LR - 19 Klara

Unread post by **Nimrod** » 09 Jun 2007, 13:13

Zvuk zvijezda

Imaju li zvijezde koje se vide kroz kupolu broda svoj zvuk?

Pitala se to po tisućiti puta dok je ležala na svom krevetu. Zatamnila je zidove sobe i zatvorila oči. Više nije vidjela zvijezde, ali ih je čula.

Kuckanje, zveckanje, bućkanje, zvuk svjetla i tame. Glasniji od šuma posteljine i zvuka njezinog vlastitog disanja.

Znala je da umišlja ali nije mogla prestati slušati.

Uključila je svoju omiljenu snimku.

Dječji smijeh, zvuk igračke, kiša na karoseriji, zvuk motora automobila i brisaća koji počinju kliziti po vjetrobranskom staklu. Muški glas koji priča i pjevuši. Dijete šuti, onda zaplače. Zaustavljanje motora, klik otvaranja pojaseva, pjevušenje. Zvuk kiše. Gugutanje, smijeh....
Znala je svaki zvuk napamet. Iščekivala je svaki glas, svaki slovo. Mrštila se na zvuk plača, po tisućiti puta smijala sa svakim smijehom.

Tužna, osamljena žena ležala je sama u krevetu. Svaka noć je bila njeno osobno putovanje.

Prije nego je krenula na put pitala se hoće li požaliti zbog svoje odluke. I požalila je, žalila je svake "večeri" iznova.

Pitala se je li ovako bilo pomorcima koji su otkrivali nove kontinente? Je li ovo onaj isti kruh sa sedam kora, samo podgrijan u mikrovalnoj pećnici, s okusom vakuma umijesto valova?
I zašto dobre stvari u životu dolaze odjednom, životni snovi se ostvare zajedno i tjeraju je da biraš između jednog i drugog?

Slušala je kuckanje, talasanje i bućkanje zvijezda. čuje valove koji se razbijaju o oplatu broda. Materijal od kojega je napravljena je tehnološko čudo i spriječava zračenje. Ali ne spriječava zvuk zvijezda.

Dječji smijeh, zvuk igračke, kiša na karoseriji, zvuk motora automobila i brisača koji počinju kliziti po vjetrobranskom stalku...

Snimljeno je slučajno, jednog kišnog dana kad ju je njezina obitelj odvezla na posao. Ostavila je snimač uključen i otišla iz automobila. Bilo je to tjedan dana prije polaska.

Izabrala je, sad nema povratka. Neće misliti na to da je mogla biti kod kuće, da je mogla biti majka i sasvim obična žena.
Odluka je donešena davno, prije više od tisuću noći. Nema načina da ustanovi bi li bila sretnija da je ostala kod kuće.
Svaka noć je bila njeno osobno putovanje. Putovanje od kajanja prema pomirenju.

"Jutro" je bilo kraj putovanja u osamljenost i početak jednog drugačijeg putovanja. Stajala je u svojoj sobi na ogromnom brodu. Završio je period odmaranja i došlo je vrijeme da obuče svoju uniformu i preuzme svoje odgovornosti. Sljedećih šesnaest sati putovat će kroz prostor i s ushićenjem gledati zvijezde.

Panonsky · Unread post by **Panonsky** » 11 Jun 2007, 00:38

Bravo Klara! ĂÂ to drugo reći osim pohvale. Kratko (ne duže od 3 kartice), puno pridjeva, metafora, usporedbi, glagola, koji dočaravaju atmosferu oko glavnog lika (dakle bez korištenja ćula vida) Usudio bih se primijetiti kako si tekst vjerojatno pisala nabrzinu, jer sam zamijetio par tipfelera i 5 gramatičkih pogrešaka, što je uistinu zanemarivo jer su opisi odlični. Čitatelj si točno može dočarati situaciju u kojoj se nalazi glavni ženski lik, skupa sa svim zvukovima koji je okružuju. Ovo je, za mene, jedan od tekstova gdje mogu naučiti kako se piše.

Unread post by **Bahod** » 11 Jun 2007, 08:01

I opet greške nisu gramatičke doli pravopisne :zubo:
ĂÂ to je zapravo manje važno, ova je stilska vježba fino napisana i dobro je odrađen avizualni element, a kako je ovo LR nećemo uzimati za zlo da je ipak samo stilska vježba.
Kad smo već Ire osporili sfčinost, ni ovaj uradak nije pretjerano sfičan, jer kako sama autorica kaže ista se radnja bez problema mogla odvijati na prekooceanskom brodu.
Ovih par sitnica na stranu, Klara kao i inače piše tečno i (gotovo) besprijekorno.

Milena · Unread post by **Milena** » 11 Jun 2007, 10:43

Ideja sa zvukom zvijezda je izvrsna. Šteta što uz nju ne ide priča.

Ideja sa kontrastiranjem zvukovima svakidašnjice je jednako dobra. Šteta što nije iskorištena do kraja.

Da je priča, nije. U istom tom prostoru moglo se napraviti lik koji jest lik, a ne sredstvo za naraciju, žena koja je svoju odluku donijela s razlogom. Naročito uz zvukove svakidašnjice, moglo se puno jasnije reći zašto je ostavila tu svoju obitelj... no, dobro, ovo je stilska vježba, nije priča, dakle, ne računajmo to. (Još samo jedna sitničica, čisto iskustvena: ne znam ni jednog roditelja koji o svome djetetu misli kao o "djetetu". Tu bi slika bila jača da muškarac ima ime i nešto osim golog glasa (duboki? hrapavi? neuobičajeno piskutavi? nešto....) i da dijete ima spol i navike, a ne kao da su ispali iz nekog početka Kingovog horrora, generička sretna obitelj...)

Stilski, samo jedna ozbiljna zamjerka: telling not showing. "Tužna, osamljena žena..." Ama vidimo da je tužna i osamljena, u odlomku iznad. Samo holivudski producenti misle da se publiku ne može podcijeniti. Ovo ti samo oslabljuje sliku. I tu se sad opet vraćam na ono gore: njena tuga i osamljenost bili bi puno snažniji da dobijemo i neki motiv za to ostavljanje obitelji za sobom.

Inače je fino napisano, ma koliko diskutabilno esefično (tu bi se dalo spojiti pitanje motiva i napraviti "pravi" SF obrazlažući njen odlazak nekim esefičnim razlogom), a od pravopisnih pogrešaka, jedina koja me zbilja zasmetala su "ćula": nisu, nego su "čula", ili "ćutila". Sayeth the pedant...

Klara · Unread post by **Klara** » 11 Jun 2007, 13:22

Hvala na komentarima

Volim pohvale (naravno), a volim i dobiti kritike jer iz njih nešto naučim.
U svakom slučaju i jedno i drugo me motivira na daljnje pisanje priča (i sudjelovanje u radionici).

Uh pravopis

. Meni pravopis ne ide, priznajem da ne razlikujem "č" i "ć" (i slične "sitnice"). Obično pokrenem spell checker i gnjavim muža da mi ispravlja greške, a ovaj puta to nisam napravila.

Unread post by TB » 11 Jun 2007, 21:01

Lijepa i dobra pričica! Možda bi mogla izbaciti rečenicu : Svaka noć je bila njeno osobno putovanje. Jerbo se iz priče skuži da je svaka noć za nju bila toĂ˘âŹÂŚ A možda i ne bi trebala.., Bilo kako bilo, priča je za 5! :wave:

Panonsky · Unread post by **Panonsky** » 12 Jun 2007, 00:48

Bahod wrote:I opet greške nisu gramatičke doli pravopisne :zubo:

Hehehe, sad i ja to znam. Eto, opet sam nešto naučio

Bubba Zanetti · Unread post by **Bubba Zanetti** » 12 Jun 2007, 13:12

Hm...
Meni ovo prolazi još koliko toliko, ali tek kao stilska vježba. S time da osim ponekog tipfelera ovdje ima i nezgrapnosti u rečenicama.
Kao priča mi je malo prebljedunjavo i pretrivijalno. Jest ovdje se više bavi emocijama nego samim događajima, ali i kod opisa emocija treba malo razrade. Ne znam... kod mene tu nema kemije. :scratch:

:uzdravlje: