sad kad ponovo čitam priču, pa čekaj malo… ovo uopće nije S.F.! Nije niti horor.

S ovim se dijelom moram složiti tekst je predug i nije SF.
No kako je gro mojih škrabarija ispalo nesuvislo trabunjanje upravo poradi kraćenja teksta, draže mi je da je duže nego da ne valja

[Ire]

heh
možda je nimrod trebala postati moju priču uz komentar s kojim sam joj je poslala: "duža je nego je bilo zadano i općenito sam fulala temu, iako se radi o nekakvom putovanju"

ne znam, krenula sam pisati po zadatku, ali je priča sama ošla k vragu :dontknow:

e sad, SF definitivno nije, nije ni fantasy, a ni horor ...
al nije baš ni normalna. nemojte mi reć da sam opet fulala prenijeti ono što sam htjela reći jer ću se zabiti čelom u zid :x

[Milena]

nemojte mi reć da sam opet fulala prenijeti ono što sam htjela reći jer ću se zabiti čelom u zid

Nisi fulala. I priča jest SF, ništa manje nego što su to one priče koje u zadnje vrijeme dobivaju kandidature za Nebulu (a bogami i Huga). Nije "dobar, stari SF", i nije izrazito žanrovska, ali ima svoj SF element bez kojeg ne bi funkcionirala.

I, usput, nadovezala bih se na kolegu Bahoda i potvrdila da je priča lijepo zaokružena i dobro napisana. Da je ja uređujem, rekla bih ti da je malo skratiš i izravnaš da bude tečnija, ali i ovako drži vodu. :uzdravlje:

[Klara]

Oduševile su me svaka pričica za sebe. Pogotovo onaj opis konobarice u prvom dijelu i dio o ostarjeloj ženi koja kuha ručak.

Sve skupa za mene ne funkcionira kao priča. Ne kužim baš smisao zelenog papirića. A mora da postoji smisao kada su ga ostali shvatili, samo meni nije jasan??

Ali priču sam pročitala 2 puta i razmišljala o njoj, i još razmišljam. Rijetko koja priča me natjera da toliko razmišljam o njoj :headbang:

[TB]

Nema se tu šta komentirat' osim: Poslije čitanja ostaje dobar osječaj - da se upravo pročitala iznimno dobra priča. Ne treba tebi radionica, ti trebaš voditi radionicu! :headbang:
Dobra jednostavna ideja lijepo napisana.. Da, priča spada u žanr, ali i u meinstrim.

Tko li je ta konobarica koja odmah tako dobro zna što ljudima treba?
Koju pjesmu Dire Straitsa si slušala kad si pisala?

[Panonsky]

Kako sam prvo pročitao komentar naravno da sam tražio spomenute nedostatke pa da ispravim kritičara.

gramatika je vrlo dobra (čini mi se da ima svega 4 gramatičke pogreške)

Gramatika je odlična (što se i očekivalo) a greške su tipfelerske prirode ili ako baš moramo biti sitničavi jednu možemo proglasiti pravopisnom.

Bitno da smo mi krenuli s komentarima, sve će se dalje objasniti. Nekako mi se čini da nitko nije htio prvi krenuti, pa sam se ja ''žrtvovao'' prvi iznijevši svoje viđenje, kako bi ujedno mogli komentirati i moje kometare (hehehe.) Da. Brkam gramatiku i pravopis (nije li to jedno te isto?) Evo što sam ja pronašao da je greška, a sad baš nemam rječnik da provjeravam, no...
''oćelavljelih - oćelavjelih''
''prinjela - prinijela''
''žmirečki – žmirećki''
I na kraju jedna žlica tipfelera :P

Nemojmo sada steći dojam kako je priča loša, naprotiv, odlična je (a nije od Gavrlilovića.) Å to se tiče mojeg osvrtanja na gramatiku i pravopis, postaje lako razumljivo ako napomenem kako sam malo više pozornosti započeo posvećivati istim u svojim tekstovima (a sad s kolikim uspjehom vrijeme će pokazati) :uzdravlje:

E da, ova priča me malo podsjeća na ''Portov'' stil pisanja, ne znam zašto.
:dontknow:

[Ire]

rekla bih ti da je malo skratiš i izravnaš da bude tečnija

ja bi malo pikala tvoj brejn .. šta bi točno skratila i što smatraš pod izravnaš?

Ne kužim baš smisao zelenog papirića.

hm, pa sve je u zelenom papiriću ..

Ne treba tebi radionica, ti trebaš voditi radionicu!

hvala, ali itekako mi treba radionica, daleko je to od odličnog

E da, ova priča me malo podsjeća na ''Portov'' stil pisanja, ne znam zašto.

ne znam baš :scratch: imam filing da su Portove priče blaže i finije, ne znam kak da se izrazim ..

Koju pjesmu Dire Straitsa si slušala kad si pisala?

par albuma u plejeru ako netko možda nije skužio, obožavam straitse

[Bahod]

Brkam gramatiku i pravopis (nije li to jedno te isto?)

Ne da nije isto nego je nebo i zemlja :zubo: :uzdravlje:

[Bubba Zanetti]

Moderatorici. :poguzi:

Mislim... ljudi žrtvuju kvalitetu svojih tekstova kako bi stali u zadane gabarite, znoje se zbog zadane teme, a vi onda ovako. :cussing:
Zar to nije moglo biti postano pod Ȓičamiču?

Inače, mimo toga, priča mi se svidjela. Manje više sve štima, pa ja ne bih tu puno...

:uzdravlje:

[Milena]

ja bi malo pikala tvoj brejn .. šta bi točno skratila i što smatraš pod izravnaš?

Pikaj ti pikaj, samo na svoju odgovornost, nikad ne znaš što ćeš tamo naći...

Dakle, ovako. Skratila bih sve. Svih pet dijelova ima višaka. To su mali viškovi, pridjev tu, rečenica tamo, ali sve zajedno diže gramaturu priče a meni bi ovo bolje sjedilo da je lean and mean. Na primjer:

Umjesto "Znao sam samo gdje sam bio. Ne i gdje jesam." ja bih stavila: "Znao sam gdje sam bio. Ne i gdje jesam." Kužiš? Ono "samo" ti ne treba, jer ga se osjeti iz druge rečenice. Kao što rekoh, to su stvarno male stvari.

E, sad, izravnavanje je povezano sa skraćivanjem. Na primjer, u trećem dijelu, prvo naglasiš da ona ne čuje glazbu, a onda joj DJ signalizira da kreće sa Straitsima. To ti je "hupser" u priči, mjesto gdje će čitatelj zastati i pitati se zašto joj DJ to govori kad ona ionako ne čuje glazbu, ili zašto je bilo bitno da mi čitatelji doznamo da je ona ne čuje kad svejedno dobivamo informaciji o glazbi. To možeš riješiti čistim izbacivanjem nekog elementa (ja bih glasala za ono kako ona ne čuje glazbu, jer su Straitsi tu jako fini fil rouge), premda, naravno, možeš naći i neko drugo rješenje, samo je bitno da ljudi ne zapnu na tome mjestu.

Cijela fora priče (kako je ja čitam) je u toj finoj cikličkoj strukturi, u tome kako je svima lakše kad puše (cuclaju, whatever) tuđe nevolje a ne svoje, a da bi to dovoljno došlo do izražaja mislim da bi cijeli tekst trebao biti maksimalno ekonomičan, da se sjaji kao gladak srebrni prsten (neću reći zlatni jer se ne radi ni o burmi ni o one ringu). I onda bi stvar bila perfektna.

Jesam sad jasnija? :wave: